DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.


DOBRO NAM DOŠLI !



DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -

-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
 
PrijemPORTALČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupi

Delite | 
 

 Vedrana Rudan

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : Prethodni  1 ... 10 ... 17, 18, 19  Sledeći
AutorPoruka
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Vedrana Rudan   Čet Jun 24, 2010 11:19 pm

First topic message reminder :

Biografija. Vedrana Rudan rođena
je u Opatiji, 29. oktobra 1949. godine, u 00:10 časova. Živi u Rijeci.
Kolumnista je hrvatskog nedeljnika "Nacional".

Vedrana Rudan ponovno jaše. I to u velikom stilu.

Autorica koju najviše volite mrziti ovog puta nudi dvije knjige u
jednoj, uz dva (više nego) provokativna naslova Kad je žena kurva/ Kad
je muškarac peder.

Ovo je nadasve neumoljiv, blasfemičan pogled na ovdašnju svakodnevicu
i sve nas - muškarce i žene. Rukopis Vedrane Rudan oštar je poput
smrtonosnog štektanja strojnice. Starost, smrt, gubljenje ljepote, loš
seks, mržnja, nasilje, pokvareni, ustajali međuljudski odnosi - sve su
to naličja onih ljepših tema koje zapravo pokreću autoricu: mladosti,
života, ljepote, dobrog seksa, ljubavi, blagosti, dobrih, svježih
ljudskih odnosa. Ali, kao istinski moralistički pisac koji neprestano
pretražuje skrovita područja i, sa strašću nevjernog Tome, gura prst u
bolnu ranu, opipava šavove i spojna mjesta, Vedrana Rudan uvijek je
spremna podsjetiti nas da stvari nisu ni izbliza onoliko jednostavne
koliko bi možda neko volio vjerovati i da se na kraju svake potrage za
smislom krije tek po jedno kozmičko razočaranje. Stoga, ne dopustite da
vas prevare!

Da će ova knjiga, kao i sva ranija djela Vedrane Rudan, iznervirati
mnoge u to nema baš nikakve sumnje, ali bi do sada već svima moralo biti
jasno da je to i bila osnovna autoričina namjera. Tko to još nije
shvatio, najbolje da zaobiđe ovu knjigu. Ovo je esencijalna literatura
isključivo za one koji su spremni da zarone i prođu kroz sve slojeve
globalnog "smetlišta" u kome živimo vođeni sigurnom rukom paklene
jahačice.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži

AutorPoruka
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Čet Maj 25, 2017 2:01 pm

VOLIM RIJEKU

Jutros se dogodilo ono za što bih se bila kladila da neću nikad doživjeti. Moj unuk Krešo je sa šalom NK Rijeke oko vrata, škola je organizirala feštu, otišao na Rujevicu. Ne volim nogomet, prezirem ga iz dna duše. Urlikanje na tribinama, lokanje pive, paljenje gradova, trčanje po terenu da bi se šutnulo loptu, urlikanje kad “naš” “zabije” njihovom. Još kad milijuneri nakon “zabijanja” pokušavaju jašući jedan na drugome zabiti ga jedan drugome… Želudac mi se popne u grlo. Onda se sjetim svih hrvatskih kriminalaca koji su zaradom od nogometa kupili sve hrvatske sudove i sve političare pa popizdim. Po stoti put izjavljujem, MRZIM NOGOMET!

A jutros sam unuka sa onim šalom otpratila na autobus. Krešo je lud za Rijekom. “MI SMO PRVACI”, zaurla čim me ugleda. I tako od nedjelje. I dalje ne volim nogomet ali nešto se u meni ipak slomilo. Krenula sam razmišljati, ne o NK Rijeci, o klubu ne znam ništa, nego o Rijeci. Mome gradu.
Zašto volim Rijeku? Zato jer nije Zagreb. Zato jer Obersnel nije Bandić. Zato jer Obersnela ne mogu zamisliti ni u pritvoru ni u zatvoru. Zato jer, da je Obersnel kriminalac, ja bih to znala. Čovjek nije mafijaš, ne gradi fontane na svakom uglu, ne troši gradski novac da bi sebe prikazivao kao dobrotvora. Odlazi u kazalište, na izložbe i na koncerte i zna kad na koncertu treba pljeskati. Čovjek je obrazovan, nije izašao iz pećine i kuži kako se treba ponašati pristojan čovjek.
Obersnel nije divljak, što je u svijetu preduvjet za čovjeka koji želi postati gradonačelnik, u Hrvatskoj je to iznimka. Nezamislivo mi je da bi na čelo Rijeke moga doći nekakav Kerum ili, ne daj bože, Bandić.
Doduše, to više ima veze sa građanima nego sa osobom. Mi građani Rijeke smo ti koji, otkako oni imaju Hrvatsku, glasamo za civilizirane ljude, a ne za kriminalce i ustaše. Našim Korzom, nadam se, nikad neće stupati “U ime obitelji” i mračni ljudi u tamnim haljama koji, kad ne kradu narod, jebu dječicu i pse.
Onaj Košić, onaj opskurni biskup koji se fotografirao sa jebačem pasa, u Rijeci ne bi imao nikakve šanse. Ni Hasanbegović. Ne, ustaše nikad nisu bile dobrodošle u moj grad iako znam da čuče negdje u nekoj od riječkih rupa. Nadaju se da će jednoga dana dobauljati do Korza, razviti svoje crne zastave, pokazati krvave očnjake i urlati kako treba Srbe smjestiti na vrbe, a krivomisleće Hrvate i Hrvatice na neko drugo stablo.
Kad se samo sjetim, kad se samo sjetim kakav crni šljam sjedi u Saboru, kad pogledam onog ubojicu koji vježba doma sa kalašnjikovim u ruci pitam se, gdje mi to živimo? Što radi policija? DORH? MORH? Ne znam kako se zovu institucije koje se bave zločincima. Ako u Hrvatskoj uopće postoje institucije koje se bave zločincima?
Da postoje ove spodobe ne bi bile na slobodi. Sabornik na fejsu reklamira sebe kao teroristu, Bandić je suspektni kriminalac koji grabi prema fotelji gradonačelnika glavnog grada, Hasanbegović, ušminkani muškarac visok koliko i klinac u šestom razredu, samoprozvani je ustaša koji za to ne ispunjava ni elementarni preduvjet. Nije čistokrvni Hrvat i nema metar osamdeset i osam.
Jebeš ustašu koji u crnoj uniformi izgleda kao mali pomoćnik dimnjačara. Jebeš i onog Keruma koji ne zna ni u koju kutiju na izborima treba ubaciti listić, jebeš i građane Splita i Zagreba koji glasaju za te kretene. Jebeš i “U ime obitelji” koji su u stanju u ime obitelji pobiti sve koji ne misle kao oni, jebeš i hrvatske katoličke popove koji stalno zabadaju nos u pičke Hrvatica, one su im problem, a u ime pojebane djece i pasa nikad neće organizirati marš. Jebeš sav taj ustaški, lopovski i katolički šljam.
Ja, srećom, živim u Rijeci, gradu stotinama svjetlosnih milja udaljenom od ustaša, ubojica, kriminalaca, jebača djece i pasa i preglupih glasača. Ne, za to kako danas diše Rijeka nije zaslužan Obersnel.
Mi građani, mi Riječani, nismo ni Splićani ni Zagrepčani. Još kad bi Obersnel bio samo malo, malo aktivniji pa da najzad sagradi oko Rijeke zid visok sto metara. Da sve ustaše, svi djecojepci i pasojepci, svi oni koji u ime obitelji ponižavaju žene, svi kriminalci koji lovom građana sebi kupuju glasače, ni ne pomisle ući u jedinu hrvatsku oazu razuma.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Uto Maj 30, 2017 2:09 pm

MATURALNA ZABAVA

Što je maturalna zabava? To je noć kada djevojka smije izložiti sise pogledima staraca i mladaca a da njihova erekcija bude u skladu sa zakonom. Maturalnim plesom se dijete službeno pretvara u ženu, u predmet koji muškarci ocjenjuju uzimajući u obzir broj grudnjaka, duljinu nogu, čvrstoću guzice, ljepotu zuba, sjaj dlaka na glavi. Cure to ne doživljavaju tako jer njima svane da su nešto a ne netko kad prestanu biti nešto i postanu ništa. Tamo negdje oko trideset i pete.

Sve dok smo mlade, tvrde gdje treba, mokre gdje treba, sisate i punih usana mislimo da smo gospodarice i nimalo nas ne brine što je naša najveća snaga među našim nogama. Kad shvatimo da to ne bi trebalo tako biti, da smo ljudska bića poput muškaraca, da bismo svijet morale osvajati mozgom a ne međunožjem, već je kasno. Ono najbolje je iza nas, sloboda, a ono najstrašnije, bitka sa dječurlijom i borba za alimentaciju, budućnost. Ne rađajte, komadi! U djeci čuči vaša smrt.
Mnoge žene mojih godina, i one mnogo mlađe, zgražaju se nad izgledom današnjih maturantica. Često čujem kako izgledaju “poput kurvi” i kako “mi tako nismo izgledale”. I nismo. Meni današnji look djevojaka koje maturalnim plesom slave svoju zrelost ne smeta, dapače, potvrđuje moju teoriju, mi smo, dok smo, sise, guzica, pička.
I moja je generacija bila gola. Svijetom smo hodale u mini suknji i mahale golim sisama, ali to smo činile u ime slobode, ne da bi se nekome od sponozora na nas dignuo. Žene moje generacije vjerovale su da smo “ravnopravne”, znam da to danas glupo zvuči, i da ćemo nešto u životu postići glavom. Danas vidim da smo bile glupe k’o kurac, ali bilo je dobro dok je trajalo.
Ipak, nikad se žene na Zapadu nisu ovako “kurvinjski” nudile kao danas. Stavila sam “kurvinjski” pod navodnike jer današnje cure ne držim kurvama nego ropkinjama koje u muškom svijetu moraju pristati na muška pravila igre.
U mračini u kojoj sam odrasla nije sve bilo ovako crno. Žene je ipak više definirao fakultet nego pička. Ja sam svoj prvi stan kupila svojim parama u dvadeset i sedmoj godini. Danas žena u Hrvatskoj do svog ključa može doći jedino ako joj ga uruči otac, muž ili bogati jebač. Rijetke su te, ako ih uopće ima, koje danas samo pameću mogu doći do vlastite slobode.
To me užasava. Žene se ne bune. One koje dignu glas svoju dernjavu plaćaju životom. Četrdesetak ubijenih žena godišnje. Taj podatak u Hrvatskoj baš nikoga ne uznemiruje. Zašto i bi? Muškarce ne ubijaju, zar ne? Otkako imamo Hrvatsku žena se iz ljudskog bića, što ona većim dijelom jest bila u Jugoslaviji, pretvorila u predmet, u komad mesa, čim lakši tim više na cijeni.
Pogledajmo portale, novine, teve ekrane… Kad se piše ili govori o ženama iz javnog života najčešće se spominje kako se ona nakon poroda brzo vratila “na staro”, kako se nakon gubitka kilograma, “pretvorila u ljepoticu” iako joj je osnovni posao bacanje kugle, kako… O položaju žene u Hrvatskoj najbolje govori “Otvoreno”, jedina politička “ozbiljna” emisija na državnoj televiziji.
Koncept je jednostavan. Postoje dva voditelja, “pametnih” voditeljica u Hrvatskoj očito nema. U studiju sjede, najčešće, planetarno glupi muškarci zakopčani do grla, koji analiziraju stanje u zemlji i govore nam gdje je rješenje.
Rješenje bi bilo sve hrvatske kriminalce koji vladaju Hrvatskom osuditi na doživotnu robiju i Todorićima, primjerice, oduzeti svu imovinu i prisiliti ih da žive onako kako žive njihove prodavačice.
To nikad nećemo čuti. Žene u toj emisiji ukazuju se rijetko, a kad se i ukažu onda ja i sve druge uvijek gledamo što imaju na sebi. Žena je šminka, žena je haljina, žena su nokti, muškarci su Pamet.
Nikad se neće ostvariti moj san, ali tko mi brani da sanjam. Zamišljam sebe na maturalnoj zabavi moga unuka Kreše. Vidim ga kako pleše. Njegova partnerica u tamnom odijelu, on sa ružičastom krpicom oko bokova. Vidim mu dlakave, dugačke, mišićave noge, vidim mu krasan, obrijani torzo, nabrekle mišice, blještave zube, bistre oči, i, da, gotovo sam zaboravila, kad se naglo pokrene, pod jakim svjetlom bljesnu njegova čvrsta, mala jaja i veliki uzdignuti kurac.
Moja vršnjakinja, gospođa u osamdesetoj, uzdiše pokraj mene, sjedimo za istim stolom, mljacne, škljocne umjetnim zubima. Čujem:”Mmmmmmmmmmmm.” NE BUDITE ME!
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Pet Jun 02, 2017 11:03 pm

NAJZAD SLOBODNA?

Odrasla sam u Mošćeničkoj Dragi. Živjeli smo u rupetini, moji roditelji, nona, sestra i ja. Uvijek kad bih se izvukla iz naše kuhinje koja je bila ispod razine zemlje zapanjila bi me ljepota u koju bih kročila. Kamena ribarnica, blještavo more, barke. Sve sam odrasle ljude znala, sva su mi djeca bila prijatelji.

U parku smo se igrali na Indijance i kauboje, izrađivali perjanice od krupnog lišća omamljeni mirisima mora i zemlje koju smo osjećali pod golim tabanima. Ljeti ni jedno dijete nije nosilo obuću. Svake bismo godine svi izgorjeli na suncu, rane bismo liječili skačući u more. None ili mame bi nas zvale na ručak ili večeru vičući sa terasa, balkona ili prozora.
Uz Mošćeničku Dragu nikad me nisu vezivale lijepe uspomene. Vrlo rano sam naučila da ljepota i strava mogu ići ruku pod ruku. Otac me mlatio do krvi, pobjegla sam iz kuće mlada da ga ne bih ubila, kasnije mi je tisuću puta padalo na pamet da sam ga trebala ubiti pa onda pobjeći. Uvijek kad bih se sjetila njegovih krvavih očiju i šutljive majke koja bi me iz kuta kuhinje u kojoj je i danju gorjelo svjetlo očima preklinjala da umuknem, osjetila bih u sebi mukli bijes, gađenje, samosažaljenje. U našoj se “kući” moralo šutjeti kad bi On stupio u nju.
Ne znam koje je godine umro moj otac. Dok je on živio u Mošćeničkoj Dragi svaki mi je odlazak tamo bio stres. Što ako ga vidim, a vidjet ću ga? Mogu li pokraj vlastitog oca proći a da ga ne pogledam? Mogla sam. Hodala bih trgom uzdignute glave dok me on promatrao. Svoj bih Audi parkirala tamo gdje ga je on morao vidjeti. Neka zna da sam u životu uspjela, neka zna da nisam postala ništa od onoga što mi je on proricao. Pijanica, propalica, ludara koja misli da se nešto u životu može postići učenjem. “Ja imam životnu školu”, stalno sam slušala od nepismenog muškarca punog zlobe.
A onda je umro. Išla sam u Mošćeničku Dragu opuštenije. Nema Ga i nikad Ga više neće biti! Dobar osjećaj. Samo kad bi čovjek mogao povjerovati da su zli očevi smrtni. Dugo, dugo, rekla sam da ne znam kad mi je umro otac, sigurno je prošlo desetak godina, moj mrtvi otac čekao me u kafiću u centru Drage. Ispijao je čašu bijelog vina, crvene oči, zašto nisam njegovu doktoricu pitala kako se zvala bolest, danas ja imam crvene oči, mrtav se skrivao iza sunčanih naočala.
Kad je to bilo? Šetala sam centrom Rijeke, maturanti su divljali, dan je bio krasan, poželjela sam pobjeći od budućih ljudi kojima će bacanje brašna na prolaznike zauvijek ostati jedini čin pobune. Kamo da pobjegnem? Sjela sam u autobus za Mošćeničku Dragu. Koji zajeb. U isti su se autobus ukrcali i pijani maturanti. Do Opatije su urlali:”Puši kurac, šole, puši kurac, šole.” “Šole” je šutio. I svi mi.
Prošla sam pokraj onog kafića. Za stolom nije sjedio moj mrtvi otac. Umjesto olakšanja, osjetila sam izdaju. Zašto te nema? Zašto nisi tu danas kad možemo razgovarati ravnopravno, danas kad smo vršnjaci, danas kad i ja imam “životnu školu”, danas kad bi u ratu sa mnom ostao bez oružja? Oko mene su bili ljudi koje znam, četrdesetak godina mlađi. Samo sam ja ostarjela? S mukom sam shvatila da su svi ti moji nekadašnji prijatelji njihova djeca. Čudno su me gledala kad sam ih pitala kako nona, kako nonić? Sve none i svi nonići odavno su mrtvi, mrtve su i neke moje prijateljice i prijatelji.
Mošćenička Draga je postala meni nepoznato turističko mjesto umočeno u poznate mirise. Lijepa je. More se ljeska. Tamo je i stara ribarnica i riva, tamo su i barke. Tamo sam i ja, strankinja kao i gospođa koja je došla iz Njemačke da bi sjela za stol pokraj moga i naručila makjato bez kofeina. Kad ostariš učiniš ono što, dok si mlad, misliš da nikad nećeš. Oprostila sam ocu. Sve. Žao mi je što nikad nismo mogli razgovarati. Žao mi je što Mošćenička Draga više nije moje mjesto.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Sre Jun 07, 2017 11:58 am

ON I NJEGOVE ŽENSKE

U Hrvatskoj su opet završili nekakvi izbori? Na ekranima su se ukazivali muškarci oduševljeni što su i ovaj put pobijedili. Učinilo mi se čudnim kako na izborima baš svi mogu pobijediti, mislila sam da gledam dokumentarni film o priredbi u nekoj od naših novouređenih ludnica. Bila sam u krivu. Zaista se biralo. Ništa nisam kužila jer ne idem na glasanje. Neki stručnjaci tvrde da neglasači omogućavaju lopovima da osvoje vlast. Da sam ja otišla na glasanje ne bi pobijedili lopovi nego kreteni. To je jasno svakom idiotu koji glasa u Hrvatskoj. Srećom, sve ih je manje. Za godinu ili dvije glasat će u nekoj manje egzotičnoj zemlji.

Baš kad sam htjela isključiti televizor i posvetiti se pečenju palačinki na ekranu se ukazao, pretpostavljam, jedan od naših najuglednijih političara. Pobjednik je djelovao pijano, izmoždeno, nesuvislo, drogirano, neispavano, retardirano. Izgledao je poput luđaka. Najavio je, mucajući i tupo gledajući nikamo, da će održati kratak govor jer idućeg jutra kreće na posao. Nekoliko je puta naglasio kako idućeg jutra ide na posao i kako on idućeg jutra ide na posao i da on idućeg jutra ide rano na posao. On će prvi biti na poslu. Idućeg jutra. Zatim je nabrojio kome mora zahvaliti.
Za njegovu pobjedu najzaslužniji su njegov pas i dragi Bog. I njegova mama. Pa opet pas, pa Bog. Pa mama. Liječnike iz Vrapča koji su ga, činilo mi se, pustili na slobodu nije spominjao što mi je bilo jako čudno. Možda je brisnuo s Raba? Očekivala sam da će pozdraviti gospođu koja vodi ludnicu na Rabu, oko ludnice je krasan park, ni to nije učinio. Red psa, red matere, red Boga, red psa, red Boga, red Boga, red matere…
Ničemu se čovjek ne treba čuditi u ovoj zemlji. Ja sam one večeri ipak ostala bez teksta. Buljila sam u ekran, štipala se. Je li to moguće? Iza onog bolesnika stajale su samo žene.?! Pretpostavljam sa kvocijentom inteligencije 100. Ni jedna nije, dok onaj gospodin nije krenuo slinom gađati nazočne, djelovala retardirano. Pa ipak… Sve “dame” u “najboljim godinama” koje su se na pozornici posložile iza pasoljupca i mamoljupca i bogoljupca, zaljubljeno su gledale u bolesnog čovjeka. Smiješile se. Pljeskale na svaku njegovu “bazu” tipa, hvala psu, hvala mami, hvala Bogu, hvala psu, hvala mami, hvala Bogu, hvala psu… Ej, nisam mogla vjerovati svojim očima.
Nikad se u povijesti hrvatske politike nije vidjelo toliko žena kako stoje iza Pobjednika, pokazuju zube, plješću i bale na slinoštrca. Dosad je ta odgovorna funkcija bila rezervirana samo za muškarce. Da, i odjenule su se kao da su krenule na kresanje sa pasoljupcem, mamoljupcem i bogoljupcem. Čedno, a opet seksi. Gospodin je veeelikiii katolik, da nije ne bi mu Bog pomogao, zato su one ženske istovremeno djelovale i kao svetice i kao dobro plaćene droljetice koje se znaju samo smiješiti, pljeskati i treptati.
Želim reći, prestrašno je bilo gledati na ekranu toliko lažnih glupača na jednom mjestu. Koristoljublje se moglo rezati nožem.
O, mama, o, Bože, o, Bleki! Sram me što sam žensko.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Pon Jun 12, 2017 8:06 pm

KAD SE DALMATINCU* DIGNE

Ne zanima me koju funkciju u Vladi obnaša Janica Kostelić. Znam samo da to ima neke veze sa “športom”. Janica je jučer, ili je to bilo prekjučer, krenula trajektom na neko “športsko dešavanje”. Na trajektu je bila u društvu dviju žena. Nekolicina hrvatskih “heroja” ogorčena stanjem u hrvatskom “športu” vebralnu ju je napala i podijelila javnost. Neki veliju da je Država pogriješila kad je divljake, ili bar većinu njih, smjestila u prdekanu na hlađenje, drugi veliju da je “heroje” trebalo ostaviti na miru jer “političari” koji su “javne osobe” moraju moći podnijeti verbalni linč. To im je u opisu poslova i zadataka, zemlja koja agresivne klince pune sperme spriječi u nasilju je “nedemokratska”.

Koja zamjena teza?! O čemu se ovdje radi? Priča je, po meni, vrlo jednostavna. Političarka Janica otplovila je u leglo osa potpuno nezaštićena. Ukrcala se na trajekt onako kako se ne bi ukrcao ni jedan visokopozicionirani državni dužnosnik. Vidimo kako naši mužjaci putuju. Audiji, rotirke, tjelohranitelji, pa im ti, ma koliko bio pravedno i nadrkan i mlad, aj malo priđi, pa ih, u ime pravde i istine i demokracije, pošalji u kurac.
Taj film nismo gledali i nećemo ga gledati jer su naši političari kriminalci običnom puku onoliko nedostupni koliko je Janica, koja nije kriminalka, dostupna. U tom kontekstu potpuno se slažem da je kretene koji su dobro procijenili da se Janici mogu najebati majke jer oko nje nema nikoga, trebalo poslati na hlađenje. Ne zato što krivo misle, ne zato što nemaju pravo tražiti da se stvari u hrvatskom “športu” raščiste, nego stoga jer su skupina kukavica koja je skužila da na bespomoćnoj ženi može opušteno drkati i još biti žrtva.
Ako je Hrvatima i Hrvaticama, bili oni mladi ili stari, do borbe i raščišćavanja, zašto ne nasrću na Todoriće? Plenkovića? Kolindu? Onog esdepeovskog dvoineštometraša iz Pule? Kardinale tucače dječice i pasa? Borce i borkinje protiv abortusa? Naše lezileboviće koji u EU mlate tisuće eura mjesečno da bi tamo mogli ulagati maksimalne napore u širenje laži o EU, mračnom leglu još mračnijeg evropskog fašizma?
Ali, ne. Klinci su odabrali Janicu. Mediji su njihov zločin blagoslovili jer pisači po portalima nisu ništa pametniji od glupana na trajektima. Zato se ovaj najobičniji napad na nezaštićenu osobu koja bi, s obzirom na funkciju morala biti zaštićena, pretvorio u dijalog između onih koji tvrde da je napad na Janicu “demokratski čin”, a zatvaranje majmuna “narušavanje demokracije”, dok Država misli da je to kriminalni čin i treba ga sankcionirati.
I treba! Jebite se, “heroji”. Najlakše vam je napasti nemoćnu ženu, a onda preko portala kukati kako vi niste napali nju nego ono što ona predstavlja. Bilo bi krasno da je Janica Kostelić inkarnacija svega zla što se u Hrvatskoj dešava. Kako bi nam život bio lijep. Bacili bismo je s trajekta i krenuli u bolje sutra. Nažalost, nije tako. Janica je političarka kojoj je onemogućeno pravo na zaštitu. Istovremeno silne pare trošimo na zaštitu onih koje bi zaista trebalo baciti sa trajekta.
E, moji klinci. Da ste utopili Kolindu, Plenkovića, Bozanića, Mamića, Todoriće i ekipu, skinula bih vam kapu. Ovako, mlatretirati sirotu ženu to mi izgleda tako mužjački, tako kukavički i tako…, jebe mi se što ćete o meni misliti, dalmatinski.
Davno je vaš najveći pjevač Dragojević jednu od svojih bivših cura s kojom je bio u vezi, dok je bio i ostao sretno oženjen, nazvao “štracom” jer je okolo pričala kako je kreše. Za većinu vas sve su žene “štrace”. Janica nije najebala zato jer zagovara određenu politiku nego zato jer je ona u vašoj percepciji “štraca”. Koji ste vi jebeni neandertalci!
* Znam da ima iznimki
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Sre Jun 14, 2017 3:00 pm

OTVORENO PISMO JUŽNIM PACIFISTIMA

Kad pišeš blog misliš, jes, ubola sam temu, čitat će se za popizdit, a onda je pročita tvoj muž pod uvjetom da mu krišku dinje omotaš pršutom.Nitko od nas koji šaramo po internetu ne čini to da bi bio žestoko nečitan. Naprotiv, želimo da nas ljudi komentiraju, zaustavljaju na cesti, bacaju nam se oko vrata… Potreba da budeš “bitan” i “moćan” u čovjeku umire posljednja. To je posebno važno ljudima u godinama, još ako si žensko, žestoko nebitno, a još uvijek živo.

Nema boljeg osjećaja nego kad ti tekst komentiraju i bolesni i zdravi. Tvoje pisanje ima smisla, NETKO ME ČITAAAAAAAAAAAAAA! Jučer me se čitalo. Na moj sam račun pročitala ono što najčešće i čitam, ipak me uvijek ispočetka razgaljuje.
Ti si stara frustrirana krava, suha, željna kurca, pišeš pizdarije, verbalno zlostavljanje nije zlostavljanje. Dalmatinci, svi Dalmatinci nisu govna, nije istina da svi Dalmatinci ne poštuju žene, puši kurac, pizda ti materina, puši kurac, mi smo miroljubivi.
Nešto o mom blogu. Sve što mi se dešava je moj izbor, nisam državna dužnosnica, pišem što me volja i kako me volja i svaki kurac koji mi ponudi neki kurčeviti Dalmoš, bilo je i onih iz unutrašnjosti, ja sam zaslužila, mislim ponudu. Digresija, zašto dečki misle da je nuđenje kurca uvreda? Kad žena, bila stara ili mlada, izražava mišljenje ona je opaka provokatorica. Nikad nisam pušila kurčeve po kućama. Pušenje kurca je intiman čin između dvoje koji se vole.
Neki od vas poručuju mi da “verbalno zlostavljanje” nije zlostavljanje. Kad je onaj naš esdepeovski političar, ministar, postoji snimka, riječima nasrnuo na ženu on ju je zlostavljao ma kako presuda hrvatskog suda glasila na tu temu. Presude hrvatskih sudova u pravilu mužjaku daju pravu da žemu ubija na tisuću maštovitih načina. Verbalno zlostavljanje jest zlostavljanje. O hrvatskim sudovima mislim sve najgore, posebno kad sude ministrima.
Jesam li ja stara, frustrirana krava? Sa svojim sam čitateljima uvijek bila iskrena pa ću biti i danas. Nisam frustrirana ali jesam stara. Pa? Vi koji mi to zamjerate bojite se više od svega da ćete biti lijep i mlad leš. Tko je tu frustriran? Starost se ne dešava drugima, dočekati starost u Hrvatskoj pravi je podvig. Imam šezdeset i osam godina, ja sam heroina Hrvatske. Starost nije sifilis, star si kad imaš unuka Krešu, a to je vrhunski gušt.
Jesam li suha? O, bože, kako drkadžije znaju biti slikovite. Da, jesam suha. I što ćete s tim podatkom? I vaša je nona suha pa vam, idioti, kuha čaj. Suhoća ne određuje čovjeka. Vi drkate svaki dan pet puta dnevno, vi ste definitivno često mokri. Što to znači? To samo znači da ste mokri i da morate papirom brisati spermu iako, to vam nitko nije rekao, mokri biste mogli biti i na ugodnije načine. Biti mokar nije kvaliteta sama po sebi kao što biti suh nije hendikep.
Jesam li željna kurca? Jeste li vi, dečki, željni kurca kad ga tako često spominjete? Kad jašete na nogometašima? Kad hvatate mokre majice svojih junaka? Vi definitivno jeste željni kurca, ja nisam. Ali, dragi moji, ni to nas ne definira. Čovjek je više od kurca.
Prelazim na najbitnije iz mog jučerašnjeg teksta. Sve sam Dalmoše proglasila nasilnicima što, naravno, ne drži vodu, ali je uznemirilo one koje sam željela uznemiriti. Normalni Dalmatinci se ne pale na hiperbole, nasilne drkadžije krenu se braniti napadajući mene kao osobu koja pretjeruje. I pretjerujem. Pa? Moj blog. Moj blog. MOJ BLOG! Tko vas tjera da ga čitate? Vi smijete Janici Kostelić nuditi kurac na pušenje? Onda i ja smijem vas zlostavljati pišući kako su svi Dalmoši drkadžije. Možda ćete shvatiti kako se osjeća žrtva? Jadno se osjeća.
Kraj ovog teksta mi je fenomenalan. Idućeg utorka putujem za Orebić, najljepše mjesto na svijetu, bit ću na trajektu koji kreće iz Ploča u 12.15, a u Trpanj stiže u 13.15. Moji prijatelji misle da ćete me prepoznati i baciti sa trajekta. Dok se budem davila u ušima će mi zvoniti, puši, puši kurac, suha kravo stara.
E, pa, čekam vas. Bacite me s trajekta. Svaka me kost boli. U pravu ste. Starost jest sranje.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Uto Jun 20, 2017 7:10 pm

O “MAMAMA” I “TATAMA”

Uvijek kad u nekoj blještavoj reviji vidim estradnu zvijezdu kako zaljubljeno gleda u svoje, za potrebe snimanja, ušmninkano dijete, okrene mi se želudac. Poželim vrisnuti, dijete nije modni dodatak ni dokaz da ste normalni, dijete je netko uz koga treba biti, netko tko ti život pretvara u doživotnu robiju. Uspješni ljudi djecu ne doživljavaju kao robiju zato jer uz njih ne robijaju oni nego čuvarice djece.

Može li se biti i uspješan biznismen ili slavna pjevačica i dobar otac i dobra majka? Ne može. To jedno drugo isključuje.
Doduše, od velikog “biznismena” nitko ne očekuje da bude veliki tata, fotkica je dovoljna, ni od mame nitko normalan ne očekuje da bude uspješna mama, ali žene u toj priči uvijek moraju biti velike glumice.
Tata dođe pa ode, mama ostaje zauvijek. Ma kakva bila. Trenutno živimo u vremenu kad je trendi biti “tata”, kad si slavan i uspješan. Još je više u trendu biti i “mama” i zvijezda. Kad velika mama i veliki tata jedno drugome dosada onda krenu u rat za dijete ili djecu jer se to od njih očekuje.
Pa onda “mama” angažira najpoznatijeg odvjetnika za razvode, pa onda tati netko kaže koja će mu poznata odvjetnica omogućiti da dijete viđa najmanje pet puta dnevno jer on bez djeteta jednostavno ne može. Ne može da ga jebeš.
Bez djeteta ne može ni mama, to je i nekako logično, ipak joj je bilo u trbuhu neko vrijeme, a ti dani su joj bili “najsretniji u životu”, i još joj je bio “najsretniji dan u životu kad ga je prvi put uzela u svoje ruke i privila uz sise i još joj je bio najsretniji dan…” Pa ipak je nakon poroda svojim najvećim životnim uspjehom proglasila činjenicu da se u samo dva tjedna “vratila na staro”. Zašto je modernim ženama životni cilj “vraćanje na staro” iako, ma koliko glupe bile, negdje u silikonskoj sisi naslućuju da povratka nema.
Ženska zvijezda, između sedam rastezanja na spravama četrnaest puta tjedno, sve za povratak “na staro”, daje intervjue i uplakana govori kako ne može nikako pristati da “on” viđa dijete jednom u dva tjedna, “dijete treba mamu”. Na ekranima možemo vidjeti vodu u očima očajne “mame”. U istoj teve emisiji primjereno žalosna voditeljica daje mikrofon i očajnom “tati”. On misli da dijete treba “i tatu”. “Tata” u očima nema vode jer je muško pa se zato zna kontrolirati. Nema vode u očima, ali sve u studiju miriše na nju. Mislim, vodu.
Portali vrište, nacionalna tragedija osvaja sve naslovnice, hoće li mala Mary Ann ostati kod tate 200 dana u godini, to će joj ubiti majku koja nije kod kuće tristopedeset dana u godini, ili će neka milostiva sutkinja ipak stati na stranu “mame”, samo je jedna mama, pa malu Mary dodijeliti mami 340 dana, a tati što ostane? Nacija je podijeljena. I uznemirena. Borkinje za ženska prava su na nogama. I borci za muška. Zašto mama više vrijedi nego tata?
Ne vrijedi. U ovoj priči ne vrijede ni mama ni tata jer ni jedno ni drugo pojma nemaju što znači podizati dijete. Zato jer ih to ne zanima, što je legitimno, zato jer mama mora pjevati, a tata trgovati. Sve su to morali i prije “sretnog događaja”, ali se time nisu opterećivali jer ni jednome ni drugome nije bilo na kraj pameti brinuti o djetetu. Bogati rađaju djecu dadiljama, siromašni sebi.
Zato bih ja, da sam ja netko, malu Mary Ann dala u dobre ruke. Možda postoji netko u Hrvatskoj ili Srbiji tko bi u njoj vidio ljudsko biće, a ne sredstvo kojim ono dvoje jebu jedno drugo dok ne ubiju boga u onom trećem.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Čet Jun 22, 2017 9:11 pm

JA SAM MAMA NEMAMA

Moj sin ima sina, zove se Krešo, opsjednut je njime. I njegova majka. Mali trenira rukomet, trči, ima šest zlatnih medalja, uči čakavski, engleski i njemački. Odlično pleše i pjeva, na priredbi organiziranoj na kraju školske godine bio je fenomenalan. Ne pitajte me za detalje jer ga ja nisam gledala. Dječica mi idu na živce i pojedinačno i u paketu. Ima samo petice. Ovo je malo intimno, ipak ću vam reći, kad se mali pokaka, preciznije rečeno, baš onako dobro posere, onda to moj sin snimi pa fotku šalje mami. Šutim. Ne komentiram. Unuka vidim jednom mjesečno, njemu, pretpostavljam dovoljno, meni zna biti previše.

Kad sam ja bila mlada mama djeca nisu bila u modi. Zašto sam uopće rodila? Bilo mi je dosadno. Radila sam od sedam do tri, hodala sa istim muškarcem godinama, osjećala sam se starom. Nekad su žene u dvadeset i četvrtoj morale davati intervjue uvijek na istu temu, kad ćeš se udati, šta se čeka, a onda, kad ćeš roditi, pa kad rodiš, kad će drugo…
Bila sam očajna zbog trbušine koju sam vukla okolo. Haljina široka poput čadora trebala mi je sakriti trbuh. Nekad su trudnice trbuhom slale poruku, ja sam se pojebala, tek u posljednje vrijeme svojim loptama u uskim majica urlaju, razveselite se, ljudi, ČUDO na putu. Mislila sam, o, kako sam glupa bila, da će se moja životna frka, bolovi u leđima, otečeni zglobovi, nedostatak muških pogleda, onih muških pogleda, da će se sve riješiti porođajem. O, o, o, kako sam glupa bila.
Dok sam rađala nije uz mene bio muž, hvala dragom bogu da se to tada nije nosilo. Nije bilo ni epiduralne. Onima koje su vrištale doktori bi govorili, ne deri se, kravo debela, mi koje smo šutjele rađale smo danima. Kako bi koji liječnik prošao pokraj nas uvalio bi nam šaku u pičku, da nas “raširi”, pa išetao sa cigaretom u ruci. Kad sam rodila, nakon pitaj boga koliko sati paklenih muka, polegli su me na nosila na podu, nije bilo dovoljno kreveta.
Prvi susret sa mojom kćeri bio je utopljen u pakleni strah. Dokle će se derati ovaj komad mesa? Rodila sam i drugo. Znala sam što me čeka i jebala sebi mater što nisam odoljela pritisku. Kad se u meni prvi put probudila bezuvjetna ljubav prema mojoj djeci? Ona Ljubav, ona LJUBAV koja postoji samo između mame i njene djece? Nikad. Meni, i ne samo meni, ženama moje generacije djeca su žestoko išla na živce jer su nam otela muževe i život. U moje bi vrijeme svaki otac izašao iz kuće kad bi u kuću ušlo dijete. Mi, mlade mame, rastrzane između posla, dječurlije i ostavljene od muževa svoju smo frustraciju prebacivale na djecu.
Kako? Ja bih svoju puštala da se mlate u dnevnom boravku dok bih ja u zahodu, s vremena na vrijeme, puštala vodu i čitala “Prohujalo s vihorom” po šesti put. Kad su krenula u prvi razred u školu ih je otpratila moja mama. Pokoj joj duši. Da mi o tome život ovisi ne bih znala odgovoriti na pitanje kakvi su bili đaci moja djeca. Završila su fakultete, nisu pila, nisu se drogirala, ili jesu ali ja to nisam znala. Kako su rasla tako mi je bilo sve jasnije da sam mogla i bez njih. Što ti djeca mogu donijeti? Dok su mala jebu te anginama, lomovima, upalama ušiju. Kad odrastu ljubavnim jadima, promašenim životima, nedostatkom ambicija. Mislim, djeca te dovijeka jebu ako se daš jebati. Nisam ta.
Samohrane majke moje generacije bile su u jednako jebenom položaju kao što su to i njihove sestre danas. Zajednička nekretnina je rastavom automatski postajala njegova, do svoje polovice mogle su, nakom dvadeset godina sudovanja, doći samo one koje su imale ljubavnika odvjetnika. Moj slučaj. Srećom, u moje vrijeme postojale su bake. U moje vrijeme postojala je moja mama. Ja bih svoju djecu iskipala pred njenom kućom na moru i deset minuta kasnije vrišteći od sreće prašila u fići u bolji život. Tri mjeseca godišnje valjala bih se u slatkoj slobodi. Danas mi djeca govore da su plakala kad bih otišla. Zašto, pojma nemam.
Je li mi žao što sam bila loša majka kojoj djeca nikad nisu bila prva i jedina i vječna ljubav? Nije. Ni Krešo nije moja najveća ljubav. Najviše na svijetu volim svoga ljubavnika i mačku Pepicu. Moja djeca, to mi često kažu, najviše na svijetu vole mene. Da, imam krasnu djecu.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Sre Jun 28, 2017 12:11 pm

TITO U MRDUŠI DONJOJ
Ovo se opet uznemirilo. Trg maršala Tita u Zagrebu preimenovat će se, pa će se zvati… Aleluja! Hvala bogu dragome! Mnogi od nas sjećaju se Tita. Oni koji se nisu rodili u Njegovo vrijeme pojma nemaju tko je Tito, a zašto bi i razmišljali o Titu kad su im neke druge teme mnogo bitnije. Kako pobjeći iz ovog sranja sigurno je najvažnija. Dobro se snalaze, odlaze u hordama, napuštaju brod koji tone. Ipak, ima nešto čudno vezano za ovo. Brod tone, ljudi odlaze, a štakori ostaju.?!

Kako se živjelo u Titovoj Jugoslaviji? Nije bilo demokracije, danas je ima. Nije se smjelo govoriti da je Tito zločinac, danas se smije. Nije se moglo dobiti otkaz, danas se ne može dobiti posao. Ljudi, obični ljudi, odlazili su na liječenje u inozemstvo, država je plaćala. Danas ih u ruševinama koje se zovu bolnice iz narkoze, ako je prežive, budi pop i objašnjava im čari carstva nebeskoga. U Titovo vrijeme djecu su liječili pedijatri, danas mora narod skupljati dobrovoljne priloge da bi se nekom djetetu spasilo život. Najpoznatiji onkološki dječji odjel u Hrvatskoj ima toaletni papir u zahodima jer je to platio poznati hrvatski nogometaš.

Za vrijeme Tita radnici su imali pravo na stan. Danas pravo na vile i dvorce imaju samo razbojnici čije dugove plaća narod. U zagrebačkim vrtićima nekada se dobro jelo. Danas zagrebačko dijete ima pravo dnevno pojesti kuglicu i pol sladoleda. Za vrijeme Tita često nismo mogli jesti banane, nije ih bilo. Danas ih ima, uživamo u njima jer smo u međuvremenu postali majmuni. U Titovo vrijeme povremeno nije bilo struje. Čitavi kvartovi znali su biti u mraku subotom, a onda drugi dio grada nedjeljom. Danas svi imamo pravo na svjetlost, ako je možemo platiti. Ne možemo je platiti. Imamo pravo i na vodu, ako je možemo platiti. Ne možemo je platiti.

U Titovo vrijeme svi smo imali pravo na školovanje. Imamo i danas, ako ga možemo platiti. Ne možemo ga platiti. U Titovo vrijeme u Vijetnamu je bio rat. Ameri su ubijali nedužne ljude u zemlji miljama daleko od Amerike. Bacali su na njih otrovne bombe, ubijali su boga u njima onako kako to rade i danas. U Titovo vrijeme Jugoslaveni su bili na cesti i protestirali protiv ubijanja Vijetnamaca. Danas mi s Amerima ubijamo vijetnamce tamo gdje nam gazda kaže.

U Titovo vrijeme nismo znali što je droga. U Titovo vrijeme mogao si ulicama svoga grada opušteno šetati čak i u pola noći. Danas ne znaš kad će netko na tebe skočiti usred bijelog dana da bi od tebe oteo lovu koju će sebi sprašiti u žilu. U Titovo vrijeme na besplatan abortus imale su pravo sve žene. Danas na besplatan abortus imaju pravo samo časne sestre. Uskoro će se ukinuti pravo na abortus, osim za časne sestre.

U Titovo vrijeme ljudi su odlazili u crkve i molili Boga jer su to htjeli. U Titovo vrijeme Isus nije visio na zidu svake učionice. U Titovo vrijeme djeci učitelji nisu govorili da je žena nastala od rebra muškarca. U Titovo vrijeme žene su bile ljudska bića, a ne kurve. U Titovo vrijeme popovi nisu bili državni službenici. U Titovo vrijeme popovi nisu vozili džipove. U Titovo vrijeme ljudi nisu morali dizati kredit kad bi krstili dijete. U Titovo vrijeme većina popova bili su obrazovani ljudi koje su vjernici poštovali. U ovome popovi siluju djecu, pse, naplaćuju i ne izdaju račun, ne plaćaju porez, provaljuju u bolnice i od polumrtvih ljudi traže da im poklone kuću.

U Titovo vrijeme mnogi su jugoslavenski trgovi nosili Titovo ime jer je to bilo u Titovo vrijeme. U ovom e se skidaju ploče sa Titovim imenom. I neka se skidaju. Ovo nije Titovo vrijeme, a ovo je mala, prljava, američka vojna baza. Ovo je leglo mafijaša. Ovo je koncentracijski logor za svakoga tko ima nešto u glavi. Ovo je rupetina u kojoj se gladni, goli, ovršeni, dužni, bolesni, neškolovani dovijaju kako do kontejnera stići dovoljno brzo da bi u njemu našli plastičnu bocu ili truli ručak.

Ovo će ostati bez ploča sa Titovim imenom. Kako ovi koji vladaju ovim ne kuže da se skidanjem ploča ne može izbrisati povijest?

Kuže, ali im se jebe. Ovo je njihovo i samo njihovo igralište. Tko odbija plesati kako oni hoće neka crkne ili neka ode.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Čet Jun 29, 2017 7:44 pm

Vedrana Rudan: Klinton je Srbe "genocidirao na rate", ali ni Hrvati nisu bolje prošli
Nedavno, čuvena spisateljica Vedrana Rudan je boravila u Beogradu „tajno“, odnosno privatno. Medijska pažnja nije bila „željeni momenat“, ali razgovor je ipak obavljen, i to u kasnim večernjim satima 23. juna, kad je, što bi ona rekla, skapsa pritisla sa svih strana i po danu i po noći... [You must be registered and logged in to see this link.]
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Pet Jun 30, 2017 1:07 pm

PIONIR RASPUDIĆ, NINO RASPUDIĆ

Za one koji ne znaju gospodin Raspudić rođen je 1975. godine u Mostaru. Jedno je od četvoro djece. Otac mu je bio profesor koji je nakon 40 godina staža otišao u mirovinu, majka Marica mu je arhitektica. Tako on kaže u jednom od svojih intervjua. Nisam znala ništa o Raspudićevoj porodici dok ga nisam uguglala, zaguglala. Učinila sam to kad sam pročitala njegov tekst o Titu i ukidanju imena Trga maršala Tita.

Raspudić se nadahnuto i pun zlobe obrušio na Tita. Tito je pobio na tisuće Hrvata, bio je “diktator”, inkarnacija Zla, da nije na vrijeme umro završio bi kao Čaušesku…
Raspudić je vršnjak moga sina. Raspudić je rastao u Titovo vrijeme. Raspudić je sin oca profesora koji u današnjoj Hrvatskoj nikad ne bi postao profesor jer to ne bi mogao platiti, a njegova majka Marica ne bi bila arhitektica. Njegov otac bi danas ili ostao u zemlji u kojoj se rodio, ako se rodio u BiH, pa tamo konobario ili neobrazovan brisnuo u Njemačku pa tamo konobario. Majka bi učinila isto.
Raspudićev otac i majka Marica imaju četvoro djece. Da ih danas imaju u Hrvatskoj, neobrazovani, bijedni, kruha gladni, bez krova nad glavom, odlazili bi u javne kuhinje i molili boga da im netko s druge strane šanka udijeli padelicu tople splačine i štrucu starog kruha. Srećom po Raspudića rođen je u Titovo vrijeme kad su svi mogli postati profesori i arhitekti ako bi se potrudili. Lova u Titovo vrijeme tu nije igrala ulogu.
Raspudić je u Titovo vrijeme, dakle u vrijeme krvave diktature, polagao pionirsku zakletvu. Zakleo se Titu i Partiji da će biti “vjeran i iskren drug…” Naravno da mali Raspudić tada nije mogao znati da se zaklinje krvoloku, ubojici, diktatoru, zlikovcu… To su sigurno znali njegov otac profesor i njegova majka Marica. Pa ipak, nisu se oglasili. Zato jer su se bojali za sudbinu svoje mnogobrojne djece? Zato jer su bili kukavice? Frustrirani jer su morali godinama stenjati pod čizmom ubojice Hrvata? Sigurna sam da su tata profesor i mama arhitektica Marica šutjeli jer im je bilo dobro. Dobro! Bolje nego njihovim kolegama danas.
I Raspudiću je dobro. Mlati lovu, što je legitimno, serući po Titu i Partiji bez pomoći koje nikad njegov otac ne bi postao profesor ni majka Marica arhitektica.
A da mu otac nije bio profesor i da mu majka nije bila arhitektica, dakle ugledni ljudi koji su svoj ugled stekli u Titovo doba i uz Titov blagoslov, bivši pionir Raspudić danas ne bi bio komentator opće prakse.
Ne kažem da bi Raspudić morao biti zahvalan za sve što je Tito učinio za njegovog oca, majku i njegovu braću i sestre, ljudi su uglavnom nezahvalni, ali neka, kad mu je već posredno Tito dao obrazovanje, bude bar malo pristojniji.
Raspudić nije glup i zna da Tito, kad bi se dignuo iz groba i pobio još toliko “Hrvata” koliko ih je pobio prije nego ga spustiše u grob, ne bi uspio pobiti onoliko Hrvata i Hrvatica koliko ih je dosad pobio režim u kome Raspudić čereči svoga dobrotvora i veliča stravu i užas u kome žive njegovi vršnjaci koji ne parazitiraju na kostima druga Tita.
Titov pionir, bivši mali “drug koji drži datu riječ”, ne bi smio tako jeftino i tako prozirno glumiti slijepca i glupana ma koliko računao da su čitatelji njegovih tekstova i slijepi i glupi. Kad si već profesor i kad si već doktor i kad si već analitičar opće prakse i kad si već sve ono što jesi a ne bi bio da ti otac u Titovo vrijeme nije bio profesor, a majka Marica arhitektica, trebao bi biti manje ostrašćen.
Bože, pišem o Raspudiću kao da ga svi koji čitaju moje tekstove znaju. Tko je Raspudić? Raspudić je visok, prosijed, sredovječni muškarac koga stalno na ekranima Hrvatske teve gledaju oni koji Hrvatsku teve gledaju. Da se mene pita, čovjek je zgodan, reklamirao bi donje rublje za dobrostojeće muškarce i pustio Tita neka počiva u miru.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Sre Jul 05, 2017 7:30 pm

KAD TATE POPIZDE*

Imam mnogo prijateljica samohranih majki. Ovih su dana na rubu živčanog sloma. Škola je završila, vrtići su zaključali vrata, kamo s djecom koja imaju tatu, ali… Tata koji je prestao voljeti mamu ili je mama prestala voljeti njega, to je gora opcija, najčešće ne misli da njegova djeca imaju ikakve veze s njim. Neki ipak plaćaju alimentaciju, oni koji siroti imaju stalan posao, ostali stanuju “nigdje”, rade “ništa”, prihodi su im “nula”, pa ti utjeraj od lika koji je u tebe pred trinaest godina uštrcao sina tristo kuna za dva para tenisica. Nema jebene šanse.

Ljeto je vrijeme kad tate popizde. Kako se riješiti djeteta, a da to bude koliko toliko prihvatljivo? Uglavnom, bježe od svojih mladunaca glavom bez obzira. Moj znanac je čekao kraj šestog mjeseca i onda krenuo na operaciju preponskih kila. Zaklinje mi se pokojnim djedom koga je obožavao da je baš ljeto idealno vrijeme da sredi položaj jaja. Postoperativni oporavak trajat će tri mjeseca, isključuje svaki napor, posebno brigu o petnaestogodišnjem sinu.
Drugi je, ugledni političar, pristao da brine o kćeri ovaj vikend, izbori su, navodno, na pragu pa ima pun kurac posla. Bivšoj je jasno stavio do znanja da će joj od alimentacije odbiti dva dana jer će “Ana jesti i spavati kod njega.”
Treći… Moje prijateljice govore da su njihovi bivši muževi “svinje”, alimentacije su “bijedne”, “oni o djeci ne brinu”, njima se za djecu “jebe”, a djeca nisu samo mamina nego i tatina. ?!
Sve mi koje imamo djecu trebale smo prije fatalnog jeba ili jebova, je li množina od jeb jebovi, proučiti literaturu. Jasno nam je da smo životinje, preciznije, sisavci. Tko u svijetu sisavaca uvijek brine o potomstvu? Ženke, drage moje, ŽENKE. Jeste li ikad vidjele mačku kako doji, a mačak pokraj nje sa mišem u zubima čeka da mama nahrani mačiće pa da joj on ručak uvali u gladna usta? Niste. I nećete! Naprotiv, mlada mama mora sakrivati mačiće od tatice jer ih on, kad ih se dočepa, davi da bi mogao mamu opuštenije jebati.
Između nas žena i mačaka nema razlike, i naši mačci dave naše mačiće. Neplaćanjem alimentacije, bježanjem od svih obaveza, preseljenjem u drugi grad ili državu, davanjem otkaza i prodajom stana, doduše, ne da bi nas opušteno jebali nego da ih mi ne bismo zajebavale. Zato mi kuknjava mojih prijateljica uvijek na plus pedeset ide na živce. Da, i bijele medvjedice bježe glavom bez obzira od tate medvjeda koji svoju mladunčad drži odličnim desertom.
Jedino u ptičjem svijetu oba roditelja brinu o potomstvu. Zato je u Hrvatskoj brejkingnjuz kad na krovu uvijek iste kuće rodac Klepetan pojebe šepavu rodu Malenu. Ona ga vjerno čeka i ne leti nikamo jer ima problema sa kukom. Ove se godine sa puta vratio nešto kasnije pa se kurva Malena pojebala sa prvim koji je doletio.
Ljubomorni Klepetan kljunom je razvalio jaja drugog jebača.. Naravno da to sve znate i da ste podržali akciju da kuća na čijem se krovu jebu ovo dvoje postane spomenik nulte kategorije i da se Titov trg preimenuje u Trg Klepetana i Malene. Naša je zemlja, kad govorimo o odnosu očeva prema djeci, u takvom kurcu da vlast taj horor ispravlja tako da svake godine u Dnevniku Haertea objavljuje direktan prijenos hranjenja malih roda. Hrane ih i tata i mama. Šefovi Haertea, neobrazovane budaletine, misle da će to potaknuti hrvatske tate da ostavljenoj djeci kupe knjige. Neće!
Doduše, s vremena na vrijeme se na portalima i u ostalim glasilima jave očevi kojima bešćutne majke njihove djece “ne daju djecu”. Ni oni nisu proučili literaturu pa ne kuže, ili ipak kuže, koliko je njihov vapaj neprirodan. Morali bi dijeliti činjenicu da se osjećaju zajebanima, ona je ostavila njih, ona je našla drugoga, od istine, djeca me ne zanimaju, to je prirodno, ja sam samo loš glumac.
Što savjetovati budućim ostavljenim mamama koje misle da nisu sisavke, kako glasi ženski oblik od “sisavac”, nego “ljudsko biće ravnopravno sa muškarcima”? Ništa. Glupačama treba reći da je njihova potreba za rađanjem čista biologija. Ona jasno kaže da je otac kod sisavaca nebitan, da je bitan imao bi sise pune mlijeka, i da o svojoj deriščadi moraju brinuti same od kad rode pa dok ne crknu.
Ili… Ubiti u sebi biologiju i živjeti sretne same sa sobom do kraja života.
* Ima dobrih očeva, ali ovo nije tekst o perverznjacima
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Pet Jul 07, 2017 1:11 pm

MUŠKO ŠIRENJE

“Muško širenje” je u Hrvatskoj totalno nenačeta tema iako je to u civiliziranom svijetu opće mjesto. O čem se radi? Muškarci, u pravilu opsjednuti svojim kurcem, u svako vrijeme i na svakom mjestu osjećaju potrebu da ga pokažu i nekome ponude. To se manifestira širenjem nogu, a posebno dolazi do izražaja kad muškarci sjede. U autobusu, avionu, vlaku, na tribinama. Kad smo već kod tribina, nedavno je u Zagrebu održana rasprava, a o čemu će drugo nego o imenu Trga maršala Tita.

U ovoj je priči Tito nebitan, bitni su muškarci koji su sjedili na pozornici i baljezgali o pokojniku: Puhovski, Hasanbegović, Markovina, Kosanović. Zanimljivo ih je bilo gledati, naravno da nisam slušala što govore. Hasanbegović je toliko raširio noge da mu kurčić samo što nije iskočio iz hlača. Raskrečeni su bili i Markovina i Kosanović. Bilo bi zlobno reći da su se Hasanbegović i Markovina, to su nekakvi historičari, posebno raširili zato jer su muškarci u tijelu dečkića, možda su visoki metar i šezdeset i pet, pa misle da će širenjem nogu i pokazivanjem kurca kompenzirati svoju niskost. Ne, nije to bilo to. Svoje je međunožje na izvol’te ponudio i novinar Kosanović koji je visok i izgleda kao muškarac.
Puhovski je sjedio pristojno, pitaj dragog boga zašto. Mogu samo nagađati. Čovjek mnogo putuje? Čita? Filozovi su obrazovani? Zna da je širenje nogu i izlaganje svoga đokadina nepristojno i znak mužjačke bahatosti zato jer se druži sa mladim komadima? Ne želim da se ovaj tekst shvati kao seksistički napad na grupu beskrajno dosadnih mužjaka jer ovaj tekst to nije. Ja bih samo željela da Hrvatska uđe u društvo civiliziranih zemalja, a da je to ne košta previše. Naši bi muškarci samo trebali spoznati da kao što ruke peru nakon pišanja, ako ih peru, ne šire noge na javnom mjestu ma što im se među njima koprcalo. Jednostavno, to se više ne nosi.
Da ne bude, govoriš napamet, glupa pičko ljubomorna što ne možeš pišati stojećki, navest ću nekoliko primjera kako to izgleda van granica ovog Divljistana. U Njujorku odavno postoji znak koji muškarcima jasno daje do znanja da moraju sjediti skupljenih nogu. U Madridu će uskoro u svim sredstvima javnog prijevoza osvanuti naljepnice sa čovječuljkom koji čedno drži noge jednu uz drugu. U Seattleu u Americi već imaju znak, oni su maštoviti, na njemu hobotnica širi svoje krakove više nego treba.
Što pisačica želi reći? Hrvatska je zemlja muškaraca, prostor u kome žene imaju pravo samo na pokazivanje sisa, pičke i nabildane guzice. Sve ostale koje misle da žena nije komad mesa, a ima nas, znaju da se stanje neće promijeniti i da će još dugo, dugo, dugo i predugo o svim temama i u svim medijima raspravljati samo muškarci. Pa kad je tako neka, dok pričaju pizdarije, a jedino to i čine, bar skupe noge. Strašno je kad žena slučajno baci oko na ekran televizije ili kompa pa ugleda nešto sitno obučeno u mišje sivo što vlasnik tura li ga tura oku kamere.
Dečki, to što vi radite stručno se zove menspreading. Prava gospoda se ne šire. To čine samo orangutani. A vi, dečki, niste orangutani, jel tako? Hvala bogu da orangutani neće pročitati ovaj tekst. Popizdili bi. S kakvima ja njih uspoređujem.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Sub Jul 15, 2017 5:24 pm

THE FRAJLE
Zaista nikad nisam imala, ni nemam, ništa protiv žena koje više ili manje dobro “pjevaju” pičkom, guzicom i sisama. Većina žena na ovome svijetu jedino tako može doći do zvijezda pa onda neka i lete. Posebno me raduje, kad već pišem o ženama koje pjevaju, uglavnom uz pomoć spolnih organa, kad na to popizde mužjačine obuzete ćudoređem. Hrvatska se već danima na tu temu trese zbog sudara dvoje intelektualaca. S jedne strane je najveći hrvatski selfhelper koji se profesionalno bavi ljubavlju i psihologijom iako je za psihologiju visokonekvalificiran. S druge je strane poznata pjevačica koja brani svoje pravo da pjeva svim svojim alatima kojih nije malo.

Gospodična je visoka metar i devedeset, ima fantastične noge, prekrasno dupe, anđeosko lice i školovan glas na kome joj i slavuj može pozavidjeti. Navodno. Žena poznaje svoje kvalitete pa je onima koji je ne vole poručila da je poljube u guzicu. Vidjeli smo tu guzicu na luftiću. Svi koji kod pjevačica posebno cijene guzicu zaista imaju što poljubiti. Onaj selfhelper je ovih dana postao još poznatiji jer je negdje napisao da ne bi volio da njegova kći u životu koristi ljepotu nego pamet. Ako je pamet zarazna, ako se prenosi sa oca na dijete onako kako se prenose teške ili manje teške bolesti, kći ovog selfhelpera će, nažalost, u svojoj karijeri morati često mahati guzicom. Naravno, pod uvjetom da je toj maloj onaj helper tata. Neke statistike govore da 30% evropske djece hrane očevi koji s njima veze nemaju. Mi smo u EU, za malu ima nade.
Danas je na naslovnici jednog od najčitanijih dnevnika osvanulo nekoliko fotki one pjevačice. Ženska je polugola, izgleda senzacionalno, ali to nije sve. Te fotke su samo n a j a v a za sutrašnji broj u kome će “pjevačica” ili pjevačica, kako hoćete, dati intervju “književnici”. Ženska koja će postavljati pitanja “pjevačici” ili pjevačici “književnica” je koliko i ona druga pjevačica samo su joj atributi malo opušteniji. Tu gospođu, mislim na “književnicu”, svi u Hrvatskoj zovu “književnicom” iako je mnogo uspješnija kao, nažalost, polugola političarka. Kad kažem “nažalost” ne mislim nažalost političarka, nego nažalost polugola. Neke javne ženske bi jednostavno morale biti objektivne i svoje “atribute” vješto sakriti. Ako nisi visok metar i devedeset, ako nemaš sise koje paraju nebo, ako nemaš dvadeset, pokrij se, ženo, bit ćeš veća “književnica”.
Ne, ne bih pisala o toj glupoj temi koja ne vrijedi, kako bi rekli u mom kraju “pizde vode”, da sinoć nisam bila u Kastvu na koncertu The Frajli. Koncert na Crekvini, prekrasan prostor pod vedrim nebom, na pozornici tri dečka i četiri žene. Pred pozornicom pitaj boga koliko ljudi. Muškarci, žene, stari, mladi, djeca. One ženske, one ženske…Svi koji u Hrvatskoj misle da žene mogu pjevati samo ako su gole, polugole i blago retardirane ostali su doma. Mi koji još uvijek vjerujemo u Umjetnost, mi koji znamo The Frajle i slušamo ih godinama, došli smo na svoje. Žene su lijepe, zakopčane od pete do glave i pjevaju fenomenalno. Nevjerojatno je…Nije nevjerojatno što žene pjevaju fenomenalno nego što je toliko ljudi došlo uživati u Umjetnosti, a ne u batacima kojima se ni noj ne može pohvaliti.
Ne slušam pevaljke pa me i ne nerviraju ali me oduševljava činjenica da postoje ljudi, u ovom slučaju The Frajle i tri dečka, kojima je do Umjetnosti. Takvi ljudi šire dobre vibracije, takvi nas ljudi oplemenjuju, čine boljima, tolerantnijima i milostivijima. Nakon sinoćnjeg koncerta osjetila sam čistu sreću. Tamo su sa mnom plesali ljudi koje najviše na svijetu volim. Moj muž, moja kći i moj unuk. Tri sata fenomenalne svirke, dobre zajebancije, tri sata smo gledali u četiri pametne žene koje su svirale i pjevale i zezale se i nitko od nas ne bi znao odgovoriti na pitanje, koji broj grudnjaka te cure nose ili ne nose.
U Hrvatskoj se strašno živi pa su zato novinari portala dobili zadatak da nevine ljude pitaju, što je ipak dobro u Hrvatskoj? I sama sam sebi ovih dana, zbog tih anketa, postavljala isto pitanje. I bila očajna jer nisam mogla naći odgovor. Danas ga znam. U Hrvatskoj je dobro što s vremena na vrijeme u nju svrate The Frajle.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Sre Jul 26, 2017 3:40 am

BAKAMAMA

Danas sam na Korzu srela Anu. Neki tvrde da je žena najljepša u četrdeset i petoj. Najzad zrela, sigurna u sebe, sve zna o muškarcima, iza sebe ima loš brak, pokraj sebe veliku djecu i dobrog ljubavnika. Jeeeeeeeeeeee! Roditelji su joj ili mrtvi, k vragu, takav je život, ili u dobroj snazi, hvala bogu, čuvaju djecu vikendom, ili s jednom nogom u grobu što u pravilu znači, preselit ću u njihov veliki stan.

Sve bi to bilo i divno i krasno da mi žene nismo opsjednute potrebom za samouništenjem. Dobro, ne sve žene, ali da ih sve više ima, ima ih. Ova Ana. Vidjele smo se nakon godinu dana i što je prvo napravila kad me vidjela? Moju ruku stavila je na svoj trbuh i upitala me: “Osjećaš li?” Pretpostavila sam da je žena gladna pa sam joj predložila da odemo u “Lignjicu” na repove od raže u krusti položene na rižoto od kozica.
“Trudna sam.” Ne, vrisnula sam u sebi, ne, ne, ne i ne! Ne još jedna! Ne! Ana me milovala pogledom dobitnika na EuroJackpot-u dok se moj želudac bijesno grčio. “Jedva čekam.” “Što?” “Da u svoje ruke primim svoju bebicu.” O, mili i premili Isuse! Bebice rastu, postaju zločinci, ti ćeš u pedeset i osmoj polumrtva tupom klipanderu objašnjavati matematiku dok će on drkati po nekoj spravi koja će tada biti u điru. Ako budeš živa. Probudi se, ženoooooooooooooooooooooo!
Čestitala sam glupači koja me napustila i ušla u prodavaonicu pizdarija za bebe. Zašto žene danas rađaju u pedesetoj? Luduju u besanim noćima, križa im se raspadaju dok se čudovište dere. Bebin tata spava kod svoje mame u svojoj sobi koja više nije mamina soba za peglanje nego tatina soba za mirovanje.
Znaju li te žene, koje su se pred trideset godina između “karijere” i djeteta odlučile za “karijeru”, što znači u šezdesetoj zajedno sa svojom curicom u osmoj gledati “Violetu”? To je serija za djevojčice koja vrlo jasno poručuje da svakoj ženi život počinje kad joj On na prst natakne “vjerenički prsten”. Majka u trideset i osmoj može svoju curicu maknuti od ekrana i ukratko joj objasniti ulogu “vjereničkog prstena” u životu žene. Mame u šezdesetoj lude od ljubavi prema curici u sedmoj buljeći u “Violetu” najčešće i same povjeruju da će ih uskoro netko “vjeriti”. Jebene udavače.
Zašto moderne žene misle da je ono što je oduvijek bilo neprirodno danas prirodno? Zato jer mogu gutati ogromne količine hormona pa roditi u osamdesetoj? Zato jer ni jedna mlada “uspješna žena”, a “uspješna žena” je ona koja radi dvadeset sati dnevno, ne može istovremeno biti i dobra majka? Ali dobra majka ne može biti ni žena u pedesetoj dok na uveloj sisi drži bebu staru deset dana.
To jedno s drugim može ići, ali ne ide. Možda jest svijet jako napredovao ako napretkom zovemo činjenicu da menstruaciju imaju žene u devedesetoj. Ali u čemu je poanta? Ne postoje granice? Sve je moguće? Ljudski vijek jest se produljio, ali staro tijelo je staro tijelo.
Jadne mi žene. Za koji kurac moramo ugađati trendovima, biti “uspješne”, i uništavati sebi život rađajući na pragu pedesete? Tko to od nas traži? Nitko. Same sebe jebemo. Zašto nam nitko nije rekao da smo normalne i ako rodimo u dvedeset i petoj, i ako ne ganjamo karijeru, i ako ganjamo karijeru, a ne rađamo, i ako u pedesetoj u parku gledamo tuđe unuke sretne što nemamo svoje djece? Zašto nam nikad nitko nije rekao…A tko nama ženama uopće mora nešto govoriti? Koga to mi moramo slušati osim sebe samih?
Odjebimo trendove koje uvijek za nas kreiraju muškarci i učinimo od svojih života užitak. Porod u četrdeset i osmoj za svaku je ženu samoubojstvo na rate. To je i onaj u dvadeset i osmoj, ali danas neću o tome. Previše boli.
Djeca? Žderači živaca i love.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Pon Jul 31, 2017 7:24 pm

PRIČA O NONI N I NONI V

Moja prijateljica N ima unuka. Mali se zove Noa zato jer mu se brat zove Vito. Da nema brata zvao bi se Vito, a da je djevojčica zvala bi se Nika. Njena kći ne dovozi joj unuka na čuvanje. Nou čuvaju ljudi od povjerenja. Zašto je moja prijateljica N nona iz pakla? Zato jer ju je jedne srijede kći uhvatila kako mirno sjedi dok je mali Noa bezubim ustima grickao komadić čokolade. Da, čokolade! Noni N kći je tisuću puta rekla da mali ne smije slatko ni jesti ni gledati druge kako ga jedu. Šećer ubija! “Bolje bi bilo da si mu uvalila heroin u usta. Glupačo stara!” Nakon zločina nona N unuka nije vidjela šest mjeseci.

Ovih ga je dana ipak dobila jer je njezina kći na portalu [You must be registered and logged in to see this link.] pročitala da dječici treba i nonina ljubav. Kći je bila kratka i jasna:”Bez šećera, ništa gazirano, ništa sa konzervansima, umjetnim bojama, meso iz ekološkog uzgoja, voće iz ekološkog uzgoja, domaća jaja, i neka pije, neka čim više pije. VODU! Pilića možeš nabaviti kod Frenkija. I povrće. Voće kod babe Mare. Štand pokraj ribarnice. Ribu kod Marije, štand pokraj Aninog štanda.
NE KUPUJ RIBU KOD ANE! Ana prodaje orade iz Konzuma! Ne kupuj mu odjeću, ti ne znaš odabrati čisti pamuk. Ne razlikuješ ekološki pamuk od kineskog napravljenog od plastike! Ne zaboravi! Maloj djeci trebaju otkucaji srca njihove bake!” Kći je plačući sa svoje sise skinula Nou teškog dvanaest kila i uručila ga noni N. Noa je naslonio glavu na noninu sisu dok je majka izlazila iz stana daveći se u suzama. “Vidimo se u pet, sada su dva, neka nešto pojede za četrdeset i sedam minuta.”
Nona N nije razumjela naputke svoje kćeri pa je nazvala njezinu svekrvu, nonu V s kojom njezina kći ne razgovara jer je jednom nenajavljena ušla u svekrvin stan i vidjela malog Nou kako jede kuhano jaje kupljeno u Lidlu. Ljubav koja je do toga dana bila na krhkim nogama zauvijek se slomila. Srećom, nona V je čuvala sina svoje kćeri, malog Vitu, pa je znala kako treba sa dječicom.

Uvijek kad si sa unukom moraš imati ključ u bravi da te kći ne uhvati za vrijeme izvršenja zločina.

Kad otključaš vrata dijete ti mora biti u naručju jer otkucaji tvoga srca smiruju otkucaje srca maloga Noe koji je u stresu kad je daleko od srca onih koji ga vole.

Mali Noa smije jesti samo pileće meso pileta ubijenog na ekološki. Davljenjem neposredno nakon što je pojelo nekoliko crvića u vrtu nezagađenom pesticidima.

Jaja na sebi moraju imati malo drekića.

Ja uvijek doma imam plastični omot u kome je bilo ekološki uzgojeno pile pa ga navlačim na pile kupljeno u Lidlu, kad čujem zvono na vratima.

Kupi na tržnici posrana jaja, ostruži sa njih drek, ionako je umjetni, drži ga u vrećici, a onda ekološkim ljepilom spoji drekić i jaje kupljeno u marketu. Nikad ne znaš kad će ti kći otvoriti frižider.
Kad ti oduzmu dijete ne pitaj kad ćeš ga opet vidjeti jer svaki susret unučeta i bake u djetetu izaziva strašan stres.

Ne pitaj zašto dijete mora jesti samo milostivo usmrćenu perad, a smije plivati u bazenu u kome istovremeno piša i pliva nekoliko desetaka prljavaca svih generacija.

Kad ti oduzmu dijete nazovi žensku u Terme Selce i naruči se za fizikalnu terapiju. Penzioneri imaju popust, a držanje desetak kila žive vage uz samo srce nekoliko sati dnevno ubit će ti kičmu.


Nona N ništa od toga nije učinila. Njena je kći vidjela Nou kako žlicom iz tegle vadi Nutellu. Nona N više nije vidjela Nou. Nona N će čekati da Noa naraste. Onda će on sam doći noni N pa će oni skupa jesti krumpiriće u majonezi, njihovo najmilije jelo. Pa će nona N svoju glavu nasloniti na Noino srce. Neka njegovo srce ubija njezin stres.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Sre Avg 02, 2017 8:31 pm

OĆU MUŽA-NEĆU MUŽA
Da imam lovu, ozbiljnu lovu, da li bih imala i muža? Čemu služe muževi? Kad sam bila mlada muškarci su mi služili isključivo za seks. Bilo mi je bitno da im se diže i da ne govore previše. Udala sam se jer nisam željela biti perverzna luđakinja bez djece. Takve svi žale, o takvima se pjesme pišu, nad takvima plače i maslina i drača i kamen i stina i naša Domovina.

Nije se lako rastati kad je jedino što te vezuje imovina i specijalistički pregledi. Uvećana prostata? Rak ili je ipak treba samo brušenjem smanjiti?

U mojoj su se krvi pojavila neka slova koja znače da imam previše mokraće kiseline u krvi, ili tako nešto. Ta se slova dešavaju ljudima koji vole pršut i crveno meso i kobasice. Ništa od toga ne jedem osim pršuta i kobasica, uskoro će me boljeti palac na nozi i koljeno, vrištat ću od boli, rekla je doktorica.

Ona je mojih godina, i ona bi se razvela. Oni imaju kao što i mi imamo, djecu, kuću, auto, stan, unuke, barku, vrt u kome rastu crne rajčice. Moj život i život mojih bogatih vršnjakinja je život bez problema. Davež neviđeni.

Ovih sam dana dobila lovu, ozbiljnu lovu. Moj mi je otac ostavio terene iznad Mošćeničke Drage, a ja sam ih prodala najuglednijem zagrebačkom kriminalcu koji ni po novom Kaznenom zakonu neće u pritvor. Trenutno je na slobodi jer je platio ogromnu jamčevinu. Da je ovaj kriminalac tamo gdje bi trebao biti ne bi od mene kupio teren, morala bih ovoj i ovakvoj državi biti zahvalna. Da nema mafijaša ja ne bih došla do love i ne bih mužu rekla, od danas, tvoja prostata tvoj problem.

I, šta mislite, jesam li mu rekla? Nisam. To ne izgovara nijedna od mojih vršnjakinja iako sve u ormaru stalno gledaju u crninu koju će na sebe navući ako bude boga i pravde.

Zašto se ne razvodimo, mi bogate, mi site svojih muževa, mi majke stare djece i gotovo odraslih unuka? A mogle bismo uživati u životu. BITI SAME! Ne bismo u sebi gušile neopisivu mržnju kad te on nevino upita, što ćemo danas kuhati? Mi ćemo kuhati? Otkad to mi kuhamo? Otkad to mi uključujemo perilicu? Otkad to mi urlamo kad Rijeka osvoji nekakvu limenu padelu?

Tko je čovjek s kim živim? Što nas povezuje, što nas dijeli? Povezuju nas odlasci na sistematske preglede, rasprave o bolestima i nezahvalnoj djeci, dijeli nas…

Ništa nas ne dijeli. Povezuje nas ogroman neinteres jedno za drugo. On misli da je Tuđman otac Domovine, meni se za Tuđmana jebe, ja mislim da Hrvatska nema oca, da je kopile. On hoće seks, ali ne može, ja neću seks, ali glumim da hoću jer on želi da ja hoću iako on ne može. Pa ga ja svaki put nakon što on sat vremena ne može pogladim po glavi i kažem, jebeni Gastal. Dok izričem, jebeni Gastal, molim boga da nikad ne bude bolje. I neće biti. Što ljudi nalaze u seksu? On je alergičan na pasje dlake.

Da sam sama imala bih kuju, zvala bi se Dijana, gledala bih Dijanin pogreb tri puta mjesečno i plakala dok bih jela hranu iz kartonske ambalaže i ne bih se javljala na telefonske pozive i ne bih slušala kako mi prijateljice govore, ti si luda. JA NISAM LUDA!

PA ZAŠTO SE ONDA NE RAZVEDEM sad kad imam lovu, a lova je sloboda? A što bi ljudi rekli? A što bi djeca rekla? A što bi unuci rekli? A što bih ja okolo govorila ljudima koji bi rekli ono što bi rekli?

Ostajem u braku užasnuta i brakom i rastavom. A život je samo jedan i klizi, klizi, nestaje i topi se. Ne volim nikoga oko sebe, ali zašto ne volim sebe danas kad imam novac, ozbiljan novac i kad bih mogla svakoga poslati u kurac?

Umrijet ću kao pristojna žena koja je sebe jebala do posljednjeg daha.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Sre Avg 09, 2017 2:56 pm

Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Čet Avg 24, 2017 8:07 am

MISS PERKOVIĆ

Nikad mi neće biti jasno zašto, kad neki od hrvatskih “športaša” postane svjetski prvak novine nikad ne napišu da su mu oči “boje neba”, a dlake na prsima “boje čokolade za kuhanje”. Muškarci koji se bave hrvatskim “športom” su “športaši” i potpuno je nebitno koje su im boje dlake među nogama. Oni nam, kad izgube neku bitku, na ekranu pokažu prljavo stopalo sa pet žuljeva na njemu, zato su izgubili. Ono što im među nogama visi nikoga ne zanima.

Nacija, kad naš dečko za dlaku propusti priliku da postane Junak, suosjeća s njim, žali ga zbog propuštene šanse, plače s njim, gleda u onu prljavu nožetinu i pati, pati, pati za popizdit. Da nije bilo žuljeva, ah, da nije bilo žuljeva, ah, ah, ah, da nije bilo žuljeva… Ali žuljeva je bilo i onaj lik koji čak i ne plaća porez u Hrvatskoj je HEROJ. Divljaci ispod teksta o Heroju od Žuljeva po portalima ne žvrljaju da je Hrvatski Junak “pizdek”, da je “zajebao”, da tko ga jebe, da zašto je onako koščat, da kako je bio glup u gledanoj američkoj teve emisiji kad je odgovore čitao sa blesimetra… NE! Dečki su dragovoljci hrvatskoga “športa” i kad gube. A cure…
E, s curama je druga priča. Naša Perković, kraljica sportskog svijeta, mora biti LIJEPA. Jebeš sportašicu ako ne izgleda kao miss. Dugačka kosa boje meda od glicinije, kovrdže, umjetne trepavice, deset kila manje u odnosu na isto razdoblje prošle godine, štikle od dvanaest centimetara, fotkanje u badiću koji otkriva sise… Kad cura olimpijsku zlatnu medalju uskladi sa bojom očiju, a titulu svjetske prvakinje s odgovarajućom veličinom guzice, tad je ženska ljudsko biće koje na pravi način predstavlja Hrvatsku.
Svijet se neće promijeniti sam od sebe, ali mi žene bismo nešto u svojim glavama morale mijenjati. Veličina sisa nas ne definira osim u tikvama kretena, od visokih peta strada nam kralježnica, na silikone se pale budale, ljepilo za umjetne trepavice izaziva alergiju, guzica o nama ne govori ništa, deset kila manje još manje. Pa ipak…Pritisak je strašan. Kad si žensko i kad se baviš sportom vrhunski se rezultati podrazumijevaju, ali oni su manje vrhunski ako ti sise vise.
Kad ćemo odrasti, mi žene? Kad ćemo odjebati diktaturu medija, modne industrije, muškaraca koji vole muškarce ma koliko im stopala bila odvratna? Zašto mladoj, normalnoj ženi nije dovoljno biti svjetska prvakinja? Zašto mora, da bi bila savršena, na svoje obavezno mršavo tijelo navlačiti kičastu, čipkastu, usku, droljastu haljinu poznate kreatorice cijepljene od ukusa i biti toliko seksi da se digne i onima kojima se zadnji put dignuo kad je Hrvatska postala, što bi rekao pokojni Tuđman, “neodvisna”?
Zašto svaka žena mora biti “miss” ma kojim se “športom”, jebote, koja odvratna riječ, bavila?
Kad ćemo onoga Čilića, ipak sam mu rekla prezime, vidjeti na crvenom tepihu kako na štiklama baulja u roza gaćicama s kurcem uperenim u milijun kamera?
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Sub Avg 26, 2017 11:25 pm

KAKO NAĆI MUŽA
Okružena sam očajnicama. Sve su oko trideset i pete. Preklinju me da im nađem muža. S Anom sam bila u Dubrovniku pred deset dana. Na sebi je imala večernju srebrnu haljinu, s prednje strane zatvorena gotovo do grla, uski, dugački rukavi, leđa potpuno gola. Na glavi nekoliko kilograma svoje crne kose. Tamne, velike oči, blještavi zubi, vitka, visoka metar osamdeset, doktorica nauka, trideset i tri godine. Nađite mi muža, nađite mi muža.

S nama je bio moj četvrti muž koji je pred mjesec dana operirao, neuspješno, mrene na oba oka, tako da sam bila pošteđena njegovog slinjenja. Nađite mi muža, nađite mi muža… Nisam s njom mogla otvoreno razgovarati, a i ne da mi se stalno odgovarati na isto pitanje pa, cure, ovaj tekst shvatite kao recept i ne davite me više.

Dakle, do muža, mislim, pravog muža, može doći samo udana žena. I tu je kvaka. Sve te mlade cure žele sebi otprve naći komada. Krivo, krivo. Svi oni su ili oženjeni ili pederi i ni jedan od njih ne pada na neudane cure. Doma već imaju ženu, neki i djetešce, mlada cura želi brak i bebu i pelene i noćno vrištanje, od nje treba bježati brže nego od vlastite djece.

Zato se, drage moje, prije nego nađete muža, morate udati. Za prvoga tko naleti. Nije bitno je li pametan, lijep ili bogat. Udana žena šalje poruku koju svi mužjaci vrlo dobro kuže. Ja sam njegovom udu na milost i nemilost dana, meni nitko ne treba, ja sam zauzeta.

Ha, pomisli svaki oženjeni muškarac u vašoj blizini, ti samo misliš da je njegov ud, kako smo nekad u mračini govorili, dom kulture sa vodoskokom. Nije, srce, nije. Ja ću ti pokazati što je ud, što je udina, jebote. Jedan kres s vremena na vrijeme neće ubiti ni tebe ni mene. Ti udana, ja oženjen…

To, moje cure, to! Kad ga zgrabite, kao udana žena moći ćete birati jer ne šaljete okolo poziv očajnice, tražim muško, muško mi dajte, muža oću, obrađujte ga polako. U svakoj hotelskoj, motelskoj ili nekoj trećoj sobi dajte sve od sebe. Ponekad ne dajte nego mu kukajte, vaš je život dolina suza, niste vi znale dok njega niste upoznale što je seks, baš vam je žao što se morate na brzinu obući i otići mužu spremiti hobotnicu na bijelom, kiselom grožđu u umaku od rajčice. Morate mu dati do znanja da osim što se dobro jebete još bolje kuhate.

“Spavaš li ti s njim otkako si sa mnom?” “Naravno da ne, ljubavi, kad se riješim tvoga kurca otići ću ravno u samostan.” “Kako to misliš, kad se riješiš moga kurca? Tko govori o rješavanju?” “Zlato”, oči vam moraju biti pune suza, dobro je u kupatilu u oči prije razgovora štrcnuti nekoliko umjetnih suza koje jesu suze ali ne izazivaju crvenilo očiju, “ovo ne može trajati dovijeka. Osjećam kako se zaljubljujem u tebe, a ja sam ipak udana žena.” Nikad i nikad i nikad spomenuti da je on oženjen i da ima dvoje djece. To mora biti njegov problem.

“Zato”, oči se moraju kupati u onim suzama, plava bočica, zaboravila sam kako se zovu, “moramo prekinuti.” U razvaljena usta uvalite mu jezik, ne preduboko, i nestanite. Ako ne nazove u roku od sedam dana, sve zaboravite i krenite u novi lov. Ako nazove…

Eto, tako ćete naći zgodnog, mladog, uspješnog muža. To ima i svoju dobru i svoju lošu stranu. Dobra je što ćete s ponosom okolo moći govoriti, ovo je moj muž, pokusnog kunića ste bacili u ropotarnicu povijesti gdje mu je i mjesto. Budaletina. Loša strana je što će njegova ostavljena žena vrlo brzo naći ljubavnika, muškarci padaju na razvedene, pa će vam njegova djeca upropastiti svaki vikend, o alimentaciji, kupovanju tenisica i plaćanju ortodonta da se ne govori.

Želim reći. Mlade ste, lijepe ste, obrazovane ste, pametne ste, koji će vam kurac muž, muškarac u punoj snazi i ljepoti? Nađite nekog nonića koji će moći platiti vaše lude snove, haljine, cipele, torbe i putovanja. Prije nego mu se nasmiješite svakako provjeriti sve njegove vlasničke listove. Nakon mjesec ili tri ubaciti mu u čaj od lipe tri vijagre, oporuku neka vam sastavi ljubavnik.

Muškarci, pravi muškarci, oženjeni muškarci, uspješni muškarci, potpuno su ludi samo za udovicama. Njihov status sve govori: udaju neću, samo ud hoću!

Kužite, cure? Idealan muškarac je mrtav muškarac.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Pon Avg 28, 2017 11:23 pm

KAKO OSTATI SLOBODAN

Većina neoženjenih muškaraca preklinje me za savjet, kako ostati slobodan do sedamdesete? Dečki, ako ste u trideset i petoj, obratite pažnju na svoju mamu.

Žena koja je do jučer bila normalna i sa gađenjem u svojoj kući gledala vaše cure sa pirsinzima u jeziku, uhu i nosu i tetoviranim anđelima na guzici, preko noći je postala osoba bez kriterija. Ona jednostavno mora dobiti unuče. Kuka, plače, zavija, pokazuje vam fotkice unučadi svojih prijateljica. Pozovite je na kavu i glasom punim tuge recite: “Urolog mi je rekao, vaši zaušnjaci iz 1980. pobili su vašu dječicu.”
Majke su uporne. I perverzne. Predložit će vam da se oženite ženom koja već ima djecu, ili da se oženite pa usvojite dijete. Spomenite joj, ovo nije politički korektno, ali glava vam je u pitanju, da se u Hrvatskoj uz nadljudske napore mogu usvojiti samo sićušni Cigani. Nesretnicu ni to neće umiriti. “Ima i bijelih Cigana.” Najnovija istraživanja pokazala su da je potreba žene u pedesetoj i petoj da okolo gura kolica snažnija od potrebe da napravi liposukciju.
Majke, ipak, najviše na svijetu vole svoje sinove, to su zapravo jedini muškarci koje mogu podnijeti, pa će popušiti vašu priču iako će ipak slabašnim glasom reći: “Ti nisi imao zaušnjake.”
Lako s mamom. Kako svim oženjenim prijateljima i njihovim ženama koje vas stalno guraju među noge komadima širokoga spektra objasniti da vas ženidba ne zanima. Jeste li u pravu? Naravno da jeste. Vjenčanje sanja svaka žena koja je navršila trinaest i svaki muškarac bez žene u sedamdesetoj. Netko im treba mijenjati pelene, prašiti guzicu i kuhati lešo oslića. Normalnom, zdravom muškarcu u najboljim godinama žena treba kao NK Rijeci autogol u utakmici sa “Milanom”.
Čin vjenčanja. Slažem se s vama. Mora da je prestrašno stajati u crkvi, pod vratom mašna, na tijelu odijelo, na nogama cipele, cipele, jebote, iako ih prije toga nikad na stopala niste navukli. I na maturalnoj zabavi bili ste u tenisicama. Vaša je uniforma majica na kojoj piše “Karlovačko pivo” i traperice.
I ostali iz ekipe bili su poput vas. A onda su pukli, navukli na sebe crno sranje i smiješili se dok im je u crkvi prilazilo nešto što nimalo nije ličilo na curu koju su pred tri godine pojebali na plaži u Orebiću. To nešto u blještavoj bjelini, tanko poput štapa, gdje su one sise sa Pelješca, gdje je ona guzica, kreće prema njima s očitom namjerom da ih kastrira.
A onda… Brak. Bračni život je pakao. To znaju svi oženjeni muškarci, vi to samo naslućujete. Sretnici, izdržite. Zašto ne biste u najboljim godinama, pokraj žive i zdrave matere, smjeli pišati po zahodskoj dasci? Zašto ne biste čarape ostavljali gdje vam padne na pamet? Zašto biste nekoj vještici koju ste pojebali jer ste se napili vina “Mare” i rekli joj: “Volim te”, služili dok vas vaša smrt ne rastavi. Odnos udovice-udovci je sto na jedan. MUŠKARCE BRAK UBIJA!
U podstanarskoj gajbi oženjeni siročići stalno slušaju siktanje puno otrova: “Gdje gdje si bio?” “Kad ćeš doći doma?” “Čija je ova dugačka, bijela dlaka na tvom sakou?” “Djeca nisu moja, ona su naša!” “Ja svakog četvrtka ne idem na košarku!” “Ne ideš u Milano!” “Jebe mi se kako u posljednje vrijeme igra NK Rijeka!” “Kad sam ja bila u Milanu?” “Ti nisi balavac, ti si OŽENJEN ČOVJEK!”
Kome to treba? Pametnom muškarcu nikako, ali lovkinja na vašu slobodu nije se lako riješiti.
Kad iskoristite sve obrambene mehanizme: “Imam leukemiju.” “Danas se sve liječi.” “Imam sifilis.” “Nemaš, zaguglala sam, dobio si gljivice od mene.” “Imam ženu i dvoje djece.” “Razvedi se, ti voliš samo mene. Rekao si u Mošćeničkoj Dragi.” “Bio sam pijan.” “Smršala sam trideset kila da bih stala u vjenčanicu, za koji kurac? Svoj sam život stavila na kocku za našu ljubav, a ti zajebavaš…”
Kad dođete do zida, zaplačite, zagrlite je i jecajući joj priznajte da ste prošlog tjedna promijenili spol:”Draga, pomozi mi da nađem muškarca svog života.”
Dečki, to bi bilo to. I nikad, nikad, nikad nemojte zaboraviti. Samo je tuđa žena dobra žena.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Sre Avg 30, 2017 12:51 pm

JA SAM SAMO U TRENDU

Ne morate mi vjerovati, ali zaista u posljednje vrijeme ne pratim hrvatsku političku scenu. Nikad se na nju nisam posebno palila, jasno mi je da sam nemoćna u ratu protiv kriminalaca. Moj je stav bio i ostalo, jebalo se, jebe se i jebat će se našim političarima i za Tita i za Za dom spremni i za Jasenovac, za fašizam, nacizam, nacionalizam, LOVU NAM DAJTE!, jedini je njihov poklič. Ogromna većina naših građana ga čuje, oni kojima je bio nepodnošljiv otišli su trbuhom za Irsku, Švedsku, Dansku, Njemačku…

Pa ipak, koliko god bila zgađena i rezignirana, s vremena na vrijeme popizdim. To s vremena na vrijeme je, primjerice, danas. Onda postanem fašistica, bolesna lokalpatriotica, nacistkinja. Srećom, to se u Hrvatskoj nosi otkako su je u džep strpali pa mi na ovom tekstu nitko ne može i neće zamjeriti. Ja sam samo ženska u trendu.
Elem, čitam danas kako u Hrvatskoj djeca ne mogu učiti informatiku već u prvom razredu jer je školski program prenatrpan, ako nešto ubaciš drugo moraš izbaciti. Pametni ljudi koji poput sveznajućeg Puhovskog znaju da je Hrvatska katolička zemlja poručuju, iz programa nikako ne izbaciti vjeronauk. Znamo da je svijet napravio dragi Bog, ako je svijet onda je i Hrvatsku, bilo bi strašno da dječica u prvom razredu ne znaju tko im je Otac. Elem, opet pišem “elem” iako znam da to nije hrvatska riječ, što mi je danas, vjeronauk mora ostati, a ostati mora i sve ostalo.
Trenutno je gorući hrvatski problem ostaviti u Jasenovcu nekakvu ploču na kojoj piše Za dom spremni, iako bi bilo pravilnije Za Dom spremni, u ovom je pokliču Dom Hrvatska, ili je maknuti? “Dom” je drugo ime za Hrvatsku kao što je Lijepa Naša drugo ime za Hrvatsku iako nepismeni novinari u svakom tekstu Lijepu Našu pišu kao Lijepa naša. A da u prvi razred uvedemo pravopis? Kad se trpa, nek’ se trpa. Malo sam skrenula sa putanje, ajm kaming bek! Ja sam da se ploča makne jer mi fašizam ide na kurac, NDH posebno.
Ovih dana, možda je to danas, Trg maršala Tita u Zagrebu promijenit će ime. Smeta li me to? Iskreno, najiskrenije, ne. Zagreb ne doživljavam gradom koji ima neke veze sa mnom. U tom gradu je najveća faca nehrvat. Šta je? ŠTA JE? Ja sam fašistica, primitivna, divlja, ljudima brojim zrnca…
Ej, koji vam je kurac? Već sam rekla, to se nosi! Zato urlam, SAMO HRVAT SMIJE MJERITI MOJE HRVATSTVO! Samo HRVAT! Samo HRVAT smije šetati od ekrana do ekrana i srati pizdarije na temu NDH, Tita zločinca i ploče u Jasenovcu. Nehrvati neka metu u svojoj kući. Valjda je imaju? Vidite kako misli Hrvatica i kako bi trebali misliti svi Hrvati i sve Hrvatice. Ali, ne! Vi ste govna koja mrzite sve što je vaše i dozvoljavate nadrkanom kepecu strancu da vam lupa ritam. Bolesnici. Bolesnice.
Srećom po mene, živim u Rijeci. Vi vjerojatno mislite da je Rijeka u Hrvatskoj, ali NIJE! U mom gradu moj je unuk Krešo učio informatiku u prvom razredu osmogodišnje škole. U mom gradu postoji Titov trg. Tu će i ostati! U mom gradu postoji prekrasna džamija, ali ni jednom Muslimanu ne pada na pamet da meni crta tko je pravi Hrvat, tko je prava Hrvatica, što je Hrvatska, a što Za dom spremni.
Ni meni ne pada na kraj pameti da ja bilo kojem Muslimanu ili Muslimanki držim predavanja na temu njihovih pozdrava, imena trgova, ni uloge njihovih junaka u njihovoj povijesti. Ja sam pristojna ženska.
Svi hrvatski “lijevi” i svi hrvatski “desni” i gospodin Puhovski Sveznajući optužit će me da širim fašističku tezu. Da su ljudi ljudi i da je nebitno tko je Musliman, a tko Hrvat, a tko Srbin. Haha, hahahaha, buahahbuahabuahahaha! U Hrvatskoj? Buuuuuuuuuuuuuuuuuuuhaaaaaaaaaaaaaaaaaaaahaaaaaaaaa.
Krepat ću od smijeha. Tko vas jebe, licemjerna gospodo. Vi od svog fašizma živite, a ja svoj “fašizam” širim za dušu. I da, živim za dan kad će na ulasku u Rijeku osvanuti ogromna ploča s natpisom OVO NIJE HRVATSKA. Ako je neki Hadžibadži kepec pokuša srušiti i krene mi objašnjavati što je Hrvatska otkinut ću mu jebenu nehrvatsku glavu.
Odjebite više! ZVFS! Za Vedranin fašizam spremna!
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma
avatar

Godina : 57
Location : podnozje Alpi
Datum upisa : 20.06.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Čet Avg 31, 2017 9:07 am

Zapanjila sam se. Jedna od tri najbolje hrvatske teve voditeljice već mjesecima ne silazi sa naslovnica ženskih časopisa jer je najzad postala “normalna”. Presretno izjavljuje kako nakon tko zna koliko godina može na sebe navući suknjicu koju je nosila u osmogodišnjoj školi.
Žena u četrdeset i drugoj čuva suknjicu koju je nosila u osmogodišnjoj školi? Još je bizarnije što je sletjela na sve naslovnice tek kad je postala kostur. Zašto visokoobrazovana, pametna, lijepa žena sebe svodi na vješalicu za dizajnerske haljine koje su kreirali pederi opsjednuti guzičicama dječačića u četvrtom osnovne? Moderne žene svih godina nasjedaju manipulaciji plastičnih kirurga i zagovaratelja Dachau-looka. Privlačne smo samo kad možemo zaklepetati kostima?
Severina na svojim štapićima više ne liči na sebe. Angelina Jolie ima četrdesetak kilograma, u čizmama, Kate Middleton ima nešto sitno više od četrdeset na visinu od metar i sedamdeset i pet. Koliko ženu kad navrši tridesetu može pomladiti anoreksija? Nimalo. Naša voditeljica samo fotošopirana može izgledati kao djevojčica iz osmogodišnje škole.Koji život? Dođeš uvečer doma, otvoriš frižider, izvučeš iz njega list salate, ubaciš ga u usta, zaliješ čašom vode i tako… Do kraja života. Jesmo li totalne luđakinje, mi žene? Definitivno. I dok naša voditeljica u gledanoj teve emisiji zbog koje je od sebe učinila to što je učinila leluja na tankim nogama, struk joj kao u ose, pokraj nje voditelj. Zadrigli muškarac u odijelu, sako mu puca, gledatelji samo čekaju kad će sa trbuha nekome iz publike lansirati dugme u oko.
Nimalo ga ne brine što liči na kasicu prasicu. Zna da su muškarci neodoljivi u svakom obliku. Nakon emisije, raskopčan, odlazi doma, tamo gurne glavu u frižider i krene ga čistiti od kulena, sira, pive i kolača. Nikad taj nije od mame tražio da mu iz njegovog ormara izvuče hlačice iz šestog razreda. Nikad taj neće dati intervju kako je ovih dana uskočio u hlačice iz sedmog razreda. Da tako nešto kaže odmah bi ga odvezli u ludnicu.
On nije lutak, on je osoba. Ne sviđa mi se samouvjereni debeljko zato jer je inkarnacija svih muškaraca kojima se, s pravom, živo jebe kako izgledaju. Život je samo jedan. Oni svoje trbušine ponosno nose, na svakom koraku dižu potkošulje i češkaju burad kad ih svrbi.
A mi… Pumpamo sise, brišemo bore, skidamo kilograme, vraćamo se u mladost u koju se nitko ne može vratiti. Prežalosna sam zbog one ženske. Nadam se da će ovih dana ipak napuniti frižider. Ako joj zbog toga prigovore neka punih ustiju promrmlja da je svoga tela gospodar.










.

Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Pon Sep 04, 2017 12:59 am

MAJKE ODGAJAJU UBOJICE

Čitati portale ne da je gubljenje vremena nego najefikasnije sredstvo za riganje. Ne mogu si pomoći. S vremena na vrijeme bacim oko na njih. Da ih ne čitam ne bih znala da su posljednje Dijanine riječi bile: “Što se dešava?”

Da nije portala, novine ne čitam, ne bih znala da su u Hrvatskoj najpopularniji dečki jedan saborski zastupnik i jedan “novinar”. Dečki se pale na Endeha, nacizam, fašizam, a više se boje Tita nego erektilne disfunkcije. To nema veze s mozgom.
Titom i njegovom ulogom u našoj povijesti trebali bi se baviti pravi muškarci. Zašto se na njega diže dvojici kepeca, pitaj boga? Jedan alkoholičar, drugi narkoman. Siročići misle da će zbog posthumnog jebanja Tita preko noći doseći visinu od metar i šezdeset. Zašto, dečkići, niste praktični? Ostavite Tita na miru, a na stopalca navucite štikle. Bit ćete veeeliiikii, a mame će vam odahnuti. Mame ne vole kad su im sinčići trajno nadrkani. Od toga mogu dobiti upalu prostate pa će ih onda one morati voditi doktoru i milovati po glavici dok im barba doktor bude turao prst u guzicu. A mogli bi i ubiti nekoga.
Stigla sam do onoga o čemu sam htjela pisati. Pred deset minuta pročitah na portalu, u Britaniji je ovih dana osvanula studija, autorica ugledna znanstvenica Elizabeth Yardley, doktorica kriminalistike na sveučilištu Birmingham City, koja dokazuje kako na ovome svijetu ne bi bilo ubojica da dečki nisu imali “zle”, “pasivne” i “tradicionalne” mame.
Eto, drage mame, vi ste krive jer je vaš sin ispred banke prerezao vrat starici koja mu nije dovoljno brzo uručila mirovinu. Ne bi me čudilo da uskoro svim svjetskim ubojica, pa i našim, ipak smo mi svjetska zemlja, najbitnija olakotna okolnost postane činjenica da doma imaju mamu. Gospođa autorica izjavila je da teza nije seksistička jer očevi nisu bliski sa djecom onoliko koliko su to mame.
Ima pravo. Šteta što nije napisana studija o toj općesvjetskoj nebliskosti očeva sa djecom. Još je veća šteta što na našim portalima nikad nećemo pročitati koliko su naši ugledni Hrvati nebliski sa svojom dječicom. Večeras sam čula zanimljivu priču. Glavni junak je ugledni tata, možete ga vidjeti i na portalima i na teveu i u novinama i na faksovima…
Dakle, taj je tata ostavio nezaposlenu ženu, on zarađuje najmanje 30.000 kuna mjesečno, ona 5.000 honorara, i otperjao sa mladim komadom, i ona je medijska zvijezda, u ogroman stan. Ostavljena žena, podstanarka, svaki mjesec, kad je tata dobre volje, dobije 2.000 kuna alimentacije. Đe je tekst? Nema ga zato jer je mama “zla”, tvoj je tata prebijao mene, sad ću ja tebe, “pasivna”, neka sve ide u kurac, “konzervativa”, samo neka naša priča ne osvane na nekom blogu… Ukratko, njeno će dijete postati ubojica.
U ovom slučaju dijete uglednog hrvatskog analitičara opće prakse ipak neće nikoga ubiti jer je curica, ona će samo roditi ubojicu. Među uglednim Hrvatima ima jako puno očeva koji ostavljaju svoju mušku djecu golu i bosu, portali, šta čekate, pa će uskoro, kad dečkići porastu, horde ubojica krenuti na nas.
Da se naši političari i naši “novinari” manje bave Titom, a više svojim kolegama platišama bijedne alimentacije i samohranim majkama, bivšim ženama “uglednih Hrvata”, profesora, novinara, političara, Hrvatska bi bila zemlja bez ubojica. Bajdvej, zašto se onaj mikro dvojac bavi Titom koji je zločinac jer ga je majka rodila? Zašto njoj ne jebu mater?
A da vi mame koje uzgajate ubojice uvalite svoju mladunčad tatama? Spasile biste svijet.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Čet Sep 07, 2017 10:59 pm

“MUŠKARAC U NAJBOLJIM GODINAMA”

Znamo da je George Clooney “muškarac u najboljim godinama”. Omiljeni George zakoračio je, blago rečeno, u šesto desetljeće što prevedeno u muške godine znači da je George na pragu puberteta. Njegova žena rođena 1978. godine, prevedeno u ženske godine, starica je koja je u posljednji čas zgrabila muža.

Kako izgleda život sa balavcem u “najboljim godinama”? Nije bitno hoću li krenuti redom ili neredom jer nije uvijek jasno što je u životu klinca u šezdesetoj najbitnije. Njihovi se prioriteti mijenjaju iz dana u dan, iz sata u sat. Jedino što je svakome od njih jasno kao bistra mokraća je to da uz njih u svakom kritičnom trenutku njihove adolescencije mora biti žena mlađa od njih bar petnaest godina.
Koji su to kritični trenuci? Upala prostate je sigurno na vrhu ljestvice. Prostatu imaju svi muškarci, ali oni oko šezdesete imaju je mnogo više. Prostata je nešto okruglo, tvrdo, o čemu žene u tridesetima najčešće razgovaraju sa svojim dečkima u šezdesetima. “Zlato, imam upalu prostate, moj se doktor nada da je to samo upala prostate, da nije…” “Da nije što”, pita starica dečka kad s njim prvi put povede razgovor na tu temu. “Da nije rak.” Momak koji to izgovara obliven je mrtvačkim znojem, leži na kauču i šapće:” Vr…o…i…ca.” “Što?” Bakica je van sebe od brige. “Vrbovica.” “Vrbovica”, čudi se žena, što je vrbovica?” “Čaj”, hropće dječačić.
S vremenom tridesetogodišnje babetine koje žive s dečkima u punoj snazi nauče da čaj od vrbovice nešto “smiruje”. Kuhanje vrbovice samo je jedan u nizu postupaka koji dečka održava na životu. Najefikasniji je slušanje. Dakle, prostata je nešto što se, kad je muškarac na vrhuncu muške snage, ljepote i šarma, širi. Postoji “uvećana” prostata, “umanjene” nema, “upaljena” prostata, prostata koju treba “brusiti”, “operirati”… Svaki dečko u šezdesetoj koji drži do sebe ima bar tri osobna privatna urologa.
Mladići prostataši prolaze kroz nevjerojatne muke da bi sebi, u totalnoj konspiraciji, za njegove muke znaju samo oni urolozi i žena, olakšali pišanje. Nadu u uspjeh ulijevaju im mnogobrojne teve reklame koje poručuju, kad progutaš “Prostamlaz” oprat ćeš susjedov krov od kuće i garaže. Najčešće to djeluje ili ne djeluje. Dečki, dobrostojeći dečki, jednom mjesečno primaju tri različita prsta u guzicu jer tri prsta znaju više nego jedan. Klinci moraju vrlo često na analizu nositi spermu. Ako u spermi ima nečega onda to nešto ode u prostatu pa pritisne nešto. Ukratko, pubertetlije u šezdesetoj češće svršavaju u posudice različitih oblika i boja nego u ono u što govore da svršavaju kad su već, je li, u “najboljim godinama”.
Osim prostate momci se zabavljaju i probavom. “Ljubavi”, viču iz vecea nakon što su u njemu proveli pola sata. “Zaguglaj mi “brabonjci”, šta piše, imam li rak?” Dok dečko sjedi žena gugla i čita: “Postoji ‘bristolska ljestvica stolice’. Postoji sedam tipova stolice. Tvoja je tip 1.” “Što je tip jedan, IMAM LI RAK?” Gluhi ljudi često urlaju. “Ne, nego je vrijeme za vlakna.” “Što su ‘vlakna’?”
“Ne znam”, urla žena. “Bitno je da nemaš rak. Da imaš rak brabonjci bi ti se raspadali.” “I RASPADAJU MI SE!” Dečkić sa hlačama oko nogu izlazi iz vecea: “Naruči ME ZA KOLONOSKOPIJU! ODMAH!” “Ljubavi, jučer si bio na skopiji…” “ONO JE BILA GASTROSKOPIJA, JEBOTE!” “Aha”, govori žena dok u mobitel ukucava broj privatne klinike, “a šta je koloskopija?” “Kolonoskopija, koloNOskopija! To ti je kad ti turnu sajlu u guzicu, ne znaš osnovne stvari!”
“Na kolo…, to nešto, na noskopiju možeš za deset dana, pitaju hoćeš li sedaciju…” “HOĆU LI SEDACIJU?! JEBOTE! Želiš li da me na živo nabodu na ražanj? A diplomirala si psihologiju?!” “Riješeno”, govori žena, “navuci hlače da ne bi zgrabio upalu mjehura…”
“Muškarci ne dobivaju upalu mjehura, upala prostate laicima izgleda kao upala mjehura, ali to je uvijek upala prostate. Gdje su mi probiotici, dodaj mi kapsulu Prenatal Omega 3+.” “Ljubavi, na kutiji piše da je to za trudnice i dojilje.” “To mi je dala prijateljica apotekarica, valjda Ana zna.” “Ana”, tko je Ana?”
Ne, stare žene u tridesetima udane za dečkiće u šezdesetima ne bi trebale biti ljubomorne. Tko bi se s njima mijenjao? Pa ipak, njih dvoje su sretan par jer svatko od njih u toj strastvenoj ljubavnoj vezi dobiva ono što mu treba. Ona lovu, on medicinsku sestru.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   

Nazad na vrh Ići dole
 
Vedrana Rudan
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 18 od 19Idi na stranu : Prethodni  1 ... 10 ... 17, 18, 19  Sledeći

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -  :: KNJIŽEVNOST I JEZIK :: BIBLIOTEKA DANUBIUS FORUMA :: DOMAĆI PISCI/PESNICI-
Skoči na: