DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.


DOBRO NAM DOŠLI !



DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -

-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
 
PrijemPORTALFAQ - Često Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupi

Share | 
 

 Misterije,neobjašnjivi fenomeni i slično

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : 1, 2, 3  Sledeći
AutorPoruka
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Misterije,neobjašnjivi fenomeni i slično   Pet Sep 17, 2010 9:48 pm

MISTERIJA DAVIDA LANGA



Dogodilo se to u trenu, 23.09. 1880.g, sunčanog poslijepodneva na farmi Davida Langa, nekoliko kilometara od mjesta Galatin, država Tenesi, SAD.

Langov dom je bila velika kuća od cigle i sastojala se od više dijelova, sva obrasla bršljanom.
Ispred je bio veliki pašnjak, koji je "stoka" uredno popasla a sada je postao smeđi od dugotrajne ljetne suše. Toga poslijepodneva dvoje djece Langovih, osmogodišnji George i jedanaestogodišnja Sarah, igrali su se igračkom koju im je otac tog jutra donio iz Neshwilla - drvenim kolicima koja su vukli drveni konjići. Djeca su vukla igračku po dvorištu a roditelji su ih gledali.

Gospodin Lang je posao prema ogradi pogledati svoje konje sa kojima se je ponosio. Stao je uz ogradu i pogledao na svoj veliki džepni sat kada mu žena doviknu: “Vrati se brzo, Davide, htjela bih da me odvezeš u grad prije nego se trgovine zatvore”.
David mahnuvši rukom reče: “Evo me za par minuta”,
ali, nije se nikada vratio
Djeca su se prestala igrati jer su ugledala dvokolicu kako se približava iz daljine. Dolazio je sudac August Pack koji im je uvijek donosio darove. On je i potvrdio vjerodostojnost te priče,odnosno događaja.
Gospođa Lang je također vidjela dvokolicu, i David isto tako, jer je mahnuo sucu i krenuo prema kući.

David Lang nije učinio vise od pet-šest koraka, kada je nestao na očigled svih prisutnih. Gospođa Lang je vrisnula. Djeca su ostala zabezeknuta. Svi su instinktivno potrčali prema mjestu gdje je Lang bio viđen posljednji put prije par sekundi. Sudac i njegov zet, koji je bio u dvokolici, potrčaše preko polja istog trena. Nije bilo ni grma ni stabla ni rupe koji bi narušavali površinu. Niti ikakvoga traga koji bi pokazivao sto se desilo sa Davidom Langom.
David Lang je nestao pred očima supruge, dvoje djece i dvoje ljudi u dvokolici.

Naknadna ispitivanja svjedoka pokazala su da su svi vidjeli iste stvari u isto vrijeme i na istom mjestu. Mjesni geodet je pregledao teren i izjavio da nema nikakvih podzemnih šupljina ni rupa te da je sav teren vrlo čvrst. Nikada nije bilo pogreba niti zadušnica za gospodina Langa. Njegova žena, koja je poživjela još mnogo godina iz tog događaja, živjela je u nadi da ce se David , jednom vratiti.
Najzad je dozvolila sucu Packu da iznajmi cijelu farmu osim pašnjaka ispred kuće. Pašnjak je ostavila da bude nedirnut dok je ona živa.

Koliko je bio čudan nestanak toliko je čudno i ono što je primijetilo dvoje Langove djece jedne tople večeri u Aprilu 1881.g, sedam mjeseci poslije tog događaja.

Djeca su zapazila da se na onom mjestu gdje je otac bio zadnji put viđen nalazi krug zakržljale žute trave od nekih pet metara u promjeru. Jedne večeri dok su stajali pored tog kruga jedanaestogodišnja Sarah je zazvala oca i na njihovo iznenađenje čuli su njegov glas koji je zvao u pomoć… ponovo i ponovo… sve slabije, dok nije utihnuo, zauvijek.
Nikad se nije doznalo gdje je nestao David Lang i što se s njim ustvari dogodio.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Misterije,neobjašnjivi fenomeni i slično   Pet Sep 17, 2010 9:49 pm

"Najljepši je doživljaj susret s tajanstvenim. On je izvor svake stvarne umjetnosti i znanosti. Ko nikad nije imao ovo iskustvo, ko nije sposoban ni za kakvo oduševljenje i ko ne može da se zapanji od čudenja, on je isto kao mrtav. Njegove oči su zatvorene!"




Albert Einstein
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Misterije,neobjašnjivi fenomeni i slično   Pet Sep 17, 2010 10:00 pm

Sibirska misterija

Znanstvenici još uvijek sa stopostotnom sigurnošću ne mogu reći što se točno dogodilo u Sibiru 1908. godine izazvalo razornu eksploziju
Tumačenja i vezija ima puno,paa evo jedne od njih

Što je protreslo Sibir 30. 06. 1908. godine?
Niti stotinu godina poslije ‘velike sibirske eksplozije’ stručnjaci ne mogu sa sigurnošću reći što je uništilo milijune stabala na području od gotovo dvije tisuće kvadratnih kilometara.

Ono što se zna jest da se toga dana, u 7 sati i 17 minuta, u porječju rijeke Podkamena Tunguska u istočnom Sibiru, dogodila jedna (neki očevici su tvrdili i više) eksplozija. Prasak nad nenaseljenom tajgom vidjelo je i čulo na tisuće žitelja toga kraja, pa čak i putnici Transsibirske željeznice koji su se toga trenutka nalazili 600 kilometara udaljeni od epicentra. Zasljepljujuće svjetlo i prodorni zvuk, govorili su svjedoci, podsjećali su na udare groma i artiljerijsku paljbu, što je, osim uništavanjem okolne šume, porazbijalo i prozore i vrata na kućama u Wanawari, mjestu udaljenom 65 kilometara od mjesta eksplozije.

Većina znanstvenika danas tvrdi da je eksploziju, koja je bila višestruko jača od atomske bombe bačene na Hiroshimu, prouzročio meteorit, dugačak najmanje 600, a širok preko 60 metara. No, za tu općeprihvaćenu teoriju kronično manjka dokaza. Već je prva znanstvena ekspedicija, koju je predvodio profesor Leonid Aleksejevič Kulik, koja je u Sibir došla 19 godina nakon udara, zaključila da na području eksplozije ne postoji krater, a nisu pronađeni niti komadi eventualnog meteorita. Također, nije izmjerena ni pojačana radijacija, iako su istraživači uspjeli izolirati tragove nikla i iridija, elemenata koji su prisutni u meteorima, ali je moguće i da su vulkanskog podrijetla.

30. juna1908. nešto poslije 7 sati, nad nenaseljenim područjem tajge odjeknula je eksplozija koju su čuli i putnici Transsibirske željeznice, toga trenutka udaljeni više od 600 kilometara od udara. Svjedoci su tvrdili da je sve podsjećalo na udare groma i artiljerijsku paljbu...

Jedan od argumenata koji ide u prilog teoriji pada meteorita pojavio se prije nekoliko godina, kada je skupina istraživača sibirsko jezero Čeko proglasila kraterom što ga je prouzročio pad ‘nebeskog lutalice’. Istraživanja na jezeru traju i danas, a stručnjaci diljem svijeta svađaju se je li jezero staro pet tisuća ili samo sto godina.
Za jednu i drugu hipotezu, naime, postoje ‘neoborivi dokazi’.


Teoriju da se radilo o ‘prirodnoj hidrogenskoj bombi’ iznijeli su prije dvadeset godina američki znanstvenici D’Alessio i Harms. Oni su na temelju pronalaska ugljika-14 u istočnom Sibiru zaključili da je deuterij, od kojega je bio sačinjen meteorit ili komet, u dodiru sa Zemljinom atmosferom proizveo nuklearnu fuziju te izazvao naknadnu kinetičku eksploziju ogromnih razmjera.
Petnaestak godina ranije, fizičari Albert Jackson i Michael Ryan, imali su teoriju da je katastrofu u Sibiru izazvala ‘mala crna rupa’ koja je prolazila pored Zemlje.

Ovu hipotezu godinama su uspješno opovrgavali razni znanstvenici, no izgleda da je bila više nego primamljiva holivudskim redateljima, tako da su o dodiru Zemlje i crne rupe inspirirani brojni filmski hitovi poput ‘The Bordeland Story of Sol’, ‘Earth’ i ‘Singularity’.

Sredinom šezdesetih, znanstveni trojac Cowan, Atluri i Libby sugerirao je da je sibirsku eksploziju prouzročio udar antimaterije koja je ‘pala iz svemira’, što su dokazivali velikim količinama minerala koja se nalaze na užem području udara. Međutim, zasad nema dokaza da su ‘nakupine’ antimaterije dosad postojale u našem dijelu svemira.

Što se tiče uloge vanzemaljaca u misterioznoj sibirskoj noći, u javnosti možda i najpopularnijeg objašnjenja eksplozije, tu postoji nekoliko teorija; od toga da se u Sibiru srušio NLO, pa da su alieni uništili meteorit koji je prijetio uništenju čovječanstva, sve do toga da su ‘mali zeleni’ nespretno pokušali uspostaviti kontakt s ljudima ili su pak, u tom nenaseljenom području, isprobavali svoje lasersko oružje
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Misterije,neobjašnjivi fenomeni i slično   Pet Sep 17, 2010 10:05 pm



Oliver Larch

Obitelj Larch imala je imanje nedaleko od South Banda, Indiana. Predio u kojem se nalazila kuća, a tu se i danas nalazi, bio je prekriven debelim slojem snijega, a nebo je bilo sivo kao pred oluju.24.12.1898. godine. U kući obitelji Larch odavno je vladalo blagdansko raspoloženje. U goste su im došli prijatelji i rodbina iz Chicaga, te umirovljeni sudac iz jednog obližnjeg gradića.

Nakon obilne večere, gosti su zamolili gđu Larch da odsvira nešto na orguljama, jer je ona svirala u lokalnoj crkvi, a njeno sviranje je bilo na samom vrhuncu, na pragu savršenstva.

Nekoliko minuta prije 11 sati, Oliverov otac ga je zamolio da ode do bunara i donese još jednu kantu svježe vode kako ne bi ostali bez nje tijekom noći. Bunar je bio udaljen tek nekoliko metara od kućnih vrata. Nekoliko sekundi kasnije, nakon što je Oliver zatvorio vrata, začuli su se njegovi povici u pomoć. Misleći da mu je sina napala divlja zvijer, gospodin Larch je uzeo pušku i zajedno s ostalim gostima izjurio van.
No tamo su imalo što vidjeti. Oliverovi povici čuli su se “odozgo”, s "neba"
Uplašeni otac digao je cijev svoje puške, ali ga je spriječio spomenuti sudac.,bojeći se da će upucati djete.
Oliverovi krici čuli su se sve slabije i slabije, odlazio je sve dalje i dalje.
Njegov nestanak arhiviran je kao “neobjašnjen”. Policijska istraga nije dala nikavog rezultata a dječakovi jasni tragovi u snijegu koji su samo na pola nestali, danima su još stajali na mjestu odajući jednu činjenicu… nije se uspio ni okrenuti…
Nazad na vrh Ići dole
neiskusan
Sasvim običan lik
avatar

Location : Negde daleko
Humor : :)
Datum upisa : 17.01.2010

PočaljiNaslov: Re: Misterije,neobjašnjivi fenomeni i slično   Pet Sep 17, 2010 10:15 pm

Bravo brezo, čestitam za temu! :thb:
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Misterije,neobjašnjivi fenomeni i slično   Pet Sep 17, 2010 10:23 pm

Hvala ti
rukuju se
ja volim takve teme pa sam mislila da će i druge zanimati
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Misterije,neobjašnjivi fenomeni i slično   Pet Sep 17, 2010 10:24 pm

TAJANSTVENI LJUDI S FLORESA


Priča o ljudima s Floresa započinje pričom o otoku.
Flores je vulkanski otok na kraju lanca otoka koji započinje sumatrom i Javom. Središnji je otok Malih sundskih otoka i teritorijalno pripada Indoneziji. Plodno vulkansko tlo otoka omogućilo je razvoj bogatog biljnog i životinjskog svijeta, a izoliranost i skučenost oblikovali su taj život u nevjerojatne oblike od kojih smo najnevjerojatnije tek počeli otkrivati. Na njemu se pronalazilo uobičajenih vrsta, ali neobičnih dimenzija. Od patuljastih slonova do divovskih štakora i guštera, priroda se tu poigrala s proporcijama, a ta igra nije zaobišla niti čovjekove pretke koji su tamo obitavali.

Još sredinom 20. stoljeća svećenik i arheolog-amater Theodor Verhoeven je u zaljevu Soa otkrio kamene premete koje je obradila ljudska ruka. Predmeti su procijenjeni na 750 000 godina starosti, a analize iz 90-tih su pokazale i do 840 000 godina. To je govorilo da su na otoku živjeli čovjekovi preci, ali nije bilo poznato otkuda su na otok došli. Zna se da su na obližnjoj Javi živjeli pripadnici roda Homo erectus stari najmanje 1,5 milijuna godina.

U vrijeme Verhoevena većina znanstvenika bila je nesklona tome, jer je Flores oduvijek bio izoliran. Čak iu vrijeme najniže razine mora od kopna ga je dijelio vodeni pojas i do 24 kilometra širok pa se otok nalazio iza Wallacove linije. Smatralo se da Homo erectus nije bio sposoban prijeći takvu prirodnu barijeru, da je tek suvremeni Homo sapiens prije 50 000 godina napravio taj skok. Međutim dokazi su govorili suprotno i očito je Homo erectus savladao tu prepreku, a kako još ostaje zagonetka. Verhoeven je bio u pravu.

Međutim kako je došao na Flores nije bila jedina zagonetka tog otoka. Unatoč trudu znanstvenici nisu pronašli ostatke prastanovnika Floresa. Ekipa istraživača koja je radila na Floresu 2003. godine svoje je istraživanja usmjerila na špilju Liang bue (što na lokalnom mangaraj jeziku znači „hladna špilja“) ne bi li riješila tu zagonetku. Usprkos pronađenim životinjskim kostima i kamenim predmetima iz mlađih slojeva, nije bilo ni traga drevnom čovjeku kojemu su se pripisivala Verhoevenova otkrića. U tri mjeseca iskapanja ništa nije pronađeno. Međutim na samom kraju projekta, kada su nade već ugasle, pred očima istraživača počela se otkrivati jedinstvena zagonetka. Komadić po komadić kosti pokazao se kostur čovjeka ne većeg nego li je predškolsko dijete. Kostur je premazan učvršćivačem, iskopan i poslan paleontroplogu Peteru Brownu na Sveučilište New England u Australiji.

Analiza kostura koju je napravio Peter Brown zapanjila je znanstvenike. Sam Peter je rekao: „Već oko 60 sekundi nakon što sam ugledao čeljust, znao sam da je to nešto potpuno novo“. Pronađeni kostur pripadao je ženi. Građa tijela imala je sličnosti sa Homo Erectusom –koso čelo, snažna čeljust i arkade u obliku luka, međutim veličina tijela bila je nevjerojatna. Po istrošenim zubima znalo se da je riječ o odrasloj osobi, ali odrasloj osobi ne puno višoj od metra. Međutim najnevjerojatnije od svega je bilo to da je i mozak bio isto tako malen, oko tri puta manje zapremnine od one suvremenog čovjeka.

Ali tu nije bio kraj iznenađenjima. Lubanja je pokazivala sličnost ranijim, manjim pripadnicima Homo erectusa, a po udubljenjima sljepoočnice podsjećao je i na 1,77 milijuna starog čovjeka iz Dmanisija u kavkaskoj državi Gruziji. Osim toga pokazivao je, po građi čeljusti, i sličnosti sa skoro najstarijim fosilima čovjeka uopće nađenim – 3,2 milijuna godina starim etiopskim fosilom poznatim kao Lucy. To je bilo novo veliko iznenađenje za znanstvenike. Analiziranje je pokazalo da su kosti stare svega 18 000 godina. Daljnjim iskapanjima pronađeni su kosturi još šest pojedinaca u rasponu starosti od 13 000 do 95 000 godina. Pri tome se starost određivala na dva načina – radioaktivnim ugljenom i luminiscencijom okolnih slojeva. To je bilo nevjerojatno otkriće koje je postavljalo mnogo pitanja o prirodi tog zagonetnog prastanovnika Floresa.

Uz kosti su nađeni i ostaci vatre i lijepo isklesani kameni šiljci, za koje se smatra sa su vrhovi koplja. Također su pronađene kosti stegodonta (vrsta predaka slona) sa urezima i posjeklinama, što upućuje da su ih maleni ljudi s Floresa lovili. Kako je stegodont (patuljasti) životinja težine više od 360 kilograma, ljudi s Floresa su ih mogli loviti jedino u skupini, što upućuje na oblik zajedništva. Osim njih lovili su sve vrste koje su na otoku obitavale, od divovskih štakora do opasnih komodskih varana. Ti dokazi upućuju, da iako su imali malen mozak, ljudi s Floresa su bili inteligentni, vjerojatno i inteligentniji od njima suvremenih Homo erectusa. Također se smatra da su bili sposobni graditi male čamce od bambusa i tako možda preploviti i na susjedne otoke, a pripisuje im se i sposobnost komuniciranja vlastitim jezikom. Daljnja istraživanja će potvrditi ili oboriti te hipoteze. Osim toga, impresivna je i činjenica da je čovjek s Floresa živio paralelno sa suvremenim čovjekom gotovo 40 000 godina, što ih čini najduže živućom vrstom nemodernog čovjeka koja je opstala na planetu.

Međutim tko su uopće ti tajanstveni ljudi s Floresa? Thomas Sutikna iz indonezijskog Centra za antropologiju smatra da pronađeni kosturi pripadaju novoj ljudskoj vrsti, dok neki znanstvenici to negiraju tvrdeći da je riječ o pripadnicima suvremenog čovjeka oboljelim od mikrocefalije, bolesti koja uzrokuje prestanak razvoja lubanje u određenoj fazi razvoja. Međutim mikrocefalija za posljedicu ima i veću ili slabiju slaboumnost, što fino obrađeno oružje i skupni lov negiraju u slučaju ljudi s Floresa. Također nove studije i pronalazak više kostura odraslih pripadnika populacije istih karakteristika govori u prilog tome da ljudi s Floresa spadaju u novu vrstu ljudskih bića. S time na umu vrsta je nazvana Homo floresiensis.

Homo floresiensis je uistinu zagonetan i fascinantan pripadnik roda Homo. Ne samo zbog svojih neobičnih proporcija, već i svojih sposobnosti. Vjeruje se da se razvio iz ranije doseljenih pripadnika roda Homo erectus. Radna hipoteza je da je po slijedi otočni patuljasti rast. Naime, kada velike životinje dođu u mali izolirani okoliš s nedovoljno hrane, njihova tijela se počinju reducirati u sve manje oblike,. Dobar primjer toga su patuljasti slonovi. Vrijedi i obrnuto, kada mala vrsta dođe u povoljan krajolik bez velikih predatora, započinje njen rast, što dokaze nalazi u ostacima velikih guštera i štakora s otoka Flores. Zato se vjeruje da je Homo floresiensis u biti bila prilagodba dospjelog Homo erectusa na nove životne uvjete. Međutim nije pronađen niti jedan prijelazan kostur Homo erectusa u Homo floresiensisa pa porijeklo te vrste ostaje zagonetkom koju treba razriješiti.

Osim te zagonetke, postoji i ona kako i zašto su izumrli. Neki vjeruju da je tome možda uzrok promjena okoliša ili sukob sa suvremenim čovjekom, koji je na posljetku potisnu i istrijebio Homo floresiensisa. Osim toga postoji i hipoteza da bi izumiranju mogla biti kriva erupcija vulkana na Floresu pred 12 000 godina, uslijed koje su, primjerice, izumrli stegodonti na tom otoku. No usprkos toj činjenici, mnoge su vrste preživjele tu erupciju sklanjajući se na udaljenije i sigurnije dijelove otoka. Je li Homo floresiensis učinio slično? Lokalne legende govore o malom dlakavim ljudima koji žive duboko u prašuma otoka, a nazivaju se Ebu Gogoima. Njih su lokalna plemena opisala nevjerojatno slično znanstvenoj pretpostavki kako bi Homo floresiensis trebao izgledati. Osim njih, mnogi su zapadni misionari i kolonizatori opisivali susrete sa sličnim malim dlakavima ljudima, kako na Floresu, tako i na obližnjim otocima. Tako se na Sumatri slična čovjekolika patuljasta bića nazivaju Orang Pendek.

Po lokalnoj legnedi, nakon što su u nekoliko navrata napali njihovu djecu, lokalna su plemena uspjela na prevaru zarobiti u špilju i ubiti, sve osim jednog para koji je pobjegao duboko u šumu. Nakon toga, po legendi, Ebu Gogoi nisu viđeni. Bilo je to pred nekih tristotinjak godina. Je li moguće da je riječ o preživjelim Homo floresiensisima? Koliko je u pričama mašta, a koliko stvarnost nepoznato je, međutim nakon otkrića Homo floresiensisa, priča o Ebu Gogoima je dobila sasvim novu dimenziju. Zna se da je 12 000 godina u mjerilima geologije veoma malo, a i samo izumiranje vrste nije razjašnjeno, tako da ne bi bilo iznenađujuće da se negdje duboku u neistraženim predjelima prašume Floresa i obližnjih otoka možda i krije pokoji posljednji preživjeli par legendarnog Ebu Gogoa, ili znanstveno priznatog Homo floresiensisa.

Sve te zagonetke ostaju za riješiti generacijama novih arheologa, antropologa i drugih istraživača. Njihovim radom i trudom neprestano se otkrivaju nove vrste iz naše sadašnjosti i naše prošlosti, a možda uz malo sreće pronađemo i vrstu koja će prošlost i sadašnjost povezati u možda i najvećem otkriću početka 21. stoljeća - preživjelim pripadnicima zore čovjekova razvoja, malim ljudima s Floresa, Homo floresiensisima.
Nazad na vrh Ići dole
neiskusan
Sasvim običan lik
avatar

Location : Negde daleko
Humor : :)
Datum upisa : 17.01.2010

PočaljiNaslov: Re: Misterije,neobjašnjivi fenomeni i slično   Pet Sep 17, 2010 10:26 pm

Misterija nikad dosta!
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Misterije,neobjašnjivi fenomeni i slično   Pet Sep 17, 2010 10:50 pm

MISTERIOZNE LOPTE PADAJU SA NEBA


Stanovnici Južne Afrike još i dan danas ne znaju odakle potiču dvije kugle koje su krajem Marta, 2000. pale na dvije farme nedaleko Cape Towna.
Prva kugla je pala na farmu pored grada Worcestera (oko 100 km od Cape Towna) a druga, takoder na farmu, pored grada Durbanvile na samom rubu Cape Towna.
Obje su bile metalne. Prva je bila teška oko 30, a druga oko 50 kilograma. Čini se da su načinjene od čelika a na jednom dijelu se nalazio spoj zakovicama.
Odjel civilne avijacije zatražio je od policije da prikupi objekte i ispita svjedoke kako bi se saznao uzrok te pojave. Svjedoci su izjavili da su kugle bile usijane kada su pale i trebalo je više od pola sata dok se nisu dovoljno ohladile da se mogu pomaknuti. Peter Viljoen, na čiju je farmu pala jedna od kugli, kaže da su radnici, prije nego
što su ugledali kugle, čuli nešto slično pucnjevima iz puške.
Krater koji je nastao bio je dubok 20-tak centimetara. Drugi objekt je bio nešto veći, oko metar visok, a 1.5 metar širok a na jednom kraju je imao vratašca.
I prilikom pada drugog objekta svjedoci su čuli slične pucnjeve.
List The Star prenio je izjave astronauta koji su rekli kako se možda radi o dijelovima satelita ali, nisu mogli sa sigurnošću potvrditi tu informaciju. NASA je vec ranije najavila da bi se neki dijelovi satelita Pegasus mogli srušiti na zemlju.
Sličan slučaj desio se nekoliko godina ranije u SAD-u. Ogromna sjajna kugla pronadena je u jarku pored autoceste. Pošto je NASA opovrgnula informacije da se radi o dijelu njihovog satelita sumnja je prebačena na tadašnji SSSR.Sve što Ameri nisu znali ili htjeli objasniti najlakše je bilo ptužiti Ruse,uvijek su im bili krivi za sve neobjašnjivo Na kraju se uspostavilo da se radilo o lusteru koji je ispao sa kamiona a bio je namijenjen uređenju kockarnice.

smehsmeh
Ne znam da li itko iz NASA-e bar zacrvenio zbog svojih laži.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Misterije,neobjašnjivi fenomeni i slično   Pet Sep 17, 2010 11:21 pm

Strah,regresija i smrt

U ured dr Klausa 1971. godine stigla je mlada radnica koja je imala strah od oštrica velikog elektronskog stroja za rezanje papira. Prije 3 mjeseca zaposlila se u jednoj tiskarskoj firmi te je otada počela bolesno umišljati da će joj oštrica stroja odsjeći ruke ili prste, a noću često sanja kako se nagnula da ga popravi i on joj odsječe glavu.
Tijekom takvih snova budila se vrišteći te je probudila sve ukućane. Zabrinuti otac joj je savjetovao da posjeti nekoga dobroga psihijatra. Prije nego što će je podvrgnuti regresiji, dr. Klaus je odlučio posjetiti njeno radno mjesto. Raspitivao se kako stroj radi, da li je siguran i postoje li kakvi izgledi da ozljede radnika. Poslovođa mu je objasnio da ne postoji ni najmanja mogućnost da stroj nekoga ozlijedi jer o tome strogo brine 12 pažljivo raspoređenih fotoćelija. Ukoliko obična muha slučajno proleti između njih, stroj stane kao ukopan.
Na slijedećem sastanku, dr Klaus je predložio djevojci da je podvrgne regresiji. Dr. Klaus joj je spomenuo mogućnost da je možda već jednom živjela negdje u Francuskoj i tamo bila nazočna kod nekog groznog pogubljenja giljotinom. Djevojci se svidjela ideja te je pristala na vraćanje u prošlost.
Iste večeri dr. Klaus ju je vratio unatrag 182. godine na početak Francuske revolucije. Radila je kao 22-godišnja sobarica na dvoru jednog nevažnog seoskog plemića. Zbog čiste ljubomore i pakosti prema gazdinoj prelijepoj kćeri, te kako bi spriječila njezinu skoru udaju za jednog pariškog aristokrata, Janette, kako se tada zvala, prijavila je svoga gospodara štabu mjesnih revolucionara. Pod zakletvom je optužila nesretnog čovjeka, kako surađuje sa „rojalistima“ i kako je svojim očima pročitala pismo koje je uputio vladi u Parizu u koje im se zaklinje na odanost i pruža svaku podršku.
U općem masovnom ludilu revolucije, u kojem se svako svakome osvećivao, na brzinu je sastavljen „prijeki sud“ od mjesnih revolucionara. Bez velikog uvida u činjenice, odlučeno je da se zatre svaki trag ovoj izdajničkoj obitelji. I iako su pobunjenike predvodili buržuji, odlučeno je da se plemić, njegova supruga, kćer i malodobni sin pogube na giljotini. Oni koji su o tome tako nečasno odlučivali dobro su znali da će imovina kažnjenih biti ubrzo podijeljena između njih.
Optuženi su već sljedećeg dana izvedeni na trg, gdje se nalazila stalno okrvavljena oštrica. Prije samog pogubljenja maloljetni sin je spašen iz zatvora. Janette je također bila prisutna pogubljenju plemićke obitelji. Kada bi se oštrica sručila prema dolje osjetila bi neko ushićenje. No tu priča ne završava.
Dr. Klaus je od „Janette“ saznao da se ubrzo poslije pogubljenja u gradu pojavio zaručnik mlade djevojke. Rekli su mu da je plemićka obitelj pogubljena zbog izdaje. Mladić se začudio i pokazao pismo u kojem mu budući tast objašnjava da je veliki simpatizer revolucije i da će je podržati svim silama. No njihovu sreću imali su živog svjedoka, onu sobaricu iz dvorca. Ona je odmah uhićena i privedena u općinu. Pritisnuta neugodnim dokazima, djevojka se rasplakala i priznala zlodjelo. Djevojku su odmah osudili i pogubili na onoj istoj gradskoj giljotini.
Začuđeno što i dalje je svjesna i kako to da može vidjeti svoju vlastitu glavu u košari ispod oštrice, polako je shvatila da je umrla. U publici je primijetila svoje tri žrtve, plemića, njegovu ženu i kćer. Nečista savjest je još neko vrijeme zadržala Janette u okolici. Tako je ubrzo otkrila da je plemićkog sina spasila učiteljica, koja ga je podučavala u dvoru. Odmah su mu vraćeni njegovi posjedi i dvorac.
Dr. Klaus je bezuspješno pokušao saznati što se događalo poslije toga. Ali memorija Janette se tu brisala. Bio je zbunjen. Nije znao da li da kaže djevojci istinu ili ne. Zato je ponovno pribjegao već iskušanoj tehnici prikrivanja bolnih činjenica . ispričao joj je o pogubljenju plemićke obitelji, a ostalo je prešutio.
Djevojka mu se ubrzo javila i zahvalila. Više se nije bojala stroja za rezanje papira, a i ružni snovi su nestali. Bila je potpuno izliječena.
No, 1975. godine ubrzo nakon 24. rođendana, u novinama se pojavila grozna vijest. Njegova nekadašnja pacijentica je poginula. Djevojka je žurila na posao, vrijeme je bilo maglovito, a cesta vlažna i skliska. Odjednom se ispred nje stvorio kamion. Da bi izbjegla izravan sudar, automatski je skrenula i sjurila se na obližnju livadu. Od magle nije vidjela veliko drvo ispred sebe. Vozač kamiona joj je htio pomoći, no kad je došao do auta, bez riječi se onesvijestio. Sa trave otvorenih očiju ga je promatrala odsječna djevojčina glava.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Misterije,neobjašnjivi fenomeni i slično   Sub Sep 18, 2010 1:08 am

Slučaj Amityville


Amityville je jedan od najpoznatijih slučajeva opsjednutih kuća. Napisane su knjige, snimljeni su filmovi i još dan-danas se vode polemike oko te kuće.
Na području današnjeg Amityvillea je nekoć obitavalo indijansko pleme Shinnecocks. Kad su bijelci stigli, odnosili su se prema njima kao i prema svim drugim Indijancima, dakle bili su ugnjetavani kako god su se bijelci sjetili i htjeli su ih preobratiti na svoju vjeru i običaje. Indijancima se to nije svidjelo pa se okupila grupica Shinnecocksa, i u kršćanskom terminu su prokleli svoj teritorij misleći da ako njima ne može ovdje biti dobro, neće biti nikome. Uskoro se je počelo pričati da je to mjesto nastanjeno demonima.

Prokletstvo se vratilo rano ujutro 13.10.1974. kad je Ronald DeFeo ubio svoje roditelje, dvije sestre i dvoje braće s puškom. Ubio ih je u krevetima, za vrijeme spavanja. Za sad ništa čudno, jedan tip je puko, i ubio svoju obitelj. Ispalio je 8 hitaca, majku i oca je pogodio dva puta u leđa, mlađa sestra se probudila, ali samo da vidi cijev puške iz koje je dobila metak u glavu, zatim je upucao braću u leđa i nakon toga se popeo na kat da ubije drugu sestru. Nitko od susjeda nije ništa čuo, iako su kuće bile udaljene najviše 10 metara. Osam gromoglasnih hitaca je ispaljeno, i nitko ništa nije čuo, niti se bilo tko od njegove obitelji probudio, svi su nađeni u spavaćoj pozi u svojim krevetima. Kasnije, nakon privođenja u policiju, na pitanje zašto je to učinio odgovor je bio "Glasovi su mi rekli da to napravim". Ronald je osuđen na 6 doživotnih robija. Svi su mislili da je time strava u Amityvilleu završena.

1975. kuću kupuje bračni par Lutz za 80.000$. Iako su znali za ubojstva Lutzevima se kuća toliko svidjela da su odmah počeli s useljenjem. I tako su se uselili sa troje djece i sa velikim očekivanjima, ipak je ovo bio dom kakvog su oduvijek željeli. Uskoro je došao i Georg, Lutzov prijatelj svećenik, da blagoslovi kuću. Kako je vidio da se roditelji igraju sa djecom u vrtu, nije ih htio smetati pa je krenuo obaviti svoj posao. Tek nakon što je par puta poškropio pod sa svetom vodom, odjednom je čuo: "IZLAZI VAN!". Sleđen, oštrinom glasa, okrenuo se da vidi tko je to rekao, ali iza njega nije nikoga bilo. Ali svećenik je bio siguran da je čuo nekoga, glas je bio tako oštar i izgledalo je kao da mu je to netko rekao stojeći iza njega. Polako je nastavio obred očekujući da ponovno čuje glas. Ali tkogod je to rekao, nije ponovio. Nakon obavljenog obreda, svećenik se susreo sa obitelji i uskoro otišao. Gledajući kuću izvana, osjetio je bez sumnje da kuća zrači nečim neprijateljski nastrojenim. Bilo mu je gotovo smiješno kako mu je kuća izgledala poput osobe. Nije se dobro osjećao, pa je ostatak dana proveo odmarajući se. Navečer je otišao posjetiti svoju majku. Stigavši, susreo se sa šokiranim pogledom majke. Takav izraz lica je razumio tek kad se pogledao u ogledalo. Oko njegovih očiju su se pojavila dva crna prstena, kao da ih je netko ugljenom nacrtao na njegovom licu. Uskoro se je razbolio, i svaki kontakt sa obitelji Lutz, pa čak i telefonski poziv, bi mu pogoršao stanje.

Lutzevi su u kući živjeli deset dana, nakon čega su se jako brzo preselili kod Kathleenine (Lutz) majke. Isprva nisu ništa htjeli govoriti zašto su tako brzo odustali od života u kući njihovih snova. Ali nakon tjedan dana su se odlučili da sve iznesu u javnost. Rekli su da su u tih deset dana saznali što je to pakao. George Lutz (muž) je rekao da je tu i tamo znao čuti glasove koji su mu govorili što da radi, ali ih je snagom volje uspio odagnati. Zatim, vrata i prozori bi se svako toliko otvarali bez razloga i kažu da su čuli čudne šumove iz podruma. Rekli su da su u podrumu bila vrata pakla, ali nisu htjeli dalje komentirati.

Još jedna činjenica, koja ide u prilog ukletoj kući, je da je Jay Anson napisao knjigu o užasima koji su se dogodili u toj kući. Dok je pisao knjigu razbolio se, i nedugo nakon što je završio knjigu je i umro.

Nakon što su Lutzevi iznijeli svoju priču u javnost, došlo je do raznih svađa, pa čak i sudskih sporova. Pojavili su se ljudi koji su tvrdili da su sve to Lutzevi izmislili zbog novca. Jedini ljudi koji su profitirali na slučaju Amityville su bili bračni par Warren, koji je nakon svoje istrage stekao slavu najpoznatijih istraživača nadnaravnih događaja. Lutzevi su napustili svoju kuću u koju su uložili svu svoju imovinu, a još da ne spominjemo koliko su izgubili sporeći se na sudu. Čovjek koji je pokrenuo pitanje zavjere je bio Steven Kaplan, paranormalist, koji je došao napraviti istragu u kući. Naime, on se jednog dana pojavio sa sedam "vještica" i TV ekipom na pragu kuće obitelji Lutz. George ga je potjerao sa svojeg imanja sa optužbom da od straha što su ga proživjeli u toj kući on želi napraviti cirkusku atrakciju. Dr. Stephen Kaplan je bio toliko ogorčen sa propuštanjem životne prilike da je napisao knjigu "Zavjera u Amityvilleu". Lutzevi, ne samo što su proživjeli opsjedanje nadnaravnih pojava, već su postali i žrtve ljudskog ignoriranja, pohlepe i netolerantnosti. Danas u toj kući živi bračni par koji kaže da još nisu iskusili nikakve paranormalne pojave, ali su zbog turista morali prebojiti cijelu kuću, i zamijeniti staru adresu s novom. Prijevara ili ne, još ništa nije dokazano.
Slike koje slijede su slikane 90-tih godina i pokazuju neke čudne detalje:

Fotograf tvrdi da su za vrijeme fotografiranja svi stanari bili u dvorištu.

Nizozemska kolonijalna kuća izgrađena je davne 1928. godine, navodno na prostoru na kojem su živjeli oboljeli Indijanci te gdje su odmah bili i pokopani. Nakon toga pa sve do 14.11.1974. godine nema nikakvih informacija o kući niti priča o opsjednutosti.


Oko 3:15 ujutro, 14. 11.1974. godine dvadeset dvogodišnji Ronald DeFeo ustao se iz kreveta i uzeo svoju 35 mm pušku i izašao iz TV sobe. Ronaldovi roditelji, dvije sestre i dva brata su pogubljeni te noći, svaki od njih pogođen u glavu straga. Nakon nekoliko dana Ronald je priznao ubojstva iako je kasnije tvrdio da je policija priznanje iz njega izvukla batinama.
Na saslušanju 22.11.1975. godine Ronaldov odvjetnik uložio je žalbu braneći svoga klijenta ludilom.
Žalba je odbijena i Ronald je osuđen za 6 ubojstava 2. stupnja te kaznom po 25 godina za svako ubojstvo (150.godina ukupno). Danas se nalazi u strogo čuvanom zatvoru u Danemorra-i. Ronald DeFeo i dalje tvrdi da je čuo glasove koji su ga proganjali neko vrijeme dok je bio u kući te da je bio opsjednut. Govorili su mu "Pobij ih, pobij ih sve!". Svemu je bila kriva nadnaravna sila koja se tamo nastanila. Usprkos odluci porote doista postoji nekoliko pitanja u DeFeo slučaju na koja još ni danas nema odgovora, samo nagađanja. Tako npr. Puška kalibra 35mm pri pucnju proizvodi veliku buku. Kako to da se ni jedan od šest članova obitelji nije probudio pri prvom pucnju, te kako to da se ni jedan od njih nije borio nego su umrli pogubljeni s leđa u krevetu dok su spavali? Zatim ubojstvo se dogodilo u 3:15 ujutro, po zimi. Ostale kuće su na malom razmaku od one u kojoj je živjela DeFeo obitelj. Nitko od susjeda nije čuo pucnjeve iako je puška opalila šest puta.


George i Kathy Lutz znali su nešto malo o DeFeo pokolju, samo da je mladić pobio cijelu svoju obitelj, kada su odlučili kupiti kuću. To im nije smetalo pri kupnji. "Agentica zapravo nas nije smatrala za ozbiljne kupce," Prisjeća se Kathy. "Mislim da joj je samo dosadilo prekapati razna mjesta jer nisu imala sve što smo mi zahtijevali. Stoga je odlučila pokazati nam nešto što je smatrala da je izvan našeg dohvata. Potpuno se iznenadila kada smo joj rekli da ćemo uzeti kuću."
Kuća je bila odmah uz vodu zajedno s malim molom, garažom i bazenom. Bila je dovoljno velika i za Georgov ured, ali bila je nešto skuplja nego što su namjeravali potrošiti. Ukratko bila je kao savršena za njih, za podizanje obitelji.
18.12.1975. godine, nešto više od godinu dana od kako se je dogodio pokolj u kući George, Kathy, njihova djeca te pas Harry uselili su se u kuću.
Dan nakon useljenja obitelj Lutz pozvala je velečasnog Mancusso da blagoslovi kuću. No kada je velečasni započeo ceremoniju nevidljiva sila napala ga je, a kroz kuću je navodno odjeknuo užasan glas govoreći im "Izlazite!". Kasnije stručnjaci za parapsihologiju zaključili su da je blagoslovljene kuće izazvalo zlo, probudilo ga te započelo lančanu reakciju događaja koje će utjecati na Lutzove još godinama. Usprkos paranormalnoj pojavi, velečasni je dovršio ceremoniju te otišao iz kuće. Kasnije u samostanu velečasni je bio napadnut drugi put od nevidljive sile, ovaj put puno jače. Završio je s teškim ozljedama i borio se za život nekoliko dana u bolnici. Iako je bio teško ozljeđen čim je došao k svijesti pokušao je kontaktirati Kathy i Georga te ih upozoriti. Želio im je reći da odmah napuste kuću. Stalno ih je pokušavao kontaktirati telefonom no svaki put kada bi se linija uspostavila i kada bi počelo "pozivati" nešto se dogodilo i linija se prekinula. U međuvremenu čudne stvari događale su se i Lutzevima. Polagano ih je kvarila demonska sila. Bilo je poput neke noćne more. Čak i danas Lutzovi imaju problem odvojiti ono što se je zbilja dogodilo od onoga što se događalo samo u njihovim umovima. Nakon prvih 36 sati George je počeo osjećati da nešto nije uredu.
"Prije Amityvilla ne sjećam se da sam se ikada jako uplašio", kaže George. Jednostavno nisam takav tip osobe koji bi odmah skočio kada bi nešto zašuškalo u mraku. Ali napad na mene započeo je tako čudno da tek kada smo otišli iz kuće i kada smo se počeli prisjećati događaja shvatio sam da sam zapravo bio napadnut."
"Jednostavno se nisam mogao zagrijati.", prisjeća se danas.
Počeo je provoditi sve više vremena uz veliki, otvoreni kamin u dnevnoj sobi, odvajajući se od vatre jedino da bi nacijepao još drva ili da provjeri termostat koji je konstantno očitavao svega 8 stupnjeva u sobi.
(Istraživači paranormalnoga nazivaju ovo manifestacijom psihičke hladnoće- sposobnost duha da iscrpi temperaturu iz žrtve ili iz sobe. Ta energija, koja prouzrokuje hladna mjesta u prostoriji, je pretvorena u negativnu energiju koja se okreće protiv žrtve od koje je uzeta.)
Kathy je također nešto osjećala. Iako su George i ona bili u braku kratko vrijeme bila je sigurna kako dobro razumije svoga supruga. Sada joj se činilo kao da se mijenja na gore.
"Čak noćima kada bi se uspio odvojiti od kamina te kada je došao spavati u krevet uvijek bi se budio oko 3:15 ujutro, obukao se te izišao van šećući okolo po snijegu do mola. George je bio uredna i čista osoba no najednom je počeo zaboravljati čak i na osobnu higijenu. Kamin mu je postala opsesija."
Sljedećih 28 dana Lutzevi su prolazili kroz svoj osobni pakao.
George se nastavio buditi svako jutro u 3:15, točno vrijeme kada je DeFeo pobio svoju obitelj, sa snovima i vizijama njihovih smrti, na tisuće muha skupljalo bi se u sobi. Voda u WC-u koji se je nalazio na katu pocrnila je poput tinte, namještaj i stvari bile su bacane s jednog kraja sobe na drugi. Mala Amy sprijateljila se s nevidljivom jedinkom koju je zvala Jodie, a njihovom sinu Gregu prozor je zdrobio prste no kasnije su rane nestale. Čak se i pas počeo mijenjati, režao je i lajao na sve te se skrivao po kući.
15.01. samo 28 dana nakon useljenja, Lutzevi su pograbili nešto odjeće te pobjegli u strahu. Za sobom su ostavili vrijednost veću od 40 000 $, automobil, antikvitete, čamac, odjeću, igračke...

Warrenovi su ljudi koji su pokušali istražiti događanja u kući. Upleli su se u slučaj kada su se upoznali s velečasnim Pecararo koji ih je zatim upoznao s Lutzevima. Lutzevi su se tada već preselili kod Kathyne majke. Prvi puta Warrenovi su ušli u kuću s reporterom Chanell 5 vijesti, profesorom s Duke sveučilišta i predsjednikom američke udruge za paranormalna istraživanja (SPR). Prvi dan Lorraine Warrner non-stop je primala vizualne i audio vizije o tome što se dogodilo u ovoj kući. Nakon toga Ed Warren zaputio se u podrum gdje je ugledao sjene kako se pomiču. Sjene su ga pokušale oboriti na zemlju. Nakon što ih je na kratko uspio otjerati, napad je ponovljen, ovoga puta su ga pokušale podići s zemlje. Ed je tada shvatio da je ovo jedan od vrlo teških slučajeva zla, no nije mogao ni zamisliti koliko je uistinu težak.
Lorriane je bila uplašena čak i prije ulaska u kuću. Prije polaska uzela je sa sobom relikviju oca Pia koje su stigle poštom dan ranije od nepoznatog pošiljaoca. Dok se uspinjala na 2. kat osjetila je nevidljivu silu koja ju pokušava usporiti, poput vala vode koji se je spustio na nju odozgo. Ušli su u Missynu sobu. U Missynoj sobi namještaj je ostao potpuno isti tj. onaj koji je imala obitelj DeFeo. Lutzeva djeca spavala su u krevetima u kojima su pogubljena DeFeova braća i sestre. Osjećaj u sobama bio je apsolutni horror. Ed i Lorriane otišli su iz kuće oko 1:15 ujutro, pod velikim utjecajem onoga što se je dogodilo ovdje. Toliko su bili preplašeni da su se zaklinjali da se neće vratiti...ali jesu i rođena je Amityville legenda...

Postoji još nekoliko zanimljivosti vezano uz ovu horror kuću, a koje se nisu dogodile u samoj kući. Steven Kaplan, čovjek koji je pokušao podvaliti Warrenovima prijevaru iz ljubomore što on nije dobio slučaj počeo je pisati knjigu The Amityville Conspiracy o tome kako je sve to velika prijevara.
Dva tjedna prije izdavanja knjige Kaplan je doživio srčani udar i umro.
Jay Anson, autor knjige The Amityville horror, kada je bio na posljednjem poglavlju knjige također je doživio srčani udar, ali je i preživio. Nedugo zatim počeo je pisati novu knjigu 666 i Antikristu te je ponovo imao srčani udar, ali ovaj puta je i preminuo.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Misterije,neobjašnjivi fenomeni i slično   Sub Sep 18, 2010 4:50 pm

James Leininger



James Leininger, 11-godišnji dječak iz Lafayette u Louisiani, u prošlom se životu zvao James Huston i bio je pilot američkog ratnog zrakoplovstva.
Dječak se sjeća gotovo svega iz prethodnog života, kako detalja iz ranog djetinjstva, tako i trenutka kada je umro u moru nakon što je japanska vojska oborila njegov zrakoplov nedaleko od Iwo Jime 3.03.1945.
Tek nakon što je napustio kinderbet, James Leininger je iskazao golemu fascinaciju avionima.
Imao je tek 18 mjeseci kada je pokazao da poznaje stare ratne zrakoplove u detalje, pogotovo legendarni F4U Corsair, tip lovca u kojem je Huston i poginuo.
Kada je napunio drugu godinu, mališan je počeo patiti od stravičnih noćnih mora, te se ubrzo pokazalo da je svake noći iznova proživljavao svoju smrt!
Svojim je roditeljima tada po prvi puta objasnio da se nekoć zvao James Huston, da je služio na pomoćnom nosaču aviona Natoma, da ja japanska vojska oborila njegov avion pogotkom u motor, i da je život skončao u moru (detaljnije o tom događaju u videu).U početku su roditelji mislili da djete samo ima ružne snove,no kako su se priče ponavljale, a djete nije imalo miran san počeli su istraživati.
Njegov otac Bruce, isprva posve skeptičan prema reinkarnaciji, potom dao u istraživanje, pa je poveo sina da upozna preostale živuće vojnike koji su služili na tom brodu. Malo je reći da je ostao bez riječi.
Nakon što je maleni James ugledao svoje stare ratne drugove, one koje je znao, pozdravio ih je poimence!
No, ni tu šokantnim otkrićima nije bio kraj. Roditelji dječaka zatim su našli i Anne Barron, sestru Jamesa Hustona, te je i starica ubrzo zaključila da je mališan – njen pokojni brat!
"To dijete mi je ispričao toliko raznih detalja iz našeg djetinjstva da nisam imala što zaključiti osim da je to doista moj brat. Na primjer, prisjetio se naših portreta koje je nacrtala naša majka, a za te slike baš nitko na svijetu osim nas nije znao", kazala je između ostalog gospođa Barron.

Priča o tom dječaku je nedavno objavljena i u knjizi Sole Survivor, a kako se čini, uskoro će završiti i na filmskom platnu.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Misterije,neobjašnjivi fenomeni i slično   Sub Sep 18, 2010 5:06 pm

ALCATRAZ



Zbog manjeg prekršaja jedan osuđenik je bio zatvoren i sam u ćeliji 14D. Nakon nekoliko trenutaka počeo je vrištati. Tvrdio je kako je s njim u ćeliji čudovište sa svjetlećim očima. Priče o duhovima nisu bilo rijetkost, ali su čuvari to smatrali besmislicama i pričama za laku noć.
Nitko od stražara se nije obazirao na vrištanje zatvorenika. Vrištanje se nastavilo dugo u noć, sve dok nije naglo prestalo.
Ujutro je jadnik pronađen mrtav, ukočenog i prestravljenog izraza lica, sa vidljivim otiscima šaka oko vrata.
Autopsijom je utvrđeno kako modrice koje su nastale usred gušenja nisu bile djelu ruku tog čovjeka, odnosno da se ne radi o samo-zadavljenju. Nešto je udavilo tog čovjeka, nešto što je s njim ostalo zaključano u ćeliji, nešto za što tvrde da i danas vreba iz ćelije 14 D.

Otočić Alcatraz se nalazi nedaleko od Kalifornijske obale. Početkom 1850-tih godina na njemu je uspostavljen vojni kompleks. Kasnije je taj vojni kompleks pretvoren u najstrože čuvani zatvor, u kojem su boravili najveći kriminalci.
Godine 1963.taj najčuvaniji zatvor je zatvoren i danas je turistička atrakcija,kojoj dozu "atraktifvnosti" svakako daju i mnoge priče o duhovima koji se tamo "pojavljuju".
Priče kruže da su godinama su čuvari, a kasnije i posjetitelji, bili svjedoci mnogim „pojavama“ duhova, koji bi se samo pojavili, te pred očima svjedoka stajali kao čovjek od krvi i mesa, da bi nakon nekoliko trenutaka ponovno nestali.
Zvukovi stenjanja, vrištanja, agonije i boli izvirali su iz samih zidova bez ikakvog vidljivog uzroka.I danas te pojave istražuju parapsiholozi,lovci na duhove i drugi u želji da objasne i snime te pojave.
Cijeli otok je ispunjen jezivim osjećajem da nikada niste sami.
Negativne vibracije osjećaju se i danas, prožima svakog tko stupi na taj otok,tvrde oni koji su tamo bili.
U hodniku u bloku C, gdje su tri kriminalca ubijena u pokušaju bijega, često se čuju neobični zvukovi, no kada bi netko otvorio vrata hodnika kako bi vidio tko proizvodi takve zvukove, oni bi prestali a hodnik bi zjapio prazan. Čim bi se vrata zatvorila, zvukovi bi se ponovno pojavili. Osim zvukova ponekad bi se mogla vidjeti osoba, bolje rečeno duh u uniformi….

Koliko god strah u kosti utjerivao blok C ipak postoji i mnogo strašnije mjesto u tom kompleksu. Blok D. Nadograđen kao mjesto veće sigurnosti i veče brutalnosti u kažnjavanju zatvorenika. Zatvorenici iz tog odjela nisu bili u doticaju s vanjskim svijetom. Nisu smjeli raditi s ostalim zatvorenicima, niti jesti u glavnoj kantini.
Od 42 ćelije, 36 su bile poput ostalih u kompleksu, no okrenute prema Golden Gate-u odakle su puhali hladni vjetrovi, a čuvari su znali upaliti dodatno hlađenje kako bi im boravak u ovim ćelijama učinili još nepodnošljivijim. 5 od preostalih 6 ćelija poznate su pod nazivom „Hole“, bile su namijenjene najtežeim prijestupnicima. Smještene su u najhladnijem dijelu cijelog kompleksa, a sadržavale su samo umivaonik,wc i žarulju, koju su palili i gasili čuvari.

Madrac na kojem bi spavali noću, bio bi im uzet svakog jutra, nisu smjeli izlaziti niti do tuševa, nisu imali pravo na nikakvu zatvorsku literaturu, zatvoreni sami sa soom i do 19 dana, suočeni s vlastitom dosadom.

Zadnja ćelija – poznata kao „Oriental“ bila je mjesto najgore moguće kazne. Bez wc-a, umivaonika i ikakvog svjetla, samo mala rupa u podu za nuždu i hladnoća.
Ćelija 14 D s početka priče bila je jedna od ćelija u „Hole“.
Danas posjetitelji i osoblje koje radi na otoku osjete „hladne točke“ unutar bloka D, koji je popraćen intenzivnim osjećajem. Kažu da su ćelije 12 i 14 D najaktivnije što se tiče paranormalnosti. Za 14 D je čak zabilježeno da je bila hladnija i za 20 stupnjeva od okolnih ćelija, a emocionalni naboj je najjači u kutovima.
Lovac na duhove Richard Senate je jednom prilikom sa vidovnjakom proveo noć zaključan u ćeliji 12 D, gdje kažu „stanuje“ zao duh. Čim su vrata ćelija bila zatvorena Senate je osjetio hladne prste na svom vratu, dok je vidovnjak imao vizije izobličenih tijela kao i tijela bez udova.
Priča o otoku Alcatraz je jeziva i sam po sebi, bez ikakve „pomoći“ duhova i ostalih neobjašnjivih fenomena, no ovi paranormalni događaji nisu počeli samom izgradnjom kažnjeničkog kompleksa. Mnogo prije nego je Alcatraz udomio svoje prve zatvorenika, bio je poznat među Indijancima kao mjesto kojeg su se klonili, vjerujući da se na njemu nalaze zli dusi.

Priče o neobičnim događanjima s otoka danas su dobro poznate i općeprihvaćene iako nikad znanstveno utvrđene, što je Alcatrazu donijelo nov i prikladan naziv među ljudima – Hellcatraz. Kako su očevici brojni, a mjesto vječno aktivno-lako se uvjeriti da ovo nisu priče za laku noć, nekakva energija vlada tim područjem.
Nazad na vrh Ići dole
bosankaa
★ Prva Oklagija Foruma ★
avatar

Godina : 36
Datum upisa : 17.02.2010

PočaljiNaslov: Re: Misterije,neobjašnjivi fenomeni i slično   Pet Sep 24, 2010 1:51 am

U Nju Džerziju čovek pao sa neba pa nestao

24.09.2010 00:10:03



Prošle nedelje u Nju Džerziju desila se vrlo neobična stvar koju niko još uvek nije uspeo da razjasni: nepoznata osoba pala je sa neba u obližnje drveće a potom nestala bez traga.

Nekoliko trenutaka kasnije, tuda je prošao mali avion, iz kojeg je, pretpostavlja se, misteriozni čovek iskočio.

Nekoliko američkih televizijskih stanica izveštavalo je o ovom bizarnom događaju, intervjuišući svedoke koji su u utorak popodne videli nesvakidašnji prizor.

„Videla sam da muškarac pada i to glavom okrenutom prema dole. Ravno na dole, bez padobrana, bez ičega,“ rekla je Keli Hal iz veterinarske kompanije u Eg Harboru, koja je, zajedno sa svojim kolegama, svedok čudnog pada. „Moglo se videti kako mu ruke i noge mlataraju u vazduhu dok pada, a odeća mu je bila tamnoplave, crne i sive boje. Uopšte nema sumnje da se radilo o osobi, u to smo uvereni sto posto.“

Lokalna policija saopštila je da su tog dana dobili nekoliko poziva od ljudi koji su videli čoveka da pada sa neba i odmah započeli pretraživanje čitavog područja, ali bez uspeha.

„Nismo pronašli nikakav trag, čak ni slomljene grane ili nešto slično. Na celom tom području nije bilo ničeg neobičnog, ali ne isključujemo da se nešto nije dogodilo,“ rekao je šef obalne straže.

Izvor : Beta













Mašta nas održava...Mašta nas i lomi...
Nazad na vrh Ići dole
Lily
First Bride
avatar

Godina : 21
Location : .. majka Serbia..
Datum upisa : 12.09.2008

PočaljiNaslov: Tajna Sfinge   Uto Nov 09, 2010 11:05 am

Velika sfinga strazari u egipatskoj pustinji, oko deset kilometara daleko od Kaira, i cuva tri velike piramide u Gizi. Ovo je cudoviste nacinjeno od kamena, s glavom covjeka i tijelom lava koji leti s naprijed pruzenim sapama.

Tijelo je samo grubo izvajano, dok je glava detaljno obradena. Oci su tajanstvene, i imaju pogled koji jos niko nije umijeo da objasni. Gledaju preko pustinje s nekom tajanstvenom nadmocnoscu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Figura je visoka preko 20 metara, a duga 63 metra. Vjeruje se da je sfinga stara najmanje 5000 godina! Zasto je sagradena ? Jedino tumacenje nalazimo u maloj kapeli, koja se nalazi izmedu sapa cudovista. U njoj su zapisi koje su to ostavila dva drevna egipatska kralja. Oni objasnjavaju da sfinga predstavlja jedan od oblika boga sunca Harmakisa, i da je njen zadatak da groblje oko piramida odbrani od svakog zla.

Osim velike sfinge iz Gize, u Egiptu ima jos sfinga. Njihove glave predstavljaju likove kraljeva. U svetim egipatskim spisima rec »sfinga znaci »gospodar«. U primitivnim religijama vjerovalo se da kralj posjeduje snagu i lukavstvo razlicitih zivotinja. Tu moc je sticao stavljajuci na glavu njihove koze. Zato su Egipcani predstavljali svoje kraljeve i bogove kao poluzivotinje-poluljude.

Sfinga je iz Egipta presla i u druge civilizacije, u Asiriju i Grcku. U tim zemljama sfinge su bile predstavljene s krilima. U Asiriji su to obicno bili muskarci, a u Grckoj su imale glavu zene.

Grci su imali jednu legendu o Sfingi. Sfinga je zivjela na jednoj stijeni i ubijala je svakog putnika koji bi prosao a nije umjeo da rijesi zagonetku koju bi mu ona postavila: ;;Sta ide ujutru na cetiri noge, u podne na dvije, a uvece na tri?« Edip joj je odgovorio da je to covjek, jer kao dijete puzi na sve cetiri, kao odrastao ide na dvije noge, a kao starac hoda pomazuci se stapom. To je bio pravi odgovor, pa se Sfinga u bijesu bacila sa stjene i umrla.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tajni prolazi

U svojoj poznatoj studiji o misterijama , posebno onim Egipćana , Kaldejaca i Asiraca ,Iamblichus , Sirijski predstavnik Aleksandrijske škole mističnih i filozofskih učenja zabilježio je informacije o prolazu do velike piramide koji vodi kroz tijelo Sfinge :

"Tragove tog ulaza koji je danas zatrpan pjeskom i otpacima , još uvijek se može primjetiti među prednjim nogama klečećeg kolosa . Nekada je bio zatvoren brončanim vratima , čiju su tajnu bravu znali koristiti samo magi . Čuvalo ju je poštovanje i neka vrsta vjerskog straha održavala je njenu neoskrvljenost bolje nego što bi to mogli naoružani čuvari . U utrobi Sfinge izdubljene su galerije što vode do podzemnog dijela Velike piramide . Te su galerije bile tako vješto isprepletene na svom putu do piramide da se svatko tko bi prolazom krenuo bez vodiča postupno i neizbježno vraćao na početnu točku . "

Koliko ima istine u svemu tome za sada se točno nezna , ali posljednjih godina su neke stvari oko Egipatskih piramida počele izlaziti sve više na svjetlo dana .

Po nekim tvrdnjama Sfinga je stara više od 50000 godina a ako je to točno koliko su onda tek stari ti podzemni gradovi i još neke fascinantne stvari koje su tamo pronađene .

[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Lily
First Bride
avatar

Godina : 21
Location : .. majka Serbia..
Datum upisa : 12.09.2008

PočaljiNaslov: Re: Misterije,neobjašnjivi fenomeni i slično   Sre Nov 24, 2010 2:46 pm

Ren le Šato - nova teorija


Baš kad pomislimo da nam je poznata baš svaka teorija koja se bavi misterijom Ren-le-Šatoa i opata Sonijea, pojavi se neka sasvim nova i krajnje intrigantna. Bar je takva priča ispričana u najnovijoj knjizi Patris Čaplin, koja čitaocima nudi radikalno novi pristup staroj misteriji i otkriva nepoznate veze sa tajnim društvom španskih kabalista.

Žirona je gradić daleko na severoistoku Španije, baš iza granice sa Francuskom. Te 1955. godine, jedna petnaestogodišnja engleska devojčica na pragu zrelosti je tek otkrila ovaj grad i zaljubila se - i u grad i u Hozea Taresa, mladića koji je u njemu živeo. Patris Čaplin je tu priču objavila u svojoj autobiografskoj knjizi Olbani Park iz 1986. Godinu dana kasnije je objavila Drugi grad, knjigu koja pokriva njen život u Holivudu, udaju za sina Čarlija Čaplina i napuštanje Hozea Taresa. Hoze je u njenim knjigama tajnovita osoba, a Žirona mesto tajni. Na prvoj stranici Olbani Parka, Patris piše o Žironi: "Tu je očigledna specifična atmosfera koju konstantnom čini prisustvo prošlosti, netaknute prohujalim vremenom...Na odredjenim tačkama širom planete energija izbija i stvara pulseve i polja, pa se na takvim mestima dešavaju neobične i mistične stvari."

U najnovijoj knjizi, Grad tajni, Patris Čaplin otkriva neke od ovih neobičnih i mističnih stvari.

Ritual

Kada je sa 15 godina prvi put posetila Žironu Patris je srela Žana Koktoa, a ovaj ju je smesta ubacio u svoj film čije je snimanje upravo bilo u toku. Malo kasnije, vireći u dvorište obližnje kuće nedaleko od mesta snimanja, primetila je kako grupa ljudi - medju kojima je bio i Kokto - izvodi nekakav ritual sa pevanjem. Upoznala je i stariju damu, Francuskinju koja je ponekad živela u toj kući. Pored kule sazidane kraj kuće, Patris je pronašla vatrom oštećeni sveštenički prsten sa inicijalima BS. Ime koje je Kokto pomenuo bilo je Berenžer Sonije; ona ga je upitala ko je to bio i dobila sledeći odgovor:"Sveštenik iz Francuske".

Sve se to dogadjalo pedesetih godina prošlog veka, mnogo pre pojave knjige Sveta krv, sveti Gral (1982.), čak i pre Zlata Rena Žerara de Seda iz 1967, knjige kojom počinje čitava industrija misterija Ren-le-Šatoa. Čini se da su se u Žironi preplitale dve misterije: jedna je vezana za danas dobro poznato ime francuskog opata Berenžera Sonijea; druga je daleko dublja i mračnija - ritual, ceremonija, malo društvo ljudi koji čuvaju tajnu, Hoze koji je nekako povezan sa njima i Patris Čaplin koja je neprestano na ivici otkrića.

U jednom trenutku, vireći u dvorište kuće gde se odvijao ritual, Patris je medju učesnicima videla Hozea. Posrtao je. Pao je. U glavi mu je zvonilo na uzbunu. "Nije trebalo da radim to", rekao je kasnije. "Moraš biti veoma siguran u sebe na odredjenom nivou, da bi uopšte prisustvovao tako moćnom ritualu." Patris ga je pitala o ritualu. "Ljudi postanu suviše pohlepni", rekao je. "Žele da odu suviše daleko i da steknu moć. Moć kakvu ne bi trabalo da imaju."

Lagano, kako knjiga prati godine koje prolaze, otkrivamo ono skriveno i vezu Žirone sa opatom Sonijeom.
Nazad na vrh Ići dole
Lily
First Bride
avatar

Godina : 21
Location : .. majka Serbia..
Datum upisa : 12.09.2008

PočaljiNaslov: Re: Misterije,neobjašnjivi fenomeni i slično   Sre Nov 24, 2010 2:48 pm

Tajna ceremonija

Dok je Kolumbo plovio nepreglednim okeanom te 1492. godine, kralj Ferdinand i kraljica Izabela su proterali Jevreje iz Španije. Sedamdesetih godina prošlog veka, Hoze je počeo da kopa ispod ulica stare Žirone u blizini kuće stare Francuskinje i otkrio davno zatrpane zgrade, dvorišta i srednjovekovnu školu: bio je to drevni Jevrejski kvart. Žirona je mesto u kome je rodjena kabala, a Hoze je otkrio ješivu iz 13. veka - školu u kojoj se proučavala Tora - u kojoj je podučavao famozni rabin Nahmanid, jedan od osnivača kabale, rodjen u Žironi.

Mojsije de Leon je napisao čuvenu knjigu Sefer ha Zohar (Knjiga Sjaja) baš u okolini Žirone, oko 1280. godine. Na mestu svoga otkrića, Hoze je otvorio restoran, a Davidova zvezda je dobila počasno mesto u dvorištu. Konačno je otvorio svoj Kabalistički centar, nazvan po Isaku Slepom, još jednom čuvenom rabinu iz 13. veka koji je u Žironi podučavao kabalu. Ako na Internetu potražite šta se sve krije iza reči Žirona i kabala, na vrhu liste će se pojaviti ime Hozea Taresa "restoratera i poete". Sve do tada, većina srtanovnika Žirone je gotovo potpuno zaboravila nekadašnje jevrejsko nasledje grada - ali ne i mala grupa novih kabalista. Ceremonija i ritual koje su Hoze i nekolicina drugih ljudi sačuvali i izvodili godinama definitivo su kabalistički i veoma, veoma, vema moćni.

Hoze to ovako objašnjava: "Srednjovekovna kabala je komplikovani sistem gde se priroda Boga i njegov način stvaranja objašnjavaju kroz koncept 10 Sefirota - emanacija koje posreduju izmedju Boga i sveta. Ovladavanje ovim sistemom omogućava mistiku da stvori moćni način molitve kojom pomaže Bogu da se ponovo ujedini sa svojom prognanom nevestom, ženskim principom, Šehinom, da poprave unverzum i donesu nam mesijansko doba... To je ono što su kabalisti postigli. Pomogli su Bogu da zakrpi ovaj grešni svet." A to se, po njegovim rečima, dogodilo upravo u Žironi: "Ovaj je grad bio svedok izuzetnih dogadjanja koji su van svih ljudskih očekivanja".

I ne samo u prošlosti. Patris je stigla u Žironu 1976. baš dok je više od 100 ljudi posmatralo ukazanje Magdalene, La Dama de la Copa (Dama od pehara), na brdu blizu vrta stare Francuskinje - i to baš istovremeno dok je u kući izvodjen kabalistički ritual. Tih sedamdesetih godina, Patris je napisala seriju tekstova za list Jevrejska Hronika, ne bi li u javnosti naglasila Hozeovo otkriće i sakupila novac za dalja iskopavanja i Kabalistički centar. U jednom od tih tekstova, ona citira Hozea: "Ovde je oduvek bila neka sila, neki magnetizam. Mislim da puls magnetizma dopire iz ovog dvorišta sa Davidovom zvezdom, gde je kabala ostavila svoj besmrtni otisak. Njena veličanstvena atmosfera je kabalističko zaveštanje, baš kao što je to i realan doprinos kabale razvoju ljudske misli."

Treba posebno naglasiti da ne postoje apsolutno nikakave veze izmedju Kabalističkog centra koji je uspostavio Hoze u Žironi i Kabalističkih centara sa crvenim tepihom koji okupljaju slavne ličnosti kakva je Madona, na primer, niti sa bilo kojom drugom kabalističkom organizacijom. "Mnogo je ljudi tokom proteklih godina stiglo u Žironu sa namerom da preuzmu Kabalistički centar", piše Patris Čaplin, "ali nisu uspeli. Sada je to postalo veoma sigurno mesto. To je danas muzej i mesto izučavanja kabale. Često se pozivaju ljudi iz Izarela i Njujorka. To je mirno mesto za izučavanje, koje je danas u vlasništvu grada Žirone."

Pošto je sam postavio temelje Kabalističkog centra, Hoze više ne učestvuje u tome. Tokom 50tih i 60tih godina 20. veka, Hoze Tares je bio vatreni katalonski nacionalista, zaokupljen željom da sačuva kulturu Katalonije od centralističke kontrole generala Franka koji je pljačkao i uništavao taj region. Neki stari španski profesor humanističkih nauka je jednom rekao Patris da bez Hozea katalonska tradicija danas više ne bi bila živa. "Ljudi ga doživljavaju kao neverovatno lukavog, svesni da je samo zahvaljujući njemu sačuvana tradicija ove provincije. On je veoma ozbiljna ličnost u svesti Katalonaca."
Nazad na vrh Ići dole
Okano
Somborska Ruža
Somborska Ruža
avatar

Godina : 41
Datum upisa : 06.01.2012

PočaljiNaslov: Re: Misterije,neobjašnjivi fenomeni i slično   Sub Jan 21, 2012 4:30 pm

Od vampira do vanzemaljaca

Deset misterija u Srbiji po izboru Vladimira Đurića novinara “Blica”

1. Zašto je Konstantin sagradio Medijanu
Nedaleko od Niša nalazi se arheološko nalazište Medijana, gde je između III i IV veka po nalogu imperatora Konstantina Velikog sagrađena njegova letnja rezidencija. Zašto je to Konstantin uradio baš na ovom mestu, a ne negde na Sredozemnom moru, i dalje je tajna....

2. Kamene lopte u Jagličju
Selo Jagličje nalazi se na padini Suve planine, okruženo gustom šumom, brdima i, kažu, maglom gde sunce retko grane. U blizini sela na vrhu zaravni zvane “Sokolov greben”, postoji pet velikih kamenih lopti identičnih onima koje su nađene u Kostariki, Peruu, Meksiku i Bosni. Neke imaju promer od čak dva metra...

3. Bilje i izvori Mojsinjske gore
Mojsinjska sveta gora je niži, brežuljkast prostor između Južne i Zapadne Morave. Nekada se u ovom području nalazilo sedamdesetak bogomolja koje su podigli monasi sinaiti tokom četrnaestog veka. O Mojsinjskoj gori se zapravo malo zna, pa je teško utvrditi i da li naziv ima neko određeno značenje...

4. Piramida ili planina Rtanj
Jedna od najzanimljivijih planina Srbije je Rtanj, koja zbog svog izgleda podseća na piramidu. Zračenja oko planine su čudna, pa pojedini meštani veruju čak i u legende o vanzemaljcima. Neki istraživači smatraju da je u pitanju prava piramida, slična onima u Bosni kod Visokog...
Na potezu između Rtnja i Sokobanje pre 150 godina pao je jedini zvanično registrovani meteor u Srbiji...

5. Zašto je srušen Žrnov
Utvrđenje na vrhu Avale zvano Žrnov podigli su Rimljani kako bi kontrolisali prolazak ka Singidunumu. Neki istraživači misle da je na vrhu Avale prethodno bilo svetilište napravljeno još u doba Skordiska, keltskog naroda koji je živeo na ovim prostorima. Pretpostavlja se i da je ime Avala nastalo prema mitskom Avalonu iz keltske mitologije...

6. Vampir Sava Savanović
Svetskoj kulturnoj baštini smo ponudili i dve izvorne reči. Jedna je vampir, a titulu prvog srpskog krvopije je poneo vodeničar Sava Savanović. Vodenica u kojoj je živeo Sava nalazi se u blizini kapele u zaseoku Vujetići i pripada selu Zarožju u opštini Bajina Bašta. I dan-danas mesto gde se nalazi vodenica deluje jezivo, pa je i radoznali turisti zaobilaze...

7. Zavetni kovčeg iz manastira Kovilj
Na obodu blagorodne bačke ravnice, dvadeset kilometara istočno od Novog Sada, uzdižu se zvonici manastira Kovilj. Po predanju, osnovao ga je sveti Sava u 12. veku. Ovo je jedna od najvećih crkava u Vojvodini. Istoričar Dragi Nedeljković tvrdi da su manastir više puta kroz istoriju posećivali templarski vitezovi kao i vrhovni majstori Sionskog priorata o kojima se opširno piše u studiji Bejdženta i Lija “Sveta krv, sveti gral”. U manastir Kovilj je bežeći pred neprijateljima 1526. godine stigao templarski majstor Antoan, koji je sa sobom doneo tajanstveni kovčeg...

8. Kremanski proroci
Priča o prorocima iz malog mesta Kremana, Milošu Tarabiću i njegovom sinovcu Mitru, i onome što su njih dvojica jasno videla aktuelna je i danas. Poput Nostradamusa ova dvojica vidovnjaka predvidela su događaje koji su se kasnije i obistinili u realnosti...

9. Koprijana
Kod sela Malošište nalazi se tvrđava Koprijana. Ispod nje se nalaze tragovi temelja neke velike, za naše arheologe potpuno nepoznate građevine. Označeni promer otkopanih zidova je 30 puta 18,5 metara, što znači da se radi o veoma velikom svetilištu...

10. Tajno oružje Nikole Tesle
Naš najpoznatiji naučnik je poslednju deceniju života posvetio proučavanju novih vrsta naoružanja. Jedan deo tajnih rukopisa u Beograd je doneo Sava Kosanović i nalaze se u Muzeju “Nikola Tesla”. U romanu Luisa Perdjua “Teslina ostavština” opisuju se Teslini poslednji dani, njegova smrt trovanjem od strane FBI-ja, kao i sudbina njegovih tajnih rukopisa, a sve zbog proračuna „Teslinog tajnog oružja“. Tesla je govorio da mu je Lenjin za “zrake smrti” nudio
tovare zlata, kao i za rešenje bežičnog prenosa energije ili aparat za izazivanje meteoroloških poremećaja...
Nazad na vrh Ići dole
http://farytalenakit.mojsajt.rs/ Na mreži
Okano
Somborska Ruža
Somborska Ruža
avatar

Godina : 41
Datum upisa : 06.01.2012

PočaljiNaslov: Re: Misterije,neobjašnjivi fenomeni i slično   Sub Jan 21, 2012 4:31 pm

5 najvećih misterija Beograda.

Glavni grad je prepun misterioznih priča i čudnovatih obrta koji su obeležili njegovu gotovo nepoznatu istoriju.

Mnogi tvrde da grad koji nema svoja mistična mesta i urbane legende, nije prava metropola. Beograd srećom nije u svojoj istoriji imao bizarne zlikovce poput Džeka Trboseka, ali kao i svaki veliki grad ima mnoštvo neobičnih priča, legendi i misterija. Ispod sadašnjeg Beograda leži priča o proteklim vremenima i istoriji ovih prostora, ali ono što je misteriozno i mistično u svemu je da je upravo to što je ispod nas neće moći da bude istraženo u potpunosti.

Kao grad koji je rastao na važnom i neobično lepom mestu Begiš je bio interesantan za mnoge osvajače i svetske putnike. Gde ćete bolji materijal za misterije. U ovom tekstu se nećemo baviti urbanim legendama i ljudima koji su bili zaštitni znak našeg grada. Nećemo detaljnije da obrađujemo neke čudne okolnosti koje su pratile određene građevine u Beogradu, poput Glavne pošte u Takovskoj koja je jedna „najomraženijih“ zgrada, a nećemo detaljno da se bavimo ni „najmaleroznijom“ zgradom koja se nalazila i njen deo se još uvek nalazi na Terazijama pored hotela Moskva koja pogođena u bombardovanjima i Prvom i u Drugom svetskom ratu. Posebno se nećemo baviti prokletstvom Starog sajmišta jer je taj prostor pre svega simbol velikog stradanja ljudi u Drugom svetskom ratu, a svojevremeno je bilo jedno od najmodernijih arhitektonski zdanja u Evropi, pa je potom bilo potpuno zapušteno u periodu komunističke Jugoslavije.
Redakcija Singidunum Weeklyja je odličila da vam predstavi pet misterioznih i tajanstvenih beogradskih priča, koje ste možda načuli ili niste ni slituli da su se dogodile! Autor teksta je zahvalan novinaru Večernjih novosti Zoranu Nikoliću i arheologu mr. Ivanu Bugarskom na svesrdnoj pomoći.

NESTALI GRAD ŽRNOV
Ispod Beograda se nalazi nekoliko naseobina od kojih su neka nastala još u Neolitu. Tako se ispod naselja na Banjici nalazi pravi neolitski gradić, Vinča je jedno od najdugovečnijih naselja na prostoru Evrope, a Kelti su nešto kasnije jedno naselje smestili na mestu današnje Karaburme. No, ukoliko izuzememo Kalemegdan koji je najveća misterija ovog grada, mesto koje je pod velom tajne je srednjevekovni grad-tvrđava Žrnov (ili Žrnovan) koji se nalazio na mestu gde je danas spomenik Neznanom junaku na vrhu Avale. Pitate se u čemu je misterija ovog mesta od kog danas nije ostao kamen na kamenu kao da ga nikad nije bilo? Dakle, nejasno je zašto je ovu srednjevekovnu tvrđavu, koja je svoj zlatni period imala u doba Srpske despotovine, kralj Aleksandar Karađorđević odlučio da brutalno uništi 1934. godine. Naime, ostaci grada su minirani da bi se na tom mestu podigao kompleks spomenika Neznanom junaku po nacrtu Ivana Meštrovića. Koliko je ideja da se sruži Žrnov bila neočekivana vidi se iz tadašnje reakcije beogradske čaršije, koja je bila zatečana kada se pronela informacija da će grad da bude uništen, i sa nevericom je primila vest misleći da je reč o traču ili nekom kraljevom hiru, ali... Apeli javnosti nisu urodili plodom. Dva dana je, kako tvrde mnogi Beograđani, trajao taj nečasni čin miniranja. Napokon, posle mnogo truda i dinamita 19. aprila 1934. Žrnov je prestao da postoji, na ruševinama se fotografisao i sam kralj, a ono malo kamenih ostataka bili su preneti u obližnje podavalsko selo Beli Potok. Logičnog odgovora za čin tako temeljnog uništenja Žrnova koje je urađeno po nalogu, inače sujevernog, jugoslovenskog monarha nema, a pristalice teorije zavere pominuju čak i da su masoni upleli svoje prste. U prilog tezi da koliko je kralj bio sujeveran govori i urbana legenda da je završetak radova na zgradi Skupštine prolongiran zbog toga što mu je jedna gatara prorekla da će biti ubijen kada se završe radovi (Skupština nije završena za njegovog života), pa tim pre čudi da se odlučio na ovaj u najmanju ruku čudan korak. Neki istorijski izvori pak pravdaju kralja činjenicom da nije znao da su grad podigli Srbi, već je mislio da su to učinili Turci, te da zbog toga nije imao dilemu šta da radi. Bilo kako bilo, kralj Aleksandar je samo nekoliko meseci posle uništenja Žrnova stradao u atentatu u Marselju od ustaša, a neki stari Beograđani i oni koji pamte njihove priče danas ne idu na Avalu u posetu Meštrovićevom spomeniku iz ličnog protesta.

LAGUMI
Verovatno su lagumi najintrigantija i najmisterioznija pojava u Beogradu. Verova ili ne ispod srpske prestonice postoji na desetine kilometara laguma, pećina, podzemnih prolaza i hodnika. Podzemni objekti su kroz decenije građeni za različite potrebe, a koliko je ta čudnovata priča prisutna kod ovdašnjih ljudi vidi se i po tome da su se na satiričan način njom indirektno bavili Dušan Kovačević i Emir Kusturica u filmu „Podzemlje. Deo misterija podzemnih odaja je u tome što su većinom neistražene, i osnovano se pretpostavlja da ih ima još više. Sa druge strane namena nekih od ovih laguma nikad do kraja nije otkrivena, a velika većina Beograđana i ne zna šta se nalazi ispod njihovih stanova i kuća. Najpoznatija beogradska pećina nalazi se ispod Tašmajdana i stara je oko osam miliona godina. Ovaj prostor koristili su još Rimljani kao kamenolom, a za vreme turske vladavine Srbi su se tu često krili od odmazde zavojevača. Tokom Drugog svetskog pećine su bile rezervno komandno mesto nemačkog generala Alexandera Löhra (čovek koji je bombardovao Beograd). Löhr je posle hapšenja 1944. jugoslovenskim vlastima pokazao šta se sve nalazi u tašmajdanskim pećinama, pa su čak i naši partizani bili iznenađeni. Spletom podzemnih prostora Tašmajdana Nemci su izgleda želeli da spoje najvitalnije objekte u Beogradu, a po svemu sudeći uz pomoć hodika su se delmično povlačili tokom borbi za oslobođenje Beograda. Dobar deo ovih hodnika nije istražen i izgleda da su nastali upravo u periodu nemačke okupacije. Osim Taša beogradsko priobalje, tačnije Karađorđeva ulica je prebogata lagumima. Na savskoj padini postoji nekoliko desetina laguma koji su međusobno povezani, a trenutno može da se vidi samo njih nekoliko. Ispod Prirodno-matematičkog fakulteta nalaze se podzemni prolazi koji vode do obale Dunava, a od Kalemegdana preko Očne klinike u Džordža Vašingtona, pa sve do Višnjičke banje postoji sistem podzemnih hodnika koji su potpuno neiskorišćeni. O funkciji tih objekata se vodila rasprava još 1931. godine, ali ništa nije bilo zaključeno. Kad smo već kod Očne klinike ispod se osim prolaza nalazi pravo malo jezero. Velikih podzemnih prostorija ima i u Skadarskoj na mestu gde se nalazila Bajlonijeva pivara, hodnika i prolaza ima i na Avali na mestu gde se nalazio rudnik, kao i u Zemunu i Bežaniji. No, pitanje svih pitanja i najveća misterija koja je vezana za lagume je: da li je ikada postojao (za sada nije pronađen) prolaz od Kalemegdana do Gardoša i kule Sibinjanin Janka? Arheolozi će za ovu priču uvek da kažu da je obična besmislica, i argumentovano će da tvrde nema ostataka takvog prolaza, a bilo bi veoma teško, skoro nemoguće, sa tehnološkim sredstvima kakva su postojala u prošlim vremenima iskopati takav tunel ispode reke. Ali narod o tome priča decenijama, a mnogi kažu „gde ima dima, ima i vatre“!

TAJNA NAJSTARIJE KUĆE
Jedan od najstarijih beogradskih kvartova Dorćol prepun je misterija. Šta se sve tajanstveno događalo u ovom delu grada danas bi mogli da se napišu tomovi knjiga. Od tajne lobanje „beogradskog“ neandertalca koja je nađena u Skadarskoj tridesetih godina prošlog veka, pe je kasnije zauvek misteriozno izgubljena, pa do najstarije beogradske kuće u Dušanovoj 10, Dorćol obiluje pričama. Upravo najstarija kuća je mesto oko kog se i danas ispredaju različite priče. Kuća ja zidana od 1724. do 1727. po nacrtima švajcarskog neimara Nicole Doxatta de Moureza, ali nesrećni graditelj je kasnije pogubljen od strane autsrijskih vlasti zbog, kako rekoše tada vlastodršci, veleizdaje! Inače, tada se govorkalo da je Švajcarac ubijen da ne bi otkrio tajne prolaze koji su se nalazili ispod kuće i vodili ko zna gde. Upravo su ti prolazi izgleda privlačili mnoge da ovoj kući daju na značaju. Misterija koja je do danas okružuje prvi put je u većoj meri zainteresovala Beograđane tokom Drugog svetskog rata. Naime, Nemci su u jednom periodu svakodnevno i u najvećoj diskreciji nešto užurbano tražili i kopali. Pričalo se svašta, i sve verzije su bile vezane za nekakvo blago. Navodno, su tu bile skrivene dragocenosti koje su Nemci, brže-bolje, transportovali za Berlin, ali šta su zaista tražili, i eventualno da li su to našli, Beograđani verovatno nikad neće saznati. Potom je odlaska okupatora prošlo nekoliko godina, i sad zamislite iznenađene stanare zgrade u Dušanovoj 10. koji su ispod svoje kuće otkrili početak čudesnog tunela koji je vodio negde dubuko u središte Beograda. Tama koja se našla ispred zaprepašćenih ljudi koji su želeli da uđu nije im dozvolila da krenu dublje i vide gde vodi ova misterija... Danas je sve manje-više urušeno i pod vodom. Inače, ova kuća je često menjala namenu, u njoj se nalazla i tekstilna radionica, a stanovnici ovog dela grada pamte de see prva beogradska pekara koja radila non-stop 24 sata nalazila baš u Dušanovoj 10.

KALEMEGDAN
Najveća misterija Beograda je skrivena na Kalemegdanu. Beogradska tvrđava krije dve hiljade godina istorije koje nažalost zbog svega što se nalazi ispod tog mesta neće moći da bude istraženo u potpunosti. Sve što je tokom dva milenujuma bilo poslednji krik tehnike u vojnom smislu nalazilo se na kalemegdanskom rtu, od Rimljana pa do Srba. Epicentar misterioznih priča je Rimski bunar kog neki nazivaju i pupak sveta tj. mesto odakle je mitski junak Orfej silazio u podzemni svet. No, bunar zapravo nije rimski nego austrijski, (zidan od 1717. do 1731. godine), a daleko je od toga da bude pupak! Put do dna bunara koji je dobok 51 metar, od dvestotinak stepenika i popločan je bizarnim pričama, a u njemu su mnogi lakoverni lovci na blago, ali i neki nesrećnici okončali svoj život. Koliko je ovaj prostor zanimljiv najbolje govore reči čuvenog filmskog majstora „napetosti“ Alfreda Hitchcocka koji je svojevremeno izjavio da takav prostor za njega predstavlja inspiraciju. Malo dalje i niže od bunara je Nebojšina kula ili Kula Nebojša. Naziv je izveden iz negacije glagola „bojati se“ pa je jasno zašto je tako mistična. Legenda kaže da je prvobitna NK bila poslednja neosvojiva linija odbrane Beograda za vreme despota Stefana, a nešto kasnije tokom borbi sa Turcima vinula se u vazduh i odletela u Donji grad, tako da je Osmanlije nikada nisu zauzeli. Ukoliko se manemo legendi osnovni podatak je da su Kulu Nebojša sagradili Mađari, a Turci je kasnije artiljerijom srušili. Ipak, najveću misteriju NK čini ono što se događalo za vreme turske vladavine gde je smrt našlo mnogo neposlušnih hrišćana iz Osamanskog carstva (grčki revolucionar i pesnik Riga od Fere). Tako je kula postala jedan od najmračnijih simbola Beograda i samim tim velika tajna.

TAŠMAJDANSKA MISTERIJA
Sigurno se pitate šta je tašmajdanska misterija. Da li znate da većina Srba danas ne zna gde su zapravo spaljene mošti Svetog Save. Iako je mnogi misle da su mošti prvog srpskog prosvetitelja spaljene na Vračaru neki dokazi govore u prilog tome da se događaj odigrao na Tašmajdanu, približnije na mestu gde se danas nalazi restoran „Poslednja šansa“ a koji je u to doba nazivan Čupina umka. Po svemu sudeći ova istorijska misterija je nastala zbog terminološke zbrke zbog pitanja gde je u 16. veku bio Vračar, ali i danas izaziva polemike. Pretpostavki i dokaza za ovu tezu ima mnogo, a pitanje gde se zapravo odvijao događaj koji su Srbi zapamtili pokrenuo je osamedsetih godina 19. veka pravnik i erudita Sreten Popović. Popović je tada sakupio mnogo podataka koji govore u prilog pretpostavci da spaljivanje nije dogodilo na Vračaru. Popović je, među ostalim, došao o i do predanja izvesnog Slepog Laze koji je pamtio predanje predaka i ispričao mu sledeće: „Od oltara hrama Svetog Marka (koji je podigao Knez Miloš), odbroj, na istok, sedamdeset koraka. Doći ćeš do jednog uzvišenja. Pogledaj odatle levo i desno! Vidiš li Beograd, Savu i Dunav? E, tu, na tom vidikovcu, spaljen je Sveti Sava. Taj brežuljak zove se Čupina umka“. Na Tašmajdanu se kasnije nalazilo groblje, ali mnogi ne znaju da je bio mistično mesto koga su i Turci i Austrijanci koristili pre toga i da su se tu nalazile ciganske čerge gde bi se stare gatare okupljale da vračaju beogradskim radozalncima, te otuda izraz Vračar koji je kasnije, izvesno, promenio lokaciju ka jugu. Dokaz više da se na tom mestu dogodilo spaljivanje je činjenica da je tu prolazio najvažniji put tog vremena Carigradski drum (sadašnji Bulevar kralja Aleksandra) kojim je prošao Sinan paša sa moštima kako bi ga Srbi videli i gledali kako spaljuje mošti Svetog Save. A kako je sadašnji Vračar dobio ime, e to je već neka druga priča!
Nazad na vrh Ići dole
http://farytalenakit.mojsajt.rs/ Na mreži
Okano
Somborska Ruža
Somborska Ruža
avatar

Godina : 41
Datum upisa : 06.01.2012

PočaljiNaslov: Re: Misterije,neobjašnjivi fenomeni i slično   Sub Jan 21, 2012 4:32 pm

Ukleti potok

Vodotok u Miloševu nadomak Jagodine, od pamtiveka nosi naziv Ludi potok. Jedna od verzija kaže da je naziv nastao zbog toga što neobični potok, u vreme obilnijih kiša, „podivlja“, polomi sve ćuprije i odnese ih u Moravu. Nekada je, kaže legenda, odnosio čitave zaprege sa posadom. Drugi razlog prokletstva vodotoka je u imenu nastalom po tome što su se u njegovoj vrtači okupljali razbojnici u nedoba kako bi, među sobom, podelili krvavi plen koji su protekle noći opljačkali od imućnijih domaćina u okolnim selima. Nije za zanemarivanje ni verzija koja ime objašnjava time što su na obalama potoka razbojnici „presuđivali“ onima koji su se o njih ogrešili i stali im na put,.
- Govorili su mi da nikako ne idem „u gluvo doba“ kroz Ludi potok. Nisam ih poslušao i žestoko sam se pokajao. Gotovo svake noći su me budili nekakvi zli ljudi i vodili po bestragijama sve do oglašavanja prvih petlova. Deset godina su me tako mučili iz noći u noć! Deset žena me je napustilo govoreći „kako sa mnom nešto nije u redu“, pošto noću, poluodeven, tumaram bespućima - priča čovek iz sela na obroncimna Bešnjaje.

Ko za koliko bi se nesrećni čovek još zlopatio i skupo plaćao sopstvenu tvrdoglavost da, ovoga puta, nije poslušao savet prijatelja da se zaputi vidovitom čooveku na jugu Srbije.
- Nisi trebao to da činiš, ali je dobro što si došao kod mene, jer mogu da te spasim. I da si ranije došao, ne bih ti olakšao, jer si morao da platiš kaznu zato što si se u nedoba našao na ukletom mestu, saopštio je vidoviti čovek.

I, zaista, nedaće šumadijskog brđanina bile su „odnete kao rukom“. Posle posete vidovitom čoveku, oženio se po jedanaesti put i sada živi u srećnom braku.
Još jedan sredovečni brđanin je jednom prilično okasnio, vraćajući se pešice iz Jagodine, i baš u „gluvo doba“ našao se kraj Ludog potoka. Osetio je kako ga neko prati u stopu, ali nikoga nije video. Na kraju je, iznerviran, onako po srpski, „skresao“ majku nevidljivom pratiocu, ali mu je na to “odgovorio” jak udarac u glavu. Tajanstveni pratilac ga je onesvestio, a brđanin se razbudio tek posle pojanja prvih petlova.
Nazad na vrh Ići dole
http://farytalenakit.mojsajt.rs/ Na mreži
Okano
Somborska Ruža
Somborska Ruža
avatar

Godina : 41
Datum upisa : 06.01.2012

PočaljiNaslov: Re: Misterije,neobjašnjivi fenomeni i slično   Sub Jan 21, 2012 4:35 pm

[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this link.]
Nazad na vrh Ići dole
http://farytalenakit.mojsajt.rs/ Na mreži
Okano
Somborska Ruža
Somborska Ruža
avatar

Godina : 41
Datum upisa : 06.01.2012

PočaljiNaslov: Re: Misterije,neobjašnjivi fenomeni i slično   Sub Jan 21, 2012 4:38 pm

[You must be registered and logged in to see this link.]
Nazad na vrh Ići dole
http://farytalenakit.mojsajt.rs/ Na mreži
Okano
Somborska Ruža
Somborska Ruža
avatar

Godina : 41
Datum upisa : 06.01.2012

PočaljiNaslov: Re: Misterije,neobjašnjivi fenomeni i slično   Sub Jan 21, 2012 4:40 pm

[You must be registered and logged in to see this link.]
Nazad na vrh Ići dole
http://farytalenakit.mojsajt.rs/ Na mreži
Okano
Somborska Ruža
Somborska Ruža
avatar

Godina : 41
Datum upisa : 06.01.2012

PočaljiNaslov: Re: Misterije,neobjašnjivi fenomeni i slično   Sub Jan 21, 2012 4:41 pm

[You must be registered and logged in to see this link.]
Nazad na vrh Ići dole
http://farytalenakit.mojsajt.rs/ Na mreži
Okano
Somborska Ruža
Somborska Ruža
avatar

Godina : 41
Datum upisa : 06.01.2012

PočaljiNaslov: Re: Misterije,neobjašnjivi fenomeni i slično   Sub Jan 21, 2012 4:44 pm

Misterije planina Srbije

Za vikend sam obilazio vlaski kraj Srbije i bili smo do Prerasta u okolini Majdanpeka. Koliko sam razumeo, Prerast oznacava prirodni most.
Ovaj Prerast spaja dve litice visoke 36m iznad reke koja se valjda isto zove Prerast, pa nisam vise siguran ni da se ti prirodni mosti nazivaju svuda Prerasti i zato za svaki slucaj pisem Prerast s velikim prvim slovom.

Ispod tog mosta tece neka recica sirine manje od pola metra, a na najsirimmestima jedva metar.
Vodic nam je rekao da ta recica zna da nadodje toliko da porusi sve pred sobom i izvuce drvece iz korena...

Vodic nam je ispricao i zanimljivu pricu o vlaskim vilama, odnosno vilenjacima za koje Vlasi veruju da se po sumama bore sa zlim bugarskim vilama, koje i prave nevremena.

Prica ide nesto ovako:

Neki covek (rekli su nam i ime coveka, ali sam ga zaboravio) je sluzio vojsku i samo odjednom pao u komu. Niti je bio bolestan, povredjen, skroz zdrav covek...

Posle nekoliko dana se probudio i rekao kako je morao da ide u kraj iz kog je da bi branio selo od zlih bugarskih vila.
Opisao je kako se borio sa njima, kako je morao da izvuce neko drvo da bi ih sibao i kako je to drvo vratio naopacke. Nabio je krosnju u zemlju.
Opisao je i kako je slomio neka volovska kola i njegov nadredjeni koji je sve to proverio, potvrdio je da je sve ono o cemu je vojnik pricao video svojim ocima.

Vlasi veruju da se u svakom selu s vremena na vreme rodi dete koje postane vilenjak koji ce da cuva prirodu od zla.

Prica je bila bas interesantna, a mesto prelepo.

Mozda neko zna vise o ovome... Ako zna nek izvoli...

[You must be registered and logged in to see this link.]
Nazad na vrh Ići dole
http://farytalenakit.mojsajt.rs/ Na mreži
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Misterije,neobjašnjivi fenomeni i slično   

Nazad na vrh Ići dole
 
Misterije,neobjašnjivi fenomeni i slično
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 1 od 3Idi na stranu : 1, 2, 3  Sledeći
 Similar topics
-
» Najljepše slike prirode i prirodnih fenomena
» U razlikama je sličnost - Specijalno za cicsa80

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -  :: DUHOVNOST I EZOTERIJA :: SA ONE STRANE STVARNOG :: MISTERIJE I TAJNE SVETA-
Skoči na: