DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.


DOBRO NAM DOŠLI !



DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -

-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
 
PrijemPORTALFAQ - Često Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupi

Share | 
 

 Vedrana Rudan

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : Prethodni  1 ... 10 ... 16, 17, 18
AutorPoruka
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Vedrana Rudan   Čet Jun 24, 2010 11:19 pm

First topic message reminder :

Biografija. Vedrana Rudan rođena
je u Opatiji, 29. oktobra 1949. godine, u 00:10 časova. Živi u Rijeci.
Kolumnista je hrvatskog nedeljnika "Nacional".

Vedrana Rudan ponovno jaše. I to u velikom stilu.

Autorica koju najviše volite mrziti ovog puta nudi dvije knjige u
jednoj, uz dva (više nego) provokativna naslova Kad je žena kurva/ Kad
je muškarac peder.

Ovo je nadasve neumoljiv, blasfemičan pogled na ovdašnju svakodnevicu
i sve nas - muškarce i žene. Rukopis Vedrane Rudan oštar je poput
smrtonosnog štektanja strojnice. Starost, smrt, gubljenje ljepote, loš
seks, mržnja, nasilje, pokvareni, ustajali međuljudski odnosi - sve su
to naličja onih ljepših tema koje zapravo pokreću autoricu: mladosti,
života, ljepote, dobrog seksa, ljubavi, blagosti, dobrih, svježih
ljudskih odnosa. Ali, kao istinski moralistički pisac koji neprestano
pretražuje skrovita područja i, sa strašću nevjernog Tome, gura prst u
bolnu ranu, opipava šavove i spojna mjesta, Vedrana Rudan uvijek je
spremna podsjetiti nas da stvari nisu ni izbliza onoliko jednostavne
koliko bi možda neko volio vjerovati i da se na kraju svake potrage za
smislom krije tek po jedno kozmičko razočaranje. Stoga, ne dopustite da
vas prevare!

Da će ova knjiga, kao i sva ranija djela Vedrane Rudan, iznervirati
mnoge u to nema baš nikakve sumnje, ali bi do sada već svima moralo biti
jasno da je to i bila osnovna autoričina namjera. Tko to još nije
shvatio, najbolje da zaobiđe ovu knjigu. Ovo je esencijalna literatura
isključivo za one koji su spremni da zarone i prođu kroz sve slojeve
globalnog "smetlišta" u kome živimo vođeni sigurnom rukom paklene
jahačice.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/

AutorPoruka
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Čet Maj 25, 2017 2:01 pm

VOLIM RIJEKU

Jutros se dogodilo ono za što bih se bila kladila da neću nikad doživjeti. Moj unuk Krešo je sa šalom NK Rijeke oko vrata, škola je organizirala feštu, otišao na Rujevicu. Ne volim nogomet, prezirem ga iz dna duše. Urlikanje na tribinama, lokanje pive, paljenje gradova, trčanje po terenu da bi se šutnulo loptu, urlikanje kad “naš” “zabije” njihovom. Još kad milijuneri nakon “zabijanja” pokušavaju jašući jedan na drugome zabiti ga jedan drugome… Želudac mi se popne u grlo. Onda se sjetim svih hrvatskih kriminalaca koji su zaradom od nogometa kupili sve hrvatske sudove i sve političare pa popizdim. Po stoti put izjavljujem, MRZIM NOGOMET!

A jutros sam unuka sa onim šalom otpratila na autobus. Krešo je lud za Rijekom. “MI SMO PRVACI”, zaurla čim me ugleda. I tako od nedjelje. I dalje ne volim nogomet ali nešto se u meni ipak slomilo. Krenula sam razmišljati, ne o NK Rijeci, o klubu ne znam ništa, nego o Rijeci. Mome gradu.
Zašto volim Rijeku? Zato jer nije Zagreb. Zato jer Obersnel nije Bandić. Zato jer Obersnela ne mogu zamisliti ni u pritvoru ni u zatvoru. Zato jer, da je Obersnel kriminalac, ja bih to znala. Čovjek nije mafijaš, ne gradi fontane na svakom uglu, ne troši gradski novac da bi sebe prikazivao kao dobrotvora. Odlazi u kazalište, na izložbe i na koncerte i zna kad na koncertu treba pljeskati. Čovjek je obrazovan, nije izašao iz pećine i kuži kako se treba ponašati pristojan čovjek.
Obersnel nije divljak, što je u svijetu preduvjet za čovjeka koji želi postati gradonačelnik, u Hrvatskoj je to iznimka. Nezamislivo mi je da bi na čelo Rijeke moga doći nekakav Kerum ili, ne daj bože, Bandić.
Doduše, to više ima veze sa građanima nego sa osobom. Mi građani Rijeke smo ti koji, otkako oni imaju Hrvatsku, glasamo za civilizirane ljude, a ne za kriminalce i ustaše. Našim Korzom, nadam se, nikad neće stupati “U ime obitelji” i mračni ljudi u tamnim haljama koji, kad ne kradu narod, jebu dječicu i pse.
Onaj Košić, onaj opskurni biskup koji se fotografirao sa jebačem pasa, u Rijeci ne bi imao nikakve šanse. Ni Hasanbegović. Ne, ustaše nikad nisu bile dobrodošle u moj grad iako znam da čuče negdje u nekoj od riječkih rupa. Nadaju se da će jednoga dana dobauljati do Korza, razviti svoje crne zastave, pokazati krvave očnjake i urlati kako treba Srbe smjestiti na vrbe, a krivomisleće Hrvate i Hrvatice na neko drugo stablo.
Kad se samo sjetim, kad se samo sjetim kakav crni šljam sjedi u Saboru, kad pogledam onog ubojicu koji vježba doma sa kalašnjikovim u ruci pitam se, gdje mi to živimo? Što radi policija? DORH? MORH? Ne znam kako se zovu institucije koje se bave zločincima. Ako u Hrvatskoj uopće postoje institucije koje se bave zločincima?
Da postoje ove spodobe ne bi bile na slobodi. Sabornik na fejsu reklamira sebe kao teroristu, Bandić je suspektni kriminalac koji grabi prema fotelji gradonačelnika glavnog grada, Hasanbegović, ušminkani muškarac visok koliko i klinac u šestom razredu, samoprozvani je ustaša koji za to ne ispunjava ni elementarni preduvjet. Nije čistokrvni Hrvat i nema metar osamdeset i osam.
Jebeš ustašu koji u crnoj uniformi izgleda kao mali pomoćnik dimnjačara. Jebeš i onog Keruma koji ne zna ni u koju kutiju na izborima treba ubaciti listić, jebeš i građane Splita i Zagreba koji glasaju za te kretene. Jebeš i “U ime obitelji” koji su u stanju u ime obitelji pobiti sve koji ne misle kao oni, jebeš i hrvatske katoličke popove koji stalno zabadaju nos u pičke Hrvatica, one su im problem, a u ime pojebane djece i pasa nikad neće organizirati marš. Jebeš sav taj ustaški, lopovski i katolički šljam.
Ja, srećom, živim u Rijeci, gradu stotinama svjetlosnih milja udaljenom od ustaša, ubojica, kriminalaca, jebača djece i pasa i preglupih glasača. Ne, za to kako danas diše Rijeka nije zaslužan Obersnel.
Mi građani, mi Riječani, nismo ni Splićani ni Zagrepčani. Još kad bi Obersnel bio samo malo, malo aktivniji pa da najzad sagradi oko Rijeke zid visok sto metara. Da sve ustaše, svi djecojepci i pasojepci, svi oni koji u ime obitelji ponižavaju žene, svi kriminalci koji lovom građana sebi kupuju glasače, ni ne pomisle ući u jedinu hrvatsku oazu razuma.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Uto Maj 30, 2017 2:09 pm

MATURALNA ZABAVA

Što je maturalna zabava? To je noć kada djevojka smije izložiti sise pogledima staraca i mladaca a da njihova erekcija bude u skladu sa zakonom. Maturalnim plesom se dijete službeno pretvara u ženu, u predmet koji muškarci ocjenjuju uzimajući u obzir broj grudnjaka, duljinu nogu, čvrstoću guzice, ljepotu zuba, sjaj dlaka na glavi. Cure to ne doživljavaju tako jer njima svane da su nešto a ne netko kad prestanu biti nešto i postanu ništa. Tamo negdje oko trideset i pete.

Sve dok smo mlade, tvrde gdje treba, mokre gdje treba, sisate i punih usana mislimo da smo gospodarice i nimalo nas ne brine što je naša najveća snaga među našim nogama. Kad shvatimo da to ne bi trebalo tako biti, da smo ljudska bića poput muškaraca, da bismo svijet morale osvajati mozgom a ne međunožjem, već je kasno. Ono najbolje je iza nas, sloboda, a ono najstrašnije, bitka sa dječurlijom i borba za alimentaciju, budućnost. Ne rađajte, komadi! U djeci čuči vaša smrt.
Mnoge žene mojih godina, i one mnogo mlađe, zgražaju se nad izgledom današnjih maturantica. Često čujem kako izgledaju “poput kurvi” i kako “mi tako nismo izgledale”. I nismo. Meni današnji look djevojaka koje maturalnim plesom slave svoju zrelost ne smeta, dapače, potvrđuje moju teoriju, mi smo, dok smo, sise, guzica, pička.
I moja je generacija bila gola. Svijetom smo hodale u mini suknji i mahale golim sisama, ali to smo činile u ime slobode, ne da bi se nekome od sponozora na nas dignuo. Žene moje generacije vjerovale su da smo “ravnopravne”, znam da to danas glupo zvuči, i da ćemo nešto u životu postići glavom. Danas vidim da smo bile glupe k’o kurac, ali bilo je dobro dok je trajalo.
Ipak, nikad se žene na Zapadu nisu ovako “kurvinjski” nudile kao danas. Stavila sam “kurvinjski” pod navodnike jer današnje cure ne držim kurvama nego ropkinjama koje u muškom svijetu moraju pristati na muška pravila igre.
U mračini u kojoj sam odrasla nije sve bilo ovako crno. Žene je ipak više definirao fakultet nego pička. Ja sam svoj prvi stan kupila svojim parama u dvadeset i sedmoj godini. Danas žena u Hrvatskoj do svog ključa može doći jedino ako joj ga uruči otac, muž ili bogati jebač. Rijetke su te, ako ih uopće ima, koje danas samo pameću mogu doći do vlastite slobode.
To me užasava. Žene se ne bune. One koje dignu glas svoju dernjavu plaćaju životom. Četrdesetak ubijenih žena godišnje. Taj podatak u Hrvatskoj baš nikoga ne uznemiruje. Zašto i bi? Muškarce ne ubijaju, zar ne? Otkako imamo Hrvatsku žena se iz ljudskog bića, što ona većim dijelom jest bila u Jugoslaviji, pretvorila u predmet, u komad mesa, čim lakši tim više na cijeni.
Pogledajmo portale, novine, teve ekrane… Kad se piše ili govori o ženama iz javnog života najčešće se spominje kako se ona nakon poroda brzo vratila “na staro”, kako se nakon gubitka kilograma, “pretvorila u ljepoticu” iako joj je osnovni posao bacanje kugle, kako… O položaju žene u Hrvatskoj najbolje govori “Otvoreno”, jedina politička “ozbiljna” emisija na državnoj televiziji.
Koncept je jednostavan. Postoje dva voditelja, “pametnih” voditeljica u Hrvatskoj očito nema. U studiju sjede, najčešće, planetarno glupi muškarci zakopčani do grla, koji analiziraju stanje u zemlji i govore nam gdje je rješenje.
Rješenje bi bilo sve hrvatske kriminalce koji vladaju Hrvatskom osuditi na doživotnu robiju i Todorićima, primjerice, oduzeti svu imovinu i prisiliti ih da žive onako kako žive njihove prodavačice.
To nikad nećemo čuti. Žene u toj emisiji ukazuju se rijetko, a kad se i ukažu onda ja i sve druge uvijek gledamo što imaju na sebi. Žena je šminka, žena je haljina, žena su nokti, muškarci su Pamet.
Nikad se neće ostvariti moj san, ali tko mi brani da sanjam. Zamišljam sebe na maturalnoj zabavi moga unuka Kreše. Vidim ga kako pleše. Njegova partnerica u tamnom odijelu, on sa ružičastom krpicom oko bokova. Vidim mu dlakave, dugačke, mišićave noge, vidim mu krasan, obrijani torzo, nabrekle mišice, blještave zube, bistre oči, i, da, gotovo sam zaboravila, kad se naglo pokrene, pod jakim svjetlom bljesnu njegova čvrsta, mala jaja i veliki uzdignuti kurac.
Moja vršnjakinja, gospođa u osamdesetoj, uzdiše pokraj mene, sjedimo za istim stolom, mljacne, škljocne umjetnim zubima. Čujem:”Mmmmmmmmmmmm.” NE BUDITE ME!
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Pet Jun 02, 2017 11:03 pm

NAJZAD SLOBODNA?

Odrasla sam u Mošćeničkoj Dragi. Živjeli smo u rupetini, moji roditelji, nona, sestra i ja. Uvijek kad bih se izvukla iz naše kuhinje koja je bila ispod razine zemlje zapanjila bi me ljepota u koju bih kročila. Kamena ribarnica, blještavo more, barke. Sve sam odrasle ljude znala, sva su mi djeca bila prijatelji.

U parku smo se igrali na Indijance i kauboje, izrađivali perjanice od krupnog lišća omamljeni mirisima mora i zemlje koju smo osjećali pod golim tabanima. Ljeti ni jedno dijete nije nosilo obuću. Svake bismo godine svi izgorjeli na suncu, rane bismo liječili skačući u more. None ili mame bi nas zvale na ručak ili večeru vičući sa terasa, balkona ili prozora.
Uz Mošćeničku Dragu nikad me nisu vezivale lijepe uspomene. Vrlo rano sam naučila da ljepota i strava mogu ići ruku pod ruku. Otac me mlatio do krvi, pobjegla sam iz kuće mlada da ga ne bih ubila, kasnije mi je tisuću puta padalo na pamet da sam ga trebala ubiti pa onda pobjeći. Uvijek kad bih se sjetila njegovih krvavih očiju i šutljive majke koja bi me iz kuta kuhinje u kojoj je i danju gorjelo svjetlo očima preklinjala da umuknem, osjetila bih u sebi mukli bijes, gađenje, samosažaljenje. U našoj se “kući” moralo šutjeti kad bi On stupio u nju.
Ne znam koje je godine umro moj otac. Dok je on živio u Mošćeničkoj Dragi svaki mi je odlazak tamo bio stres. Što ako ga vidim, a vidjet ću ga? Mogu li pokraj vlastitog oca proći a da ga ne pogledam? Mogla sam. Hodala bih trgom uzdignute glave dok me on promatrao. Svoj bih Audi parkirala tamo gdje ga je on morao vidjeti. Neka zna da sam u životu uspjela, neka zna da nisam postala ništa od onoga što mi je on proricao. Pijanica, propalica, ludara koja misli da se nešto u životu može postići učenjem. “Ja imam životnu školu”, stalno sam slušala od nepismenog muškarca punog zlobe.
A onda je umro. Išla sam u Mošćeničku Dragu opuštenije. Nema Ga i nikad Ga više neće biti! Dobar osjećaj. Samo kad bi čovjek mogao povjerovati da su zli očevi smrtni. Dugo, dugo, rekla sam da ne znam kad mi je umro otac, sigurno je prošlo desetak godina, moj mrtvi otac čekao me u kafiću u centru Drage. Ispijao je čašu bijelog vina, crvene oči, zašto nisam njegovu doktoricu pitala kako se zvala bolest, danas ja imam crvene oči, mrtav se skrivao iza sunčanih naočala.
Kad je to bilo? Šetala sam centrom Rijeke, maturanti su divljali, dan je bio krasan, poželjela sam pobjeći od budućih ljudi kojima će bacanje brašna na prolaznike zauvijek ostati jedini čin pobune. Kamo da pobjegnem? Sjela sam u autobus za Mošćeničku Dragu. Koji zajeb. U isti su se autobus ukrcali i pijani maturanti. Do Opatije su urlali:”Puši kurac, šole, puši kurac, šole.” “Šole” je šutio. I svi mi.
Prošla sam pokraj onog kafića. Za stolom nije sjedio moj mrtvi otac. Umjesto olakšanja, osjetila sam izdaju. Zašto te nema? Zašto nisi tu danas kad možemo razgovarati ravnopravno, danas kad smo vršnjaci, danas kad i ja imam “životnu školu”, danas kad bi u ratu sa mnom ostao bez oružja? Oko mene su bili ljudi koje znam, četrdesetak godina mlađi. Samo sam ja ostarjela? S mukom sam shvatila da su svi ti moji nekadašnji prijatelji njihova djeca. Čudno su me gledala kad sam ih pitala kako nona, kako nonić? Sve none i svi nonići odavno su mrtvi, mrtve su i neke moje prijateljice i prijatelji.
Mošćenička Draga je postala meni nepoznato turističko mjesto umočeno u poznate mirise. Lijepa je. More se ljeska. Tamo je i stara ribarnica i riva, tamo su i barke. Tamo sam i ja, strankinja kao i gospođa koja je došla iz Njemačke da bi sjela za stol pokraj moga i naručila makjato bez kofeina. Kad ostariš učiniš ono što, dok si mlad, misliš da nikad nećeš. Oprostila sam ocu. Sve. Žao mi je što nikad nismo mogli razgovarati. Žao mi je što Mošćenička Draga više nije moje mjesto.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Sre Jun 07, 2017 11:58 am

ON I NJEGOVE ŽENSKE

U Hrvatskoj su opet završili nekakvi izbori? Na ekranima su se ukazivali muškarci oduševljeni što su i ovaj put pobijedili. Učinilo mi se čudnim kako na izborima baš svi mogu pobijediti, mislila sam da gledam dokumentarni film o priredbi u nekoj od naših novouređenih ludnica. Bila sam u krivu. Zaista se biralo. Ništa nisam kužila jer ne idem na glasanje. Neki stručnjaci tvrde da neglasači omogućavaju lopovima da osvoje vlast. Da sam ja otišla na glasanje ne bi pobijedili lopovi nego kreteni. To je jasno svakom idiotu koji glasa u Hrvatskoj. Srećom, sve ih je manje. Za godinu ili dvije glasat će u nekoj manje egzotičnoj zemlji.

Baš kad sam htjela isključiti televizor i posvetiti se pečenju palačinki na ekranu se ukazao, pretpostavljam, jedan od naših najuglednijih političara. Pobjednik je djelovao pijano, izmoždeno, nesuvislo, drogirano, neispavano, retardirano. Izgledao je poput luđaka. Najavio je, mucajući i tupo gledajući nikamo, da će održati kratak govor jer idućeg jutra kreće na posao. Nekoliko je puta naglasio kako idućeg jutra ide na posao i kako on idućeg jutra ide na posao i da on idućeg jutra ide rano na posao. On će prvi biti na poslu. Idućeg jutra. Zatim je nabrojio kome mora zahvaliti.
Za njegovu pobjedu najzaslužniji su njegov pas i dragi Bog. I njegova mama. Pa opet pas, pa Bog. Pa mama. Liječnike iz Vrapča koji su ga, činilo mi se, pustili na slobodu nije spominjao što mi je bilo jako čudno. Možda je brisnuo s Raba? Očekivala sam da će pozdraviti gospođu koja vodi ludnicu na Rabu, oko ludnice je krasan park, ni to nije učinio. Red psa, red matere, red Boga, red psa, red Boga, red Boga, red matere…
Ničemu se čovjek ne treba čuditi u ovoj zemlji. Ja sam one večeri ipak ostala bez teksta. Buljila sam u ekran, štipala se. Je li to moguće? Iza onog bolesnika stajale su samo žene.?! Pretpostavljam sa kvocijentom inteligencije 100. Ni jedna nije, dok onaj gospodin nije krenuo slinom gađati nazočne, djelovala retardirano. Pa ipak… Sve “dame” u “najboljim godinama” koje su se na pozornici posložile iza pasoljupca i mamoljupca i bogoljupca, zaljubljeno su gledale u bolesnog čovjeka. Smiješile se. Pljeskale na svaku njegovu “bazu” tipa, hvala psu, hvala mami, hvala Bogu, hvala psu, hvala mami, hvala Bogu, hvala psu… Ej, nisam mogla vjerovati svojim očima.
Nikad se u povijesti hrvatske politike nije vidjelo toliko žena kako stoje iza Pobjednika, pokazuju zube, plješću i bale na slinoštrca. Dosad je ta odgovorna funkcija bila rezervirana samo za muškarce. Da, i odjenule su se kao da su krenule na kresanje sa pasoljupcem, mamoljupcem i bogoljupcem. Čedno, a opet seksi. Gospodin je veeelikiii katolik, da nije ne bi mu Bog pomogao, zato su one ženske istovremeno djelovale i kao svetice i kao dobro plaćene droljetice koje se znaju samo smiješiti, pljeskati i treptati.
Želim reći, prestrašno je bilo gledati na ekranu toliko lažnih glupača na jednom mjestu. Koristoljublje se moglo rezati nožem.
O, mama, o, Bože, o, Bleki! Sram me što sam žensko.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Pon Jun 12, 2017 8:06 pm

KAD SE DALMATINCU* DIGNE

Ne zanima me koju funkciju u Vladi obnaša Janica Kostelić. Znam samo da to ima neke veze sa “športom”. Janica je jučer, ili je to bilo prekjučer, krenula trajektom na neko “športsko dešavanje”. Na trajektu je bila u društvu dviju žena. Nekolicina hrvatskih “heroja” ogorčena stanjem u hrvatskom “športu” vebralnu ju je napala i podijelila javnost. Neki veliju da je Država pogriješila kad je divljake, ili bar većinu njih, smjestila u prdekanu na hlađenje, drugi veliju da je “heroje” trebalo ostaviti na miru jer “političari” koji su “javne osobe” moraju moći podnijeti verbalni linč. To im je u opisu poslova i zadataka, zemlja koja agresivne klince pune sperme spriječi u nasilju je “nedemokratska”.

Koja zamjena teza?! O čemu se ovdje radi? Priča je, po meni, vrlo jednostavna. Političarka Janica otplovila je u leglo osa potpuno nezaštićena. Ukrcala se na trajekt onako kako se ne bi ukrcao ni jedan visokopozicionirani državni dužnosnik. Vidimo kako naši mužjaci putuju. Audiji, rotirke, tjelohranitelji, pa im ti, ma koliko bio pravedno i nadrkan i mlad, aj malo priđi, pa ih, u ime pravde i istine i demokracije, pošalji u kurac.
Taj film nismo gledali i nećemo ga gledati jer su naši političari kriminalci običnom puku onoliko nedostupni koliko je Janica, koja nije kriminalka, dostupna. U tom kontekstu potpuno se slažem da je kretene koji su dobro procijenili da se Janici mogu najebati majke jer oko nje nema nikoga, trebalo poslati na hlađenje. Ne zato što krivo misle, ne zato što nemaju pravo tražiti da se stvari u hrvatskom “športu” raščiste, nego stoga jer su skupina kukavica koja je skužila da na bespomoćnoj ženi može opušteno drkati i još biti žrtva.
Ako je Hrvatima i Hrvaticama, bili oni mladi ili stari, do borbe i raščišćavanja, zašto ne nasrću na Todoriće? Plenkovića? Kolindu? Onog esdepeovskog dvoineštometraša iz Pule? Kardinale tucače dječice i pasa? Borce i borkinje protiv abortusa? Naše lezileboviće koji u EU mlate tisuće eura mjesečno da bi tamo mogli ulagati maksimalne napore u širenje laži o EU, mračnom leglu još mračnijeg evropskog fašizma?
Ali, ne. Klinci su odabrali Janicu. Mediji su njihov zločin blagoslovili jer pisači po portalima nisu ništa pametniji od glupana na trajektima. Zato se ovaj najobičniji napad na nezaštićenu osobu koja bi, s obzirom na funkciju morala biti zaštićena, pretvorio u dijalog između onih koji tvrde da je napad na Janicu “demokratski čin”, a zatvaranje majmuna “narušavanje demokracije”, dok Država misli da je to kriminalni čin i treba ga sankcionirati.
I treba! Jebite se, “heroji”. Najlakše vam je napasti nemoćnu ženu, a onda preko portala kukati kako vi niste napali nju nego ono što ona predstavlja. Bilo bi krasno da je Janica Kostelić inkarnacija svega zla što se u Hrvatskoj dešava. Kako bi nam život bio lijep. Bacili bismo je s trajekta i krenuli u bolje sutra. Nažalost, nije tako. Janica je političarka kojoj je onemogućeno pravo na zaštitu. Istovremeno silne pare trošimo na zaštitu onih koje bi zaista trebalo baciti sa trajekta.
E, moji klinci. Da ste utopili Kolindu, Plenkovića, Bozanića, Mamića, Todoriće i ekipu, skinula bih vam kapu. Ovako, mlatretirati sirotu ženu to mi izgleda tako mužjački, tako kukavički i tako…, jebe mi se što ćete o meni misliti, dalmatinski.
Davno je vaš najveći pjevač Dragojević jednu od svojih bivših cura s kojom je bio u vezi, dok je bio i ostao sretno oženjen, nazvao “štracom” jer je okolo pričala kako je kreše. Za većinu vas sve su žene “štrace”. Janica nije najebala zato jer zagovara određenu politiku nego zato jer je ona u vašoj percepciji “štraca”. Koji ste vi jebeni neandertalci!
* Znam da ima iznimki
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Sre Jun 14, 2017 3:00 pm

