DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.


DOBRO NAM DOŠLI !



DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -

-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
 
PrijemPORTALČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupi

Delite | 
 

 Vedrana Rudan

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : Prethodni  1 ... 10 ... 16, 17, 18, 19  Sledeći
AutorPoruka
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Vedrana Rudan   Čet Jun 24, 2010 11:19 pm

First topic message reminder :

Biografija. Vedrana Rudan rođena
je u Opatiji, 29. oktobra 1949. godine, u 00:10 časova. Živi u Rijeci.
Kolumnista je hrvatskog nedeljnika "Nacional".

Vedrana Rudan ponovno jaše. I to u velikom stilu.

Autorica koju najviše volite mrziti ovog puta nudi dvije knjige u
jednoj, uz dva (više nego) provokativna naslova Kad je žena kurva/ Kad
je muškarac peder.

Ovo je nadasve neumoljiv, blasfemičan pogled na ovdašnju svakodnevicu
i sve nas - muškarce i žene. Rukopis Vedrane Rudan oštar je poput
smrtonosnog štektanja strojnice. Starost, smrt, gubljenje ljepote, loš
seks, mržnja, nasilje, pokvareni, ustajali međuljudski odnosi - sve su
to naličja onih ljepših tema koje zapravo pokreću autoricu: mladosti,
života, ljepote, dobrog seksa, ljubavi, blagosti, dobrih, svježih
ljudskih odnosa. Ali, kao istinski moralistički pisac koji neprestano
pretražuje skrovita područja i, sa strašću nevjernog Tome, gura prst u
bolnu ranu, opipava šavove i spojna mjesta, Vedrana Rudan uvijek je
spremna podsjetiti nas da stvari nisu ni izbliza onoliko jednostavne
koliko bi možda neko volio vjerovati i da se na kraju svake potrage za
smislom krije tek po jedno kozmičko razočaranje. Stoga, ne dopustite da
vas prevare!

Da će ova knjiga, kao i sva ranija djela Vedrane Rudan, iznervirati
mnoge u to nema baš nikakve sumnje, ali bi do sada već svima moralo biti
jasno da je to i bila osnovna autoričina namjera. Tko to još nije
shvatio, najbolje da zaobiđe ovu knjigu. Ovo je esencijalna literatura
isključivo za one koji su spremni da zarone i prođu kroz sve slojeve
globalnog "smetlišta" u kome živimo vođeni sigurnom rukom paklene
jahačice.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži

AutorPoruka
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Uto Mar 07, 2017 3:38 pm

POKAŽI MI SVOJU PICU

Pa šta ako ovaj tekst pišem jer je sutra Dan žena? Tko vas jebe, dečki. Sutra neću moći pisati jer ću se naliti u čast činjenice da sam žensko. Drago mi je da sam žensko. Ubila bih se da mi naraste kurac iako nije lako. Diskriminirane smo na milijun načina i potpuno je svejedno da li živimo u Švedskoj ili Saudijskoj Arabiji. Muškarci su maštoviti, ne ubijaju nas u svim krajevima svijeta na isti način. Sigurna sam da je ovaj problem nerješiv na nekom “globalnom” nivou ali lokalno, mislim ono, jedan na jedan… U Hrvatskoj ne prođe dan da neka žena ne dobije nož u vrat zato jer je njezin dragi voli. Gad iz zatvora izađe prije nego što u njega uđe. Kad žena “iz ljubavi” uvali nož u vrat čovjeku svog života dugogodišnja robija joj ne gine. Da ne bi ostale sretnice dobile inspiraciju.
Pristrana sam, to znaju svi oko mene, muškarci mi se gade. Ne svi, ne onih pet koje volim. Muškarci. Govna koja će svako sranje što nam ga uručuju prikazati kao poklon. Imaju veće plaće jer su uspješniji, uspješniji su zato jer nemaju menstruaciju. Ne možeš krvariti i biti šefica marketa. Mi i rađamo, a zato jer rađamo moramo brinuti o djeci, dojiti, voditi ih u vrtić, školu, vjeronauk, neka curice i dečki nauče tko je nastao od čijeg rebra i tko zbog toga mora najebavati do smrti.
Mi imamo i stare roditelje, njegove i naše, o kojima treba brinuti. Ne možeš odletjeti u Njujork na službeni put ako njegov otac ima upalu prostate. Tko će mu kuhati, jebiga? Nije žensko na ovome svijetu da putuje, zarađuje i jebe se na službenom putu, naše je da rađamo, rodimo, da budemo trudne i da nam muškarci govore kako je to biti trudan, što je menopauza i kako je steći… O temama o kojima nikad ni jedan muškarac na ovome svijetu ne može ništa znati oni znaju sve.
Bacila sam oko na internet. I izrigala se. U Rijeci je predstojnik Klinike za porodništvo i ginekologiju muškarac. U Zagrebu je muškarac na čelu Sestara milosrdnica i Klinike za porodništvo Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dečko je šef i Svetog duha, muškarac upravlja i splitskim rodilištem i zadarskim. Jedina žena na čelu rodilišta je gospođa iz Osijeka. Neću joj spomenuti ime jer je to podatak od danas a do sutra će vjerojatno dečki zaključiti da ona to ne može ostati jer ima jajnike.
Zamislite da je obrnuto. U Hrvatskoj se urologinje mogu izbrojiti na prste jedne ruke. Zato jer dečki misle da ni jedna žena ne može o njihovom kurcu znati više od njih samih. Prostata je nešto što samo oni imaju, kako žena može uvaljivanjem ženskog prsta u [b]mušku guzicu doći do bilo kakvog pametnog zaključka kad ženska nema ni prostatu ni mušku guzicu ni kurac. Zato oni svoga đoku polažu samo u muške šape, zato oni svoj čmar šire samo dečkima. A opet, s druge strane, o našem međunožju sve znaju. Pametni su za popizdit.
Kad negdje organiziraju kongres, bio je jedan u Osijeku, Hrvatski kongres ginekologa s međunarodnim sudjelovanjem, u Organizacionom odboru bili su samo muškarci, u Znanstvenom odboru 24 muškarca i 7 žena, u dopredsjedništvu Kongresa 3 muškarca i 1 žena. Tajnice su bile žene. Na Kongresu o reprodukcijskom zdravlju, planiranju obitelji i kontracepciji u Šibeniku, hotel Solaris, bilo je 25 predavača, od nji 6 žena. U Topuskom je Crkva organizirala ginekološki kongres. Čak i hrvatski popovi koji u životu pičku vidjeli nisu vrhunski su ginekolozi.
Na čelu Hrvatskog društva za ginekologiju je muškarac. Na čelu Hrvatskog ginekološkog onkološkog društva je muškarac, dopredsjednik je muškarac, žena je tajnica. I nama je to normalno? Muškarci i popovi drže nam slovo o menopauzi, menstruaciji, trudnoći i abortusu zato jer mi glupače pojma nemamo što se u našem tijelu dešava. Kad još naglasim, a treba naglasiti, da kardinal Bozanić u Hrvatskoj slovi kao apsolutno najveći autoritet za abortus i sve ostalo uz pičku vezano, pitam se pitam da li je to slučajno?
Nije. Ne pružamo otpor. Znam da je ovo prastari podatak, jučer je u Karlovcu muž pred očima svoje djece pokušao lovačkim nožem ubiti majku svoje djece. Nije uspio. Zasad. Nož je držao u autu. A što mi držimo u autu? Pelene, papirnate maramice, uloške. Godinama vam govorim i pišem, u gluhe uši, ja bez noža ne idem ni smeće baciti jer nikad ne znaš kad možeš naletjeti na smeće. Zapamtite, u ratu s njima ulošci ne pomažu!
A šta ćemo, šmrc, šmrc, sa muškarcima koje zlostavljaju žene? Neka se udruže i jebu međusobno.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Ned Mar 12, 2017 12:39 am

DEČKI BEZ *U*CA

Mi žene stalno zapomažemo kako smo obespravljene, posebno u politici. Otkad imamo ovo što se zove Hrvatska nikad nije u Saboru sjedilo manje žena. Mužjaci iz SDP-a, HDZ-a i onih trećih strogo paze da se u saborske fotelje ne uvali previše bića bez jaja. Jaja su simbol snage, pameti, čvrstine i još nekih kvaliteta koje mi ovog trena ne padaju na pamet. Uostalom, ne kaže se bez veze za uspješnu, hrabru beskompromisnu ženu da “ima muda”.

Koliko to drži vodu? Pametnu i hrabru ženu definirati kao nositeljicu “muda” jednako je mudro kao i pametnog i hrabrog muškarca definirati kako “mudonju”. Što o ljudskom biću govori par obješenih, čvrstih, dlakavih ili ćelavih jaja? Stručnjaci još nikad nisu dokazali vezu između jaja i pameti.
Diskusije na tu temu su besmislene jer je svaka od nas u životu vidjela nositelja krasnih jaja koji su bili glupi ko kurac i nositelja obješenih jaja koji su bili sasvim drugačiji. A što je sa sisama? Može li se njima definirati muškarca? Ne znam koji bi se muškarac razveselio kad bi mu netko rekao da je “sisat” i “pravo žensko” jer nam je svima jasno da je biti “pravo žensko” uvreda u svakom kontekstu osim kad govorimo o “normalnom” seksu i kad govorimo o ženama. Muškarac koji je “pravo žensko”, kraće, “pičkica”, ni u kom kontekstu nije prihvatljiv i nikad ne može biti “pravo muško”, o “mudonji” da se ne govori.
Vratit ću se na žene u našoj politici koje su imale i imaju “muda”. Prva mi na pamet pada, ne znam zašto, Ljilja Vokić. Ušla je u hrvatsku povijest kad je kao ministrica izjavila da uvijek ustaje kad u prostoriju stupi muškarac. Vesna Pusić koja nas je dvadesetak godina davila svojom “pameću” bila je poznata kao žestoka borkinja za pravdu, istinu i poštenje, a predavanja je naciji uvijek držala okružena svojim kolegama iz stranke, u pravilu mužjacima kriminalcima. Imali smo i premijerku. Jadranku Kosor upamtila sam kao nešto što je uselilo u srpski stan u kome su živjela dva dječaka. Bezdušno su deložirana da bi naša premijerka mogla odgajati sina u većem prostoru. Jedan od dječaka je kasnije skočio sa nebodera. Gospođa Kosor smrt tuđeg djeteta nikad nije dovodila u vezu sa sobom više koju je dobila za svoje dijete. Za to je stvarno trebalo imati “muda”.
O gospođama koje trenutno sjede u EU parlamentu ne treba govoriti. Sjede tamo za nekoliko tisuća eura mjesečno, kokodaču rijetko, kad kokodaknu onda se založe, jedine, da žene ne smiju imati jednaku plaću za isti rad kao i muškarci. Treba li išta reći o Kolindi koja se najviše popela na hrvatskoj političkoj ljestvici? Svaki njezin nastup je uvreda za svaku ženu i za svakog muškarca i za svako dijete koje je završilo peti razred osmogodišnje škole sa dobrim uspjehom. Žena je jednostavno, da li je to već netko rekao, glupa ko kurac. I tu se ništa ne može. I tu se ništa neće moći do idućih izbora kad će opet biti izabrana jer je glupa ko kurac.
A sad o gospođi koja me inspirirala da se uopće dohvatim ove preglupe teme koja bi se mogla zvati Uspješne žene u hrvatskoj politici. Nadahnula me Mirela Holy. Žena je osnovala stranku “Orah”, borila se za ekologiju, poštenje u politici, slala nam je poruku da “ima muda”. A onda… Odjebaše je glasači. Došli su neki novi klinci. Gospođa se nije mogla “onako muški” pomiriti s porazom nego je napisala knjigu u kojoj je rekla “sve” o “svakome” od svojih kolega.
Nama koji o njezinim kolegama političarima i političarka ne znamo ništa netko je trebao reći istinu. Naši političari razvaljuju nos kokainom, naše političarke nose križ oko vrata i jebu se sa oženjenim muškarcima, jedna se “sudbena vještica, ženturača od formata” vratila kući sa službenog puta pa doma zatekla muža koji je “pustio majmunčića sa lanca” da bi ga uvalio “dječarcu”. Tko je “sudbena vještica”, tko je “pustio majmunčića s lanca”, tko razvaljuje nos kokainom, koje se političarke jebu sa oženjenim muškarcima…
“Jajata” alapača Holy na ta je pitanje izjavila za Gloriju: “Kao prvo, ne želim nikoga direktno prozivati i povrijediti te riskirati da moj izdavač ili ja završimo na sudu. Drugo, otkako predajem studentima na veleučilištu VERN, shvatila sam da ljudi više cijene kad sami mogu donositi zaključke nego da im se sve servira na pladnju.” Blago studentima VERN-a.
U hrvatskoj politici ima 20% “žena”. Ima ih 20% previše.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Uto Mar 14, 2017 4:19 pm

RATOVI VAŠI, BENZIN MOJ

Grupa od nekoliko stotina, ili je to bilo tisuća, Riječana i Riječanki krenula je brodom u Split jer je tamo NK Rijeka trebala igrati utakmicu sa NK Hajdukom. Ne volim nogomet. Neugodno mi je kad na ekranu dečki jašu jedan na drugome i jedva se suzdržavaju da ga jedan drugome ne uvale kad netko iz njihove ekipe da gol. Nije da imam nešto protiv homoseksualaca, ali zašto se jebu na javnoj televiziji? Nek se krešu bez direktnog prijenosa, neka stenju na kablovskoj. Volim dokumentarce, a mjesečno plaćam 80 kuna za pornjavu. Zašto gledam? Zato jer mužu svakih deset minuta donosim pivo, praznim pepeljaru. Ja sam udana žena.

I tako, krenuo je onaj brod iz riječke luke. Prvi put u povijesti. U povijesti čega nisam skužila. Policija je putnicima poručila da za vrijeme plovidbe ne smiju zapaliti brod. Ako ga ipak zapale kapetan će brodom skrenuti u najbližu luku pa putnici neće na vrijeme stići u Split. Nisu ga zapalili. To je bila brejkingnjuz u svim hrvatskim medijima.
Brod je uplovio u splitsku luku pa su “naši” uspješno krenuli na “njihove”. Nije bilo mrtvih. Žena vlasnika NK Rijeke skoro je izgubila glavu, srećom boca puna vode pogodila je njenog muža. Za vrijeme utakmice netko je istrčao na teren u namjeri da palicom umlati suca, zaštitari Hajduka su sve opušteno promatrali, policija ga je spriječila pa se rat nastavio u nemiru i veselju. Nakon utakmice Splićani su dočekali Riječane tamo negdje oko Senja. Policija je spriječila masakr.
Policija. Hrvatski policajci su najlošije plaćena skupina državnih djelatnika. Na startu dobivaju nekih 3500 kuna, pred penzijom, oni koji drže glavu u torbi, vjerojatno 5.000 kuna. Čuvaju nas danju noću, zimi, ljeti, nikad ne znaju tko će im razbiti glavu. Kad oni nekoga razvale odmah osvanu na naslovnicama kao zlostavljači. Država nema love za pancirke pa dečki i cure golim prsima love metke dilera, ubojica, kućnih zlostavljača i što mene najviše smeta, navijača.
Tko su navijači? Navijači su skupine nečega što urla, mlati, prijeti, pali, razbija. Uvijek se to dešava prije, za vrijeme i poslije neke nogometne utamice. Klubovi koji se sudaraju su privatni. Njihovi vlasnici imaju milijarde kuna zato jer ne plaćaju državi porez, zato jer su u pravilu, oni najveći, kriminalci širokoga spektra. U rukama drže Hrvatsku, na sudu su uvijek nevini jer su svi suci njihovi dečki. Sutkinje su njihove cure.
Priča je prastara, zašto sam nemirna? Čekam operaciju srca, rečeno mi je da baš i nije jeftina, nekih 30.000 kuna. Hoću li je dočekati ne znam jer su liste dugačke kilometrima. Ipak, kako to da za mene i meni slične love u zdravstvu nema, a za krpanje krvavih navijačkih glava ima? Zašto policija koju protiv svoje volje loše plaćam, htjela bih da ti ljudi konačno mogu živjeti od svog krvavog posla, štiti živote divljaka koji se međusobno žele pobiti? Kakve veze ima država sa Dinamom, Rijekom, Hajdukom i održavanjem reda i mira dok se međusobno ubijaju navijači privatnih klubova? Vlasnici klubova trebali bi štititi glave svojih gostiju koji žedni krvi dolaze na njihove partije.
Policija štiti živote riječkih navijača u Splitu i Zagrebu a oni samo dragovoljno odlaze na privatnu utakmicu navijati za klub u privatnom vlasništvu koji će se poklati sa privatnim klubom. ZAŠTO JA SVO TO SRANJE OKO REDA I MIRA MORAM PLAĆATI?! Trebalo bi pustiti utakmicu da počne, čeličnim šipkama zatvoriti sve izlaze i policiji dati slobodan dan. Tko preživi neka ode na pregled privatnom liječniku, inače neću nikad doći na red za operaciju, mrtve bi o svom trošku trebao pokopati Mamić ili neki od njegovih kolega.
Želim reći, neka se dečki na terenu jebu na suho, neka se publika poubija, neka se smrad hrvatske krvi svakog vikenda digne do neba. Neka se u ovoj zemlji najzad lakše diše.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Čet Mar 16, 2017 12:48 pm

AGROKOR, TO SAM JA

Pred nekoliko tjedana parkirala sam auto na parkiralištu u Opatiji. Platila sam mobitelom. Dva puta. Kad sam treći put pokušala platiti dobila sam poruku da je plaćanje preko mobitela “u kvaru”, moram osobno doći i platiti preko automata. Bila sam na poslovnom sastanku, nisam u Opatiju došla da bih satima šetala parkiralištem i čitala poruke vlasnika. Sastanak nisam mogla prekinuti, na šajbi me čekala globa. Nazvala sam ih, zatražila objašnjenje, rekla im da nije moja greška, poslali su me u kurac.

Ovih sam dana od notara dobila rješenje o ovrsi. Iznos koji sam trebala platiti bio je tri puta veći od kazne. Naglašeno je da me čekaju “predvidivi troškovi” ako u roku od osam dana ne platim novi dug. Banalna hrvatska priča. Platila sam dug. Svima koji živimo u ovoj kloaki kristalno je jasno, običnom čovjeku preostaje samo da plaća, plaća, plaća.
Svako dodatno postavljeno pitanja uključuje “predvidivi trošak”. “Sistem”, ma tko on bio, građanima ove zemlje ne prašta. Potpuno je svejedno jesi li dužan za struju, vrtić, vodu, odvoz smeća. Bit ćeš ovršen bez milosti. I bolestan, i nemoćan, na umoru, besposlen. Zbog duga od 1200 kuna jedna je građanka Hrvatske ostala bez krova nad glavom. Svako deranje hrvatske kože, to treba reći, uvijek je u skladu sa zakonom.
Ovih dana evo nam vruće teme. O dugovima je riječ. Agrokor, za koga nadahnuti kolumnisti znaju reći da, kad Agrokor prdne Hrvatska dobije krvavi proljev, prdi li ga prdi. Smrad se diže do neba, a naša se Vlada, navodno, sa Todorićem, sastaje noću u nekim dvorima. Noću? Tko tu noći o ponoći koga jebe? Tko je tu kurva, a tko makro? Tko su mušterije znamo.
Todorić nije inkarnacija uspješne Hrvatske od jučer. Još mu je Tuđman pušio. Što se dogodilo? Priča o Agrokoru jasna je k’o dan. Todorić se zaletio, krivo procijenio, razvalio ralje i progutao preveliku ribu, sad se davi. U kapitalizmu smo. Svatko od nas proživljava Todorićevu priču.
Ipak, ima zajeb. Todorićeva priča nije Todorićeva. Ona je moja. Predsjednik Hrvatskog sabora, neki Petrov, seoski liječnik, šalje mi umirujuće poruke. Sve će biti u redu, Agrokor je privatna firma, država neće štititi Todorića, ona će samo braniti “državne strateške interese.” Petrov, visokokvalificirani zajebant, najblaže rečeno, usuđuje se u ovim teškim trenucima za mene, ne za Todorića, sa građanima Hrvatske komunicirati onako kako komunicira sa luđacima u svom rodnom mjestu.
Ne kuži da nama psihijatar ne treba ma koliko bio ambiciozan. Jednostavno, nismo munjeni. Jasno nam je i bez njegovog obraćanja naciji da u Hrvatskoj dugove plaćaju ljudi koji parkiraju u Opatiji, ne Todorić i ne njegova čerga. U ovoj ću priči, znam, doktore, da to i ti znaš, najebati ja i svi moji i bliži i daljnji. Jedini tko neće najebati bit će Todorić i svi njegovi bliži i daljnji. Nećeš najebati ni ti jer si dobro plaćeni zaštitnik “državnih strateških interesa”.
Todorić neće ostati bez dvorca u kome živi, neće ostati bez dvorca u Medveji sa heliodromom na krovu, neće ostati bez helikoptera, aviona, brodova, otoka u koncesiji, milijuna eura u kešu, neće platiti “predvidive troškove”.
Zet će mu voziti luda kola, i sinovi, kći će se u društvu Severine kesiti na nekom partiju i pokazivati mi najnoviji model šanelke koji košta 5 tisuća eura.
Djeci poginulih heroja za Uskrs će uručiti čokoladnog zečića, a posjetit će i ludnicu u rodnom mjestu uvaženog psihijatra Petrova i poklonit mu 100 eura za njegove pacijente kojima je u ludnici bolje nego na slobodi.
Onda će se skupa sa nacionalnim psihijatrom smiješiti u kamere državne televizije. Možda će oboje i pustiti goluba u čast onih koji će stati u obranu “državnih strateških interesa?”
I neka nam je! Agrokor je Hrvatska, a Todorić je Todorić.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Sub Mar 18, 2017 4:39 pm

SOVJETSKA REPUBLIKA HRVATSKA*

Ne kužim, da me ubijete. Otkako imaju Hrvatsku plaše nas Rusima. Kad smo ušli u NATO proglašen je doživotni Dan radosti. Predsjednica nam je stigla iz NATO-a da utvrde gradivo Hrvati i Hrvatice kojima pamet nije jača strana. Ugrozom od Rusa prijetili su nam i prijete i ovih dana. Zato je naš ministar obrane, onaj kepec, ne znam kako se zove, odlučio da ćemo još ove godine kupiti stopedeset američkih aviona koji će nas čuvati od Rusije.

Znam da se ne sjećate onog Karamarka koji je Finskoj skupa sa svojom ženom preko hrvatske firme namjeravao prodati rusku nuklearku. Zato jer smo mi u NATO-u, a Karamarko je želio dignuti proviziju od Rusa, ostao je i bez provizije i bez političke glave. Svi Hrvati i sve Hrvatice i svi dragovoljci koji su za ovu Hrvatsku nosili krvave gaće na Velebitu i ostalim američkim planinama odahnuli su kad je sa hrvatske političke scene sišao ruski špijun.
A sada, a sada… Sjećate se pokojnog Čačića. On je ušao u hrvatsku povijest rečenicom:”Agrokor, to je Hrvatska.” Nikad ga nitko nije demantirao. Pokojni Čačić to bi i danas rekao da nije pokojni. I opet ga nitko ne bi demantirao. A onda, a onda… Dođoše Rusi, a toliko smo se bojali da će doći Rusi, kupiše Hrvatsku i sad ja vas pitam. Zašto su naši dragovoljci u krvavim gaćama prelazili Velebit i ostale američke planine? Zašto je Karamarko poginuo? Zašto ćemo plaćati članarinu NATO-u 2% BDP-a, to je jako puno, zašto ćemo kupiti američke migove, znam da se ne zovu migovi ali ne znam kako se zovu, kako će nas američki migovi braniti od Rusa kad je Hrvatska u međuvremenu postala Rusija?
Pali smo bez ispaljenog metka iako smo u NATO-u, a NATO nam je rekao, ko napadne vas, napao je nas, zato i plaćate. Gdje je danas NATO? Zašto nekad našim američkim nebom ne lete štuke, ne lete ni avioni? Plavo nebo bez oblačka. Gdje je HOS? Đe je HV? I HVO bi nam dobro došao, ali ni njega nema. Gdje su dragovoljci Domovinskog rata? Gdje su šatori? Zašto borci-dragovoljci ne dignu Zagreb u zrak? Gdje je, tuđe nećemo, svoje ne damo? Gdje je Tuđmanovo:”OVO JE HRVATSKA!”
Ali to nije sve. U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu sinoć je igra… Ne, ne, sinoć nije igrana opera Nikola Šubić Zrinski, nije se orilo, U boj, u boj za narod svoj. U Kazalištu se nije čuo glasić prosvjeda užasnutog, nekad hrvatskog, naroda. Umjesto Zrinskog nesretnici su u Hrvatskom narodnom kazalištu gledali, NIMALO SLUČAJNO, balet Labuđe jezero. Ako i zanemarimo činjenicu da je autor bio peder iako je u modernoj Hrvatskoj nikako ne bismo smjeli zanemariti… Ovdje ću stati. Gdje je bila družba U ime obitelji kad se odlučivalo da će se na daske staviti pedersko Labuđe jezero? Ja ću vam reći. U mišjoj rupi. A zašto je bila u mišjoj rupi? Zato jer oni jesu za, Ubi, ubi pedera ali nisu za Ubi, ubi pedera Rusa? Licemjerni gadovi. I oni se ukrcaše na vlak.
Da nastavim kako to nije sve. Kad su balerine i baletani, izdajice roda svoga, otplesali svoje na pozornicu je skočila Kolinda i klanjala se publici poput Lude Mare. Kolinda? Kolinda, inkarnacija NATO-pakta?! O, otvori se, sad već crna ruska zemljo, i progutaj nas. I sve nam se dogodilo u tišini i sve plešući i sve bez referenduma i sve bez glasanja u Saboru.
Da je bar Kolinda ostala u loži dok su Zagrepčani i Zagrepčanke, ne prvi put u hrvatskoj povijesti, oduševljeno pljeskali najnovijem osvajaču Hrvatske. Ne, ne. Skočila je izdajica na pozornicu, ukrala cvijeće plesačima i plesačicama i poklonila se… A kome će drugo nego Putinu. Iz povjerljivih izvora do mene je došao tekst telegrama koga mu je uputila nakon premijere pederskog baleta:” Šefe, ti Leda, ja labud.”
* Zaguglajte Ledu i labuda
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Pon Mar 20, 2017 2:12 pm

RAK U SLAVONSKOM BRODU

Što nam prvo padne na pamet kad kažemo “Hrvatska”? Todorić. Kako Ga spasiti? Agrokor se trese, Todorić je naš Tata, ne možemo gledati smrt Oca a da nam se srce ne smrzne.

Što nam drugo padne na pamet kad kažemo “Hrvatska”? Abortus. Strašno je koliko nerođenih Hrvata i Hrvatica plati glavom iako još nemaju glave. Zato treba moliti pred bolnicama, presretati djecoubojice koje kreću prema kireti kao da ih Bog ne gleda. Bog ih gleda zato jer i on, kao i Hrvati, najviše na svijetu voli djecu.
Što nam treće padne na pamet kad kažemo “Hrvatska”? Naši političari, naši veleumni spasitelji. Užad koja nas vuče u bolje sutra. Svakakvih ih ima. Neki su veliki katolici, najveći među njima, bivši pomoćnik nekog ministra, nikad u životu nije drkao. Svi mu se rugaju kao da je drkanje nešto općeprihvatljivo i normalno. Nedrci su hrvatski heroji, dragovoljci Domovinskog mira. Ne svršavaju u ruku svoju, ne rasipaju sjeme svoje uzalud. Naš nedrk ima šestoro djece. Naši političari vole djecu.
Što nam četvrto padne na pamet kad kažemo “Hrvatska”? Kolinda. Kolinda je hrvatska Majka. Ona nam je davno uputila vrisak:”Svi ste vi moji!” Tko to može zaboraviti? I ona voli dječicu. Da ne voli ne bi ih imala, da ne voli nas, svi smo mi njena djeca, ne bi bila predsjednica. Ima li Hrvatske bez Kolinde?
Što nam peto padne na pamet kad kažemo “Hrvatska”? Nemam pojma. Plenković? Premijer bi nam morao pasti na pamet. Odlučuje o našoj sudbini, brine o nama, ima dječicu, preciznije, dijete i bebu. Kako je to lijepo imati premijera koji doma ima bebu. Beba plače pa stoga premijer često razmišlja o dječici koja će rasti, rasti, pa odrasti, pa postati mladi ljudi, pa se školovati, pa naći posao, pa imati svoje bebe…
Što nam nikad ne padne na pamet kad kažemo “Hrvatska”? Slavonski Brod. Slavonski Brod nam baš nikad ne padne na pamet. Slavonski Brod nije Todorić. U Slavonskom Brodu žene ne moraju odlaziti na abortus da bi “ubile” ili ubile svoje dijete. Umjesto njih to radi država, to rade Plenković i ekipa.
Za one koji ne znaju, a tko zna, Slavonski Brod je grad u kome dječica, i ne samo ona, ali ona su nam najdraža, masovno umiru od raka jer u Bosanskom Brodu tamošnja rafinerija godinama riga smrt. Vlasnici su Rusi kojima ne pada na pamet učiniti nešto da bi spasili živote građana u Bosanskom Brodu i u Slavonskom Brodu. Ima tu logike. Zašto bi Rusi brinuli o mrtvoj dječici koju prestravljeni roditelji svakodnevno polažu u zagađenu hrvatsku slavonskobrodsku zemlju? Mrtva djeca u Slavonskom Brodu nisu hrvatska djeca, ona su nešto što je ubilo nešto rusko. Nikakve veze to mrtvo nešto nema s Plenkovićem, moliteljima, onim drkadžijom, Todorićem, Kolindom.
Hrvatski mediji i danas kukaju nad Todorićevom sudbom kletom jer je Todorić “dobar čovjek, a posebno voli svoju djecu.” Zato će mu država i oprostiti dugove. Ako je “Hrvatska” na toliko različitih načina hipersenzibilna kad se o djeci radi zašto baš nikoga od onih koji imaju Hrvatsku nije briga za male Brođane? Kolinda šuti, Plenković ljulja svoju bebu. Ne zna da roditelji u Slavonskom Brodu sa jednakom ljubavlju ljuljuškaju svoje bebe užasnuti što će njihove srećice za koju godinu biti leševi odjeveni u bijele lijesove. Naši popovi naplaćuju mise za male, mrtve Brođane ali ne grme sa oltara protiv grijeha nečinjenja gadova u Vladi i Saboru koji samo o svojoj djeci brinu.
Zemlja smo licemjera, a Brođani su ljudi kojima se čudim. Godinama se dave, godinama ugibaju poput stoke, godinama im se djeca bore sa rakom, godinama gube bitku njihovi najdraži, njihovi najmiliji, njihovi najslabiji. Zašto se ne maknu s mjesta? Nije Zagreb na kraj svijeta. Nije ni Sabor. Nije ni Pantovčak. Možda bi mogli saznati Plenkovićevu adresu i pred njegovom kućom zapaliti stotinu gumenih kotača. Neka smrad i dim krene prema nebu, neka Plenkovićeva beba vrisne, neka se zakašlje, neka na trenutak izgubi dah. Možda bi to pomoglo?
Ljudi moji. U Hrvatskoj u najstrašnijim mukama UMIRE ČITAV JEDAN GRAD! Plenković i bratija ove su subote opušteno pili kavu usred Zagreba zadovoljni jer su u zlatu plaćeni za svoja nedjela i sretni jer su im djeca zdrava.
Prokleti bili.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Sre Mar 22, 2017 8:06 pm

DANAS SAM SRETNA

Znam da sam u šezdeset i osmoj i da nisam Rockefeller koji je šest puta promijenio srce i dva puta bubreg i doživio sto i treću. Preda mnom nije još tridesetak godina, vjerojatno nije ni deset, ne brinem o tome. Da me netko pita, nitko mene ništa ne pita, da li bih danas željela imati trideset, rekla bih NE. Da imam trideset žderala bih se što nemam pravog muškarca pored sebe. Pravi muškarac danas je onaj, tako kaže tridesetogodišnja kći moje prijateljice Ane, kome se diže i onaj tko ti može platiti kavu. “Takvih nema”, Nika je u to sigurna.

Kad sam ja bila u tridesetoj takvih je bilo. Da, pojela bih se zbog celulita, malih sisa, bila bih bez posla i očajna što ne mogu platiti silikonske sise, ugradnju umjetnih noktiju, depilaciju i redovito lijepiti umjetne trepavice. Na portalima bih pratila priče iz života cura koje žive i rade u Irskoj i Njemačkoj. Jadnice.
Ne želim imati ni četrdeset i pet. Kći bi mi se droksala svime čega bi se mogla dočepati, ja bih joj očajna objašnjavala da je dobro što sam ostavila njenog oca i da me baš usrećuje biti samohrana majka sedamnaestogodišnje lujke i desetogodišnjeg budućeg dilera. Na poslu bih gledala kako me preskaču cure dvadeset godina mlađe od mene samo zato jer su dvadeset godina mlađe od mene. Jebalo bi se šefu to što ja imam i znanje i iskustvo kad se njemu jebe. Sa onim curama. Razdražljive kante u četrdeset i petoj ne pale ni one u pedeset i petoj jer im je doktor rekao da upalu prostate liječe one u trideset i petoj.
Ne želim imati ni pedeset i pet i gledati kako mi muž svakih pola sata ulazi u kupatilo, glumi da ima proljev, a zapravo svojoj dragoj šalje poruke. Kao da to mene uzbuđuje, kao da se ja bojim da će me ostaviti, kao da ne bih bila presretna da me ostavi, uostalom živimo u m o j o j kući. Nema diobe bračne tečevine, nema tečevine, osim dvoje djece koja te zovu samo kad im treba lova, a stalno im treba lova.
SRETNA SAM U SVOJIM GODINAMA! Spoznala sam da sam smrtna. Uživam u svakom danu. Ne ljutim se na svoju djecu, ništa im ne zamjeram, ne miješam se u njihove živote, ne dijelim im savjete, ne smeta me što me ne zovu ni na ručak, ni na kavu, činim sve da se ne bih previše uznemirila. I jučer sam ostala hladna. Prijateljica i ja sjele smo na terasu riječkog kafića koji se zove, čini mi se, “Pomeri” ili tako nešto. Ona je naručila “cijeđenu naranču”, a ja sam, mrtva hladna, kako je lijepo biti star i opušten, pogledala konobaricu u oči i naručila “ništa”.
Kika je dobila “cijeđenu naranču”. Tko je tu naranču cijedio pojma nemam. U čaši je bilo nešto narančasto pomiješano sa vodom, u rijetkoj tekućini plivale su četiri kocke leda. Dvadeset kuna. Da sam mlađa, da u meni plamti žar, upitala bih konobaricu kako je moguće da malo zamućene vode toliko košta. U mojim godinama čovjek na stvari drugačije gleda. Dan je bio sunčan, ništa, baš ništa me nije boljelo, na tržnici sam kupila pola kilograma povrća koje sam danas ispekla u pećnici i prelila maslinovim uljem, krasan ručak. Jela sam polako, a onda istukla bademe, dobila sam ih iz Benkovca, netučeni, 20 kuna kilogram, šest komada dnevno je dovoljno da čovjeku produži život za šest godina.
Jutros sam pred školom srela unuka Krešu. Rekao mi je:”Nona, danas je dan voda, smijem spavati kod tebe?” Odbila sam ga jer volim u krevetu spavati sama.
Znam, jasno mi je da preda mnom nije ni život ni karijera ali jest još nekoliko sati ili ovaj dan, možda pet godina? Baš me briga. Svijet će nestati u plamenu ili ledu, bit će u Hrvatskoj ili rata ili mira, gladi sigurno, nesretnih sigurno, upravo žvačem Lindt Swiss Classic, sto grama, gledam kako mačka ispod oka mjerka kosa, možda će ovo biti posljednji dan u njegovom životu, a možda i u mom. Pa ipak, ja sam sretna.
Zašto? Ubijte me, pojma nemam.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Ned Mar 26, 2017 5:39 pm

MOJE IME NIJE ŽIVORAD?

Ne znam sjećate li se prvih hrvatskih demokratskih izbora? Bilo je to pred dvadeset i pet godina, ali ja Tuđmana na Korzu nikad zaboraviti neću. Urlao je kako je “ovo” Hrvatska, i kako će ostati Hrvatska i kako ćemo, aleluja, aluluja, biti “svoji na svome”. Njegova cura, pokojna Nela Eržišnik, zorno nam je pokazala kako smo na putu da ubijemo “crvene vragove”. Uhvatila se za međunožje i urliknula nama ispod bine: “Ni ovdje više nisam crvena.”

Shvatili smo poruku. Najdraža Titova zabavljačica raščistila je sa crvenim vragom, što se čeka? Krenuli smo na čelu sa Hadezeom u rat protiv crvenih i zavili zemlju u crveno. Kako je tih godina bilo jednostavno živjeti. Znaš put do slobode, ubi, ubi, Srbina, znaš cilj, čista Hrvatska. I bi tako. Očistismo Hrvatsku od Srba, tada se nije mnogo gledalo tko je četnik, tko je Srbin, svaki Živorad bio je neprijatelj, osim ona dva tada mala Živorada koji su bili Tuđmanovi unuci, svi su ostali Živoradi bili meta. Pobismo ih, naravno u samoobrani, otjerasmo ih, ovo je Hrvatska, postadosmo čisti, najzad svoji na svome.
I evo nas danas. Imamo svoga u svojoj. Očistiše nas do kosti. Gole hrvatske guzice blješte. Titov režiser Antun Vrdoljak danas snima film o herojskom dobu kad smo se za ovo borili. I on je izgubio menstruaciju kad se na horizontu ukazao HDZ. Todorić Mlađi, u Titovo doba uspješni trgovac crvenim karanfilima, odavno se odrekao crvenih. Kad hadezeovska vlada donese Zakon Todorić umočit će nas u katran. Crno je njihova boja. Svi u ovoj zemlji smiju crknuti osim Todorića i ekipe koji jedini nemaju svoga u svojoj. Drže ga u našoj.
O, kako je bilo krasno i prekrasno kad su se Hrvatskom valjale horde četnika. Neki su bili stari sedam, neki sedamdeset i sedam ali smo, MI HRVATI, MI HRVATI, znali kome treba sprašiti hrvatski metak u četničko čelo. Danas nas sve tako zbunjuje. Ministar zdravstva Kujundžić poručuje nam kako jedan pop vrijedi više nego dvadeset liječnika. Gospodin je bio jasan. Nama, običnim ljudima, jedan pop više vrijedi nego dvadeset liječnika jer mi normalnim putem ne možemo doći ni do jednog liječnika. Popovi su naši najveći prijatelji. Sretnicima zavijaju na hrvatskim grobovima, a oni koji stupaju u koloni boga mole da ih dragi Bog uzme k sebi. Jebeš doktore, jebeš liječenje, jebeš život, smrt nam treba, smrt hoćemo, spas hoćemo, OVO JE HRVATSKA!
I poslušao nas je onaj gore. Umiremo više nego ikad, od gladi, demokracije, mira i liječenja alelujom. Jesmo li to zaslužili? Pred samo dvadeset i pet godina znali smo tko nam je neprijatelj, pobjedismo, osvojismo slobodu, strovalismo se u demokraciju i sad nas udavi i pobjeda i sloboda i demokracija? Zašto smo nezadovoljni? Što smo mi onima koji nas vode?
Mi smo njima četnici. Kad se ratuje protiv četnika sva su sredstva dozvoljena. Davljenje ovrhama, morenje glađu, hladnoćom, kreditima, nezaposlenošću, liječenje molitvom, deranje kože, turanje njihovog u guzicu našu. Kako su prošli četnici stari od sedam do sedamdeset i sedam godina u ratu za našu slobodu? Eto vidite. To mi danas, stari od sedam do sto sedam godina, prolazimo u njihovom ratu za njihovu slobodu.
Ne bunimo se. Naprotiv, osjećamo se krivima kad poželimo složiti balvane u centru Zagreba. Slaganje balvana nije bilo pristojno onda, nije to ni danas. Znamo da se ne zovemo Živorad, a ipak oni misle da smo četnici. Čekamo da progledaju, da nas prepoznaju. U međuvremenu, sve naše depresije, sve naše nesreće, sve naše jalove nade liječe crkvena zvona, a popovi nas škrope svetom vodom dok mirno u hrvatskim drvenim haljama čekamo da nas polože u hrvatsku grudu.
O, kako tužno, o, kako pretužno, oni ne znaju, zašto oni ne znaju, kako to da oni ne znaju, mi se ne zovemo Živorad. MI SMO HRVATI!
U tome i jest problem.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Sub Apr 01, 2017 12:17 pm

BITKA ZA KULMEROVE DVORE

10.00
Dobar dan, dragi gledatelji, Hrvatska televizija nalazi se na licu mjesta. Kulmerovi dvori okruženi su jakim snagama Hrvatske vojske, tu je i policija, Živi zid je oko Dvorca napravio živi zid. Očito, Kulmerovi dvori neće pasti bez bitke. Na terenu je naša Maja Majić. “Majo, kakva je trenutno sigurnosna situacija?” “Mirko, ovdje su tenkovi, policijska kola, ogroman broj policajaca, tu je i gospodin Pernar koji je naš prvi gost. “Gospodine Pernar, hoće li Kulmerovi dvori pasti?” “Naravno da neće. Ovo je najveći dan u povijesti Živog zida, dan kada na svojoj strani u obrani žrtve imamo i policiju i vojsku. Nitko nas danas neće ubacivati u marice.” “Hvala, gospodine Pernaru. Mirko?” “Hvala Majo, pratimo situaciju, čut ćemo se uskoro.”
10.30

“Dobar dan, dragi gledatelji, Hrvatska televizija opet je s vama. Ispred Kulmerovih dvora došlo je do sitnog incidenta. Tamo je naša Maja, Majo?” “U pravu si, Mirko. Na livadi ispred Dvora došlo je do neugodnog sukoba između američke ambasadorice i ruskog veleposlanika. Ambasadorica je sa uniforme ruskog veleposlanika pokušala skinuti ordenje. Urlala je:”Odjebi, ovo je Amerika.” Ruski veleposlanik je američku ambasadoricu zgrabio za kosu i zarežao:”Fakju, ovo je Rusija.” Naša predsjednica razdvojila je dvoje neistomišljenika, nasmiješila se, zagrlila ih i rekla:”Svi ste vi moja djeca”, i tako spriječila veći sukob. Mirko?” “Hvala, Majo.”
10.40
“Dobar dan, dragi gledatelji, Hrvatska televizije, opet smo s vama. Naša Maja ima posebnu vijest. Majo?” “Tako je. Gospodinu Todoriću je iznenada pozlilo, ali ovdje na terenu, nažalost, nema liječnika. Liječnici su u Irskoj. Srećom, gospodinu Todoriću pomogao je naš gost. Kardinale Bozaniću, kako objašnjavate naglo poboljšanje zdravstvenog stanja gospodina Todorića?” “Vrlo jednostavno. Dotaknuo sam mu čelo rukom, svi mi Hrvati znamo da samo Bog liječi sve rane. Veliko, hrvatsko srce gospodina Todorića ušlo je u sinus ritam.” “Bogu hvala, Vaša Svetosti. Mirko?” “Bogu hvala, Majo, čujemo se.”
10.50
“Dobar dan, dragi gledatelji Hrvatske televizije. Kulmerovi dvori su i dalje pod opsadom u cilju obrane. Sa nama je naša Maja i novi gost. Majo?” “Imam veliku čast i zadovoljstvo pozdraviti našeg premijera Plenkovića koji Kulmerove dvore čuva još od prekjučer. Kako se snalazite bez brijača, vidim vam trodnevnu bradu, ha, ha.” “Meni je Hrvatska u srcu, Hrvatsku mogu braniti i bradat. Ako ja neću braniti zemlju na prvoj crti bojišnice, tko će?” “Recite nam nešto o novom zakonu koji će spriječiti da se Hrvatska ubuduće suoči sa ovakvom krizom?” “Odgovor je vrlo jednostavan. Kad velike firme upadnu u problem, država će uskočiti. Ova nas je situacija zatekla, zato Dvorac štitimo vojskom, policijom i svojim tijelima.” “Moram priznati, gospodine Plenkoviću, brada vam odlično pristaje.” “Hvala, ali nije vrijeme za zajebanciju.” “Hvala i vama na razgovoru, premijeru. Mirko?” “Hvala, Majo.”
11.00
“Dobar dan, dragi gledatelji Hrvatske televizije. Kulmerovi dvori su pod opsadom u cilju obrane, neprijatelj se očekuje ali svi znamo da Kulmerovi dvori neće pasti. Među braniteljima vlada opušteno raspoloženje. Pristaše Živog zida pjevaju:’Život damo, dvore ne damo’, ispijaju se i ogromne količine Jamnice. Posebno ih ohrabruju nadahnute poruke na bočicama Jane: život ima smisla kad smisla ima život, ljubav je spas kad ti spasa nema, ne boj se ovrhe, boj se Boga…Tamo je i naša Maja. Majo?” “Da, u pravu si, Mirko, hrabri vojnici spremni su život dati za gospodina Todorića i tijelima obraniti Kulmerove dvore jer Todorić je Hrvatska i Kulmerovi dvori su Hrvatska. Sa mnom je jedan od trenutno najvećih Hrvata. Hvala, gospodine Hasanbegoviću, što ste odvojili malo vremena za nas.” “Ne budite smiješni, Hrvatska, to sam ja.” “Vi sigurno znate, bi li do ovakve krize došlo da živimo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj?” “Naravno da ne bi. Ustaše su znale rješavati probleme brzo i efikasno. Pogledajte ova polja oko dvorca.” “Gledam.” “Da se ovdje na vrijeme izgradio ustaški logor u skladu sa svim demokratskim i zdravstvenim standardima neprijatelju bi se poslala jasna poruka: rad oslobađa. Anarhija koja vlada Hrvatskom uništit će Hrvatsku ako mi koji smo ovdje neprijatelje ne dočekamo za dom spremni.” “Toliko za sada, Mirko?”
21.00
“Dobar večer, dragi gledatelji Hrvatske televizije. Nismo se dugo javljali jer se na terenu baš ništa ne događa. Kulmerovi dvori su i dalje okruženi jakim snagama. Vojska, policija, Živi zid, svi spremni čekaju neprijatelja. Tamo je i naša Maja. Majo?” “Da, u pravu si, Mirko. Vojnici i policajci su pod šljemovima, Živom zidu je lakše jer su u bermudama. Svi koji čuvaju dvorac, gospodina Todorića i njegovu porodicu postaju nervozni jer neprijatelja nema na vidiku. Sa mnom je vrhovna zapovjednica Hrvatske vojske. “Gospođo Grabar Kitarović, hvala što ste izdvojili vrijeme za našu televiziju.” Naravno da sam izdvojila vrijeme za vašu televiziju. Svi ste vi moja djeca.” “Hvala vam na tome. Što mislite kad će se ukazati neprijatelj?” “To je teško reći, može za pet minuta, može za pet dana, ali mi ovdje branimo Hrvatsku i tu ćemo ostati do kraja.” “Hvala vam, gospođo Predsjednice, i još samo kratko za naše gledatelje. Od koga vi ovdje branite Hrvatsku?”
“Od Hrvata, naravno.”
“Mirko?”
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Pon Apr 03, 2017 2:23 pm

KREKREACIJA U MOM SRCU

Sjećate se Jugoslavije? Bila je to zemlja u kojoj su ljudi u mirovini imali krov nad glavom, od mirovine su mogli plaćati režije. Lijekovi se nisu plaćali, liste čekanja nisu postojale. U Jugoslaviji je bilo nezamislivo vidjeti čovjeka sa glavom u kontejneru. Danas stotine tisuća građana Hrvatske misle da je njihovo pravo na kopanje po kontejneru ono najsvetije što je njima njihova borba dala.

Ne znam tko je u Jugoslaviji bio ministar zdravstva. Tko bio da bio ne bi mu palo na pamet reći kako jedan pop vrijedi više od dvadeset doktora. Zašto naš ministar zdravlja zbog te izjave nije u luđačkoj košulji? Zašto premijer bahatu budalu ne makne sa pozornice? U Jugoslaviji su liječnici uživali veliko poštovanje pacijenata. Za vrijeme Jugoslavije jedan je pop vrijedio više od dvadeset današnjih popova.
Popovi tada nisu vozili džipove ni propovijedali mržnju. Nisu živjeli u dvorcima, nisu se usudili jebati toliko dječice koliko to čine danas. Silovanje djece je u Jugoslaviji bio zločin i onda kad ga pop počini. Kad danas pop siluje dijete premjeste ga u drugu župu gdje ga u miru božjem umače novoj žrtvi. Popovi su u Jugoslaviji, uglavnom, bili ljudi koji su se bavili vjerom, ne zgrtanjem para, jebanjem djece, pobačajem, režanjem.
Odrasla sam u Mošćeničkoj Dragi, mjestašcu u kome su svi mještani, kad kažem svi onda mislim na sve osim sebe i mojih, odlazili u crkvu i nitko im nije zbog toga pucao u katoličku glavu. I Božić se slavio. I Uskrs. Djeca su se krstila i pričešćivala. Javno. Sjećam se kako sam zavidjela djevojčicama u dugim bijelim haljinama.
U Jugoslaviji su djeca u školi imala marendu. I siromašna su djeca jela. Postojali su i studentski krediti koji roditelje financijski nisu ubijali. Učili su se strani jezici. Instrukcije su dobri đaci davali slabijima. Industrija instrukcija nije postojala.
Nisu postojali ni razredi gdje su svi učenici imali prosjek 5.0. Nije bilo ni učenika koji su svoje učitelje prebijali, rezali im gume na autima, kamenovali ih za vrijeme nastave. U Jugoslaviji profesori nisu djecu “uglednih” građana ispitivali bez “prisustva javnosti” kako to čine danas da bi malom kretenu mogli dati pet iz fizike.
U Jugoslaviji nisu postojali “ovršeni”. O pravoj bijedi, onoj istinskoj, o bijedi koja grize tebe i koja će gristi sve tvoje dovijeka znali su samo oni koji su čitali Steinbeckove “Plodove gnjeva.” Upravo ih čitam i suosjećam sa građanima Hrvatske o kojima je Steinbeck pisao 1939. godine.
U Jugoslaviji je Todorićev otac bio u zatvoru. U Hrvatskoj nema jebene šanse da će Todorić završiti iza rešetaka. Nou faking čens. Doduše, da nije imao pomagače ostao bi ono što je na startu bio, trgovac crvenim karanfilima. Do smrti će, iako je uništio na desetke tisuća sudbina hrvatskih građana, letjeti u svom helikopteru, on i njegova čerga, od dvorca do dvorca, od vile do vile, od otoka do otoka. Novinari koji su mu godinama pušili danas otkrivaju kako žive Todorići. Sirota piskarala, rade na ugovor, opet pišu po narudžbi u nadi da će za godinu ili dvije dobiti sto kuna.
Ma znam. Jugoslavija je propala, a propala je jer se svijet promijenio, a propala je i zato jer je bila prezadužena. Ha, ha, ha. Ljudi su predobro živjeli na kredit, a to nije moglo trajati dovijeka. Zašto će dovijeka trajati to što mi danas prestrašno živimo na kredit nitko nam ne može odgovoriti.
Možda mi baš danas Jugoslavija ne bi pala na pamet da nisam na nekom portalu pročitala VIJEST DANA. U Zagrebu je otvoren, u Zagrebu je otvoren…To je tako veliki uspjeh da je na otvaranju bio čak i gradonačelnik Zagreba. U Zagrebu je otvoren ŽABAC. Žabac velik čak tri stotine kvadratnih metara. Trenutno, najveći hrvatski Žabac. Koji uspjeh, jebote. Ne znate što je Žabac? Žabac je najveći outlet hrane u Hrvatskoj. U njemu, u tom “outletu”, kako se zove “outlet” na hrvatskom, zašto bijeda ima englesko ime, možete kupiti jeftinu hranu, onu kojoj će uskoro isteći rok trajanja.
Tko to kaže, tko to laže da naši vladari ne misle na nas? Neće više biti gladnih u Hrvatskoj. Ovo je tek početak. Uskoro će u svakom hrvatskom gradu niknuti Žabac. Naši su gospodari naučili. Prazna vreća ne može stajati uspravno. Gladan rob ne može robijati. Živio Žabac!
Ne znam kad je Dan državnosti. Saznat ću pa krenuti na centralnu proslavu. I pozdraviti one na bini.
Kre, kre, kre, kre, kre, kre, kreeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee…
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Čet Apr 06, 2017 1:14 pm

IMAM PLAN

I vi imate djecu? Jebiga. Odbijaju sisu, deru se danju i noću, seru u gaće u trećoj, imaju pet jedinica, onom Ivanu je vaš ljubimac izbio jedinicu, ne mliječnu, onu drugu…Blago vama, pazite što vam govorim, BLAGO VAMA!

Imam troje djece. Dva sina i kćer. Neke žene, okorjele lažljivice, svoju djecu doživljavaju kao blagoslov, mi ostale kao prokletstvo. Zašto sam rodila? To sebe pitam tri puta dnevno, kad je situacija normalna, a pedeset puta dnevno kad je situacija posebno normalna. Zašto me nakon prvog odlaska u rodilište u vrijeme kad se o epiduralnoj ništa nije znalo, vrag tamo odveo još dva puta? Pročitala sam, svaka normalna ženka osjeća potrebu da se okoti ili kako se to već zove, ali tri puta?! Alo?
Jutros mi je oko sedam na vrata došla kći. Dosta joj je svega. Sina i stan ostavit će mužu, ona će se posvetiti karijeri. Skupa sa frendicom otvorit će prodavaonicu zdrave hrane. Svijet se danas loše hrani, tome treba stati na kraj. Ona je čitav život, ima trideset godina, uložila u dijete i brak, gdje je bila, nigdje, gdje ide, nigdje…Rekla sam joj, ne kaže se gdje idem nego kamo idem, ne možeš dijete ostaviti mužu, ni stan, mi smo ga kupili…”Kakve veze ima da li je ‘gdje’ ili ‘kamo’, uvijek si bila naporna, stan je vaš poklon meni, ja mogu s njim, valjda, raditi što me volja. Za početak, živjet ću s vama.”
Rekla sam:”Da smo te željeli ovdje bila bi ovdje.” “Znam, znala sam otkako sam bila sitno djetešce…” “Djetešce ne može biti krupno.” “Mama, meni zaista nije jasno kako je moj otac s tobom izdržao četrdeset godina. Ne upadaj mi u riječ. Još kad sam bila sitno djetešce osjećala sam se neželjenim djetetom. I tako je ostalo do danas. Sjećam se, bila sam sitna djevojčica, ne prekidaj me, SITNA DJEVOJČICA, kad si mi rekla da ćeš me baciti pod autobus ako ne prestanem plakati. Gorko sam plakala jer sam bila željna ljubavi, a bila sam željna ljubavi jer ste ti i tata samo radili i radili, a nona me je čuvala, odrastala sam bez kučeta i mačeta, bez roditelja, istraumatizirana, sa starom nonom…” “Moja majka je tada imala četrdeset i pet godina…”
Nazvao me sin. Stariji. Bivša žena uporno od njega traži alimentaciju za njihovo dvoje djece, a on joj ne može platiti “harač” jer ima “svoje dijete”. “I ono dvoje djece su tvoja djeca.” “Stara, znam da su sva ta djeca moja, ali ja love nemam.” “Da manje trošiš na glupaču koju si oplodio pa oženio, mlađa je od tebe dvadeset godina, ti si idiot, imao bi za alimentaciju.” “Zapamti, stara, i Christie Lina Lou je tvoja unučica.” “Tvoja druga žena je ludara koja je precijenila moj džep. NE DAM LOVU! Odjebi!” “Žena u tvojim godinama morala bi se pristojnije izražavati i pokazivati više ljubavi prema unucima.” Spustio mi je slušalicu. Netko mu je rekao da smo prodali ono gradilište na Krku. Zato ga prvi put čujem nakon deset mjeseci i devet dana.
Drugi sin mi je peder, zapravo, homoseksualac. Zasad njemu i Tediju, rekla mi je Tedijeva mama, ne pada na pamet registrirati se i usvojiti nešto iz Kambodže. DOSTA MI JE! Nazvat ću ih, reći ću im da smo prodali onaj teren i pozvati ih u restoran “More”. Poći će s nama na ručak zbog love.
“More” je u centru grada, u blizini najprometnije ceste, nekako ću skupiti snagu i svo troje gurnuti pod jureći kamion. Suci su danas u Hrvatskoj jeftina roba. Platit ću deset tisuća eura, dobiti rad za opće dobro i spasiti se. Da se još jedanput rodim…Opet bih rodila. Ja sam ženka. Ali, bila bih lukavija. Pod kamion ili neko drugo teretno vozilo bacila bih svoju sitnu dječicu.
Nema sitne dječice? U pravu ste. Postoje samo budući krupni gadovi.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Ned Apr 09, 2017 7:59 pm

KOJE SMO MI USRAŠE

Gledam Beograd. Valja se ulicama. Skupa stupaju milicija, klinci, penzioneri, vojska, studenti, ujedinjeni žele promjenu. Naravno da do promjene neće doći ali poanta je da se Srbi bune. Danas će ih na cesti biti deset tisuća, sutra sto, za koji mjesec milijun. Nadajmo se. Političari, ma koliko “jednoglasno” izabrani neće moći zanemariti tu silu. Ni oni, ni oni koji ih drže u sedlu. Narod, i onaj najmanji i najbjedniji i najgladniji ima moć. Svaki narod ima moć i ogromna većina naroda je u povijesti vrisnula i smaknula silu koja joj je radila o glavi.

Osim Hrvata. Ne znam ja povijest ali imam sto godina i ne pamtim kad su Hrvati za moga života digli glas. Jebeš sedamdeset i prvu. Tada sam bila mlada ali se svega vrlo dobro sjećam. Sedamdeset i prva je bila kurac od revolucije i kao takva je i ušla u povijest. Oni koji su joj bili na čelu žarko su željeli i stisnuti i prdnuti. Htjeli su promijeniti Hrvatsku ali tako da ih Tito blagoslovi. Nekolicina je odrobijala, oni najčasniji, licemjerno smeće je vrlo brzo umuklo. Danas nam prodaju priču o svojoj herojskoj prošlosti.Bezrogati puževi.
Vezivati borbu za pravdu i bolje sutra uz hrvatstvo je kontradikcijo in adjekto. To se tako ne piše, to “kontradikcijo”. Ma nemojte? U čemu je poanta? U pravopisu ili u činjenici da smo govna? U formi ili suštini? Naš poznati tajkun Tedeski, to se tako ne piše, to “Tedeski”. Ma nemojte. U čemu je poanta? U pravopisu ili u suštini? Dakle, taj Tedeski je ovih dana ili jučer slavio pedeseti rođendan, pozvao je da njemu i njegovim gostima svira Franc Ferdinand, možda se ni ovo “Franc” tako ne piše, ali u čemu je poanta? U pravopisu ili u suštini? Taj Tedeski je na proslavu svog jebenog pedesetog rođendana spizdio tko zna koliko tisuća eura, bahati “gospodin”, i nimalo ga ne jebe činjenica da to čini u zemlji u kojoj dječicu u školama mole da pred Uskrs za siromašne donesu nešto “trajno”, “nešto što se ne kvari”, neku paštu, sok od rajčice, kavu, kesiće. Nešto. NEŠTO! Bilo što. HRVATI SU GLADNI!
I dječica nose. I ona koja, zasad, nisu gladna razumiju bijedu. Rekla sam unuku Kreši da živimo u ružnoj, usranoj zemlji. Krešo mi je rekao da on voli Hrvatsku i rekao mi je: “Nona, sve su zemlje iste. “NISU”, zaurlala sam, “NISU, ima zemalja gdje su ljudi siti, ima zemalja gdje se ljudi bune.” Dijete me prestrašeno gledalo, a ja sam mu dala kilo pašte, neka se na Uskrs najede šeteročlana hrvatska porodica koja pojma nema tko je Franc Ferdinand. Dobro, bit ću iskrena, ni ja ne znam tko su ti pizdeki ali sam sigurna da koštaju brdo love i da pristojnom čovjeku danas u Hrvatskoj ne bi smjeli svirati ni na pogrebu, o rođendanu da se ne govori.
Tko se uznemirio zbog Franca? Je li netko izašao na ulicu? Hoćemo li izaći kad bude izglasan Lex Tedeski? Maše li netko pred Kulmerovim dverima hrvatskom zastavom i jebe Todoriću i čergi sve po spisku? Koga danas u Hrvatskoj boli kurac što nam u Saboru i Vladi sjede retardi opsjednuti lokalnim izborima i plaćom koju dobijaju zakurac. “Zakurac” se piše odvojeno? Ma nemojte. O čemu se ovdje radi? O formi ili suštini? Ma šta ja oću? Zašto sam se uznemirila nečim što jedino trajno u Hrvatskoj jest, bogataši nas jebu na tisuću načina, a mi svaki put doživimo orgazam. I onda? Tko nam je kriv?
Srbi, naravno. Četnici, naravno. Jugoslaveni, naravno. A sad ozbiljno. Da li me stvarno uzbudila proslava Tedeskijevog pedesetog rođendana? Boli me kurac. Neka se seljačina raduje. Da ne slavi on, Francek bi pjevao nekom drugom. Razjebalo me kad sam ovih dana pročitala da izdavaču nisu otkupili knjigu Arsena Dedića “Brod u boci”, jedno od najvećih djela u povijesti hrvatske književnosti, “zato jer ga biblioteke ne traže”.
Jebene ustaše iz jebene komisije nisu imale muda reći da izdavaču neće dati lovu jer je Arsen bio Srbin, a mi, jebeni pisci i pisačice, pjesnici i pjesnikinje, pizdeki usrani, nismo imali muda izaći na cestu ili provaliti u Sabor i iščupati onom saborniku ustaške uši iz ustaške glave. Jebeni bivši ministar kulture, naravno da on s tim nije imao ništa, ne govorim ovdje o formi, govorim o suštini. S tim nema veze ni jebena ministrica. Ni oni koji su glasali za ovo zato jer misle da Arsena ne volimo jer je Srbin.
Želim reći, dan je lijep, sunce sije, glad je sve veća, Ferdinand će umuknuti, a Zagreb će postati Beograd. Jednoga dana. Govorim o nadi. Govorim o vjeri. Govorim ovo jer lijepo zvuči. Ne mogu više živjeti sa spoznajom da smo usraše od stoljeća sedmog i da ćemo to ostati dovijeka.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Sub Apr 15, 2017 8:28 pm

USKRS

Ne volim praznike. Ne razumijem Uskrs. Zašto se na Uskrs farbaju jaja? Ne želim guglati jer bi mi se ionako svaki odgovor činio glupim. Bojanje jaja je besmisleno i djetinjasto, žderanje ogromne količine čokoladnih zečeva također, moj slučaj, a ne znam ni kakve veze imaju zečevi, jaja, Isus i Lindt.

Ipak sam zaguglala Isusa i njegove posljednje riječi, ali sam izgubila papirić na kome sam ih napisala. Zapamtila sam samo da je rekao, umirući u strašnim mukama, na onom križu, da se ljudi moraju međusobno voljeti. Taj stvarno nije bio normalan. Ne kažem da je čuo za Ruse, Agrokor, Bozanića i Deklaraciju o jeziku, ali vjerujem da ni u njegovo doba ljudi nisu bili mnogo pametniji nego danas. Ni Isus nije bio pametan. Govna te pribiju na križ, a ti im krkljajući poručuješ, ljubite se, ljudi!
Među nama, nema šanse da je Isus tako nešto blebetao, znam kad mene nešto boli, a stalno me boli iako manje nego što je boljelo Isusa, nikad mi ne padne na pamet mudro zboriti. Ne mudroslovim nego jaučem tiho ili urlam i sve oko sebe šaljem u kurac. Nisam milosti puna. Nisam jedina, svi smo isti, pa ipak moramo pušiti priču kako je Isus bio dobar i kako bismo trebali slušati njegove naputke.
Trebali bismo. Da, trebali bismo da ih je on zaista izrekao. Trebali bismo i ako ih nije rekao! Tko ih sluša? Bog je blizak Bozaniću koji nam se svakoga Uskrsa ukaže u novoj, raskošnoj, preskupoj haljini. U zemlji u kojoj živi na stotine tisuća gologuzih katolika. Nije fer, hrvatska ima desetak modnih mačkova, da se baš nikad ni jedan, otkako imamo Hrvatsku, nije osvrnuo na stajling našeg vrhunskog katoličkog manekena. A Nives Celzijus i kad modno ne kiksa rastežu poput Isusa na križu. Licemjeri. Kukavice. Hrabri su poput Lindt zečeva.
Kad sam već pred Uskrs spomenula Deklaraciju o jeziku moram reći da ne bih da je nije spomenuo Bozanić. Bozanić ima snažne veze sa Uskrsom, Isusom, jajima i zečevima. Deklaracija o jeziku je nešto što sam potpisala, a u tom nečem stoji da se na nekim nekad našim prostorima govori jedan jezik. Neš ti teze. Pa šta ako sam to potpisala? Koga u Hrvatskoj, i još u vrijeme jaja, Isusa, zečeva, briga za jezik? Koga? Bozanića. Kardinal misli da je Deklaracija o jeziku vruća tema od Agrokora i da u vremenima zečeva, jaja i Isusa treba pojati o jeziku, a za Akrokor neka nas bole ofarbana jaja.
Što Bozanić zna o jeziku? Latinski govori sa snažnim, očajnim čakavskim naglaskom. Hrvatski književni jezik muca. Čakavski je zaboravio jer trkeljajući na štokavskom prolazi kroz Isusove muke. Umjesto da glasno šuti, jede ofarbana jaja i gricka čokoladnog zeca, on u zemlji Agrokora pizdi o jeziku. O temopora, o mores, što bi rekli ljudi koji misle da je glavno da se međusobno razumijemo, a ako se razumijemo onda možemo razgovarati, a ako možemo razgovarati onda se možemo i voljeti, a ako se budemo voljeti slijedit ćemo Isusa.
Želim reći, Uskrs je, a baš se svima u Hrvatskoj jebe za Isusa i njegove riječi.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Pon Apr 17, 2017 9:08 pm

USKRS II

Hrvatska je po količini bijede i beznađa na vrhu evropske ljestvice strave i užasa. Iz nje glavom bez obzira bježi i mlado i staro. Ljudi u najboljim godinama, visokoobrazovani, kad i rade, ne mogu preživjeti. Dave ih banke, roditelji im skapavaju od gladi i bolesti. Mirovine mizerne, 2000 kuna ljudima koji su godinama radili velike su k’o kuća.

Dok sirotinja hropće, bahate hrvatske lopine ne znaju kako bi potrošile pare. Vile, avioni, helikopteri, dvorci, privatna lovišta, privatni otoci, kurve, dečkići… Država ovih dana ulaže nadljudske napore kako spasiti Todorićev Agrokor tako da i ona i on ostanu nevini. Poslodavci imaju potpuno odriješene ruke pa robove rastežu poput prljave žvake, poreze plaća samo sirotinja. Ni u najgoroj noćnoj mori nisam mogla sanjati da ću živjeti u ovakvoj zemlji.
Nema krika, nema bijesa, samo jeziva, odvratna pomirenost sa sudbinom. Svi smo pilići koji smiju zatočeni samo kljucati dok im nešto ne slomi krhki vrat, a onda ih ubojice koje ne žive bolje od svoje žrtve pretvore u “pileći batak na akciji”. Srećom, s vremena na vrijeme, u Hrvatsku svrati neki Božić ili Uskrs pa nam onda crkveni dostojanstvenici objasne u čemu je naš grijeh, naš preveliki grijeh.
Crkva u Hrvata je, otkako imaju Hrvatsku, sveta krava. Ni pred Titom nam se nisu gaće tresle ovako kako nam se tresu kad se nađemo u blizini nekog od bozanića. Sto sam puta ispričala anegdotu iz svog socijalističkog života, ipak ću je ponoviti. Tito je 1971. godine držao govor u Labinu. On i njegova svita odsjeli su u hotelskom kompleksu u kome sam ja radila. Bio je Prvi maj, tada Međunarodni praznik rada. “Karavana prijateljstva”, tako se zvao niz autobusa koji su krenuli prema Rapcu, bili su ispunjeni do posljednjeg mjesta. Zagrepčani su odlučili praznike provesti na moru. Cijena je zaista bila sitnica.
Tito i njegova pratnja ručali su prije nas. Kad smo mi došli na red Zagrepčankama se nije svidjelo ono što su vidjele na tanjuru. Provalile su u kuhinju, razvalile je i svojoj djeci i ostalima poslužile delicije koje su otele od zapanjenih kuhara. Njihova je teza bila, On nije bolji od nas. Tito je bio i onda kao što je to i danas, “jedan od najvećih svjetskih zločinaca”, a Hrvatska se davila u dubokoj, nedemokratskoj, socijalističkoj mračini. Pa ipak, žene iz te sedamdeset i prve mislile su da su i one i njihova djeca i svi njihovi ljudska bića koja imaju pravo na hranu dostojnu čovjeka. Bile su sigurne da nisu svinje koje smiju samo roktati i žderati što im se baci u korito dok njihov gospodar ne odluči da im zabije nož u vrat. Koje su to žene bile! A mrak, a diktatura, a monstrum na pola kilometra od njih drži povijesni govor.
Gdje su danas kćeri i unuke tih žena? U Slobodnoj Dalmaciji je mons. dr. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup, izjavio u uskršnjem intervjuu da je “svećenička pedofilija ravna abortusu.” Izjednačio je zločince iz svoje prljave ekipe koji svršavaju dok siluju dječicu sa ženama koje abortiraju zato jer žive u zemlji u kojoj žive.
Nikad ni jedna žena nigdje pa ni u Hrvatskoj nije učinila abortus da bi doživjela orgazam. Učinile smo to, čine to i činit će to uvijek žene koje nemaju izbora. Gladne su, besposlene, bez nade, bez krova nad glavom, zlostavljane. Izjednačavati abortus i perverziju koju možeš nekažnjeno zadovoljavati zato jer ti to omogućuje status u ovoj napaćenoj zemlji može samo mons.dr. Marin Barišić, spodoba, sita i presita, koja se valja u zlatu i ne zna što to očaj jest. Ipak, kako se usuđuje, ma koliko zao i slijep bio, sirotinju izjednačavati sa gadovima iz svojih redova?
Već dva dana čekam da se oglasi neka žena, to je zato jer se sjećam žena iz sedamdeset i prve, koja će vrisnuti i reći kako prebogata zvijer nema pravo nikome suditi, još manje optuživati žene za nesreću koja se dogodila i koja se dešava Hrvatskoj. Za ovo u čemu živimo nisu krive one koje su abortirale već one koje nisu.
Zašto šutimo, mi žene, zašto gadovima ne začepimo pogana usta?
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Sre Apr 19, 2017 2:26 pm

MI GLUPAČE

Dobila sam četvrto unuče. Tko god me zna prilazi mi i traži da iz torbe izvučem mobitel i pokažem prvu fotkicu moga Noe. Nemojte mene pitati zašto se mali zove Noa, “tata mu je izabrao ime”. Riječi moje starije kćeri koja je rodila u četrdesetoj. Noa?! Koje preglupo ime. Ne mogu zamisliti da moj unuk po nemirnom moru vodi lađu krcatu živina. Što ako se prevrnu? Tko će preživjeti? Par slonova ili kapetan broda? Nikad mene moja djeca neće ostaviti na miru. NIKAD!

Mlađa kći je normalna. Udala se u dvadeset i četvrtoj u crkvi u vjenčanici boje bjelokosti. Dvije djevojčice iz prvog braka druge žene moga sina nosile su joj veo dugačak devet metara. Nije bila trudna jer je već u vrtiću odlučila da neće prema oltaru stupati sa trbuhom do zuba. Tako će svima pokazati da se udaje “iz ljubavi”, a ne zato što “mora”. Ja sam se u dvadeset i prvoj udala zato jer sam “morala”, zašto sam nakon prvog djeteta koje sam “morala” roditi, inače se ne bih udala, rodila još dvoje ne zna nitko pa ni ja. Nitko pa ni ja ne zna ni zašto sam sve ove godine ostala s mužem. Otac moje djece glup je k’o zubatac na lešo, ali ja nikad nisam imala hrabrosti hodati kroz život bez muža, samohrana i razvedena.
Ovo što sam o sebi napisala uklapa se u priče žena moje generacije. Rijetko je koja od nas čekala trideseti rođendan pa onda ušla u rodilište. Danas je sasvim normalno da žene rađaju u šezdesetoj. U tom kontekstu moja starija kći je mlađa prvorotkinja i to meni nije problem. Drugo me muči. Nije se udu dala. Uporno tvrdi da je ona inzistirala na neudaji. Vjerujem joj zato jer ima svoj stan, svoj auto, svoju uspješnu karijeru, a “tata” je nezaposlen. Umitnik, preciznije. Jednom je bio na teveu u emisiji Vijesti iz kulture. Bradati dečko istovremeno svira usnu harmoniku, gitaru i mlati po bubnjevima. Prevest ću, propalica koju moja kći hrani onako kako ljudi hrane čistokrvne pse koji im popravljaju imidž. Samo što moj “zet” nije čistokrvan. Našla ga je u nekom azilu, ne znam detalje.
Kći se nije udala, ali… Inzistirala je da Noa nosi tatino prezime. Za koji kurac? Zato da “ljudi” ne misle da je Noa kopile, zato da “ljudi” misle da je Noa plod ljubavi a ne jednonoćnog kresanja, zato jer je bitno da dijete zna da ima “oca”. Moderne žene, pa i moja kći, misle da su turbo emancipirane ako s nekim žive neudane, ali inzistiraju da im dijete nosi očevo ime. Kakva je to “emancipacija”? Ako ne želiš bračne okove, ako želiš “slobodu”, zašto ne rodiš dijete i ne daš mu svoje prezime? Zašto ne ideš do kraja?
Imam samo jedan odgovor. Zato jer smo glupače. I mi stare i ove najnovije. Umjesto da ne rađaju u sedamdesetoj, one traže muža koji im nije “muž” i tako su istovremeno i udane i neudane i slobodne i zauzete i mame koje imaju dijete koje nosi “njegovo” prezime pa nisu kurve iako nemaju muža, ali imaju “partnera”…
Ukratko, mi smo, svake na svoj način, glupačetine koje samo mijenjamo formu ponašanja, a u suštini želimo da budemo prihvaćene od “ljudi” i da nas “ljudi” doživljavaju kao “normalne”. Da smo zaista normalne jebalo bi nam se i za “ljude” i za “muževe” i za “partnere”. Posebno za djecu.
Da smo normalne ne bismo voljele zubace, ni na lešo ni frigane, nego bismo bile smrtno i doživno zaljubljene samo u sebe same.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Čet Apr 20, 2017 10:09 pm

ONI GLUPANI

O, jebote, jebote! Čovjek u ovoj zatucanoj Hrvatskoj ne smije otvoriti svoju dušu ni na netu?! Jučer sam napisala tekst o tome kako su sve žene glupače, i jesmo, a onda se javi neki muškarac, kao da sam napisala da su svi muškarci glupani, i udri poganim jezikom po meni jer sam vlastitog muža nazvala “kuhanim zubacem”. Je li tema moga teksta bila ženska glupost ili sam pisala o mužu? Zašto ja o svom mužu ne smijem napisati istinu? On jest KUHANI ZUBATAC, još sam i blaga bila. Zašto muškarci u svakom ženskom činu pa tako i u benignoj kolumnici jadne ženice poput mene, osjećaju neodoljivu potrebu da stanu u obranu i najbjednije ribe iz svoga jata? Svi su oni jedna vojska kad treba napadati žene. Kod nas je obrnuto.

Ljuta sam! Sve ću vam o njemu reći! Ima četrdeset i devet godina, radi u državnoj firmi od ujutro kad ga je volja do popodne ili uvečer ili do duboko u noć kad ga je volja. Nema neku plaću ali to je zato jer nitko u trideset godina koliko tamo sjedi nije prepoznao njegove sposobnosti. Svaki mi dan govori kako je “u stresu”, kako ga “sve ovo ubija”, kako “ovako više ne može”, kako “mora promijeniti posao”, kako…
Ja mu više ne govorim da bi trebao diplomirati, ostao je na drugoj godini ekonomije jer su profesori bili pederi, ne govorim mu ni da nemamo nikakvih životnih problema. Ja zarađujem pišući knjige, djeca ne žive s nama, sin se najzad dobro oženio, najmlađa kći našega popa riješila je Matino stambeno pitanje. Sin vozi i popov džip, a ovo smo ljeto i mi s njima bili na popovoj jahti. Preciznije, brodu. Velečasni je vodio neku procesiju na Hvaru, ali ne držite me za riječ. Plutali smo tri tjedna u blizini Orebića. O, Orebić, raj na zemlji.
Moj muž je u stresu i zato jer ćelavi. Netko mu je rekao da kosa raste ako jednom tjedno, najbolje u petak, na glavu staviš pola kilograma krvavih junećih šnicli. Ne kažem da možda, jednoga dana, moj muž neće imati na glavi više dlaka nego što to danas ima Severina kad izađe iz frizerskog salona, ali zašto ja moram odlaziti mesaru i birati najkrvaviju junetinu? I još mi mesar svaki put kaže, gospođo, promijenite jelovnik, muž će vas ostaviti.?! Zna li onaj glupan koji se stavio na stranu Zubaca Kuhanog kako izgleda ćelavi muškarac sa krvavom šniclom na glavi dok gleda malo nogomet, malo snuker, malo vijesti, malo hokej, a krv mu gmiže niz vrat. Kako krvave fleke skidati sa bijelih majica je filozofija o kojoj danas ne bih.
Da, često je bolestan. “Imam rak gušterače, skuhaj mi sutra rižoto sa kozicama.” One koje spremaju ribu i imaju kuhinju bez nape znaju što znači kuhati, pržiti ili peći bilo što iz mora? U pravilu rak gušterače dobiva zimi kad moram nakon ručka ili večere vjetriti kuću i slušati kako na mene urla:”Ti ćeš me u grob otjerati! Osjećam propuh!”
Oćete o seksu? Mira mi je rekla da onu junetinu stavlja na glavu i da depilira guzicu zato jer ima ljubavnicu.?! Ej, kako Mira zna da Zubatac depilira guzicu? Mira mi šalje jasne poruke. Zanemarujem ih jer ne želim Zubaca bacati u stres. Da mu i dokažem da jebe Miru on bi mi dokazao da je to zbog zdravlja. Dobio bi potvrdu od svog liječnika. Gospodin se zove Petrović. Doduše, među nama, nakon trideset i pet godina braka jebe se meni koga moj muž jebe pod uvjetom da mene ne jebe. Ali…
Jednom u tri tjedna, srijedom, “bježi” sa posla, uvijek mi kaže da je “pobjegao” da bi mene pojebao, a jebat će me jer me voli “kao prvog dana”. Ja moram ostaviti na ekranu tekst iako sam usred rečenice, a i izdavač mi šalje tri mejla dnevno, kad će knjiga, kad će knjiga, i onda se popeti na kat. Da imam smisla za pornografiju izmislila bih nešto, nemam pa ću napisati istinu. Ja dolje, on gore, sedam minuta, ugrhhhhhhhhhhh. Ja na pranje, on ostaje u krevetu, uvijek ga boli glava, zašto poslije, nikad prije, pa mu moram skuhati čaj od koprive.
IPAK GA NISAM OSTAVILA! Samo sam jučer s vama podijelila dio svojih muka i muža nazvala “zubacem”. Za mužjaka koji me čita i to je bilo previše. Ej, pitam ja tebe, prvo i prvo, zašto me čitaš, drugo i drugo, kako ti liječiš ćelavost, treće i treće, zašto tebe nije ostavila žena kad si… Pročitaj naslov. Zato jer je i ona poput mene, zato jer smo sve mi žene milosti pune kad se radi o našim kućnim glupanderima.
Dokleeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee?
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Sre Apr 26, 2017 2:02 pm

MOJ UNUK KREŠIMIR

Kad je moja starija kći bila prvi put trudna, trenutno je peti, govorili smo, spol nije važan, glavno da je živo i zdravo. Kad je rodila malog Krešimira govorili smo da je tata jako, jaaaaaaaako želio curicu i svi smo željeli curicu, ali što je tu je.

Nitko iz porodice nije želio curicu, nismo pervezni. Govorili smo što se od nas očekivalo da ne bismo bili perverzni. Jeste li ikad, ikad, od mlade mame koja okolo vozi djevojčicu čuli kako je tata žarko želio dečka? Ni ja. Tako nešto reći bilo bi nepristojno kao što je inače nepristojno šetati okolo i govoriti istinu. Sve mame prvorotkinje žele sina da bi novopečeni otac, u nekim krajevima, mogao pucati u zrak iz kubure iz koje je pucao njegov pradjed kad se on rodio. Moj zet je iz nekih krajeva. Ovo je digresija. U Hrvatskoj živi stendap komičar koji ima jedno šest komada kćeri, profesionalni ženomrzac, a u svakom intervjuu naglašava kako je želio i sedmu, ali žena ima nekih ginekoloških problema. Ha,ha, tko ti vjeruje, tatice?
Krešimiru smo za krštenje, rekla sam da je moj zet iz nekih krajeva, dali sašiti maskirnu uniformu. Poslali smo svijetu poruku da će on braniti Republiku Hrvatsku onako kako je to radio naš Petar Krešimir IV i da će pjevati, Zovi samo zovi, svi će sokolovi… Među nama, da opet dođe do neke frke, ja bih sve svoje prodala, maloga poslala van, bilo kamo gdje se ne ratuje, a Zovi, samo zovi neka pjeva njegov otac. Lijena mrcina stalno mijenja poslove i navija za Dinamo. Krešo, kad tata nije u blizini, navija za naše. Ja sam ga naučila himnu NK Rijeke, Tko ne skače, tko ne skače, taj Dinamo je, tko ne skače, tko ne skače, taj Dinamo je. Odahnut ću kad se moja kći razvede, ali to neka zaista ostane među nama.
Ovo sve je samo okvir za priču. Ovo što ću vam reći znamo samo kći i ja. Jučer smo se srele u gradu i plakale dok je Krešo divljao u šopingcentru sa… Izreći ću. Sa ružičastom metlicom i lopaticom u malim rukama. Kupile smo što je htio jer je urlao kako će nas pobiti ako mu ne kupimo to što smo kupile. Još je mami rekao da je krava, a meni da sam stara vještica iako zaista držim do sebe i nitko mi ne bi dao godine koje imam i kad sam sama s njim svi misle da sam mu mama.
Kći mi je sve ispričala. Toga dana ih je učiteljica, mali ide u prvi razred, pitala što će biti kad odrastu. Mi smo malome sve ispričali o kralju Krešimiru i koliko je on dobra učinio, u međuvremenu sam zaboravila koja dobra i koje godine, za Republiku Hrvatsku. Da je rekao da će postati kralj to bi na neki način bilo simpatično, dobro je kad muškarci već na startu života žele moć, ali…
Reći ću vam što su rekla druga djeca. Dečkići žele biti pjevači i nastupati u Tvoje lice zvuči poznato, a djevojčice žele biti manekenke i pjevačice i nastupati u Tvoje lice zvuči poznato. Svi mali cigani, da, to je takav razred, nitko roditelje na početku godine nije pitao žele li cigane u razredu, svi mali cigani će, ima ih šestoro, kad odrastu biti doktori i doktorice. Moj Krešo, naš Krešo je rekao da želi biti Pepeljuga. Otvori se, oj, crna hrvatska zemljo.
Učiteljica je nazvala moju kćer, ona mene, ja najskuplju psihologicu u gradu pa ćemo iz Krešimira, ako treba, i batinom izbaciti Pepeljugu. Bolesnik. Da li se, majmune, Hrvatska brani mačem ili močom? Tko je u životu uspio hodajući svijetom sa Vileda proizvodima u ruci? Čula sam da je brat od one druge bake bio dva mjeseca u ludnici. Tako ti je to kad se udaš za čovjeka koji nije iz tvog kraja.
Izašla sam iz onog šopingcentra i poluluda došla doma. Moj muž je ležao na kauču okružen kaosom. Prazne kantice od pive, pepeljara krcata, na stolu tri prazna kartona, pice pojedene, na ekranu su naši dečki slavili, a muž mi se, kad me ugledao, digao sa kauča, i pijan, smrdljiv i samo u gaćama, bacio oko vrata. Plakao je jer je Rijeka pobijedila i još je skinuo prljave gaće i pokazao mi komadić žute žlundre koji ću noćas dobiti jer je 3:0 za naše. “Tko ne skače, tko ne skače, on Dinamo je!” Gluha susjeda sa kata metlom je lupala po našem stropu. Zastala sam. Jebote. Da moj muž nije muškarac, muškarac simplex, da je moj muž Pepeljuga… Neću nazvati onu psigologicu.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Sub Apr 29, 2017 7:11 pm

AMOUR

Ne bih s vama dijelila priču svog života da ovih dana nisu svi svjetski mediji kao brejkingnjuz objavili vijest da je žena budućeg francuskog predsjednika od njega starija dvadeset i četiri godine. Mlađahnom Emmanuelu Macronu uskoro će četrdeset, izgleda kao da ima trideset, a njegova žena Brigitte Trogneux izgleda kao da ima koliko ima. Novinari su užasnuti. Ženska je bila profesorica, u svoju ga je mrežu uhvatila kad je njemu bilo petnaest, ona je majka troje djece, kći je vršnjakinja njenog muža, Brigitte ima šestoro unučadi.

Doduše, postoji poslovica, Stara koka, dobra juha, ali to se uvijek odnosi samo na staru kokoš. Stara žena je koristiva samo za čuvanje unuka i svojih i njegovih roditelja. Od nje dobru juhu može pripremiti samo bolesnik zabunom pušten preko vikenda iz dobro čuvane ludnice. Francuski su novinari odmah otkrili da je Emmanuel peder, mlad muškarac ženi staru babu da bi sakrio trag. Trump nije peder.
Sve ste ovo već iskomentirali, posebno njegovu rečenicu:”Kad ja pobijedim, kad mi pobijedimo…” Neodoljivi Emmanuel neprestano ponavlja da kao predsjednik ni jednu odluku neće donijeti bez dogovora sa svojom Brigitte. Da sam obična žena i da imam muža svojih godina, ubila bih se.
Imala sam četrdeset i dvije godine. Radila sam na radiju kao urednica emisije o ekologiji. U Rijeci se vodila žestoka bitka protiv izgradnje Termoelektrane Plomin 2. Nekad je u ljudima bilo žara. Protiv Plomina 2, u međuvremenu je pobila tko zna koliko tisuća ljudi, protestiralo je i staro i mlado. Urednik mi je jednog utorka rekao:”Ima neki klinac, studirao sam s njegovim ocem, baš je zapeo za Plomin 2…” “Ne zanimaju me klinci, Plomin je ozbiljna tema…” “Obećao sam njegovom ocu.” Nekad su urednici bili ono što su i danas.
Poslušala sam naredbu. Bila sam nešto koje je imalo dvoje gotovo odrasle djece i muža. Mislila sam da ću do smrti odlaziti na isti posao, brinuti o djeci koja su mi već tada išla na živce, o mužu da ne govorim. Isti pokreti, iste rečenice, isti ručkovi, isti prijatelji, ista tupež iz dana u dan. Odvratno, odvratno, odvratno životarenje. Zabiti mu nož u vrat? Zabiti sebi nož u vrat? Ili ipak samo rigati, rigati dok nas smrt ne rastavi?
A onda je pred dvadeset i pet godina u moju redakciju ušao klinac u dvadeset i drugoj. Visok, mladenački anoreksičan, crna, kovrdžava kosa pokrivala mu je vrat, na ogromnim stopalima imao je tenisice, na tankom tijelu traperice i bijelu majicu. Dečkić. Malo stariji od mog sina. Mogla sam mu biti mama. Razgovarali smo o Plominu 2, pa otišli na kavu, pa idućeg dana otišli na kavu, pa svakog idućeg dana ispijali kavu, osim vikendom. Još uvijek skupa pijemo kavu. I vikendom.
Nikad nikome neću moći ispričati koji je to doživljaj kad iz muževljevog dosadnog, rutinskog, daviteljskog zagrljaja uskočiš među mlade ruke. Kad na svom od sebe otpisanom tijelu osjetiš mladi dlan. Kad shvatiš da si živa, živa, živa i da nakon zagrljaja s takvim muškarcem možeš umrijeti uvjerena da baš ništa nisi propustila. Kad najzad, neočekivano, prvi put, u mom slučaju i zadnji, sretneš u životu strast, mladost i pamet u jednom paketu.
Nema tko nas nije razapinjao na križ. Nikad me nije bilo briga što ljudi o nama misle. Ni susjedi, ni prijatelji, ni moja djeca. Svi su mi pred 25 godina pali u drugi plan i tamo zauvijek ostali. Da danas na ulici sebe gledam sa strane, gospođu u šezdeset i sedmoj koju za ruku drži muškarac u četrdeset i sedmoj, a izgleda kao da je u trideset i petoj, svima bih govorila kako je budući francuski predsjednik Emmanuel Macron peder.
Ja, hrvatska Brigitte, znam da on nije peder.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Pon Maj 01, 2017 12:13 am

ŠPRAJC THE VOICE

Danas se fotošopom za potrebe snimanja sa lica i tijela poznatih i manje poznatih žena skida sve što bi moglo ukazati da ženska ima više od dvanaest godina. Na naslovnicama žene koje su rodile dan prije fotkanja ne smiju imati podočnjake, ten im je uvijek boje breskve, trbusi ravni, sise stoje poput stožaca na satu geometrije. U svakoj šuštavoj reviji bacačica kugle, diska ili trudna dizačica utega, tanka je poput gladne srnice.

Kad isto to stvorenje vidiš uživo, meni se to nekoliko puta dogodilo, nije ti jasno odakle poznaješ debelu, prištavu žensku masne kose. A onda bi mi sinulo. To je cura sa naslovne strane. Jadnice, pomislila bih uvijek, jadnice, zašto pristaješ na sva ta sranja?
Pet sekundi kasnije osjetila bih bijes. Sve glumice, pjevačice, bacačice i teve voditeljice moraju biti izliftane do besmisla, istovremeno njihove dlakave, debele, zapuštene kolege imaju pravo na pivsku trbušinu, ćelu, dlake u nosu, dlačurine u ušima… Zašto, o, zašto je žena uvijek predmet, a muškarac, ma kakav bio, pamet i šarm? Teve voditeljica, ako misli biti i ostati teve voditeljica, smije ujutro pojesti tri lista salate, preko dana pijuckati purgativ. Teve voditelj ima pravo na janje dnevno koje se u njegovom buretu bezbrižno praćaka u moru pive.?! Život je jebeno nepravedan. Mi žene nismo dovoljno mršave ni na dan kad umiremo od raka želuca, a oni…
Nekad bilo! Drage moje, NEKAD BILO! Sjedila sam u kafiću i listala Story. Slave petnaesti rođendan. Čestitam, cure i dečki, ekipo, uljepšali ste mi dan. Budala poput mene očekivala je da će Story svoj rođendan obilježiti naslovnicom na kojoj će ležati Severina odjevena u zlatne pelene za nedonoščad.
Ništa od toga. Sa naslovnice je u mene gledao dečkić u dvadesetoj, lice glatko poput njegovane bebine guzice, na glavi crni šeširić, tanašno tjelešce uvučeno u crno odijelo, glatka šakica obrasla nježnim dlačicama, između dječjeg kažiprsta i srednjeg prsta cigarilos. Ej, mali, ako te mama vidi, dobit ćeš po ritici, dobit ćeš pepe! Oni iz Story-a su ludi, koštaju sedam kuna, kupit će ih milijun cura, žena, majki i baki, a reklamiraju cigarilos u ustima klinca?
Konobarica mi je donijela kavu, pokazala sam joj Story, rekla je da je nasmiješeni balavac Zoran Šprajc. Zoran Šprajc? To je Zoran Šprajc? Ja sam najboljem optičaru u Rijeci naočale platila osam tisuća kuna. Izdavač mi je najzad isplatio dio duga. Nazvala sam ga. Javila mi se njegova žena, kad sam joj se požalila na kvalitetu skupih stakala, nasmijala se. Nisam bila prva koja je zvala. Ni jedna od njihovih mušterija nije prepoznala Šprajca iako su sve lude za njim, ali onaj klinac jeste Šprajc, doduše ne ni svojom glavom ni bradom, a ni tijelom. “Onda čime je na naslovnici Šprajc Šprajc”, pitala sam ženu onog optičara. “Tako piše.”
I, zaista. Pročitala sam veliki intervju sa dečkićem koji je rekao da je on Šprajc i da mu je naporno i da je najbolji teve voditelj u Hrvatskoj, spominjao se i Frank Sinatra kome Šprajc, navodno, jako liči. Pokojni Sinatra je, kad je bio u najdebljoj fazi, imao četrdesetak kilograma, Šprajc, mislim, pravi Šprajc, nedavno je ponosno izjavio da ima sto dvadeset kilograma. Obožavam Franka Sinatru i mislim da nije fer ovako ga posthumno zajebavati.
Što se Šprajcu dogodilo? Možda i oni najbolji i najšarmantniji i najpametniji imaju loš dan pa sebi kažu:”Ma, boli me kurac. Danas ću biti starleta na startu koja pred kamerama vježba svoje prvo pušenje.”
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Pet Maj 05, 2017 4:58 pm

NE IDEM U K****!

Jučer je Bekingpalača najavila nekakav skup što su svjetski novinari preveli kao smak svijeta. Dogodit će se Nešto i onda više ništa neće biti kao prije. Možda je umrla Elizabeta? Pablikrilejšeni iz Palače su to demantirali. Buljila sam u ekrane i čekala.

Neki portali su pisali da će Palača objaviti vjeridbu princa Harija i njegove cure crnkinje. To bi stvarno bila jebeno velika Njuz. Da se kojim slučajem Hari jučer vjerio za onu glumicu onda bi ga Palača vjerenog ostavila na miru do vjenčanja, pa bi pred vjenčanje nastradao u autu u nekom lijepom evropskom gradu dok bi on i crnkinja bježali od paparaca.
Sjećam se kad je Palača ubila njegovu mamu. Nisam tako plakala ni kad mi je susjedov auto u mrlju pretvorio moga nikad prežaljenog mačka Petra Krešimira Četvrtog. Plač oslobađa. Plač opušta. Plač čisti. Jebiga. Umjesto da se Hari vjeri Palača je objavila da se Filip više neće pojavljivati u javnosti. Koja vijest?! Tko se pali na prastarog Hitleroljupca?
Ne bi bila neka tragedija što sam izgubila dan buljeći u portale i čekajući vijest o smrti princa Harija koji nije sin Dijaninog konjušara, to je demantirao njegov otac Dijanin konjušar, da iz nehaja nisam pratila što se dešava u našem Saboru.
Ne pratim politiku ali priča je u suštini jednostavna. U Saboru sjedi neki ministar u sukobu interesa i lopina, to je ministar Hadezea, u koaliciji sa Hadezeom je Most koji je želio maknuti ministra lopinu jer je Most Moralna stranka.
Između Hadezea i Mosta nalazi se moralni Esdepe koji je protiv nemoralnog onog ministra i onda su se složili moralni Most i moralni SDP u jednu moralnu velesilu koja će sa naše političke pozornice pomesti onog ministra nemoralca i usput Plenkovića koji je naš premijer.
Možda. Danas nisam uključivala televizor. Jučer nisu smaknuli onog nemoralca.
Kad su sve svjetske televizije objavile da se Filip povlači u špilju gdje će na miru urlati sighajl, na mom se ekranu opet ukazao Sabor. Predsjednik Sabora, sad već bivši, sjedio je danima na stolici predsjednika, nije imao većinu, pa ako bi otišao pišati onda bi na njegovu stolicu zasjeo neko drugi. Nisam baš sve skužila. Pretpostavljam da je onaj predsjednik Sabora bio u pelenama za konje koji imaju problema sa mjehurom.
Gledala sam Sabor i nadala se, tamo će se ukazati neki hrvatski biskup i smiriti muške u predinfarktnom stanju. Možda onaj turbomoralni Košić? On će reći, mir, braćo, mir, ljubi bližnjega svoga. Ipak u Hrvatskoj živi 110% katolika. Onda sam se sjetila da bolje da se Košić nije pojavio jer se ovih dana otkrilo da njegov prijatelj jebe pse.
Da vam budem sasvim iskrena, vidjela sam fotku na kojoj je bio Košić, nekoliko biskupa i taj silovatelj pasa, ali ja sam mislila da je to fotomontaža i djelo četnika i udbaša, ali nitko nije demantirao. Prijatelj hrvatskih biskupa fakat okolo siluje pse pa zato danas svi hrvatski katolici od popova i biskupa ne skrivaju samo dječicu nego i maltezere. O, Bože, baci oko na Hrvatsku!
Sinoć smo se kasno vratili doma. Moj muž je odmah uključio televizor jer je član Haenesa, ima ih sedam ali su moralni za popizdit.
Čim je moj muž uključio teve ugledao je svoga vođu. Gospodin je još jedanput naglasio da su oni jedini moralni u Hrvatskoj i da su oni na tragu njihove osnivačice, hrvatske političarke koju svi zovemo Ruža Hrvatska, samo ju je današnji vođa njene stranke sinoć nazvao Savka Dapčević-Kurac. Teve voditelj se malo začudio kad je onaj vođa rekao da mu se osnivačica preziva Kurac, ona se, navodno, preziva Kučar, a onda je novinar rekao da je taj vođa umoran.
Sve sam maloprije ispričala svojoj prijateljici iz Beograda, ona misli da je u Srbiji prestrašno pa me jednom tjedno nazove da bi joj bilo lakše. Tanja mi je rekla da to što je onaj svoju pokojnu šeficu nazvao Kurac, da je to “tipična frojdovska omaška” i da to znači da nas gledače i glasače svi naši političari šalju u kurac.
Baš mi je žao što neću gledati sprovod malog Harija. Kako ću se opustiti? Nakon nastupa onog haenesovca ne palim se više ni na kurac.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Eugen Grafvajer



Datum upisa : 22.03.2017

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Čet Maj 11, 2017 2:31 pm

Šprajc the voice

Danas se fotošopom za potrebe snimanja sa lica i tijela poznatih i manje poznatih žena skida sve što bi moglo ukazati da ženska ima više od dvanaest godina. Na naslovnicama žene koje su rodile dan prije fotkanja ne smiju imati podočnjake, ten im je uvijek boje breskve, trbusi ravni, sise stoje poput stožaca na satu geometrije. U svakoj šuštavoj reviji bacačica kugle, diska ili trudna dizačica utega, tanka je poput gladne srnice.

Kad isto to stvorenje vidiš uživo, meni se to nekoliko puta dogodilo, nije ti jasno odakle poznaješ debelu, prištavu žensku masne kose. A onda bi mi sinulo. To je cura sa naslovne strane. Jadnice, pomislila bih uvijek, jadnice, zašto pristaješ na sva ta sranja?

Pet sekundi kasnije osjetila bih bijes. Sve glumice, pjevačice, bacačice i teve voditeljice moraju biti izliftane do besmisla, istovremeno njihove dlakave, debele, zapuštene kolege imaju pravo na pivsku trbušinu, ćelu, dlake u nosu, dlačurine u ušima… Zašto, o, zašto je žena uvijek predmet, a muškarac, ma kakav bio, pamet i šarm? Teve voditeljica, ako misli biti i ostati teve voditeljica, smije ujutro pojesti tri lista salate, preko dana pijuckati purgativ. Teve voditelj ima pravo na janje dnevno koje se u njegovom buretu bezbrižno praćaka u moru pive.?! Život je jebeno nepravedan. Mi žene nismo dovoljno mršave ni na dan kad umiremo od raka želuca, a oni…

Nekad bilo! Drage moje, NEKAD BILO! Sjedila sam u kafiću i listala Story. Slave petnaesti rođendan. Čestitam, cure i dečki, ekipo, uljepšali ste mi dan. Budala poput mene očekivala je da će Story svoj rođendan obilježiti naslovnicom na kojoj će ležati Severina odjevena u zlatne pelene za nedonoščad.

Ništa od toga. Sa naslovnice je u mene gledao dečkić u dvadesetoj, lice glatko poput njegovane bebine guzice, na glavi crni šeširić, tanašno tjelešce uvučeno u crno odijelo, glatka šakica obrasla nježnim dlačicama, između dječjeg kažiprsta i srednjeg prsta cigarilos. Ej, mali, ako te mama vidi, dobit ćeš po ritici, dobit ćeš pepe! Oni iz Story-a su ludi, koštaju sedam kuna, kupit će ih milijun cura, žena, majki i baki, a reklamiraju cigarilos u ustima klinca?

Konobarica mi je donijela kavu, pokazala sam joj Story, rekla je da je nasmiješeni balavac Zoran Šprajc. Zoran Šprajc? To je Zoran Šprajc? Ja sam najboljem optičaru u Rijeci naočale platila osam tisuća kuna. Izdavač mi je najzad isplatio dio duga. Nazvala sam ga. Javila mi se njegova žena, kad sam joj se požalila na kvalitetu skupih stakala, nasmijala se. Nisam bila prva koja je zvala. Ni jedna od njihovih mušterija nije prepoznala Šprajca iako su sve lude za njim, ali onaj klinac jeste Šprajc, doduše ne ni svojom glavom ni bradom, a ni tijelom. “Onda čime je na naslovnici Šprajc Šprajc”, pitala sam ženu onog optičara. “Tako piše.”

I, zaista. Pročitala sam veliki intervju sa dečkićem koji je rekao da je on Šprajc i da mu je naporno i da je najbolji teve voditelj u Hrvatskoj, spominjao se i Frank Sinatra kome Šprajc, navodno, jako liči. Pokojni Sinatra je, kad je bio u najdebljoj fazi, imao četrdesetak kilograma, Šprajc, mislim, pravi Šprajc, nedavno je ponosno izjavio da ima sto dvadeset kilograma. Obožavam Franka Sinatru i mislim da nije fer ovako ga posthumno zajebavati.

Što se Šprajcu dogodilo? Možda i oni najbolji i najšarmantniji i najpametniji imaju loš dan pa sebi kažu:”Ma, boli me kurac. Danas ću biti starleta na startu koja pred kamerama vježba svoje prvo pušenje.”

Vedrana Rudan
Nazad na vrh Ići dole
Eugen Grafvajer



Datum upisa : 22.03.2017

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Pet Maj 12, 2017 3:02 pm

USTAŠKI DERNEK U BLEIBURGU

I ove godine obilježit će se bleiburška tragedija. Za neznalice, ako ih uopće ima, 15. svibnja 1945. godine, prepisujem sa Wikija, Britanci su odbili prihvatiti predaju oružanih snaga NDH i naredili da se moraju predati Jugoslavenskoj armiji. Da ne idem u detalje, prema Wikiju, tamo je pobijeno 50.000 Hrvata. Svake godine na sutrašnji dan u Bleiburg odlaze kolone Hrvata i Hrvatica i predstavnika našeg demokracijom i domoljubljem i pravdom i istinom opsjednutog vodstva Hrvatske da bi žrtvama odali počast.

Ove godine su se Austrijanci uznemirili jer hrvatsko “odavanje počasti” drže okupljanjem nacića koji okićeni ustaškim simbolima i mašući crnim zastavama zazivaju neka bolja, mračna, stara vremena. Austrijanci su nemoćni jer ustaško ušato U u Austriji nije zabranjeno, a skup se svaki put najavljuje kao “crkveni”. Zato ćemo i ove godine u udarnom Dnevniku Hrvatske teve vidjeti razularene divljake u crnom i skrušene političare u tamnom. Ni jedni ni drugi ne mogu zaboraviti i oprostiti što je Tito učinio Hrvatima.

Što su Britanci učinili Hrvatima svi su zaboravili. Tita u Hrvatskoj danas se može i mora jebati na tisuću načina. Britanci su za nas u ovoj priči nevini jer su moćniji od mrtvog Tita. Mi Hrvati uvijek znamo kome ga se smije, kome ne smije, a kome ga se mora turati u bulju.

Ta frka oko Bleiburga nikad mi nije bila jasna. Ratovalo se. NDH je izgubila. U ratu se ubija. Pobjednik piše povijest. Žrtve trunu, rodbina pamti dok je živa. To bi bilo to. Koristiti masakr bilo koga tipa u političke svrhe prozirno je i vulgarno. Žrtve ne diže iz groba, a njihovu djecu ili unuke, ako su normalni, uznemiruje i vrijeđa.

U ratu se dečki ne dijele na dobre i loše, svi su loši. Licemjerno zavijanje nad grobovima pobijenih u Bleiburgu ruganje je mrtvima jer živi nisu tamo da bi im odali počast. Oni se samo žele fotkati za televiziju, neka susjedi vide da oni dišu crno. Političari misle da će im šanse za pobjedu na idućim izborima biti veće ako se “poklone” u Bleiburgu, “najvećem stratištu u povijesti Hrvata”.

Koliko je normalno da Hrvatine ili oni koji misle da to jesu, odlaze u Austriju i tamo se “klanjaju” kostima pobijenih Hrvata? Pretpostavimo da jest. Pretpostavimo i to da su Hrvati kulturan narod koji ne zaboravlja na svoje koji su ni krivi ni dužni izgubili život u austrijskoj vukojebini pokušavajući pobjeći od krvnika Tita. Sve je to nekako ljudski i razumljivo. Ako se i deru, ako i nose kape sa ušatim U na glavi, ako i veličaju fašističku NDH, možda je sve to u afektu? Izgubio si djeda, izgubio si baku, možda oca, možda mamu, najmanje na što imaš pravo, možda je, veličati NDH.

Ajmo sad malo na priču pogledati iz drugog ugla. Mnogi se trude, nikome nije pošlo za kompjuterom, izračunati koliko je ljudi do danas ubila Republika Hrvatska, mislim ova “naša” i ova “demokratska”. Koliko je Hrvata i Hrvatica ostavilo kosti u Agrokoru? Koliko su stotina tisuća mladih života uništili dečki i cure koji vladaju Hrvatskom od devedeset i prve? Koliko je stotina tisuća pobijenih kreditima u francima, ovrhama i užasnim porezima? Kolikima je pokralo djedovinu? Očevinu? Zatrlo sjeme?

Današnja Hrvatska sastoji se od pitaj boga koliko bleiburga. Banke su Bleiburg, Porezna uprava je Bleiburg, pravosuđe je Bleiburg, zdravstvo je Bleiburg, školstvo je Bleiburg, Vlada je Bleiburg, Sabor je Bleiburg, Kolinda je Bleiburg…

Pa ipak, mi, još uvijek živi potomci ili rodbina pobijenih i protjeranih Hrvata, ne osjećamo potrebu da odemo u bar jedan od hrvatskih Bleiburga da bismo se tamo poklonili sjenima naših najmilijih i svojoj vlastitoj sjeni. A ova je Hrvatska pobila najmanje desetorostruko više Hrvata nego je to učinio Tito?

Zašto je to tako? Zato jer su u nama ubili sve ljudsko. Zato jer nas uporno hrane prošlošću i kostima naših predaka, a sebe mesom koga krvavim očnjacima deru sa naših već odranih leđa. Pa ipak…U Bleiburgu se, po njima, dogodio masakr, a u hrvatskim bleiburzima se, po njima, dešava demokracija. Nitko od nas ne vidi da se danas u Hrvatskoj Hrvatima dešava genocid.

Bože, Hrvati nikad neće progledati. Ne, nismo prokleti. Jednostavno, mi, živi leševi, mi, žrtve hrvatske demokracije, mi, sužnji koje mori glad, glupi smo k’o kurac.
Nazad na vrh Ići dole
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Pon Maj 15, 2017 4:22 pm

ZAŠTO VOLIMO DEČKE?

Francuski predsjednik Emmanuel Macron ima 40 godina, a njegova žena Brigitte Trogneux 64. Ne postoji medij u liberalnoj Francuskoj koji ovu vezu nije izvrgnuo ruglu. Majka i sin. Učiteljica i učenik. Baka i unuk. Oprez, perverznjakinja na putu! Peder sakriven pod staričinom suknjom. Nitko od francuskih ili svjetskih psihijatara i stručnjaka za posebno bolesna ponašanja nema odgovora kako dvoje ljudi različitog spola može toliko godina biti skupa, a razlika u godinama je četvrt stoljeća u “korist” žene.

Nema zemlje na Zapadu, leglu civilizacije, koja drži da je žena u šezdeset i četvrtoj išta više osim nečega što bi se trebalo baviti odbjeglim mužem, unucima, a ako ih nema, onda služiti svojoj ostarjeloj djeci. Svako ponašanje izvan tog okvira drži se ispadom koji bi se morao rješavati elektrošokovima kad već lomače nisu legalizirane. Žena je starica u trideset i devetoj, muškarac umire mlad u devedesetoj.
Ja, j a sam posebno sretna što ponekad ipak ništa nije kako bi trebalo biti nego jest onako kako treba. Udala sam se mlada. Svoje sam tužne bračne godine provodila robijajući poput mojih vršnjakinja. Troje djece. Kad sam rodila prvi put moj se svijet okrenuo naglavačke. Muž nije u svom životu osjetio nikakvu promjenu. Ni kad sam rodila drugi put. Ni kad sam rodila treći put. Tri puta tjedno odlazio je na košarku, petkom je sa prijateljima igrao karte, subotom je bio kod mehaničara do duboko u noć. Nedjeljom u deset i trideset morala sam širiti noge. Sva kuhanja, sva pranja, sve dječje bolesti i sva bračna sranja bila su moj problem.
Godinama sam se pitala jesam li ga ikad voljela, a ako sam ga voljela zašto sam ga voljela. Tko je nešto što me jebe jednom tjedno, a od mene traži čiste gaće, spremljen ručak, plaću i djecu bez jedinica? Bio je moj vršnjak. U svojoj trideset i sedmoj naletjela sam na klinca u dvadesetoj, sina moje kolegice sa posla. Zašto sam se između onoga što sam imala doma i klinca odlučila za ovo drugo?
Bio je tako mlad, bez bora na vratu, kosa mu se kovrdža iza uha, ja sam jedina žena u njegovm životu, on je za mene jedini muškarac. Moj mlađi muž je pametan, obrazovan, opušten, tolerantan, voli i mene i moju djecu i moje unuke i samo zbog mene nema “svoje” djece. Moja djeca su njegova djeca. On je moj i samo moj, a ja sam njegova i samo njegova. O seksu neću. Ovo nije pornografski tekst.
Znam, imam bore, vise mi nadlaktice, mnogo mi toga visi, ali nisam u frci jer sam istovremeno izabrala i bila izabrana. U našoj vezi nitko nije ni star ni mlad. Samo ljudi oko nas znaju koliko mi imamo godina.
Vi koje niste iskoračile nikad nećete saznati da nisu svi muškarci isti, da je miris mladog dečka kad mu prvi put uvališ nos u kovrdžavu kosu neodoljiv i da te taj miris prati ma gdje bila. Miris strasti, miris sreće, miris mladosti, miris koji ti svakoga dana govori, život ima smisla. Razumijem Brigitte. Ona i Emmanuel skupa rade, skupa žive, skupa dišu.
Žene, jasno mi je, bacile biste vi večeras oko na svog ostarjelog, tupog češača jaja i prelomile. Onaj pametni klinac s kim se druži vaš sin ne mora postati dečko vaše kćeri. Nažalost, nemate love koja sve rješava. Podjela bračne imovine u Hrvatskoj traje dvadeset godina. Alimentaciju plaćaju tek kad im nataknu lisice na ruke. Uzeti pušku i sprašiti mu metak u trbuh dok hrče nakon ubitačno dosadnog seksa s vama moguće je samo u francuskom filmu. Sinoć sam ga gledala na televiziji. Sirotu suprugu igrala je Kristin Scott Thomas.
Ne, ne isplati se. Mnogo je praktičnije imati dobru prijateljicu koja ima stan u kome vas tri puta tjedno može čekati klinac. Bože, nestat ćete od užitka kad ugledate dečka koji će na sebi od odjeće imati samo osmijeh i debelo, čvrsto, hladno oružje.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Sre Maj 17, 2017 3:03 pm

PAPA I POŠTARICA
Ovaj će tekst biti pomalo nesuvisao jer sam izvan sebe od bijesa. Krećem od početka. U Lourdesu, kod nas je mjesto poznatije kao Lurd, Blažena Djevica Marija ukazala se osamnaest puta u razdoblju od 11. veljače do 16. srpnja 1858. godine. Vidjela ju je četrnaestogodišnja djevojčica Bernardica. Strogi lurdski župnik, sve sam ovo prepisala sa interneta, maloj je Bernardici naredio da pita “lijepu Gospođu” tko je ona, ako želi kapelicu na mjestu na kome se ukazala. Kad se 25. ožujka 1858. godine ukazala šesnaesti put Gospođa je rekla: “Ja sam Bezgrešno Začeće.”
Time je dokazala:

da je začela bez grijeha
da ima pravo na kapelicu



Ostalo su hodočašća. Pješke, na konjima, na magarcima, autobusima, avionima i automobilima, prodaja suvenira, iskakanje nepokretnih iz invalidskih kolica, izlječenja raka u šestoj fazi, pomaganje Hrvatskoj vojsci i policiji koja tamo redovno odlazi. Bismo li imali Hrvatsku da nam Lijepa Gospođa Lurdska nije pomogla? Teško.
To bi bilo to na temu Lourdesa o kome se ionako sve zna. Baš bi mene bilo briga za Lourdes da se na temu vidilica i vidjelaca nije oglasio Papa. O Lourdesu ne govori ali zato pljuje po Međugorju. Ne vjeruje međugorskoj dječici. Zaboravili ste priču?
Gospa se u Međugorju ukazala 24.06.1981. godine. Dvije djevojke, Ivanka Ivanković i Mirjana Dragičević tražile su ovcu, a onda su umjesto na ovcu naletjele na Djevicu Mariju. Djevicu je kasnije ugledalo još šestoro klinaca. Od tada se Gospa Vicki Ivanković ukazuje svaki dan, Mirjani Dragičević “svakog drugog u mjesecu”, Mariji Pavlović svakog 25., Ivan Dragičević je sreće svaki dan. Ivanka Ivanković jednom godišnje. Jakov Čolo za Božić.
Mnogi stručnjaci bili su u Međugorju i razgovarali sa vidjelicama i onim dečkima. Ti sumnjičavi gadovi izražavaju žestoku nevjericu. Snimaju kamerama vidjelicu za vrijeme ukazanja Gospe, mašu joj pred nosom rukom, vidjelica se onda trgne, to im je dokaz da nije istina ono što je vidjelica rekla, kad razgovaram sa Gospom ništa ne vidim. Desant kojekakvih “stručnjaka” na Međugorje je neoprostiv. Gdje su bili njihovi preci kad se Bezgrešno Začeće ukazalo u Lourdesu? U ona dobra, stara vremena čovjeku, djeci posebno, vjerovalo se na riječ.
U Međugorju ljudi s pravom mlate velike pare, ipak se njima ukazala Gospa, ali to smeta ljudima iz Lourdesa i sličnih mjesta gdje se Gospa također ukazala. Mnogi nepokretni, bolesni, kljasti, ogroman broj lovaca i lovkinja na duševni mir, svima Gospa pomaže, skrenuo je sa puta u Lourdes i krenuo u Međugorje. Umjesto da potrebiti ostavljaju lovu u civiliziranoj Francuskoj u kojoj ljudi već vjekovima govore istinu i samo istinu, posebno dječica, odlaze u divlje Međugorje gdje je Bog rekao lakunoć dok u njega nije svratila njegova mama.
Jasno mi je. U ratu su sva sredstva dozvoljena. Neka eksperti odlaze u Međugorje, neka tamo maltretiraju sirote vidjelice i one muške, netko ih za to plaća, ali zašto se u priču uključio Papa i posprdno izjavio:”Nije Gospa poštarica da bi se pojavljivala u točno određeno vrijeme.” Ma nemoj, Franjo? Odakle ti ideja da poštarice dolaze u određeno vrijeme? Ne vjeruješ da Gospa često silazi u Međugorje iako je to istina?
Ja ću ti reći zašto se ženska stalno mota po Međugorju. Zato jer ju tamo nitko nije pitao:”Tko si ti?” Da su je pitali, Lijepa Gospođa bi odgovorila:”Ja sam Bezgešno Začeće” i Međugorje bi postalo Lourdes. A zašto je u Međugorju nisu upitali, tko si ti? Hercegovci su pametni. Kad vide Lijepu Gospođu jasno im je da to nije skockana žena jednog od njihovih gastarbajtera.
Ne vjerujem u Boga ni u Djevicu Mariju ni u bezgrešno začeće, ali znam da Gospa u Međugorje dolazi. Zašto bi u Lourdes svratila, a Hercegovinu preskočila? Franjo, sve ti kužiš, da si glup ne bi bio papa. Razumijem da zajebavaš Međugorce, zajebavaš i Gospu, o organizatorima hodočaća u Međugorje da se ne govori. Ali…
Frenki, reci samo meni, što su ti skrivile jadne poštarice?
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Uto Maj 23, 2017 4:44 pm

ČEMU SLUŽI TERORIZAM?

Ovaj put je terorist “djelovao sam”, piše po portalima. Aktivirao je bombu “ručne izrade”, pobio tko zna koliko ljudi i poginuo. “Bilo je i djece.” Sve se dogodilo na koncertu, u Manchesteru, ne znam gdje je to ali tragedija je velika jer je Manchester u Evropi. Da su se mrtva djeca dogodila u sirijama i afganistanima njihovi leševi ne bi ničemu služili. Na evropskim mrtvacima mnogi zarađuju.

Portali, primjerice. Kad u bilo kom evropskom gradu glavom plati pedesetak ljudi, ako su djeca onda još bolje, ljudi skaču na tekst, a vlasnik portala onda između pasusa ubacuje reklame: kako bezbolno odrezati čukljeve, izvući debele vene, krezuba usta ispuniti porculanom…

Političari su oduševljeni. Zbog terorizma Francuska je u opsadnom stanju, a tako će ostati pitaj boga koliko dugo. Ako nekome padne na pamet da pita zašto je u Francuskoj trajno ratno stanje, ako to upita netko ozbiljan, idućeg će se dana u nekoj dvorani ukazati terorist koji će djelovati sam ili u društvu i dignuti u zrak pedeset Francuza i Francuskinja. Pa ti vidi kome danas treba demokracija.
Koliko koristi terorizam donosi trgovcima oružja? Ameri izvoze oružje Arapima da bi se Arapi obranili od Arapa. Njemačka izvozi oružje i ide joj bolje nego je neko vrijeme išlo Hitleru. Ne trebaju joj koncentracijski logori. Milijun izbjeglica koje je najprije proizvela pa uvezla Židovi su 21. vijeka. O tom holokaustu nikad se neće snimati filmovi. Da nije bilo “terorizma”, da Njemačka ne brani “demokraciju” tamo gdje treba, Njemačka ne bi bila ono što ona danas jest. Terorist bez brkova.
Teroristi su sve zemlje Zapada, terorist je i Hrvatska ma koliko mala i beznačajna bila. Iz nje njeni građani bježe glavom bez obzira da ne bi krepali od gladi, u Hrvatskoj nema ničega osim oružja koje “izvozimo”… “Izvozimo”? Tko smo to “mi” u ovoj priči? Ja ništa ne izvozim. Svi teroristički napadi o kojima čitamo najčišći su oblik terorizma Zapada nad Zapadom. Da “naši”, ma tko to bili, na čelu sa Amerikom, ne naoružavaju “pobunjenike” ili kako ih već zovu, ne bi bilo razorenih afganistana, ne bi bilo mrtvih Parižana, Engleza i Nijemaca, ne bi bilo izbjeglica. Da se ljudska rasa, otkako postoji, ne bavi ni sa čim toliko strastveno koliko neodoljivom potrebom za samouništenjem ne bi bilo mrtve djece u onom Manchesteru.
Pa ipak, ima i nešto dobro u gledanju leševa. Svi ti zločini koji su posljednica zločina melem su za naše duše. Nas smrti nevinih diljem Evrope opuštaju. Vidi, vidi. Nisam dobio plaću, nemam šta jesti, a oni, kupili su skupe ulaznice, pjevali i plesali, očevi i majke im imaju posao i kuće i aute i stanove, a sad plaču nad mrtvom djecom. Ah, sve je tako relativno.
Čak sam i ja u nesreći u Manchesteru našla svoj komadić sreće. Jedan riječki sudac već mjesecima iz čiste zlobe, lijenosti, bezobrazluka ili pitaj boga čega, drži sudbinu čitave naše porodice u svojim šakama. On se s nama zajebava, a mi očajnici iza kojih je trinaest godina sudskog ratovanja ne možemo ništa učiniti sa našim životima jer se sucu digao baš na nas. Piši požurnice, pij apaurine, moli i prosi njegove znance da mu kažu kako je plaćen da u pristojnom roku odradi posao… Uzalud. UZALUD! Iznad njega čak ni Boga nema. Palo mi je na pamet da se obučem u teroristicu, dakle diskretno i neupadljivo, uđem u Riječki sud, dođem do vrata njegova ureda, teroristi uvijek ostvare svoj plan, i uhvatim ga za vrat dok ne…
Neću to učiniti jer sam čule za one mrtve u onoj dvorani. Kako mora da je njihovim najdražima život preko noći postao pakao. To se sa paklom u kome moja porodica godinama živi boreći se sa hrvatskim pravosuđem ne može usporediti. Ja sam na neki način sretnica što nikako ne znači da će me sreća daviti na dulju stazu. Ako uskoro u kakvom terorističkom napadu u Londonu ne ubiju princa Charlesa, kraljicu Elizabetu i svu njihovu deriščad, ući ću u Riječi sud i udaviti suca.
Pa neka hrvatski portali objave brejkingnjuz i onda u nastavcima, kako se osloboditi čukljeva bez tisuću zašto.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   

Nazad na vrh Ići dole
 
Vedrana Rudan
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 17 od 19Idi na stranu : Prethodni  1 ... 10 ... 16, 17, 18, 19  Sledeći

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -  :: KNJIŽEVNOST I JEZIK :: BIBLIOTEKA DANUBIUS FORUMA :: DOMAĆI PISCI/PESNICI-
Skoči na: