| | Olovka piše srcem | |
| |
Autor | Poruka |
---|
Zana

Godina : 53 Datum upisa : 30.05.2012
 | Naslov: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 12:51 pm | |
| First topic message reminder :Mala srecna minuta u kojoj se to dogodilo,zakacila mi se za uho kao biser. Treba mi neko da sa mnom živi u kutiji, neko ko nije niko, neko ko pali insens, zatim cisti svakodnevnu pozornicu (ali ne veruje u rituale), neko ko udiše vazduh i zatim ga drži u plucima... u stvari, Ne treba mi niko Medutim, treba mi neko ko srice azbuku... neko neporušen godinama, neko izbrušenog stila, koketno bice sa svilenim maramama, neko odeven u crno a lagodan u svojoj koži, neko ko voli da putuje sam po svetu, u stvari... Niko mi ne treba Treba mi neko ko voli decu neko ko pravi umetnost, ali za nju - nema uvek vremena... neko ko se budi posle podne i pali džoint, ko roni na dubinu od 1 000 metara i tu ajkuli glanca zube, ali ko ni mrava zgazio ne bi, treba mi neko ko poznaje bolnice, ko pravi stolice, ko tuca andele, ko sa davolom tikve sadi, u stvari, Ne treba mi niko Treba mi neko ko je procitao aleksandrijsku biblioteku, spasio je od požara i instalirao u svoj kompjuterski program, neko ko se rodio u Aleksandriji, Madagaskaru, Tunisu, u Aino plemenu u Japanu, u Beogradu u Teheranu u Njujorku u Rimu u Kazablanki, neko od svetle misli i sjajna oka, neko ko pocinje pokret u istoriji ili ga završava, u stvari, Ne treba mi niko Treba mi neko nežan kao meko praskozorje, tvrd kao stena Gibraltar, razuzdan i veseo, težak i glomazan kao ormar, neko ko jede slatko od ruže, rahat-lokum ko me pred zoru sastavlja i rastavlja kao sat, neko ko hoda kao macka i otvara žute zenice u ponoc, neko ko ne kaže ništa cak ko ne postoji, u stvari i zaista, Niko mi ne treba Treba mi kamikaza uzdignutih krila, neko ko poklanja cvet, ko ne mrzi svet i ko se smeje smrti u lice... Neko ko place usred autobusa... na sredini koncerta na polovini razgovora i dok sece luk, Treba mi neko koga nisam srela, zavela, ponela, omela, obezglavila, navela, zanela, ranila... Treba mi neko ko laje na mesec – u stvari, Ne treba mi niko Treba mi neko ko pravi muziku, ko pravi sranja, ko donosi odluke, neko ko kopa u rudniku, ko radi u banci, ko cisti slivnik, spava na kiši, ko glanca kavez u zoološkom vrtu, neko ko guta asid, predaje etiku, pegla veš, razmišlja o sutonu, pronalazi vakcinu protiv SIDE, dosade, neko ko je završio sa meditacijom i izašao iz neuroze, neko iz pecine, iz loše porodice, neki prosjak koji voli da se smeje, princ koji krade vazduh iz nozdrve, orgazam iz pete, koji trebi vaške iz kose, knjige iz biblioteke, ko snima film o beskrajnim oblacima i napuklim ogledalima, ikona mudrosti i ludosti, znanja i neznanja, u stvari Ne treba mi niko kome mnogo trebam... Treba mi neko ko cisti cipele, sece nokte, slaže posude, posmatra planete, voli nauku, ima svoje mišljenje, ne gaji predrasude, ko nema kicmu ali ima auru na mestu gde hoda uspravno... u stvari, Ne treba mi niko Treba mi neko ko razmišlja u bojama, ko oseca prstima i ko sanja budan, treba mi neko vešt, a nesiguran poput akrobate, ucitelj džiu-džica na elektricnoj stolici punoj vate, magnetna plazma u bolnici, krvno zrnce u plaštu sena, perverzna princeza na zrnu graška, ulicni diler sa dosta praška, pustinjski vetar bez jednog daška, u stvari... u stvari, Niko mi ne treba... niko baš toliko, toliko toliko kao Ti.. [You must be registered and logged in to see this image.]
Poslednji izmenio Zana dana Ned Jun 24, 2012 11:31 am, izmenjeno ukupno 1 puta |
|  | |
Autor | Poruka |
---|
Zana

Godina : 53 Datum upisa : 30.05.2012
 | Naslov: Re: Olovka piše srcem Sub Jun 23, 2012 8:24 am | |
| Noćas te tugujem
Noćas te tugujem, najdraže moje, s nekim osjećajem daljine Jer nema nikoga ovdje kraj mene, i nitko da mi skine tu suzu sa obraza.
Noćas te tugujem.
A u istom smo gradu i iste brojimo minute. Samo što usne ne ljube i šute, samo što oči prosipaju sjaj U nekim drugim sobama, nekim drugim ljudima.
Noćas te tugujem i skitam.
Ne ljubim i pitam Što je tamo iza jutra, iza zagrebačke zime. Postoji li tamo još tvoje ime, kao što ti u meni postojiš I ova noć što miriše, po narančama s juga govori mi što je tuga.
Nisi daleko.
A čini mi se kao sto godina svjetlosti i tame, kao da se ljubav tamo topi, na plamenu svijeće.
I tugujem te noćas… I tugujem… I tugujem… |
|  | | Zana

Godina : 53 Datum upisa : 30.05.2012
 | Naslov: Re: Olovka piše srcem Sub Jun 23, 2012 8:24 am | |
| AKO SE NIKADA NISMO VOLJELI
ako se nikada nismo voljeli
onda je uzalud ovo bjelo jutro
na mom licu
ova kiša u prvoj slici buđenja
i pjesma koja ostaje u srcu zauvijek
ako se nikada nismo voljeli
onda je cudno to zbivanje života
u magli i sjenama dana prevarenih
ali ja vjerujem tebi i kada ne postojiš
i kada te nema u knjigama
kada se u tvojim umornim očima stisaju bitke
i sve postane zaborav
i kad ti vjerujem
onda znam ono što smo živjeli
jedino ljubav može značiti |
|  | | Zana

Godina : 53 Datum upisa : 30.05.2012
 | Naslov: Re: Olovka piše srcem Sub Jun 23, 2012 8:25 am | |
| JEDINO TEBI
Jedino sam Tebi mogao pjesmom do srca I jasno sagledati drugu obalu Jedino sam s Tobom mogao u vecernje slike Varkom ulaziti bez suvisnih rijeci Jedino zbog Tebe morao sam se odreci Svojih godina i pjesama Kad sam u svadji sa svijetom Na Tvom tijelu najljepsu baladu stvarao Od Tvoja dva oka u koja se sunce zaglavilo Od Tvojih ruku Kao da me cvijece na livadama zvalo Jedino sam Tebi mogao Svoj zivot u narucje poloziti Jer svi su me drugi varali i malo mi dali Jedino sam tebi ruke na ramena mogao staviti A da me ne zaboli moja nemoguca dusa Navikla na raskrsca i ceste Jedino tebi I uvijek ce rijeke U tom pravcu kretati zurno Kad me nebo prepolovi i na smrt pripremi Nece to biti ni tako tesko Kod tebe ce sunce biti i pjesma Jedino cu Tebi i poslije smrti Svoju zvijezdu dovoditi Da ti lice ne potamni od svega
Jer tebi sam jedino znao Do srca pjesmom doci I pomalo zaustaviti zivot Da te tako grubo ne zaboli tisina Iza moga lica Iza moga tijela. |
|  | | Zana

Godina : 53 Datum upisa : 30.05.2012
 | Naslov: Re: Olovka piše srcem Sub Jun 23, 2012 8:25 am | |
| Iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg si ti svijeta iz kojeg cvijeta dolazis zasto nisi kao i sve druge zene koje prodju kao sjene cija se ni imena ne pamte ciji se dodiri usana zaborave s prvim jutrom iz koje si ti ljubavi iz koje knjige iz kojeg romana kad mi tako bez ikakvog plana bez namjere srce lomis na dijelove i noci mi pretvaras u dane koja si ti zena kad mi pola zivota u tebe stane zbog koje zalim sve ovo sto prebrzo ide sto su jeseni blize i sto mi se suze vide prvi puta jedino si s neba mogla doci jer druge putove poznam i na njima sam s drugima bio sam iz kojeg si svijeta iz kojeg cvijeta nosis taj miris da te volim i nikad ne prebolim
________________ |
|  | | Zana

Godina : 53 Datum upisa : 30.05.2012
 | Naslov: Re: Olovka piše srcem Sub Jun 23, 2012 8:25 am | |
| Željko Krznarić - Šta ti nedostaje noćas
Šta ti nedostaje noćas mislim osim mene jer drugo je sve u redu drugo nije važno u ovoj noći jer zvijezde će ionako padati i ovdje i na zapadnim i istočnim obalama mene nešto drugo zanima mene zanima što da učinim s ovim depresivnim magnetskim poljem i kako da umaknem nepovoljnim strujanjima vjetrova s juga koji u tvom srcu stvaraju zrakoprazne prostore što ti nedostaje noćas osim kucanja sata mislim osim mene jer sve drugo nije more koje se pjeni nije to šlag na sve posebno na ono što me dovodi do ludila pazi jutra će svejedno dolaziti bez obzira na naša stanja ali mene nešto drugo zanima meni to što me ubija može biti slatko i suzama razmazano lice može i to a to što ne možeš pogledati u oči nikom hajde molim te ti baš kao neko dijete uživaš u svemu što ne možeš promijeniti ma priznaj da ti ja najviše nedostajem... |
|  | | Kijara-brm MEDOLINA


Godina : 38 Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶 Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :) Datum upisa : 21.12.2008
 | Naslov: Re: Olovka piše srcem Sub Jun 23, 2012 9:35 am | |
| UKRADENI SNOVI
Posla sam jedne noci olujne
da trazim svoje ostavljene
snove
vetar je sibao promrzlo lice
zavijao bas kao noci ove...
Promrzle ruke, drhtave usne
al'srce toplo i puno ljubavi
nikakvi vetrovi kise oluje
nista me nije moglo da zaustavi
Dodjoh do mesta gde sam skrila sne
i tek tada me hladnoca obuze
bese tu mracno i prazno sve
neko drugi moje snove uze..
Pognute glave, slomljenih krila
kao ranjeni galeb u olujnoj noci
drhtavim korakom krenuh nekud
ni sama ne znajuc' kuda cu poci
I sada lutam.....besciljno, nemo
trazeci svoje ukradene sne
sve je kao nekad
a opet nista..nista vise nije kao pre...
|
|  | | Kijara-brm MEDOLINA


Godina : 38 Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶 Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :) Datum upisa : 21.12.2008
 | Naslov: Re: Olovka piše srcem Sub Jun 23, 2012 9:36 am | |
| Andjele moj,jutrom se budim tobom na usnama
Pogledom uzalud trazim,cekam
Nadam se da cu te opet sresti
Na zlatnom mostu iznad tuge
Da ti kazem da u tebi mili moj
Vidim svoj pocetak i kraj
Mislim na crne oci tvoje
Sto mi dah daju da ziveti mogu
Za mene sjaje zvezde sjajne
Zelim ih videti,molim se...
Pitam se da li moze biti
Da ono sto je dvoje postane jedno
Prvim pogledom
Konacnom ljubaljvlju
Ili je varka sto dusa mi sluti
Varljiva opsjena,laz,prevara
Jedini moj,ja znam da moj nikada neces biti
Ipak,ti i ja smo jedno
Na neki nas uzvisen nacin
Gde pogled govori vise od reci
U meni te ima,to je istina
Sto poput otrova trujes mi dusu
I slatkim osmehom dajes mi nadu
Da bolje sutra za nas postoji
U nekom svetu nadanja |
|  | | Zana

Godina : 53 Datum upisa : 30.05.2012
 | Naslov: Re: Olovka piše srcem Sub Jun 23, 2012 6:16 pm | |
| Čežnja Svakog me jutra probude jablani i lipe i u drvorede svoje povedu, pa s ravnicom zapjevamo. Tada, niz brazdu, zvukovi poteku i njivom melodije kipe, a suncokreti s klasjem dodirnu bogato prostranstvo samo. U mom osmjehu, što među krošnjama sa izvora lagano teče, ispletu vijenac i u tvojoj ga kosi zlatnim nitima vežu. Tako iz dana u dan ponavljaju svaku veče', pa u mislima mojim s tobom liježu. Kad rijekom u odlomljenom ledu pođem, nestanem pod vodom i zajedno sa njenim valom, u naručju zimskog sjaja, tvojim nježnim obalama dođem. Visinom se planina raširi i dolinu ispune boje svojom hvalom, utihnu vinogradi, pa se tebi potoci sokovima primaknu i iz svog sna ples započinju, ne bi li rasplamsali strasti da s našim dodirima blaženstvo ljubavi dotaknu, jer samo u nama, s našom dušom mogu rasti. Dogodi mi se tako, da u srebrnoj lađi stojim, te iz okvira neba ukradem pomalo od leta ptica, pa preko mora, iznad tvojih misli, mirisom doplovim i u praskozorje zastanem, dok si još nijema, pokraj tvog lica. Usred oblaka i vjetra, kao mornar, tada razvijem jedra, tu na početku, gdje se tvoje oči odmaraju snene, pristanem i zagrlim nježno usnula tvoja njedra, i spustim tiho dušu svoju na pučine njene. [You must be registered and logged in to see this image.] |
|  | | Zana

Godina : 53 Datum upisa : 30.05.2012
 | Naslov: Re: Olovka piše srcem Ned Jun 24, 2012 7:27 am | |
| Pesma odlazećem danu - F. G. Lorka
Kako mi je teško da te pustim da odeš, dane! Odlaziš pun mene a kad se vraćaš, ne poznaješ me. Kako mi je teško ostaviti na tvojim grudima moguća ostvarenja nemogućih minuta.
U predvečerje Persej ti kuje okove. Ti bežiš na breg ranjavajući noge. Ne mogu te privući više ni moje telo, ni moj plač, ni reke kraj kojih snivaš svoj zlatni popodnevni san.
Sa istoka na zapad nosim tvoju okruglu svetlost. Tvoju veliku svetlost što drži moju dušu u neprekidnoj napetosti. Sa istoka na zapad... Kako mi je teško da te nosim sa tvojim pticama i tvojim rukama od vetra!
U tebi me ima Mnogo više Od prolaznosti dana I zagasitih obrisa dolazeće noći U tebi me ima Mnogo više Nego što ti srcem Protiču Vrčevi čežnje I mnogo više Skriveno je Iza tvojih drhtavih Trepavica Zatajeno u tvojim Dalekim očima
U tebi me ima Mnogo više Nego priznaješ Sebi
Kupi mi vreme koje sam prodala Na glupe stvari i nevažna lica Sada mi ono nedostaje I tražim minute u hiljadu sinica
Kupi mi vreme koje sa sanjala I u snovima lenjo provodila Tamo sam nekog tražila I često od svakog tamo se sakrila
Kupi mi vreme koje mi nedostaje Sada kada ga imam tako malo Voz koji ode nema ga više A moj život stoji i još malo kuca U mestu će stati vremene sve tiše i tiše...
|
|  | | Zana

Godina : 53 Datum upisa : 30.05.2012
 | Naslov: Re: Olovka piše srcem Ned Jun 24, 2012 7:33 am | |
| Gledam te. Ti si, a nisi. Ruke su tvoje. A nisu. Bar mi pismo napishi da vidim po rukopisu.
Gledam te. Sneg na kosi. I korak isti. Drag. I vetar pahulje nosi i zamece ti trag.
Gledam te. A sneg sipa. I sve te vishe znam. U sobi mirishe lipa. Ponoc je. Opet sama..
CEKAJ ME Cekaj me i ja cu sigurno doci samo me cekaj dugo Cekaj me i kada zute kise noci ispune tugom Cekaj i kada vrucine zapeku i kada mecava brise cekaj i kada druge nitko ne bude cekao vise Cekaj i kada pisma prestanu stizati izdaleka cekaj i kada cekanje dojadi svakom koji ceka
Cekaj me i ja cu sigurno doci Ne slusaj kada ti kazu kako je vrijeme da zaboravis i da te nade lazu Neka povjeruju sin i mati da vise ne postojim neka se tako umore cekati i svi drugovi moji i gorko vino za moju dusu nek piju kod ognjista Cekaj. I nemoj sjesti snjima i nemoj piti nista
Cekaj me i ja cu sigurno doci sve smrti me ubiti nece Nek rekne tko me cekao nije: Taj je imao srece! Tko cekati ne zna, taj nece shvatiti niti ce znati drugi da si me spasila ti jedina cekanjem svojim dugim Nas dvoje samo znat cemo kako prezivjeh vatru kletu naprosto, ti si cekati znala kao nitko na svijetu
Zabranjeno je plakati a da se nešto ne nauči, probuditi se, a ne znati šta sa sobom, plašiti se svojih sopstvenih uspomena.
Zabranjeno je ne smijati se problemima, ne boriti se za ono što želiš, odustati od svega zbog sopstvenog straha da ostvariš svoje snove.
Zabranjeno je ostaviti svoje prijatelje, ne pokušati razumjeti sve što ste zajedno proživjeli, i zvati ih samo onda kad su neophodni.
Zabranjeno je ne biti svoj pred drugima, pretvarati se pred ljudima do kojih ti nije stalo, izigravati klovna da bi te pamtili, i zaboraviti sve kojima je zaista stalo do tebe.
Zabranjeno je ne učiniti sve za sebe samog, biti uplašen od života i od onoga čime te život obavezuje, ne živjeti svaki dan do posljednjeg daha.
Zabranjeno je da ti nedostaje neko bez radosti, da zaboraviš njegov osmijeh i oči, a sve samo zato što je on izabrao drugačiji put od tvog, zabranjeno je zaboraviti njegovu prošlost i zamijeniti je njegovom sadašnjošću.
Zabranjeno je ne pokušavati shvatiti druge misliti da je njihov život vrijedniji od tvog, ne spoznati da svako ima svoj put i slavu.
Zabranjeno je ne stvarati sopstvenu priču, ne imati trenutak za one kojima si potreban, ne razumjeti da je život ono što daje, a takođe i ono što uzima.
Zabranjeno je ne tražiti sreću, ne živjeti život s pozitivnim stavom, ne smatrati da uvijek možemo biti bolji;
Zabranjeno je zaboraviti da bez tebe ovaj svijet ne bi bio isti.
Pablo Neruda
evo nekoliko kratkih prichica mog najboljeg net prijatelja..
...dadoh baba seri dvesta kinti da pokupi srcu jer su kreteni hteli da zovu organe...krenuh pijanim korakom da platim muziku...pevaljka me ponovo navuce na ogromne grudi ,ovlas dodirnu usnama moj obraz i tiho rece : ma bice sve u redu , zivot je teska kurva...pozeleh da joj spustim glavu na te sisetine i odspavam snom deteta jedno nedelju dana ali me presece pogled harmonikasa...gorila sa nacional geografije je za njega riki martin...nekako nabodoh izlaz i tu se zapanjih !lik u ogledalu je bio crnji od otiraca na podu...u glavi sam imao samo jednu misao zeleznicka stanica ...treba da nadjem stanicu...nisam znao ni gde sam , ni zasto , ni koji je dan a ni godina , znao sam samo da sam dosao vozom...a putujem vozom jer moze da se pusi...da da cigareta,to mi treba cigareta...prevrnuh dzepove nigde nista ...to me je dotuklo ...umreti negde bez cigarete...i bas me boleo tuki za umiranje i za to sto ne znam gde sam ali umreti bez cigarete je trgedija neopisiva...I danas ponekad probam da se setim zasto sam uopste bio u pancevu...ali ne vredi...doci ce mi glave crne rupe . nadimci
Nadimci su mnogo zaebani !!! Pozva me burazer pre neku godinu da mu pomognem oko selidbe...U subotu kad joj vreme nije ...Koje sam srece kurate vise su me zvali u zivotu na takve dogadjaje nego na veselja...Jbg kad sam se jos kao klinac guzio da sam majstor svih zanata...I tako selidba u toku ..krenuh da rastavljam sto se moglo rastaviti kad burazer rece : Nemoj brate sve ...sada ce da mi dodje ortak Regal sa jos dvoicom ...odnecemo tako ...zapalih duvan , uzeh pivo...i razmisljam ako dodju troica "regala" odnecemo nekako...Jer sam oko pola osamnaest trebao da budem ispred Jadrana na sudaru sa jednom divnom zenom...I dodje Regal ...sa sve kacketom sezdesetak kila i metar i burek...a onoj dvoici je moja baba Vukosava mogla da obori ruku...po dve gajbe piva...Opsovah lagano sto izgubih toliko vreme i nastavih da rasklapam.......Srecom stigoh na sudar ...tusnuo se za minut i dezinfikovao wiborovom !!!..a onda vozio brzo ... Bas slicno se desi i par meseci kasnije u firmi ...dolazi novi kolega ...Miloje zvani Dzambo...To bese jedini lik u mome zivotu koji je mozda imao sanse da ima tuki do zemlje...Msm imao je noge brat bratu do sezdeset cm.a !!!
Da sam Bukovsk ipravi pitao bih te jesi li sama? Pa ako kazes da nisi rekao bih ti da gresis ! Pitao bih te da li te voli ? i u tvom oku cekao treptaj iako bi lagala opet pitao bih tekako te ljubi? Ako bi lagalaopet polomio bih najdrazu plocu. Ipitao bih te opet da li te strasno krese? i ako bi lagala opet Izazvao bih pozar neka ti gori srce i neplacena kirija moja ! Gost Gost
Naslov: Re: Olovka pishe srcem Sub Dec 17, 2011 8:45 am mmmmmmmm
Video sam je iz profila i srce mi je stalo...Onaj gore se bas zaigrao , Zbog nje sad ,bar trinaest zena ,ima male sise...Ali smirih se, nisam ja tamo neki klinac, da se lozim samo na sise .Resih da je stignem i razlozim na sabirke pa onda odem po onu zamku sto je zategnes za drvo...Ude u kafic i ja za njom ...Sedoh za sto do njenog i opet ostadoh bez daha !...Takve oci videh samo jednom u zivotu u Porecu i tu noc sam iskidao sator , pa spavasmo pod divljom smokvom...Ili sam ih video dvaput ...nesto mi ona glumica sa osam brakova isparila iz secanja,Barton mi bio interesantniji...Gledao sam je bez treptanja da nesto ne propustim i ako bih je opisivao do detalja ta prica ovde ne bi stala...Mada me malo cudilo sto nijednog trenutka nije, ni ono zenski prikriveno , osmotrila okolinu...Samo je citala neku skriptu kao da studira mapu o skrivenom blagu ...Ali ta njena hladnoca je imala i dobrih strana ...Bar mi se nije digao jer je postojala verovatnoca da ce krenuti svakog trenutka ...I to se desilo , bundu na ledja , torbu u jednu,kesu u drugu , kljucevi...i skripta ostade na stolici....Juuupi!!!Eto prilike da je upoznam...Skocih,uzeh onu skriptu i ovlas je pogledah...: Izmene i dopune zakona o radu...U trenutku mi prodje slika ...U najromanticnijem trenutku me onako usput pita ...: "A sta ti mislis ? ..Koliko treba da bude najniza plata ?"...Jbt ..jos ako je clan nekog udruzenja za zastitu kerova ...Zivot je stvarno neprikladan izraz!!!...Vratih se u stolicu i narucih pola kafane !!!
Naslov: Re: Olovka pishe srcem Sub Dec 17, 2011 8:45 am Baba ...sest meseci ko sto godina !
MOM NAJBOLJEM DRUGU !!!... Noc puna kosmara a u sedam telefon ne prestaje...Skacem u bunilu ...ocekujem vazne vesti ...Studio Be?...Jebao vas stb ...i besplatne knjige ...Ko danas nesto cita, picka vam materina ?..ali dz je dz!...Pripaljujem dusmanina iz crveno bele kutije i krecem da smuljam po kile cave ...Kolena mi klecaju ..sav drtim ..zbunjen do bola ..i uplasen kao retko kad . Ceskam se gde treba po navici ..ali to nije za ovu pricu...Ova bi trebala da bude nesto najlepse do sad ...ova je vapaj ...ova je poruka ..mada ne verujem da ce onaj gore da je pogleda, koji sam ja kreten, poceo sam i trezan da psujem . Ne necu je prepravljati...ipak neka ostane ovakva , kada sve bude u redu da se nasmesim i setim ovoga osecaja . Razaram pluca , sjebavam zeludac i buljim u zid ...Moram da krenem a noge teze od stubova novog mosta...Uz put koji mi izgleda kao Srbijin u Evropu...petorici jebem celu familiju ali ko njih jebe...mislim samo kako da udjem ...Jesam spretan ali intezivna nega neurohirurgije je kineski zid a ja ipak nisam Koperfild...Sutka sa policijom na Brankovom mostu mi izgleda kao pravljenje zamka u pesku ali uspevam!!!...Stojim pred staklom i pokusavam da zadrzim nekako puls na 175...a o suzi i ne vodim racuna .Jer gledam u ljudinu , gledam u frajera i smekera , gledam u majstorcinu i u pravog prijatelja ..Doslo mi je da riknem ...:Beli !!! Brate ustaj , budi se,skidaj te zice i aparate !...Hajdemo u zivot koji te je i doveo tu gde jesi ili se mozdani dogadja samo ljudima koji ga mnogo koriste !...Oterase me ...Resih da zaustavim planetu i odoh da ga cekam kod Mite u Zaru sa par kila Rozea i trijes krilaca...Doci ce on veceras...Pa mora da dodje , on je legenda...nikada nije omanuo !!! Ma i ako ne dodje veceras JA CU GA CEKATI KOLIKO GOD !!!!!!!! Gost Gost
Uprkos danima sivim, kad vidiš neku kometu da vidik zarumeni, upamti: to ja još uvek šašav letim i živim.
Lako je bilo leteti dok je bilo snage crpljene sa izvora mladosti , dok je svako perce bilo savrsene strikture i na svome mestu , dok je vid bio bistar a kanze jake i naostrene. Vetrovi su bili poznati i pitomi , livade i sume predivne a izvori cisti i hladni. Ali vreme ucini svoje , u trenutku shvatis da vise ne letis u paru i cak ti se to ucini slobodom , pa nebo je bar puno zivota .I tako zanesen i neprimecujes da je krilo napuklo i da si odavno zaboravio kako se slece ! Imas iskustvo , imas tehniku a ipak gubis na visini , oblaci postaju preteci , u daljini te ceka oluja i neke odluke treba doneti hitno ! Mozda se i moze smisliti nacin kako opstati nekako ali to vise nisi ti . Mladjan si ucio kako se pravi jako i sigurno gnezdo ali nikada se nisi pitao da li se pravi dvaputa ? Samo je bitno da vreme vise ne radi za tebe i sa tim se treba pomiriti ! Ostaje nada da ce se pojaviti neko zbog koga se vredi zakucati u nesto da bi se prizemljilo , ma koliko to bolelo ! I never knew there would be a better tomorrow But you've come into my life and taken away all my sorrow
My days of sadness are a thing of the past Because I have found true love at last
My days of emptiness are gone for good Because you fill a void in my heart that you should
You've opened a window You've shown me the light And my love for you will continue to burn bright.
Poslednji izmenio Zana dana Ned Jun 24, 2012 8:08 am, izmenjeno ukupno 1 puta |
|  | | Zana

Godina : 53 Datum upisa : 30.05.2012
 | Naslov: Re: Olovka piše srcem Ned Jun 24, 2012 7:37 am | |
| Razgrni tugu i pusti rijeku da kroz tebe teče. Sanjaj u hladu dunje žute, odlasci su samo tužna večer u kojoj se vjetar povratka skriva. Nitko ti odnijeti neće što je bilo, što u tebi sniva. Pusti sjećanje toplinom nek te grije, želje nek ti budu oblaci mali, ne prepuštaj se boli, vidjet ćeš i suza se smije u srcu koje još voli. A ja ću te čekati uvijek, tamo gdje ljeto raste, a jesen počinje u duši, u odrazu sunca na moru, u oblacima u koje se nebo ruši. Čekat ću te u usamljenim noćima što dozivaju zoru i ako nikada nećeš doći, i ako me u tebi ne bude više past ću na tvoje oči s kapima kiše. |
|  | | Zana

Godina : 53 Datum upisa : 30.05.2012
 | Naslov: Re: Olovka piše srcem Ned Jun 24, 2012 7:39 am | |
| - Sibila_ ::
- Sve još miriše na nju, a evo, godina je prošla, kako ne diše između tih zidova. Njena jakna na čiviluku, naočari kraj uzglavlja, naše slike na policama...
Preturam po kuhinji kroz kutije sa začinima, onako napola potrošenim, u špajzu uredno složeni sudovi koji se ne koriste, po kutijama razne sitnice, brašno, šećer, ulje... Sve još ima njene otiske, samo čekam da odnekud dođe i upita: Šta tražiš? A tražim...njene mile oči koje vide i što bih sakrila, glas u kome je uvek pitanje i uteha. Tražim nju na krevetu dnevne sobe, zatrpanu iglama i koncima, započetim ručnim radovima, kako bocka i povremeno prati neku od onih latino serija. Tražim i ne nalazim. Samo sećanja naviru, ali ne zaplačem više svaki put kad uđem u stan. Znam, odnekud i sada brižno prati svaki naš korak, onim svojim crnim očima...Znam, mora biti da je tako, jer ako nije, opet će me bol prevariti i praznina me poraziti, slomiti. A...velika sam da plačem... za mamom...
|
|  | | Zana

Godina : 53 Datum upisa : 30.05.2012
 | Naslov: Re: Olovka piše srcem Ned Jun 24, 2012 7:42 am | |
| - panonski galeb ::
- Dobovanje kise po prozoru odvukla je moje misli u neke dubine proslosti. Secanje na moj put u grad snova... Najednom sam izgubila tlo pod nogama i osetila da sve oko mene lagano leluja u nekom predivnom ritmu prilaženja i bežanja, nalik talasima morskim. Nismo govorili- gledali smo se ćutke i tačno sam osetila u tom ukrštenom pogledu da sve moje misli pripadaju njemu i njegove meni. U jednom trenutku se nasmejao; nasmejala sam se i ja...Onako, bez povoda- smeh radi smeha. Nisam osetila ni vreme, ni prolaznost života , ni svet oko sebe. Nisam osetila ni brigu, ni strah, ni požudu, ni želju....Jedino što sam osetila u tom trenu i u tom predivnom osmehu bila je beskonačna sreća večno zaustavljena u jednom trenu. Samo, ne beše to obična sreća, već kao da su se sve sreće ovozemaljske stopile u tu jednu jedinu, beskonačnu sreću, tek da bi nam pokazale kolika sreća može biti.
Naravno, prošla je i ta ljubav- kao i mnoge pre nje, kao i mnoge posle nje. Ipak, ni jedna nije bila toliko jaka, toliko usmerena, toliko nemerljiva. Spram njega- ni jedan nije bio ni tolika LJUBAV. Neko me je jednom pitao da li mi je žao što se prekinula. Ne, rekoh, bilo bi mi žao da nije ni postojala. [img][/img]
|
|  | | Zana

Godina : 53 Datum upisa : 30.05.2012
 | Naslov: Re: Olovka piše srcem Ned Jun 24, 2012 7:44 am | |
| Zbog svega sto smo najlepse hteli, hocu uz mene nocas da krenes Ma bili svetovi crni ili beli, ma bili putevi hladni ili vreli, nemoj da zalis ako svenes. Hocu da drzis moju ruku, da se ne bojis vetra I mraka, uspravna I kad kise tuku, jednako krhka, jednako jaka. Hocu uz mene da se svijes korake moje da uhvatis, pa sa mnom bol I smeh da pijes I da ne zelis da se vratis: da sa mnom ispod crnog neba pronadjes hleba komadic beli, pronadjes sunca komadic vreli, pronadjes zivota komadic zreli. Ili crknes, ako crci treba, zbog svega sto smo najlepse hteli.. Miroslav Antic
СУДБИНА ЈЕ ХТЕЛА
Знаш, љубави, кад на тебе помислим, нешто ми телом таласе ствара, задрхте ми руке док поруку пишем, а глава се у вртлог мисли претвара.
Да, волим те, као да смо скупа, сам често нежно ти изговарам име, срце почиње све брже да лупа, а стрепи само, не заборави ме.
Још јуче, уствари, нисмо се знали, ал' погледом једним све си ми рекла, за срећу требају тренуци мали, осећања бујица из нас је потекла.
Слутио нисам да ћу те срести, сад без тебе једва некако дишем, кроз затворен прозор у даљину гледам, и увек нову поруку ти пишем.
И свака нова је као она прошла, ни сам не знам како да одолим, по стоти пут ти шаљем исте речи, да те љубим, мазим и волим.
Добро јутро да ти пожелим, лепе снове и пријатан сан, тренутак сваки би са тобом да делим, јутро и вече, ма баш цели дан.
А кад се питаш где смо то сада, сусрету нашем новом се весели, недај срећо никад да нестане нада, судбина је хтела, и ми смо хтели.
|
|  | | Zana

Godina : 53 Datum upisa : 30.05.2012
 | Naslov: Re: Olovka piše srcem Ned Jun 24, 2012 8:26 am | |
| Pokloni Svoj Mi Osmijeh
OGRNI SE OSMJEHOM I PRUZI MI RUKE SVOJE, TOPLE...MEKANE.... LJULJAJ ME NIJEZNO I VODI U KRAJEVE NEKE...DALEKE... U KOJIMA JOS NIKADA NISAM BIO.... NI JA , A NI TI MALENA......
U MISLIMA ME SAKRIJ, KAKO ME NITKO PRONASAO NE BI... U POGLEDU CUVAJ MOJ LIK TI ZNAS DA PRIPADA SAMO TEBI. AL’ OSMJEH MI DAJ, ONAJ TVOJ LIJEPI SIROKI... OTVORENI... COKOLADNI... OSMJEH MI TREBA ....
POKLONI MI SVOJIM OSMIJEHOM MALENA, KOMADIC SVOGA NEBA... POKLONI MI SVOJE PLAVE SNOVE... POKLONI MI SEBE!?.... BAS SAD... KAD TE TREBAM....... MOJA TI... MALENA... Ma kog me Boga za tebe pitaju
Ma kog me Boga za tebe pitaju , spustim pogled i gledam u tlu, i pravim se da mi je sasvim svejedno, a u stvari mi je jako zlo.
Zlo kada ti IME usput nabace, onako kroz Pricu pomenu slucajno, trgnem se kao u Snu, zadere u Grudima bol ocajno.
i spustim Pogled sto mogu nize, zatrepcem u pokusaju da suze zadrzim, promrmljam:.. "Usao mi dim u OCI" a u stvari u bolu se przim..
Nabacim lazni osmeh na usne i da nista nisam cula se pravim, dok kroz Glavu secanje mi juri, secanja o nasim danima starim.
I spustim Glavu jos blize tlu da ti lik ne prepoznaju u mojim zenicama. Ma kog me Boga za tebe pitaju, bas kad sam zakoracila Stepenicama.... Stepenicama zaborava. Beskrajno
Iako sam mozda zalutala ptica koja ne shvata sve sto je okruzuje, ipak u mom ludom zivotu postoji smisao, postoje nade i obecanja, postojis Ti. I sva slava, sva mudrost, sva postignuca duha, sva stremljenja ka uzvisenosti, velicini i tajnosti svega, raspadose se pred Tobom. Beskrajna osecanja ljubavi, Beskrajna ljubav! Beskrajno te volim.
Volim te na poseban samo meni znan nacin, nikom drugom dodirljiv. Volim te onako kako niko nikada nije i nikada nece.
Ne zalim za proslosti, jer sa tobom je nije ni bilo, zalim za sada i danas a, u sutra cu da verujem, jer sutra cu te voleti mnogo vise, dosta vise nego juce, vise nego danas!
Plasim se priznati tebi ovo, plasim se kao dete, dete sto se plasi visih sila. Kada dospem do granice ne podnosljivog, dovoljno je da otvorim vrata i priznam sve.
A, sta posle??? ... posle cu te opet voleti, vise i vise ... beskrajno! Opet cu tebi bezati, opet cu drugima lomiti dusu, opet cu drugima lomiti srca, i tebe u njima gledati. Opet cu drugima o tebi govorit! Beskrajno te cekati... Jer svaki covjek, neminovno postize ono sto je po svom pravom nagonu prinudjen da trazi. Ja samo trazim, u tvojim crnim ocima, svetlu tacku u kojoj mogu da se gledam i trazim da beskrajno tebe gledam !!!
Bez vere u zivot!
Kad se potrose sva prastanja kad covek postane bez snova i mastanja, i kada se u isto vreme mrzi i voli i boli te a ne osetis da boli.
Umorne ruke spustas niz telo zelja nestaje za svim sto se htelo i bezlicno deluje svaki novi dan, budis se i ustajes bez da si usnio san.
Bez vere u ljubav,bez vere u sutra, bez vere u neka bolja jutra, bez vere u lepo,bez nade i straha, nista si tek jedna cestica praha.
Pogledom s prozora gledas na svet sve lista i talasa,a ti si tek uveli cvet zeljan da se sakrije od tudjih pogleda, tudja je sreca tvoja uvreda.
Jer jednom si i ti bio srecan i mislio da taj je osecaj vecan verujuci u ljubav kao svi smrtnici a ona te ostavi na pustoj stanici.
I ti si cekao i cekao da se vrati, prolazile su godine,meseci i sati a ti si i dalje cekao sam na peronu gledajuci kako odlazi u zadnjem vagonu.
I suza za suzom bezbroj njih zguzvani papiri na svakom po neki stih, al sve si prazniji i bez volje ne verujuci da jednom bice bolje.
Odvlacis se poput dzukca u svoju jazbinu spustas zavese na pozorisnu binu i privodis kraju predstavu dramskog komada sa zeljom da pobegnes daleko od ovog grada.
I onda i dalje sa prozora gledas svet jer zivot je kao leptir a ti si cvet al cvet kao cvet bez vode vene a sreca je nedostupna za neke zene.
I topis se nestajuci u tisini gubeci se kao senka u daljini a iza tebe ostace tek prasine trag, trag kao dokaz koliko ti je neko bio drag.
Jednom cu ti opet doci...
jednom cu ti doci, tiho na prstima, u san... mucit cu te svojim neznim recima i plahim, blazenim, najlepsim osmehom koji si tako obozavao... a ti me neceš moci dotaknuti... ja cu visoko leteti... lebdjeti na oblacima srece, a ti ces me samo sanjati... i mozda se setis kako je lepo, prekrasno bilo... kako smo se savrseno nadopunjavali i kako smo verovali da smo stvoreni jedno za drugo... setit ces se... i dok me budes gledao... takvu uzvisenu... nedodirljivu... pozelet ces da nikada nisi onako okrutno prekinuo nasu ljubav, nase savrsenstvo... pozelet ces me kraj sebe, da ti se i dalje smejem na onaj moj, poseban nacin i da ti sapucem nezne reci na uho... pozelet ces da sam jos tvoja... i tiho ces jecati u tisini tamne noci... a kad otvoris oci, sledit ce veliko razocaranje, jer je sve bio samo san... ti znas da ti se necu vratiti i da ti ne mogu oprostiti... ti znas da me nikada vise neces imati... i znas da ti se nikada necu smeskati i saputati, ti znas da se nikada neces moci igrati s mojom kosom i da me nikada, NIKADA vise neces tuznu videti... a ja... opet, opet cu ti doci u snove i nemilosrdno te muciti i kidati svojim osmehom, svojim recima i pogledima... a ti me neces moci dotaknuti... i nikada vise me neces moci povrediti... Imati tebe kraj sebe!
Znas li kakav je osecaj bio imati tebe kraj sebe? To ti je osecaj kada si srecan a u dubini te strah ledi i zebe.
To ti je kao kada ti prelep leptir sleti sasvim nenadano na dlan i ti se zagledas dobro u njega pitajuc se dal je java il san. Opcini te njegova lepota za njega dajes sve od sebe i ponosan si jer je ipak od toliko zena odabrao bas tebe. I zelis da ga zadrzis,al neznas kako jer ako zatvoris dlan to ce ga ubiti i tako se lomis i bespomocan si jer ne zelis ga izgubiti. Svaki pokusaj bi bio uzaludan ostaje ti samo da ga gledas i da mu se divis strahujuc da ce svakog casa odleteti a ti ces tada prestati da zivis.
Eto takav je osecaj biti s tobom i strah je svakim danom sve veci, vidim spremas se da poletis cuti nemoras mi nista reci. Poslednji put cu ponosno dignuti glavu i ispratiti te pogleda tuzna i bit cu opet ona obicna tek prica jedna stara i ruzna. .ovo je pesma za tvoja usta od višanja i pogled crn. Zavoli me kad jesen duva u pijane mehove- Ja umem u svakom novembru da napravim jun. I nemam obične sreče i nemam obične grehove. Moja je sreča srneća a grešno mi je smešno ako me neko čačne u ove oči plačne nije to neutešno; ja umem od suza da pravim klikere lepe,prozračne... M.A SMISAO - GABRIJEL GARSIJA MARKES
Kad bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja samo marioneta, i podario mi komadić života, moguće je da ne bih kazao sve što mislim, ali nesumnjivo bih mislio sve što kažem. Stvari bih cijenio, ne po onome što vrijede, već po onome što znače. Spavao bih manje, sanjao više, shvatio sam da da svaki minut koji provedemo zatvorenih očiju gubimo šezdeset sekundi svjetlosti. Hodao bih kad drugi zastanu, budio se dok ostali spavaju. Slušao bih kada drugi govore, i kako bih uživao u sladoledu od čokolade. Kada bi mi Bog podario komadić života, oblačio bih se jednostavno, izlagao potrbuške suncu, ostavljajući otkrivenim ne samo tijelo već i dušu. Bože moj, kada bih imao srce ispisivao bih svoju mržnju na ledu, i čekao da ugrije sunce. Slikao bih Van Gogovim snom, na zvijezdama jednu benedetijevu poemu, a Seratovu pjesmu bih poklanjao kao serenadu u času svitanja. Zalivao bih ruže suzama, da bih osjetio bol njihovih bodlji i strastveni poljubac njihovih latica… Bože moj, kada bih imao jedan komadić života… Ne bih pustio da prođe ni jedan dan, a da ne kažem ljudima koje volim da ih volim. Uvjeravao bih svaku ženu i svakog muškarca da su mi najbliži i živio zaljubljen u ljubav. Dokazivao bih ljudima koliko griješe kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju. Djeci bih darovao krila, ali bih im prepustio da sama nauče da lete. Stare bih poučavao da smrt ne dolazi sa starošću, već sa zaboravom. Toliko sam stvari naučio od vas ljudi… Naučio sam da čitav svijet želi da živi na vrhu planine, a da ne zna da je istinska sreća u načinu savladavanja litica. Krupljanka PAR EXELANS
Dodju dani kada shvatis da je zivot samo tren, cenu gordosti da platis svojim bolom zarobljen. Dodju dani kada vidis da ces sve izgubiti, da je vazno samo ono sto se ne da kupiti. I vreme prolazi, sve nas sobom nekud odnosi .... a toga koga volis i ko te zaista voli vise nema. Ne vredi posle kajanje jer si prokockao sve a najvise sebe ko zna s kim i gde ...
"Naš put nije meka trava već planinska staza popločena stubama. Iako vodi uzbrdo, ide naprijed prema Suncu." (Ruth Westheimer) panonski galeb SEAGULL
Location: u svom svetu tišine.... Datum upisa: 17.12.2011
Naslov: Re: Olovka pishe srcem Ned Jan 15, 2012 4:00 pm K’о sred bure, Kаd Boz’је јаvе sе munje, Grom tisinu sаdа nаmа kida, А оkоv теski јоs srca nаm sтеzе, Kо lоpоv duse sto bez kraja, Misao nasu u dusi zauvek veze, I sad, po stoti put, Govori i zbori, da ceznje nebo, Za nas ,ipak mozda negde, U sutonu postoji. Masada (Ljubav Smrt Nada )
Iskrena pesma
O, sklopi usne, ne govori, cuti, Ostavi misli nek se bujno roje, I rec nek tvoja nicim ne pomuti Bezmerno silne osecaje moje.
Cuti, i pusti da sad zile moje Zabrekcu novim, zanosnim zivotom, Da zaboravim da smo tu nas dvoje Pred velicanstvom prirode; a potom,
Kad prodje sve i malaksalo telo Ponovo padne u obicnu camu, I zivot nov i nadahnuce celo Necujno, tiho potone u tamu,
Ja cu ti, draga, opet reci tada Otuznu pesmu o ljubavi, kako Ceznem i stradam i ljubim te, mada U tom trenutku ne osecam tako.
I ti ces, bedna zeno, kao vazda Slusati rado ove reci lazne, I zahvalices Bogu sto te sazda, I oci ce ti biti suzom vlazne.
I gledajuci vrh zaspalih njiva Kako se spusta nema polutama, Ti neces znati sta u meni biva, Da ja u tebi volim sebe sama,
I moju ljubav naspram tebe, kad me Obuzme celog silom koju ima, I svaki zivac rastrese i nadme, I osecaji navale ko plima.
Za taj trenutak zivota i milja, Kad zatreperi cela moja snaga, Neka te srce moje blagosilja. Al' ne volim te, ne volim te, draga!
I zato cu ti uvek nesto reci: cuti, Ostavi dusu nek spokojno sniva, Dok kraj nas lisce na drvetu zuti I tama pada vrh zaspalih njiva. Ingeborg Bachmann
Liebe: Dunkler Erdteil (Ljubav: Mracna strana sveta)
Der schwarze König zeigt die Raubtiernägel, zehn blasse Monde jagt er in die Bahn, und er befiehlt den großen Tropenregen. Die Welt sieht dich vom andren Ende an!
Es zieht dich übers Meer an jene Küsten aus Gold und Elfenbein, an seinen Mund. Dort aber liegst du immer auf den Knien, und er verwirft und wählt dich ohne Grund.
Und er befiehlt die große Mittagswende. Die Luft zerbricht, das grün und blaue Glas, die Sonne kocht den Fisch im seichten Wasser, und um die Büffelherde brennt das Gras.
Ins Jenseits ziehn geblendet Karawanen, und er peitscht Dünen durch das Wüstenland, er will dich sehn mit Feuer an den Füßen. Aus deinen Striemen fließt der rote Sand.
Er, fellig, farbig, ist an deiner Seite er greift dich auf, wirft über dich sein Garn. Um deine Hüften knüpfen sich Lianen, um deinen Hals kraust sich der fette Farn,
Aus allen Dschungelnischen: Seufzer, Schreie. Er hebt den Fetisch. Dir entfällt das Wort. Die süßen Hölzer rühren dunkle Trommeln. Du blickst gebannt auf deinen Todesort.
Sieh, die Gazellen schweben in den Lüften, auf halbem Wege hält der Dattelschwarm! Tabu ist alles: Erden, Früchte, Ströme... Die Schlange hängt verchromt an deinem Arm.
Er gibt Insignien aus seinen Händen. Trag die Korallen, geh im hellen Wahn! Du kannst das Reich um seinen König bringen, du, selbst geheim, blick sein Geheimnis an.
Um den Äquator sinken alle Schranken. Der Panther steht allein im Liebesraum. Er setzt herüber aus dem Tal des Todes, und seine Pranke schleift den Himmelssaum. If - Rudyard Kipling
If you can keep your head when all about you Are losing theirs and blaming it on you; If you can trust yourself when all men doubt you, But make allowance for their doubting too; If you can wait and not be tired by waiting, Or being lied about, don't deal in lies, Or being hated, don't give way to hating, And yet don't look too good, nor talk too wise:
If you can dream -- and not make dreams your master; If you can think -- and not make thoughts your aim; If you can meet with Triumph and Disaster And treat those two imposters just the same; If you can bear to hear the truth you've spoken Twisted by knaves to make a trap for fools, Or watch the things you gave your life to, broken, And stoop and build 'em up with worn-out tools;
If you can make one heap of all your winnings And risk it on one turn of pitch-and-toss, And lose, and start again at your beginnings And never breathe a word about your loss; If you can force your heart and nerve and sinew To serve your turn long after they are gone, And so hold on when there is nothing in you Except the Will which says to them: "Hold on!"
If you can talk with crowds and keep your virtue, Or walk with kings -- nor lose the common touch, If neither foes nor loving friends can hurt you, If all men count with you, but none too much; If you can fill the unforgiving minute With sixty seconds' worth of distance run -- Yours is the Earth and everything that's in it, And -- which is more -- you'll be a Man, my son!
Prevod
Ako - Radjard Kipling
Ako možeš da sačuvaš prisebnu glavu, kada svi oko tebe gube svoju, i okrivljuju te za to,
Ako možeš da veruješ sebi, kada svi u tebe sumnjaju i sam pridodaješ njihovim sumnjama,
Ako možeš da čekaš - a da ti ne dosadi čekanje, ili ako si prevaren - da sam ne varaš, ili ako si omrznut - da sam ne mrziš, a da pritom ne izgledaš predobar ili premudar,
Ako možeš da sanjariš a da snovi ne ovladaju tobom,
Ako možeš da maštaš, a da ti maštanje ne bude cilj,
Ako možeš da se suočiš sa uspehom i neuspehom i smatraš te dve varke kao da su potpuno iste,
Ako možeš da podneseš da istinu koju si rekao izvrnu nitkovi kako bi od nje napravili zamku za budale, ili da posmatraš propast onoga čemu si posvetio sav život, i da pogrbljen, sa dotrajalim alatom opet novo stvaraš,
ako možeš da prisiliš svoje srce, nerve i tetive, da te služe dugo, iako si ih nemilice trošio, i da izdržiš kada nema nišega više u tebi sem volje koja ti dovikuje- ISTRAJ
Ako možeš da razgovaraš sa nižima od sebe i ne istakneš svoju superiornost, ili da u društvu sa višima od sebe sačuvaš svoje dostojanstvo,
Ako ni prijatelj, ni neprijatelj ne mogu da te uvrede, Ako te svi cene, ali ne previše, Ako možeš da ispuniš jedan minut sadržajem koji traje šezdeset sekundi,
tvoja je zemlja i sve što je na njoj, i iznad svega bićeš ČOVEK, SINE MOJ. Tužne su tvoje pronicljive oči. Ispituju dušu moju kao mesec kada bi hteo da pronikne more. Razgolitio sam svoj život pred očima tvojim od kraja do kraja, i ništa nisam sakrio ni zadržao. Zato me ne poznaješ. Da je dragi kamen, mogao bih ga razbiti u stotinu zrnaca i nanizati ogrlicu tebi oko vrata. Da je cvet, svež i malen i sladak, otkinuo bih ga sa peteljke i udenuo tebi u kosu. Ali to je srce moje, dragana. Gde su obale njegove, a gde njegovo dno? Ne poznaješ međe toga kraljevstva i ipak si njegova kraljica. Da je samo trenutak radosti, on bi procvetao u laki osmejak, i ti bi ga mogla videti i čitati u trenutku. Da je samo bol, on bi se rastopio u sjajne suze, u kojima bi se ogledala njegova najdublja tajna, tajna bez reči. Ali to je ljubav, dragana moja. Njena radost i bol bez granica, beskrajne su njene želje i njeno bogatstvo. Ona ti je bliska kao život, pa ipak je ne možeš nikada potpuno poznati. Ti si večernji oblak koji bludi nebom mojih snova. * * * * * * Čežnjama ljubavi svoje dajem ti boju i oblik. Ti si moja, moja, ti koja obitavaš u mojim beskonačnim snovima! Tvoja su stopala ružičasto rumena od ognja mog čežnjivog srca, ti koja žnješ moje večernje pesme! Tvoje su usne gorkoslatke od ukusa vina mojih patnji. Ti si moja, moja, ti koja obitavaš u mojim usamljenim snovima! Senkom svoje strasti zacrnio sam oči tvoje, stalna gošćo u dubinama moga pogleda. Vezao sam te, dragana, i uhvatio u mrežu svoje svirke. Ti si moja, moja, ti koja obitavaš u mojim besmrtnim snovima! ---------------------------------------Tagore - Gradinar
Ljubav je vatra Ona sagori svakoga Ona razobliči svakoga Ona je opravdanje sveta za njegovu nakaznost ------------Leonard Cohen Trag
Želim: da posle snova ne ostane trag moj na tvom telu. Da poneseš od mene samo tugu i svilu belu i miris blag... puteva zasutih lišćem svelim sa jablanova. ...........Miloš Crnjanski Poziv
Mene ne zanima kako zaradjujes za zivot. Ja zelim da znam za cim zudis i da li se usudjujes da sanjas o tome da ispunis ceznju svoga srca. Mene ne zanima koliko godina imas. Ja zelim da znam da li ces rizikovati da ispadnes budala zbog ljubavi, zbog snova, zbog avanture koja se zove biti ziv . Mene ne zanima koje planete uticu tvoj Mesec. Ja zelim da znam da li si dodirnuo srediste spostvene tuge, da li su te zivotna razocarenja otvorila ili si se skvrcio i zatvorio iz straha od daljeg bola! Zelim da znam mozes li sedeti sa bolom, sa bolim mojim ili svojim, ne meskoljeci se da ga prikrijes ili umanjis ili izbrises. Zelim da znam mozes li drugovati sa radoscu, sa radoscu mojom ili svojom ; Mozes li se prepustiti divljem plesu i dopustiti da te zanos preplavi do samih vrhova prstiju i ne upozoravati nas da budemo pazljivi, da budemo realisticni, niti da se setimo svih ljudskih ogranicenja. Mene ne zanima da li je prica koju mi kazujes iskrena. Ja zelim da znam mozes li razocarati druge da bi bio iskren prema samom sebi ; mozes li podneti optuzbu izdaje i ne izdati spostvenu dusu. Ja zelim da znam mozes li biti veran te stoga dostojan poverenja. Zelim da znam mozes li videti lepotu cak i ako nije lepa svaki dan. Zelim da znam mozes li ziveti sa promasajem, sa promasajem svojim i mojim, i jos uvek stajati na rubu jezera i srebrnastoj mesecini uzvikivati “To”! Mene ne zanima gde zivis ili koliko para imas. Ja zelim da znam mozes li se dici posle noci bola i ocaja, Iscrpljen, satrt do srzi, i uraditi ono sto se mora uraditi za decu. Mene ne zanima ko si ti ni kako si se obreo ovde. Ja zelim da znam hoces li stati u srediste ognja zajedno samnom i ne ustuknuti. Mene ne zanima gde si ili sta si ili sa kim studirao. Ja zelim da znam sta je to sto te drzi iznutra, u trenucima kada se sve ostalo rusi. Ja zelim da znam mozes li biti sam sa sobom; i da li zaista volis drustvo u kome se nadjes u trenucima praznine.. Ljubavi stani malo, pogledaj u mene, Vidis da ne licim ja na druge zene, Svestan si svega sto imas kraj mene Ne trazim poene ni da seces vene Vec budi samo musko jaci I od stene Kada lose krene budi tu za mene Rame kad mi treba pusti me da placem Ali kad sam srecna dozvoli mida skacem i tada ces znati da cu ti sve dati svoje usne svoje telo svoje bice celo
Ljubav je samo nasa u nasoj prici nasa ljubav samo na nas lici pazi dobro sreco kako ces mi prici jer sledeceg jutra mogu otici
Osmehom me kupi dok cekam te na klupi kazi da me volis za to snage skupi Zagrli me nezno pahuljasto snezno Zelim da se topim u rukama tvojim Zelim da te zovem ja zivotom svojim I kad sam sa tobom niceg se ne bojim divne dane brojim I ponosna stojim Trazicu jos vise da mi spaces tise Tada moje ruka pesme tebi pisem Dok srce mi lupa telu brze dise panonski galeb SEAGULL
Vidim posmatras me sa strane. I kao da mi misli citas. Hteo bi nesto da kazes, a ne znas da smes da pitas.
Jer na mom se licu vide, tragovi mojih osecanja. Tu sam u prisustvu tvom, a osecam se kao da sam sama.
I dalje me posmatras, ne bi li otkrio misli moje. Mozda o istom razmisljamo, ali necu da ti otkrijem sumnje tvoje!
Mozda smo povezani mislima, mozda imamo i iste snove. Ne znam sta se to desava? Ali se telepatija zove! Sanja Mandic ex Mitrovic
ЖЕЉА
Сасвим сам седим у мраку, Дал' сам залутао у овом свету, Као године споро се развлаче дани, Док машта се препушта следећем лету.
Да се остваре далеки снови, Пољупцима покушаћу да зауставим време, Да се наша тела споје у вртлогу страсти, Да не могу без тебе, да не можеш без мене.
Кад узавре крв у венама нашим, Са летом ће доћи нови налети страсти, Препуштам се теби краљице моја, Свој твојој истинској лепоти и сласти.
Желим те одкад сам те срео, Миловах ти рукама нежно бело лице, Погледима једно другом украдосмо срца, Гледаше нас звезде с' неба нетремице.
Сваког дана само то ми је жеља, Да сунце засија опет само за нас двоје, Под звезданим небом далеко од света, Љубим ти усне, и ти љубиш моје.
Док ти ово пишем срце трепери, Затварам очи и тако те гледам, Заносна у својо вечитој лепоти, немој да одеш, ја то недам.
|
|  | | Zana

Godina : 53 Datum upisa : 30.05.2012
 | Naslov: Re: Olovka piše srcem Ned Jun 24, 2012 8:45 am | |
| Dotakla bih te
Dotakla bih te kao nekad. Da znam samo kojim putem snovima lutaš tražeæi ljubav, našla bih te, dotakla bih te, kao tada... Da samo mogu da doletim, uzalud pruzam uvela krila ovo nebo ne razume sreæu. Dotakla bih te kao želja; znam da me želiš i da me pratiš nekim mislima kad nikog nema da te utešim. U tom trenu na nekom drugom kraju èežnje ja sam sama. A dotakla bih te kao san, da smirim ti uzdah, da zaèaram ti usne i umirim te rukama tražeæi samo da me èvrsto stegneš, da mi samo kažeš da sve prošlo je. Dotakla bih te kao miris kad ideš poljem, kad u njemu naðeš neki mali svet. I onda kad sve nestane, još uvek oseæaš miris poljskog cveæa, još uvek si tamo još uvek me pratiš... Dotakla sam te svojim reèima al nije to sve, ne, nije još kraj, još uvek èekam te...
NE TREBA MI NIKO
Treba mi neko ko pravi muziku, ko pravi sranja, ko donosi odluke, neko ko kopa u rudniku, ko radi u banci, ko čisti slivnik, spava na kiši, ko glanca kavez u zoološkom vrtu, neko ko guta asid, predaje etiku, pegla veš, razmišlja o sutonu, pronalazi vakcinu protiv SIDE, dosade, neko ko je završio sa meditacijom i izašao iz neuroze, neko iz pećine, iz loše porodice, neki prosjak koji voli da se smeje, princ koji krade vazduh iz nozdrve, orgazam iz pete, koji trebi vaške iz kose, knjige iz biblioteke, ko snima film o beskrajnim oblacima i napuklim ogledalima, ikona mudrosti i ludosti, znanja i neznanja, u stvari
NE TREBA MI NIKO kome mnogo trebam...
Treba mi neko ko čisti cipele, seče nokte, slaže posuđe, posmatra planete, voli nauku, ima svoje mišljenje, ne gaji predrasude, ko nema kičmu ali ima auru na mestu gde hoda uspravno... u stvari,
NE TREBA MI NIKO
Treba mi neko ko razmišlja u bojama, ko oseća prstima i ko sanja budan, treba mi neko vešt, a nesiguran poput akrobate, učitelj džiu-džica na električnoj stolici punoj vate, magnetna plazma u bolnici, krvno zrnce u plaštu sena, perverzna princeza na zrnu graška, ulični diler sa dosta praška, pustinjski vetar bez jednog daška, u stvari... u stvari,
NIKO MI NE TREBA...
niko baš toliko, toliko toliko kao Ti...
***** Ne govorim ti bas u zadnje vrijeme da te volim i ne gasim ti svijetlo u ocima prije spavanja ne govorim ti nesto njezno i ne grlim ti dusu ali ovo ti moram reci previse je gorkog i ljudi su grubi pa ako i ne govorim jos uvjek te ono najljepse u meni voli i ljubi... Ko sam? Sta sam? Ja sam samo sanjar, ciji pogled gasnde u magli i memli, zivio sam usput,ko da sanjam, kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji. I tebe sad ljubim po navici ,dete, zato sto sam mnoge ljubio,boleciv, zato usput,ko sto palim cigarete, govorim i sapcem zaljubljene reci. „Draga moja“,“mila“,“znaj,doveka“ a u dusi vazda ista pustos zraci; ako dirnes strast u covekovu bicu istine,bez sumnje,nikad neces naci. Zato moja dusa ne zna sto je jeza odbijenih zelja ,neshvacene tuge. Ti si ,moja gipka,lakonoga brezo, stvorena za mene i za mnoge druge. Ali ako trazec neku srodnu dusu, vezan protiv zelje,utonem u seti, nikad necu da te ljubomorom gusim, nikad necu tebe grditi ni kleti. Ko sam? Sta sam? Ja sam samo sanjar, ciji pogled gasne u magli i memli, i volim te usput, ko da sanjam, kao mnoge druge na toj zemlji. Jesenjin panonski galeb SEAGULL
Location: u svom svetu tišine.... Datum upisa: 17.12.2011
Naslov: Re: Olovka pishe srcem Ned Jan 29, 2012 9:32 pm Dopiru li do tebe Osmesi otkinuti Sa moga ogledala
Stresas li Moje poglede Otezale Na tvojim ramenima
Drzis li oci Stalno otvorene Da sto pre Iz njih odem
Krijes li staze Da se tvoja cutnja Sa mojom Ne sretne
Zasivas li dzepove Da se kao tajna U njih ne uvucem
Mala kutija
Pocetak price ide daleko u proslost, kada je neki muskarac kaznio svoju petogodisnju cerkicu, jer je izgubila neku vrlo dragocenu stvar, a para je u onom vremenu bilo vrlo malo. Bio je Bozic. Sledeceg jutra je devojcica donela malu kutiju na poklon i rekla: “Tata, to je za tebe!” Tati je bilo vrlo neugodno, a kada je otvorio kutiju i video, da unutra nema nicega, jako se naljutio. Cerkicu je prekorio: “Ako nesto poklonis, ocekuje se da se u kutiji nesto nadje !” Devojcica ga je zalosno pogledala i s suznim ocima rekla: “Tata, ali nije prazna. Do vrha sam je napunila poljupcima samo za tebe” Tata je bio ganut. Kleknuo je pred cerkicu, jako je zagrlio i zamolio je za oprostaj. Do kraja zivota cuvao je tu kutiju pored kreveta i uvek, kada se osecao izgubljeno i ocajno, uzeo je, otvorio, i iz nje uzeo jedan poljubac i setio se ljubavi koju je cerka spremila unutra.
Svako od nas ima kutiju punu poljubaca i ljubavi, koju nam poklanjaju voljeni, prijatelji, deca, Bog. Ne postoje vaznije stvari, koje bi mogli dobiti. Prijatelji su andjeli, koji nas dignu s dna, kada imamo poteskoce i podsete nas na to, kako se leti.
Bracni par se doselio u ulicu. Sledećeg jutra, dok su doručkovali, žena opazi komšinicu kako širi ves. -Kako joj je prljav veš-rekla je -Možda joj je potreban drugi prašak, a možda uopšte i ne zna prati. Muž je ćutke posmatrao i nije ništa komentarisao. Svaki put kada je komšinica širila veš, padali bi isti komentari. Mesec dana kasnije žena je bila u čudu kada je videla da je komšinicin veš čist kao sneg. -Pogledaj, konačno je naučila da pere. Ko li ju je naučio?-rekla je mužu. Muž joj odgovori: - Niko, ja sam oprao naše prozore.
Nemojte u tuđem oku komentarisati trn, ako u svom nosite citavo stablo. .....После планете Земље, богаташ је купио Месец, Сунце и све планете у Свемиру. Након тога, пожелео је да има све звезде које се сјаје на небу. Није прошло много, а све звезде су биле у његовом власништву. При куповини је добио попуст на количину и две комете гратис. Остале су још две црне рупе, које је богаташ купио на распродаји. Пошто није знао да ли је купио све на свету, отишао је ког најпаметнијег човека на свету и питао га:
- Добар дан, господине. Чуо сам да сте ви најпаметнији човек на свету. Реците ми, да ли сам купио све на свету?
- Нажалост нисте. Постоји на планети Х47 један мрав кога још нисте купили. – рече најпаметнији човек на свету.
Богаташ је онда отишао на планету Х47 и пронашао мрава који је слободно шетао и радио.
- Извините господине мраве, ја сам најбогатији човек на свету и желим да вас купим. – рече богаташ.
- Уколико желите да ме купите, морате од мене купити књигу „Како купити и освојити свет“. У њој, између осталог, пише и оно што вас интересује, а то је како се осваја мрав који слободно ради и шета. – рече мрав.
- А колико кошта књига? – упита богаташ.
- Одмах ћу вам рећи да књига није јефтина. Морате ми дати сво ваше богатство и све оно што поседујете на свету. – одговори мрав.
- Књига јесте скупа, али вреди. Због тога ћу вам дати сво моје богаство, а ви ми дајте књигу.
Мрав даде књигу богаташу и овај оде да је чита. Међутим, књига је била зачарана. Добијала је нове странице сваки пут када би се прочитала до краја. Богаташ није могао да је прочита и одлучио је да је врати назад. tvrtko UČENIK ŠKOLE ŽIVOTA
Godina: 54 Location: kikinda Humor: da Datum upisa: 12.12.2011
Naslov: Re: Olovka pishe srcem Pon Jan 30, 2012 4:50 pm volim siroko,volim duboko, volim dugo,eh moja vecita tugo. volimbeskraje ,volim pucine, volim svoje izlucine ljubavi prema tebi, volim leptirica kolo,joj sto sam te volo,,,,,,, i sad mislim o tebi,kako dosla nebi, da spoimo srca dva samo ti i ja, volim siroko volim duboko, volim dugo,eh moja vecita tugo,, volim tvoj osmeh na licu, volim tvoju drugaricu, volim sve sto je tvoje , oh ,milo moje,,,,,,,,,,,
panonski galeb SEAGULL
Location: u svom svetu tišine.... Datum upisa: 17.12.2011
Naslov: Re: Olovka pishe srcem Pon Jan 30, 2012 8:59 pm brojim voštane minute. most muzike u daljini. tihi koraci u pustinji. topli vetar. bela vatra. mila sestro. voštana večnost između dva susreta. kapaju zvezde u more. javlja se u snu njegov lik. braniš se nejako. dugo. žuti makovi iza tvojih golih ramena. prolaziš kroz moje budne snove kao morski konjic nad koralnim gnezdom. sjaje morske zvezde. nebo i more spajaju vlažne usne. lete delfini. maestral nosi tihi šapat. milujem tvoje kose blagim dlanom duše. kapaju voštani dani. nasmejani. daleki. sami. ( Aslan Mahmuti )
PONOVNI SUSRET
Da li si mogla da zaboravis da je tvoja ruka nekad u mojoj lezala, i da se neizmerna radost iz tvoje ruke u moju, s mojih usana na tvoje prelila, i da je tvoja kosa plava citavo jedno kratko proljece ogrtac srece mojoj ljubavi bila, i da je ovaj svijet, nekada mirisan i raspjevan, sada siv i umoran, bez ljubavnih oluja i nasih malih ludosti?
Zlo koje jedno drugom nanosimo vrijeme brise i srce zaboravlja; ali casovi srece ostaju, njihov je sjaj u nama.
H. Hese panonski galeb SEAGULL
lutam besciljno hodnikom kroz belinu hladno mi je .. teskim i klecavim korakom koracam kroz belinu poput magle, prozima me, obavija me ta avetna belina, ledeni vihor uvlaci se u najtanje niti moga tela suvise bolan svaki njegov nalet .... pramen kose pade mi na dlanu, cvrsto stegnuh rukom gledajuci kako uveli list mlade breze pada pada dok ga vihor nosi ... oblacim kaputic mali ,stavljam seseric spremajuci se ze neki daleki put... sta moze jedna ptica otrgnuta od svoga jata bez krila leteti? htedoh suzu pustiti , al ko biserne perle rasule se po podu, poput stakla nesastavise se nikad tesko mije.. svaki deo moga tela budi se pod naletom dolazece oluje i neke nepoznate tisine me vuku vreme je sve tise.... zasto? ne pitam vise, mnogo bole me rane gde su nestali moji sni? gde je ljubav i smeh? gde nestade sunce? zasto nesvice zora? zasto tako dugo traje dan sve u jednom pocetak i kraj kad senke u belini nestanu poput magle.. vise necu brojiti sate jer strepnje u meni nema vise jer svaka ptica jos jednom poleti.... panonski galeb
Ove su rijeci Preko ulice Upucene k tebi, Ljubavi. I stid me je, Ne od njih, Vec zbog svijeta. Mozda nije trenutak pravi. Mozda sam trebao, U ovo vrijeme Bijede i izobilja, Umjesto ljubavi, Preko ulice Dobaciti rijeci nasilja. Mozda sam morao U ovo vrijeme Sto se osjeta gnusa Izaci na trgove I zavijati U pustinje ljudskih dusa. Mozda je moja ljudska duznost Morala u ovo vrijeme Okomiti se na lesinare, Zagristi u hijene. Al da mi u ovom tuznom svijetu Ne sija radost tvoga lica, Ni vjetar se usudio ne bi proci kroz ovu sumu bez ptica. Ove su rijeci Preko ulice Upucene k tebi, Ljubavi. I stid me je, Ne od njih, Vec zbog svijeta. Mozda nije trenutak pravi. Mozda sam trebao, U ovo vrijeme Bijede i izobilja, Umjesto ljubavi, Preko ulice Dobaciti rijeci nasilja. Mozda sam morao U ovo vrijeme Sto se osjeta gnusa Izaci na trgove I zavijati U pustinje ljudskih dusa. Mozda je moja ljudska duznost Morala u ovo vrijeme Okomiti se na lesinare, Zagristi u hijene. Al da mi u ovom tuznom svijetu Ne sija radost tvoga lica, Ni vjetar se usudio ne bi proci kroz ovu sumu bez ptica. PONOVO TI GOVORIM LJUBAVI MOJA
Ponovo ti govorim ljubavi moja poslije putovanja i svog zivota pusta, ljubavnu pjesmu ponovo ti pisem poslije pjesama iskustva.
Ponovo ti govorim ljubavi moja onaj kom je bilo premalo da voli ponovo je ovdje pred vratima tvojim i ponovo spreman da te moli.
Ponovo ti govorim ljubavi moja poceo sam sjajno da ponizavam i grijesim gotovo pri kraju i gotovo mrtvac na pocetku tu sam da se tjesim.
Ponovo ti govorim ljubavi moja na obratnom putu pretvorenim u tamu poslije sedam mora i vlastite zemlje dosao sam umrijet u tvom stanu.
Ponovo ti govorim ljubavi moja negdje sam vec bio, sad ostavljam sve to da ti poslije srece, hrabrosti i znanja da ti poslije svijeta vratim tvoje mjesto.
Ponovo ti govorim ljubavi moja poslije loseg drustva, vina, nocas stojim sam pred tvojim licem spreman da ti kazem kao prvi puta opet: Ja te volim! Gost Gost
Naslov: Re: Olovka pishe srcem Uto Feb 07, 2012 2:51 pm Razdrazljiva a tako tiha, sva si od vatre koja gori. Daj mi, u tamno zdanje stiha ljepotu tvoju da zatvorim.
Gle kako su preobrazene u zaru kucice abazura, kraj zida, kraj okna, naše sjene i obrisi naših figura.
S nogama sjediš na divanu, po turski ih pod sobom splete, svejedno- na svjetlu i u tami ti vazda sudiš kao dijete.
Pricajuci na konac nizeš zrnca što ti padoše s vrata. Pogled je tvoj i odvec tuzan, a rijec naivna, umiljata.
Rijec "ljubav" prošla, ti si prava; drugo cu ime naci lako, za te cu sav svijet preimenovat, samo ako ti zeliš tako.
Mozda ce cujstva blago tajno tvoj tamni pogled da istoci i tvog srca bogatstvo sjajno?! Zašto li tugom mutiš oci? Gost Gost
Naslov: Re: Olovka pishe srcem Uto Feb 07, 2012 3:01 pm Polažem ti golo telo opušteno mirisom mojim na hladnu tablu stola uzdišeš od jeze ...
Zatvorene oči,traže slast sokovi bluda pune sobu očekuješ oblak nežnosti što nosi do zvezda ...
Ja sam sad tvoj rob i razapet ću sebe samo zbog tvog zadovoljstva zato uživaj i ne misli na mene...
Gledam te,prepuštenu meni koji delić tvog tela najviše čezne za mojim usnama,jezikom...
Moram te što pre zadovoljiti gorim od tih misli ne mogu te bez blaženog osmeha pustiti mene u tvoja sećanja ...
Stavljam šake na tvoja kolena osećaš njihovu vrelinu živac ti je zaigrao od kolena do međunožja...
Lagano ti razmičem noge puštam te da očekuješ da ubrzaš disanje i srce da me zaželiš još jače...
Započinjem igru, dovođenja tvog tela u ekstazu tvoje duše u predvorje raja sebe, u zadovoljnog roba...
Moj se jezik spušta niz unutrašnju stranu tvojih butina budeći kožu hvataš me jako za kosu...
Međunožje.Otvaram ga usnama svojim ljubim ga sve jače i jače kolenima stežeš moja bedra znam da ne smem stati...
Usnice razdvajam,nežno,prstima savršeno neprimetno ližem nihovu unutrašnju stranu levu pa desnu,ravnomerno...
Jezikom kupim sokove tvog tela ti samo još jače vlažiš čupaš i stenješ kolenima pritiskaš...
Požudno se ispravljaš opijena pomamom vučeš me da te ljubim misliš sve je ljubav...
Ne želim poljubac ne tražim tvoju dušu tu sam ,samo ovaj trenutak pokvariti ga neću istinom...
Snažno te hvatam i okrećem potrbuške na sto grudi su ti se rasplinule pod tobom hvataš rukama krajeve stola...
Osećaš orkan u meni spremam se da ga pustim na tebe,u tebe grizem ti ruke,ramena,telo,bradavice...
Uplaših se da ova pauza želju ti makar malo zauzdala nestrpljivo osluškujem uzdahe tvoje uzbuđenje se ne sme smanjiti...
Hvatam te rukama za butinu šakom ti trljam dlačice osećam kapi na njima zavlačim prste duboko...
Na stisak mojih ruku tvoje butine se sam razmiču podižeš glava u zanosu ne znaš da li si devica ili *****
Zarobio sam ti guzove glatke ne ideš nigde,moja si cela da se naslađujem muškost je moja u tebi...
Ciknula si,pogođena vrelinom primičeš se i odmičeš ritam izluđuje svojom jednostavnošću...
Treseš sto u vrtlogu si tame požude koji se obrće sve brže i brže...
Glas postaje vrisak kako se dižeš sve više i više osećam da si blizu zvezdama grabiš zvezde i spuštaš ih dole...
Grč,telo mlitavo sada je postalo ostala je samo moja želja polako stižem do nje...
Svršam ti na leđa cedim ga curi niz tvoj kičmu ležiš,bez snage...
Odjednom, sve gubi smisao moram krenuti,dosada nastupa dobro je da se nismo ljubili sad bi morao da objašnjavam... Gost Gost
Naslov: Re: Olovka pishe srcem Uto Feb 07, 2012 3:02 pm Tu sam.... Sada i ovde.... Već sutra će biti neka druga Poput smene dana i noći Neko ode a neko će doći Kad me ne bude jednog dana Potraži me među ovim redovima Kad me ne bude jednog dana Ja ću se sakriti u slova, Uvući u nečije knjige Samo da budem tamo Gdje ćeš biti ti Kad me ne bude jednog dana A ti ćeš me hteti naći Ja ću i onda živeti u pesmi Živeti u nekoj priči I voleću te beskrajno Kao i ovu pesmu... |
|  | | Zana

Godina : 53 Datum upisa : 30.05.2012
 | Naslov: Re: Olovka piše srcem Ned Jun 24, 2012 9:27 am | |
| Put do zenskog srca nije lak, mada se ponekad cini da tamo moze doprijeti svak. Ne, ne moze se do njega tako doci lako, jer treba imati sifru da se otkljuca brava i svak ko misli da bez nje moze samo se zavarava. Ma ponekad se cini da je dovoljno samo par slatkih rijeci na mjesecini, i sifra sama pada, ali ne, to nije tako, jer zenskim srcem ljubav vlada. Zensko je srce skrinja sa blagom sto mastu raspiruje, zove i mami i cini ti se kao da te priziva i kaze ti "Hajde dodji, ja zelim da ostanemo sami". Al' onda kad dodjes i ka njemu kad podjes, tek tad te stotinu muka snadje, jer ono postaje sve sladje i sladje, a ti kljuc za tu bravu nemas i uzalud se spremas da ga osvojis, jer to mozes samo ako ga pravim kljucem il' sifrom otvoris. A ta sifra se ljubav zove i ona uzbudjuje mastu i raspaljuje snove.
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena
Mi nismo kao drugi
Kijara-brm FEMINA SITE ADMINA SUPERIOR
Godina: 32 Location: F - AN - T - AS - T I C Humor: YES-You now :) Datum upisa: 21.12.2008
Naslov: Re: Olovka pishe srcem Čet Mar 22, 2012 9:04 pm Razgledam puteve zivota i svi se svode na jedan.. Jedan jedini po kojem hodim. A ono ostalo sto nekad zaluta samo su staze na kojima se izgubim trazeci nesto.. Nesto sto mi nedostaje a sto ne mogu prepoznati u mracnim ulicama tih staza.. I tako se nesvjesno gubim u potrazi za samom sobom na neki nacin, jer osjecam da sam se izgubila.. U vremenu, osjecajima, mislima i dogadjajima.. Da putanja koju sam slijedila lagano nestaje, gubi sjaj i ostavlja me samu.. Pa sama sam se i rodila pomislim i nastavim dalje.. Sigurnim putem bez skretanja na staze.. A onda opet kao po navici noga zaluta i gubim se u samoj sebi.. Pokusavam prepoznati djelove moje unutrasnjosti no nema ih. Nesto kao kroz maglu se nadzire ali ne mogu vidjeti sta je. I kada mu se priblizem nestaje..Kao da nije ni postojalo... I onda se uplasena vratim na pocetak i stanem.. Osvrnem se oko sebe i vidim da sam sama.. Kakve me to cudne misli vuku u nepoznatom pravcu? Sta hoce da mi pokazu? Ne uspijeva mi nikako doci do cilja..A otreban mi je.. >>>>Sjedim na zadnjem sjedistu automobila a iza mene su zvucnici.. Osjecaj u stomaku je cudan.kao da treperim... Stapa se sa glasnoscu muzike i gubi se.. Postaje jedno.. Al osjecaji, misli....sve je prisutno..
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena
Mi nismo kao drugi
Gost Gost
Naslov: Re: Olovka pishe srcem Sub Mar 24, 2012 5:51 am ŽIVA SMRT
Imao sam srce, djetinjasto srce, Srce koje boli, boli tako jako! Imao sam srce, bolno, bolno srce, A kada mi ode, nisam više plako.
Bijah skoro sretan. Ali jedne noći More bolno srce—jedno ptiče malo, Našlo me u mraku, više glave stalo I sitnu mi pjesmu sitno cvrkutalo:
—Godinu već dana, svake božje noći Služim ko trubadur jednoj dami nagoj, Usnulu joj dušu čudnim krajem vodim U ljubavnoj priči i mjesečini blagoj.
Ali sinoć—jao!—gatalica presta, Pa ko repatica pade mi na grudi: Ja sam, braćo, sinoć vragu dušu dao, O, umrije mi, umrije moje srce, ljudi!
A.G Matoš Gost Gost
Naslov: Re: Olovka pishe srcem Sub Mar 24, 2012 5:51 am Requiem za palog anđela
Možeš mi reći da u bezglasju Često zalutaš kad sričem slogove tvoga imena I da se uzalud borim protiv vremena koje na našim telima gravira Nebeske istine u strahu od smrti.
Možeš mi reći da je moja tišina laka Poput niti paukove mreže A teža od sedam smrtnih grehova I ja ću od nje satkati pesmu i pokriti te Kad neman noći teškom šapom poklopi nebo I u krzno svoje sakupi zvezde kao čičke.
Možeš mi reći da sam slobodna A duša sam slepa koja čuje samo zlo kad se govori o svetlosti Duša koja noćima ne spava i čiji su okovi tragovi nebeski božjih karuca sto u sumrak ispisuju molitve najvećih grešnika I postaju vapaj upućen tebi.
Mžzeš mi reći da bih trebala da te saslušam Kada se budem pravila da te ne čujem Sakrivsi uši rukama Kao što deca sakrivaju po džepovima male sedefne školjke sto izbaci mora utroba.
Možeš mi reći kako sam grešila I ja ću na svoja ramena Težinu neba, ako treba, prihvatiti I ti ćeš opet biti u pravu a ja ću se osmehnuti
Osmehnuću se kada tvoje ime bude prelazilo preko mojih usana i one budu krvarile kao nekada moje srce. Osmehnuću se jer moja će duša pevati U tišini sto tvoje ime u vazduhu iza sebe ostavi I doći ću tebi kao što kap kiše dolazi zemlji U krugu večnom Isparavanja i padanja I tada, na dlan ćes me topao dočekati Kao suzu izdajnicu što beži preko obraza I u sećanjima potražiti moje ime Kao što bi tražio uvojak kose Il`neki davno naučen stih.
Možeš mi reći da su tvoji dani podeljeni Na dane sećanja i dane življenja A nećeš znati da su svi moji dani - dani preživljavanja sećanja davnih oživljavanja što kopne na izmaku noći.
Možeš mi ponovo reći da bi mi srce u kutiji dao Da ga pored kreveta čuvam dok na baršunu kao na odru Mirno počivaju snovi. A ja bih mogla, mogla bih da ti kažem da te još uvek sanjam, da te još uvek volim, Ali reći ništa neću, ćutaću, Jer ja i kada ćutim - ćutim o tebi. Gost Gost
Naslov: Re: Olovka pishe srcem Sub Mar 24, 2012 5:52 am NA MOJE RAME NASLONJENA
Na moje rame naslonjena bila si mi desno krilo. Kao da bi razastrla svoje milo, crno perje, dizale me tvoje reči u svetlo i belo nebo. Uzbuđenje. Tišina. Sad sedim za svojim stolom, iz ramena krv mi teče, odsutnost me tvoja boli...
Atolaguire Manuel Gost Gost
Naslov: Re: Olovka pishe srcem Sub Mar 24, 2012 5:52 am Postupaj nježno sa mnom
Drži me rukama kao dragu malu stvar i pazi da ne zadrhte
Ako želiš da lupiš sa mnom o pod od sakupljenih komadića nikad me više nećeš slijepiti u mene
Odmakni tvrdu ljusku iza koje stojim, pogledaj me stvarnu: vjetrovima išaranu suncima isprženu kako treperim na tvom dlanu kao svijeća
Pazi da ne dođu kiše... i ugase me...
Z.D
Naslov: Re: Olovka pishe srcem Sub Mar 24, 2012 5:55 am TUGA
Tuga ima šape od svile, i hod mačiji. Plovim nebesima, sretan, dok milujem kosu djetinju, a ona se, niotkud, prikrade, posred mi duše legne: pretvori me - u avetinju.
Zaboravim, ponekad, ko sam i šta sam, dok žmirim, i puštam da muzika, u jeziku nijema, kovitla me i opija. Odnekud, niotkud, preplavi me ona, kao kakva nježna krvopija. Da mi kaže ko sam. I da ne da baš ono šta hoću: da to ne znam, i da me nema.
Umijem, kad duša poželi i hoće, skloniti se u kristalno carstvo samoće. Da ne poludim, odagnavam iz sebe čio, predobri i teški, svemir ljudi. Učim govor zvjerinja i bilja. Da to bude moje življenje i zbilja. Ona se odnekud dovuče, jezikom zmije i kandžom mačke, žecne i zagrebe, žestoko, duboko, ko prstom u oko. Zaboli, zaboli ko suza dječija. Avaj, avaj, avaj! i tisuću još puta: avaj! To li je, Bože, sudba ovječija? To li je, Bože življenje ljudsko, tegobno i bijedno?
Zaplovim ponovo u nebesa, milujem, ponovo kose djetinje. Vabim je, neka dode, nek čini šta hoće. Biće mi svejedno.
Zar nismo, otkad se znamo, ja i ona - jedno?
daca AMOUEREUSE DE LA MUSIQUE
Godina: 41 Datum upisa: 12.06.2009
Naslov: Re: Olovka pishe srcem Sub Mar 24, 2012 10:45 pm U tebi me ima Mnogo više Od prolaznosti dana I zagasitih obrisa dolazeće noći U tebi me ima Mnogo više Nego što ti srcem Protiču Vrčevi čežnje I mnogo više Skriveno je Iza tvojih drhtavih Trepavica Zatajeno u tvojim Dalekim očima
U tebi me ima Mnogo više Nego priznaješ Sebi Gost Gost
Naslov: Re: Olovka pishe srcem Ned Mar 25, 2012 7:39 pm Nekako s proljeca, Uvjek meni doluta Neka ceznja tamna, Tiha mudrost davna. Spustam ja stare kofere Na perone sudbine, To je miris zrelih godina, Moja kaput bas je tezak, najdraza. Nekako s proljeca, Ja se sjetim starih drugova. Probude se u meni Svi derneci pijani. Tad nosim stre cipele, one znaju moje ulice. To je boja crnoponocna, Moje koraci bas su teski,
|
|  | | Zana

Godina : 53 Datum upisa : 30.05.2012
 | Naslov: Re: Olovka piše srcem Ned Jun 24, 2012 10:46 am | |
| U vrhu svjetlosti Treperiš u vrhu svjetlosti i tiho vedrinom osmjeha, izlaziš iz leptirovog daha. Prilaziš mi dužinom duše, izazovno šećeš mojim pogledom i neprestano opijaš uzdasima. Smatram te svojim korijenom, s tobom mogu nebo dosegnuti i kao vjetar zauzdati oblake, mogu poput sjene izrasti, pa po tvome tijelu isplesti meke dodire blagosti. Dok se sa obzorja pružaš natapaš me kapima strasti, a kad brazdama muškosti doneseš tišinu mirisa u drvoredima tvoje zrelosti otkrivam putove njedara. Dragocjen si izvor proljeća, iz tebe se rađa sunce i zasipa polja kamilice. Pod tvojim koracima živim, pod tvojim osmjehom tečem, na tvom tijelu postajem ratar. Kao da sam iz tebe niknuo toliko se za mene trudiš, mila, u svom srcu za sve brineš, nježno primaš moj život, pa ga dušom u sebe sklanjaš, i nesebično se ljubavlju daješ. Treperiš u vrhu svjetlosti i tiho vedrinom osmjeha, izlaziš iz leptirovog daha. Prilaziš mi dužinom duše, izazovno šećeš mojim pogledom i neprestano opijaš uzdasima [You must be registered and logged in to see this image.] |
|  | | Zana

Godina : 53 Datum upisa : 30.05.2012
 | Naslov: Re: Olovka piše srcem Ned Jun 24, 2012 10:47 am | |
| DVIJE KAPI
Posteljom me slijedis i njeznim dodirima moje dodire pratis . Dok ispod nasih ruku , tijela njezno klize , poput mora iznad sebe me nosis .
Sa grudi mi , dvije kapi , kao bisere nudis da usnama mojim bljeste , pa kroz prste ih bijelinom cijedis i porama slascu nadrazaje mnozis .
Mila moja zeno , u tebi muskost tvrda vri , i oko mene ti se svijas , ne mozes do daha doci , jezikom mi po ocima skaces .
Svakim pokretom , koljenima privlacis k sebi i zatvaras sve strane . Ponovno medju bedra stavljas , jer sokove zadovoljstva samnom uzivas . |
|  | | Zana

Godina : 53 Datum upisa : 30.05.2012
 | Naslov: Re: Olovka piše srcem Ned Jun 24, 2012 10:48 am | |
| DALJINA
Sanjam, kako u mom nebu, opojnom bojom sna, poput mirisnog pupoljka u cvijet ruze izrastas. Pod opustjelim krosnjama nebeske tisine, iz moje duse citas ove stihove. Nudim ti samo jesen i nista vise, a ti tako osjecajna pristajes i pretaces moje jesenje misli, u osmjeh svojih latica. Vrhovima usana, tiho klizis mojim srcem i njegovim otkucajima sapuces, kako si odavno opustjela i da zbog tebe, vise nitko nije trebao doci, a ja samo slusam tvoje rijeci i osjecam plavu boju daljine u crvenoj boji tvoga glasa. Pratim drhtanje svojih prstiju. Zeljni su tvoga obrisa. Glasom te ljubim i mjesto u mom bicu, istkano za tebe srcem njezno namjestam. Otkrivas kakav si cvijet. i kako da te zelim, kako da svoja slova u uzdahe pretvorim, kako da zaustim, dok mojoj dusi svoje tajne dajes, kako da te osjecam, kad se zbog mene u zrak pretvaras i omamljujes me svojim stidom. |
|  | | Zana

Godina : 53 Datum upisa : 30.05.2012
 | Naslov: Re: Olovka piše srcem Ned Jun 24, 2012 10:49 am | |
| Nebom sam te okupao
Nebom sam te okupao i bisere svoga srca stavio oko vrata , pa snom jutaranje rose u miris legao , jer kad snivas , mojim pogledom postajes zvjezdani dah , a u mojim njedrima okus meda .
Milo si moje bice i otkako u mom osmjehu spavas , ja te mjesecevim poljupcima dojim , svakom tvojom misli cvjetam , a nad bijelim celom , udahnjujem ljubav i u dusu stavljam .
Koliko li te samo snenu tako volim , da se u sam san pretvaram i dubinom uzdaha tobom drhtim , po cijelu noc u tebi treperim , njezno ceznjom uznosim i proplancima bezbriznosti pokrivam .
Tiha si i ja te takvu vodim , poput lista sto jezerom plovi , tiho se i u tebi ljubim , kad sa kapima kise preselis u sapat , tihom , ja te strastveno volim , dok svoje snove prostires u meni |
|  | | Zana

Godina : 53 Datum upisa : 30.05.2012
 | Naslov: Re: Olovka piše srcem Ned Jun 24, 2012 10:49 am | |
| KAO DA SI KRAJ MENE ZASPALA
Kao da si kraj mene nedavno zaspala , ponovno osjecam tvoje toplo tijelo . Moji te snovi izvlace iz svojih umora i u moje zagrljaje , uzbudjeni dovode . Zavodljivom ljepotom zenske snage dodjes i kroz snene poglede samnom zavladas .
Dolazis mi dodirima i milujes uzdasima , pokrivas strascu moja muska mastanja . Uvijas se i mojom kozom prstima pleses , a prije svakog uzdaha usne mi nudis . Preko njeznih obrisa uzdrhtalih koljena , donosis meku put svog ravnog stomaka .
Pod sobom osjecam rastopljene slasti i tiho smirujem uzavrelost noci po sebi . Grlim bedra , razgrcem mirise po njima i uranjam medju travnate proplanke . Rastrcan tako , sa zorom milujem grudi i bjelinom njihovom, oblazem dlanove .
Cini ti se , moje su usne malo zaspale , pa ih medom moras neprestano dojiti . Pristajem , a za uzvrat po tebi plovim i svakim valom u tebe ljubav unosim . Kad se mjesec sa horizontom sastane u sebe te sklonim i za vecer sacuvam . |
|  | | Zana

Godina : 53 Datum upisa : 30.05.2012
 | Naslov: Re: Olovka piše srcem Ned Jun 24, 2012 10:49 am | |
| NOC JE NAGODBA ZA MOJE SNOVE
Noc je nagodba za moje snove i u njoj me vrelina tvojih poljubaca stiti, a ljubav tvoja, u meni izaziva silno rusenje sumnji. Potrebni su mi tvoji mramorni trenuci i tvoja svjetlost da po meni bdije, potreban mi je tvoj glas, kao potvrda vjecne smjelosti, pa, iako sada sutis, ja te moram pitati, jesam li te vec negdje volio, ljubavi moja ili samo neobicno drhtim? I jesam li nekada davno razgrtao mjesecinu po tebi, kad na tvojim usnama prepoznajem isti onaj osmjeh, u kojem nikada nisam sam. Zbrajam godine i pokrete i neznam, osjecas li moju stvarnost, divlju i raspjevanu,bez straha, u ovom nasem krevetu prepunom ceznje, crvene i slatke,mirisno oznojene, slutis li misao, medju nasim tijelima, veliku i spokojnu,hranjivu misao, slutis li,ljubavi moja nasu tjelesnu besmrtnost? To sto ljubimo, to smo mi, zgrceni u bojama i njezno rasporedjeni, poslagani po zagrljajima i dodirima uokvireni, u dubokom miru, u milovanja pretvoreni. Dok te cijelu posjecujem,pitam se. jesam li te vec nekada bez prestanka imao, mila moja kad se ovoliko u tebi uspinjem ili sam samo sunce otkinuo, pa tvojim stablom iz korijena trcim? Jesi li se sjetila draga, zasto me snagom pozude uzdizes ramenima i tako iz mene, sve udaljenosti brises? |
|  | | Zana

Godina : 53 Datum upisa : 30.05.2012
 | Naslov: Re: Olovka piše srcem Ned Jun 24, 2012 10:50 am | |
| Uzalud je odsutnost tvoja Uvijek kad ostanem sam,mila, kroz nesanicu doleti plava ptica i tvoj osmjeh na postelju spusti. Uvijek kad sam sam, ljubavi moja, kad noć neizdrživo boli, tvoj stidljivi obris čudesno procvjeta u noći, i krv tako glasno u meni provri da s okusom mjesečine tvoja moćna prisutnost zavede moje puste ruke i moji uzdasi u njima zaječe. Toliko tvoga u njoj postoji, toliko tvoga mome biću daje da je uzaludna odsutnost tvoja. Uzalud je i usamljenost moja, uzalud je mrak što sjenama hara, jer kad se srce razmaše tamom, uzalud je prisutnost njena. I kad noću zaplaču zidovi, kad zavjese navuku tugu, ponašam se kao da si kraj mene, jer tvoja topla prozirnost kroz polusan miri moju dušu. Volim kad se svlačiš u škrtoj tišini i kroz nebo ljubim tvoje nježno lice. Uzalud je tada ranjivost moja, nestaje pustoš mojih sjetnih usana. Uzaludna je, jer tvoja je milost kao kriška mlade mjesečine zanosna. Uvijek kad sam sam, ljubavi moja, u vremenu si moga sanjanja, i s njim čekam miris plave ptice, jer kad tvoj osmjeh pažljivo na moje grudi spusti, uzalud je odsutnost tvoja. [You must be registered and logged in to see this image.] |
|  | | Zana

Godina : 53 Datum upisa : 30.05.2012
 | Naslov: Re: Olovka piše srcem Ned Jun 24, 2012 10:51 am | |
| Ne pitaj više
Ne pitaj više zašto te ljubim. Pitaj zašto raste trava i zašto je nemirno more. Pitaj otkud stiže vjetar proljetni i bijelom lađom snova tko krmani kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.
Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce. Znaš li odakle koralj na dnu oceana? Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti ali ti živiš daleko od glasa valova. Tvoja je misao strma pećina o koju se uzalud razbija moj život.
Ne pitaj zašto te ljubim. Pristupi k meni! Tužno je moje srce. Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta na visokoj planini zaborava. |
|  | | Sponsored content
 | Naslov: Re: Olovka piše srcem  | |
| |
|  | | | Olovka piše srcem | |
|
Similar topics |  |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Ko je trenutno na forumu | Imamo 10 korisnika na forumu: 1 Registrovan, 0 Skrivenih i 9 Gosta :: 2 Provajderi podbaracNajviše korisnika na forumu ikad bilo je 710 dana Sub Jan 19, 2013 12:14 am |
Zadnje teme | » Sremski Karlovci Juče u 11:37 pm od Kijara-brm» Vedrana Rudan Juče u 11:09 pm od Kijara-brm» Statusi na FACEBOOKU : )))  Juče u 11:09 pm od ZoxZoja» Kako se zoves sada? Juče u 10:21 pm od Kijara-brm» Pesme posvećene Vojvodini Juče u 9:32 pm od ZoxZoja» In memoriam-poznati SVET Juče u 9:16 pm od Okano» Da li dobro VIDITE ? Juče u 6:46 pm od Kijara-brm» Smešno-sve i svašta Juče u 3:53 pm od ZoxZoja» DNEVNI HOROSKOP ✰ Juče u 5:44 am od rouzvel» vicevi-CIGANI Čet Apr 19, 2018 11:25 pm od Kijara-brm» EGZORCIZAM? Čet Apr 19, 2018 10:00 pm od Kijara-brm» Šta trenutno slušate  Čet Apr 19, 2018 9:53 pm od Kijara-brm» KIČ JE PRISUTAN SVUGDE?Šta vi smatrate kičom?  Čet Apr 19, 2018 9:35 pm od Kijara-brm» Jeste li znali ?! Čet Apr 19, 2018 8:32 pm od Danubius» CRKVA I BOGATSTVO -LICEMERJE I BEZOBRAZLUK ? Čet Apr 19, 2018 7:27 pm od Danubius» MEDIJI (Srbija i šire )  Čet Apr 19, 2018 7:20 pm od Danubius» PESME UZ KOJE MUŠKARCI PLAČU ????  Čet Apr 19, 2018 6:54 pm od Danubius» Nasilje nad ženama Čet Apr 19, 2018 6:05 pm od Danubius» DESTINACIJA/HRVATSKA Čet Apr 19, 2018 10:26 am od Kijara-brm» ETNO-EKO SELA Čet Apr 19, 2018 8:34 am od Danubius» SRBI I SRBIJA Čet Apr 19, 2018 7:57 am od Eugen Grafvajer» sd/FK PARTIZAN  Sre Apr 18, 2018 9:24 pm od Kijara-brm» Kažite pesmom Sre Apr 18, 2018 8:15 pm od Kijara-brm» Poruka za danas ✎  Sre Apr 18, 2018 8:13 pm od Kijara-brm» Мала школа језика -SRPSKI са граматиком  Sre Apr 18, 2018 7:23 pm od bosankaa» I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) Sre Apr 18, 2018 7:06 pm od Kijara-brm» TENIS Sre Apr 18, 2018 6:36 pm od Kijara-brm» Moj grad-moj kraj-slikom i slovom Sre Apr 18, 2018 6:19 pm od bosankaa» Poruka U Boci  Uto Apr 17, 2018 10:15 pm od Kijara-brm» PECANJE /sportski ribolov-pecanje iz hobija / Uto Apr 17, 2018 9:19 pm od Eugen Grafvajer |
Statistike | Imamo 11239 registrovanih korisnika Najnoviji registrovani član je smizla_
Naši korisnici su poslali ukupno 484723 članaka u 7038 teme
|
|