OTVORENO PISMO JUŽNIM PACIFISTIMA

Kad pišeš blog misliš, jes, ubola sam temu, čitat će se za popizdit, a onda je pročita tvoj muž pod uvjetom da mu krišku dinje omotaš pršutom.Nitko od nas koji šaramo po internetu ne čini to da bi bio žestoko nečitan. Naprotiv, želimo da nas ljudi komentiraju, zaustavljaju na cesti, bacaju nam se oko vrata… Potreba da budeš “bitan” i “moćan” u čovjeku umire posljednja. To je posebno važno ljudima u godinama, još ako si žensko, žestoko nebitno, a još uvijek živo.

Nema boljeg osjećaja nego kad ti tekst komentiraju i bolesni i zdravi. Tvoje pisanje ima smisla, NETKO ME ČITAAAAAAAAAAAAAA! Jučer me se čitalo. Na moj sam račun pročitala ono što najčešće i čitam, ipak me uvijek ispočetka razgaljuje.
Ti si stara frustrirana krava, suha, željna kurca, pišeš pizdarije, verbalno zlostavljanje nije zlostavljanje. Dalmatinci, svi Dalmatinci nisu govna, nije istina da svi Dalmatinci ne poštuju žene, puši kurac, pizda ti materina, puši kurac, mi smo miroljubivi.
Nešto o mom blogu. Sve što mi se dešava je moj izbor, nisam državna dužnosnica, pišem što me volja i kako me volja i svaki kurac koji mi ponudi neki kurčeviti Dalmoš, bilo je i onih iz unutrašnjosti, ja sam zaslužila, mislim ponudu. Digresija, zašto dečki misle da je nuđenje kurca uvreda? Kad žena, bila stara ili mlada, izražava mišljenje ona je opaka provokatorica. Nikad nisam pušila kurčeve po kućama. Pušenje kurca je intiman čin između dvoje koji se vole.
Neki od vas poručuju mi da “verbalno zlostavljanje” nije zlostavljanje. Kad je onaj naš esdepeovski političar, ministar, postoji snimka, riječima nasrnuo na ženu on ju je zlostavljao ma kako presuda hrvatskog suda glasila na tu temu. Presude hrvatskih sudova u pravilu mužjaku daju pravu da žemu ubija na tisuću maštovitih načina. Verbalno zlostavljanje jest zlostavljanje. O hrvatskim sudovima mislim sve najgore, posebno kad sude ministrima.
Jesam li ja stara, frustrirana krava? Sa svojim sam čitateljima uvijek bila iskrena pa ću biti i danas. Nisam frustrirana ali jesam stara. Pa? Vi koji mi to zamjerate bojite se više od svega da ćete biti lijep i mlad leš. Tko je tu frustriran? Starost se ne dešava drugima, dočekati starost u Hrvatskoj pravi je podvig. Imam šezdeset i osam godina, ja sam heroina Hrvatske. Starost nije sifilis, star si kad imaš unuka Krešu, a to je vrhunski gušt.
Jesam li suha? O, bože, kako drkadžije znaju biti slikovite. Da, jesam suha. I što ćete s tim podatkom? I vaša je nona suha pa vam, idioti, kuha čaj. Suhoća ne određuje čovjeka. Vi drkate svaki dan pet puta dnevno, vi ste definitivno često mokri. Što to znači? To samo znači da ste mokri i da morate papirom brisati spermu iako, to vam nitko nije rekao, mokri biste mogli biti i na ugodnije načine. Biti mokar nije kvaliteta sama po sebi kao što biti suh nije hendikep.
Jesam li željna kurca? Jeste li vi, dečki, željni kurca kad ga tako često spominjete? Kad jašete na nogometašima? Kad hvatate mokre majice svojih junaka? Vi definitivno jeste željni kurca, ja nisam. Ali, dragi moji, ni to nas ne definira. Čovjek je više od kurca.
Prelazim na najbitnije iz mog jučerašnjeg teksta. Sve sam Dalmoše proglasila nasilnicima što, naravno, ne drži vodu, ali je uznemirilo one koje sam željela uznemiriti. Normalni Dalmatinci se ne pale na hiperbole, nasilne drkadžije krenu se braniti napadajući mene kao osobu koja pretjeruje. I pretjerujem. Pa? Moj blog. Moj blog. MOJ BLOG! Tko vas tjera da ga čitate? Vi smijete Janici Kostelić nuditi kurac na pušenje? Onda i ja smijem vas zlostavljati pišući kako su svi Dalmoši drkadžije. Možda ćete shvatiti kako se osjeća žrtva? Jadno se osjeća.
Kraj ovog teksta mi je fenomenalan. Idućeg utorka putujem za Orebić, najljepše mjesto na svijetu, bit ću na trajektu koji kreće iz Ploča u 12.15, a u Trpanj stiže u 13.15. Moji prijatelji misle da ćete me prepoznati i baciti sa trajekta. Dok se budem davila u ušima će mi zvoniti, puši, puši kurac, suha kravo stara.
E, pa, čekam vas. Bacite me s trajekta. Svaka me kost boli. U pravu ste. Starost jest sranje.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Uto Jun 20, 2017 7:10 pm

O “MAMAMA” I “TATAMA”

Uvijek kad u nekoj blještavoj reviji vidim estradnu zvijezdu kako zaljubljeno gleda u svoje, za potrebe snimanja, ušmninkano dijete, okrene mi se želudac. Poželim vrisnuti, dijete nije modni dodatak ni dokaz da ste normalni, dijete je netko uz koga treba biti, netko tko ti život pretvara u doživotnu robiju. Uspješni ljudi djecu ne doživljavaju kao robiju zato jer uz njih ne robijaju oni nego čuvarice djece.

Može li se biti i uspješan biznismen ili slavna pjevačica i dobar otac i dobra majka? Ne može. To jedno drugo isključuje.
Doduše, od velikog “biznismena” nitko ne očekuje da bude veliki tata, fotkica je dovoljna, ni od mame nitko normalan ne očekuje da bude uspješna mama, ali žene u toj priči uvijek moraju biti velike glumice.
Tata dođe pa ode, mama ostaje zauvijek. Ma kakva bila. Trenutno živimo u vremenu kad je trendi biti “tata”, kad si slavan i uspješan. Još je više u trendu biti i “mama” i zvijezda. Kad velika mama i veliki tata jedno drugome dosada onda krenu u rat za dijete ili djecu jer se to od njih očekuje.
Pa onda “mama” angažira najpoznatijeg odvjetnika za razvode, pa onda tati netko kaže koja će mu poznata odvjetnica omogućiti da dijete viđa najmanje pet puta dnevno jer on bez djeteta jednostavno ne može. Ne može da ga jebeš.
Bez djeteta ne može ni mama, to je i nekako logično, ipak joj je bilo u trbuhu neko vrijeme, a ti dani su joj bili “najsretniji u životu”, i još joj je bio “najsretniji dan u životu kad ga je prvi put uzela u svoje ruke i privila uz sise i još joj je bio najsretniji dan…” Pa ipak je nakon poroda svojim najvećim životnim uspjehom proglasila činjenicu da se u samo dva tjedna “vratila na staro”. Zašto je modernim ženama životni cilj “vraćanje na staro” iako, ma koliko glupe bile, negdje u silikonskoj sisi naslućuju da povratka nema.
Ženska zvijezda, između sedam rastezanja na spravama četrnaest puta tjedno, sve za povratak “na staro”, daje intervjue i uplakana govori kako ne može nikako pristati da “on” viđa dijete jednom u dva tjedna, “dijete treba mamu”. Na ekranima možemo vidjeti vodu u očima očajne “mame”. U istoj teve emisiji primjereno žalosna voditeljica daje mikrofon i očajnom “tati”. On misli da dijete treba “i tatu”. “Tata” u očima nema vode jer je muško pa se zato zna kontrolirati. Nema vode u očima, ali sve u studiju miriše na nju. Mislim, vodu.
Portali vrište, nacionalna tragedija osvaja sve naslovnice, hoće li mala Mary Ann ostati kod tate 200 dana u godini, to će joj ubiti majku koja nije kod kuće tristopedeset dana u godini, ili će neka milostiva sutkinja ipak stati na stranu “mame”, samo je jedna mama, pa malu Mary dodijeliti mami 340 dana, a tati što ostane? Nacija je podijeljena. I uznemirena. Borkinje za ženska prava su na nogama. I borci za muška. Zašto mama više vrijedi nego tata?
Ne vrijedi. U ovoj priči ne vrijede ni mama ni tata jer ni jedno ni drugo pojma nemaju što znači podizati dijete. Zato jer ih to ne zanima, što je legitimno, zato jer mama mora pjevati, a tata trgovati. Sve su to morali i prije “sretnog događaja”, ali se time nisu opterećivali jer ni jednome ni drugome nije bilo na kraj pameti brinuti o djetetu. Bogati rađaju djecu dadiljama, siromašni sebi.
Zato bih ja, da sam ja netko, malu Mary Ann dala u dobre ruke. Možda postoji netko u Hrvatskoj ili Srbiji tko bi u njoj vidio ljudsko biće, a ne sredstvo kojim ono dvoje jebu jedno drugo dok ne ubiju boga u onom trećem.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Čet Jun 22, 2017 9:11 pm

JA SAM MAMA NEMAMA

Moj sin ima sina, zove se Krešo, opsjednut je njime. I njegova majka. Mali trenira rukomet, trči, ima šest zlatnih medalja, uči čakavski, engleski i njemački. Odlično pleše i pjeva, na priredbi organiziranoj na kraju školske godine bio je fenomenalan. Ne pitajte me za detalje jer ga ja nisam gledala. Dječica mi idu na živce i pojedinačno i u paketu. Ima samo petice. Ovo je malo intimno, ipak ću vam reći, kad se mali pokaka, preciznije rečeno, baš onako dobro posere, onda to moj sin snimi pa fotku šalje mami. Šutim. Ne komentiram. Unuka vidim jednom mjesečno, njemu, pretpostavljam dovoljno, meni zna biti previše.

Kad sam ja bila mlada mama djeca nisu bila u modi. Zašto sam uopće rodila? Bilo mi je dosadno. Radila sam od sedam do tri, hodala sa istim muškarcem godinama, osjećala sam se starom. Nekad su žene u dvadeset i četvrtoj morale davati intervjue uvijek na istu temu, kad ćeš se udati, šta se čeka, a onda, kad ćeš roditi, pa kad rodiš, kad će drugo…
Bila sam očajna zbog trbušine koju sam vukla okolo. Haljina široka poput čadora trebala mi je sakriti trbuh. Nekad su trudnice trbuhom slale poruku, ja sam se pojebala, tek u posljednje vrijeme svojim loptama u uskim majica urlaju, razveselite se, ljudi, ČUDO na putu. Mislila sam, o, kako sam glupa bila, da će se moja životna frka, bolovi u leđima, otečeni zglobovi, nedostatak muških pogleda, onih muških pogleda, da će se sve riješiti porođajem. O, o, o, kako sam glupa bila.
Dok sam rađala nije uz mene bio muž, hvala dragom bogu da se to tada nije nosilo. Nije bilo ni epiduralne. Onima koje su vrištale doktori bi govorili, ne deri se, kravo debela, mi koje smo šutjele rađale smo danima. Kako bi koji liječnik prošao pokraj nas uvalio bi nam šaku u pičku, da nas “raširi”, pa išetao sa cigaretom u ruci. Kad sam rodila, nakon pitaj boga koliko sati paklenih muka, polegli su me na nosila na podu, nije bilo dovoljno kreveta.
Prvi susret sa mojom kćeri bio je utopljen u pakleni strah. Dokle će se derati ovaj komad mesa? Rodila sam i drugo. Znala sam što me čeka i jebala sebi mater što nisam odoljela pritisku. Kad se u meni prvi put probudila bezuvjetna ljubav prema mojoj djeci? Ona Ljubav, ona LJUBAV koja postoji samo između mame i njene djece? Nikad. Meni, i ne samo meni, ženama moje generacije djeca su žestoko išla na živce jer su nam otela muževe i život. U moje bi vrijeme svaki otac izašao iz kuće kad bi u kuću ušlo dijete. Mi, mlade mame, rastrzane između posla, dječurlije i ostavljene od muževa svoju smo frustraciju prebacivale na djecu.
Kako? Ja bih svoju puštala da se mlate u dnevnom boravku dok bih ja u zahodu, s vremena na vrijeme, puštala vodu i čitala “Prohujalo s vihorom” po šesti put. Kad su krenula u prvi razred u školu ih je otpratila moja mama. Pokoj joj duši. Da mi o tome život ovisi ne bih znala odgovoriti na pitanje kakvi su bili đaci moja djeca. Završila su fakultete, nisu pila, nisu se drogirala, ili jesu ali ja to nisam znala. Kako su rasla tako mi je bilo sve jasnije da sam mogla i bez njih. Što ti djeca mogu donijeti? Dok su mala jebu te anginama, lomovima, upalama ušiju. Kad odrastu ljubavnim jadima, promašenim životima, nedostatkom ambicija. Mislim, djeca te dovijeka jebu ako se daš jebati. Nisam ta.
Samohrane majke moje generacije bile su u jednako jebenom položaju kao što su to i njihove sestre danas. Zajednička nekretnina je rastavom automatski postajala njegova, do svoje polovice mogle su, nakom dvadeset godina sudovanja, doći samo one koje su imale ljubavnika odvjetnika. Moj slučaj. Srećom, u moje vrijeme postojale su bake. U moje vrijeme postojala je moja mama. Ja bih svoju djecu iskipala pred njenom kućom na moru i deset minuta kasnije vrišteći od sreće prašila u fići u bolji život. Tri mjeseca godišnje valjala bih se u slatkoj slobodi. Danas mi djeca govore da su plakala kad bih otišla. Zašto, pojma nemam.
Je li mi žao što sam bila loša majka kojoj djeca nikad nisu bila prva i jedina i vječna ljubav? Nije. Ni Krešo nije moja najveća ljubav. Najviše na svijetu volim svoga ljubavnika i mačku Pepicu. Moja djeca, to mi često kažu, najviše na svijetu vole mene. Da, imam krasnu djecu.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   

Nazad na vrh Ići dole
 
Vedrana Rudan
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 18 od 18Idi na stranu : Prethodni  1 ... 10 ... 16, 17, 18

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -  :: KNJIŽEVNOST I JEZIK :: BIBLIOTEKA DANUBIUS FORUMA :: DOMAĆI PISCI/PESNICI-
Skoči na: