DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.


DOBRO NAM DOŠLI !



DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -

-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
 
PrijemPORTALČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupi

Delite | 
 

 Vedrana Rudan

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3 ... 10 ... 19  Sledeći
AutorPoruka
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Vedrana Rudan   Čet Jun 24, 2010 11:19 pm

First topic message reminder :

Biografija. Vedrana Rudan rođena
je u Opatiji, 29. oktobra 1949. godine, u 00:10 časova. Živi u Rijeci.
Kolumnista je hrvatskog nedeljnika "Nacional".

Vedrana Rudan ponovno jaše. I to u velikom stilu.

Autorica koju najviše volite mrziti ovog puta nudi dvije knjige u
jednoj, uz dva (više nego) provokativna naslova Kad je žena kurva/ Kad
je muškarac peder.

Ovo je nadasve neumoljiv, blasfemičan pogled na ovdašnju svakodnevicu
i sve nas - muškarce i žene. Rukopis Vedrane Rudan oštar je poput
smrtonosnog štektanja strojnice. Starost, smrt, gubljenje ljepote, loš
seks, mržnja, nasilje, pokvareni, ustajali međuljudski odnosi - sve su
to naličja onih ljepših tema koje zapravo pokreću autoricu: mladosti,
života, ljepote, dobrog seksa, ljubavi, blagosti, dobrih, svježih
ljudskih odnosa. Ali, kao istinski moralistički pisac koji neprestano
pretražuje skrovita područja i, sa strašću nevjernog Tome, gura prst u
bolnu ranu, opipava šavove i spojna mjesta, Vedrana Rudan uvijek je
spremna podsjetiti nas da stvari nisu ni izbliza onoliko jednostavne
koliko bi možda neko volio vjerovati i da se na kraju svake potrage za
smislom krije tek po jedno kozmičko razočaranje. Stoga, ne dopustite da
vas prevare!

Da će ova knjiga, kao i sva ranija djela Vedrane Rudan, iznervirati
mnoge u to nema baš nikakve sumnje, ali bi do sada već svima moralo biti
jasno da je to i bila osnovna autoričina namjera. Tko to još nije
shvatio, najbolje da zaobiđe ovu knjigu. Ovo je esencijalna literatura
isključivo za one koji su spremni da zarone i prođu kroz sve slojeve
globalnog "smetlišta" u kome živimo vođeni sigurnom rukom paklene
jahačice.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/

AutorPoruka
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Ned Okt 14, 2012 10:56 pm

Opaka dječica

Ne prođe dan a da neka gadna maloljetnička ekipa ne prebije ili ne
ubije nekog klinca. Zagrebom, i ne samo Zagrebom, bauljaju gadovi,
cipelare, muče, ubijaju zato jer im nitko ništa ne može.

U Hrvatskoj ne postoji zakon koji bi te divljake maknuo iz naših života
na dvadeset godina. Oni su samo neodgojena dječica roditelja koji nisu
dorasli svom zadatku. U roditeljima je problem, porodice su problem, ono
što ti klinci rade nekim drugim klincima samo je posljedica lošeg
kućnog odgoja.

S jedne strane imamo dječake koji doma nemaju ni oca ni matere, s
druge strane dječake koji imaju i oca i mater koji vjeruju u pravnu
državu, s treće strane imamo nekakvu Đurđu Adlešič, tko je ta žena, koja
najprije ode do frizera da joj ispegla kosu, a onda nam sa ekrana
poručuje, treba preodgojiti porodice opakih momaka, ne promijeniti
zakon.

Što učiniti majci i ocu maloljetnog ubojice? Osuditi ih na doživotnu
robiju? Da li je to rješenje? Jesu li ti klinci-ubojice zaista toliko
zapušteni i retardirani da ne znaju što rade? Ili ipak znaju da im nitko
ništa ne može pa se iživljavaju na slabijima onako kako se poslodavci
iživljavaju na njihovim roditeljima a đurđe adlešič na gledateljima
Dnevnika.

Hrvatskom stupaju horde krvožednih dječaka zaštićene zakonom i
praznim blebetanjem kojekakvih đurđeta. Što možemo učiniti mi roditelji
čija djeca ne izlaze iz kuće naoružana bokserima i martensicama?
Smijemo li mirno gledati kako ih divljaci masakriraju iz dana u dan?
Zaista moramo moliti milost od političara koji nam rade isto samo drugim
oružjem?

To su naša djeca. Mi mame smo ih dojile, njihovi očevi su ih nosili
na ramenima, voljeli smo ih godinama vjerujući da će postati krasni
ljudi. A što doživljavamo? Naša voljena djeca postaju prebijeni leševi,
bacaju se u nabujalu rijeku, cipelare , dave, kasape, režu, muče satima…

Ej! Kakvi smo mi to roditelji? Svi ti mladi razbojnici imaju ime i
prezime, oni žive negdje, njihove adrese nisu tajne. Đurđete brinu o
frizuri, suci nemaju zakone, zatvori su prepuni…

Smije li nas roditelje dobre djece sve to držati doma? Jesmo li i mi
odgovorni za ono što se našoj djeci događa jednako kao što su odgovorni
roditelji divljaka?

Naravno. Da se tako nešto dogodi mome djetetu nema šanse da bih se
obratila nekoj đurđeti i tražila da promijeni zakon. Da jednoga dana
samo jedan od nas sačeka maloljetnog gada na cesti i otkine mu glavu,
ili bi se promijenio zakon ili bi razbojnici dobili poruku.

Ja sam fina gospođa koja je odgojila dvoje prefine djece. Da se
jedne noći ili jednoga dana nekome od njih nešto dogodi siroto dijete iz
porodice sa problemima i martama na nogama ostalo bi bez oka, uha,
noge, ruke, glave, ali živo. Neka u Dnevniku frflja što mu se dogodilo.

Kad bismo u godinu dana prebili ili pobili desetak mlađahnih,
nepunoljetnih heroja domovinskog mira Đurđica bi hitro promijenila zakon
u strahu da njoj netko, za dušu, ne promijeni frizuru.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Ned Okt 14, 2012 10:59 pm

Rat!

Priznajte, pojma nemate gdje je Sirija. Ni na karti je ne biste znali
naći. Ni ja. Sirija je zemlja tamo daleko gdje Ameri love Asada onako
kako su lovili Gadafija.

Ne znate tko je Asad? On je životinja koja ždere živu dječicu
sirijskih “pobunjenika”. Između Gadafija i Asada ipak ima razlike,
drastične. Asad je žilaviji od svoga pokojnoga, raščerečenoga kolege.



[You must be registered and logged in to see this image.]foto: [You must be registered and logged in to see this link.]

Zato Ameri, vječni borci za mir i demokraciju, nikako da Asadu dođu
glave, raspore mu trbuh, nabiju ga na kolac ili mu debelim užetom stegnu
tanki vrat.
Koliko god “pobunjenicima” isporučivali oružja toliko oružja Asadu
isporučuju nepoznati prijatelji. Rusi? Kinezi? Iako je Kissinger Obami
ne tako davno rekao da odustane od Sirije jer je “Sirija oduvijek bila
ruska”, crni lutak bjelji od najbljeljeg američkog nacića ne može
odustati.

Izbori su na vratima, Ameri vole u sedlu gledati čvrstog momka, neka
je i crnac. Čitava ova banalna priča ne bi nas Hrvate i Hrvatice trebala
mnogo uzbuđivati.

Nije nas uzbudila ni frka oko Libije, Tunisa, Afganistana, Jemena,
Iraka, Gaze…Tko jebe pobijene ljude u dalekim vukojebinama. Briga nas
što rade Ameri i Izraelci u Gazi, ne crkavaju tamo u blatu, smradu i
žici naša djeca. Mi smo, hvala na pitanju, dobili rat, četnici više ne
stanuju ovdje, svoji smo na svome.

Da, i demokratska smo zemlja. Dokazali smo to djelom, ne pričom.
Svake godine Zagrebom šeću homoseksualci a poznato je da demokracija
stanuje samo tamo gdje oni slobodno šeću.

Čujte, da nam je netko rekao, dok smo pokapali našu djecu poginulu u
okolici Zadra, Dubrovnika, u Vukovaru, da je naš jezivi rat samo uvod u
novi rekli bismo mu da je lud.

Da nam je netko tada rekao da će djeca poginule djece krenuti u rat u
Siriji rekli bismo mu…Ništa ne bismo rekli, ima svakakvih budala. Kad,
drage moje mame Hrvatice, evo nama novog rata.

Sirija je navodno granatirala Tursku, navodno ubila četvoricu ili
petoricu a možda i šestoricu Turaka. Učinila je, ako je učinila, nije to
najbitnije, zločin koji vapi do neba jer je Turska članica NATO-a.
Sigurno znate, tko napadne bilo koju članicu NATO-a napao je NATO. Da
smo mi NATO to ste valjda čuli.

Doduše…Nije uvijek sve tako prosto. Ista ta Turska nedavno je svojim
brodovima prevozila pomoć Gazi. Izraelci su Turke potamanili poput
zečeva. I tada je Turska bila NATO pa ipak NATO nije krenuo na Izrael.
Što Izrael ima a Sirija nema? Što Izrael nema a Sirija ima?

Elem, oni Sirijci koji su ubili ili nisu ubili one Turke napali su
Hrvatsku. Pa će naša djeca za koji dan, tjedan ili mjesec krenuti u
Siriju u boj za narod svoj.

Rat k’o rat. Sve smo to prošli, navikli smo da nam na vrata stižu
leševi voljene djece. Međutim, ovaj će rat za nas Hrvate ipak biti malo
drugačiji.

U Siriji za demokraciju neće ginuti samo Hrvati. Bit će tamo djece iz
čitavog svijeta. Negdje sam pročitala što Ameri rade sa leševima
poginulih vojnika u Afganistanu. Postoji posebna postrojba koja puni
crne vreće mesom koje sa ratišta dobiva u vrećama.

Rijetko se kad u vreći koja krene na adresu roditelja ili žene nađe
tijelo u komadu. Uglavnom su u njoj crne ruke, bijele noge, bijela
glava, crni prst. Kad stave vreću u cinčani kovčeg, izjavila je žena
koja je radila u toj postrojbi, vreća se uvijek na sredini savije jer u
njoj nema kičme.

Eto, u ovom ćemo ratu mi bake i mi majke morati imati na umu, kad nam
iz Sirije dopreme leš, da to neće biti leš našeg djeteta nego
sedamdesetak kila pitaj boga čijeg mesa.

Da li će nam to biti utjeha? Ipak u vreći nije meso našeg mesa? Ili će nas to prestraviti? Gdje je meso našeg mesa?

Drage Hrvatice, dragi Hrvati. Njemačke, engleske, turske, francuske,
američke…, tko bi ih sve nabrojio, majke navikle su da im NATO
isporučuje meso u limenom sanduku. Nikad ne postavljaju suvišna pitanja.

Zato, Hrvatice i Hrvati, trk, kupiti grob! Da NATO meso ima gdje počivati u miru
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Ned Okt 14, 2012 11:00 pm

55+

Sutra uvečer u 21.00 nastupit ću u emisiji “Emisija”, na trećem
programu Haertea. Voditeljica i urednica Jelena Jindra, Borut Šeparović i
ja razgovarat ćemo kako danas u Hrvatskoj žive ljudi koji imaju 55+.



[You must be registered and logged in to see this image.]foto: [You must be registered and logged in to see this link.]

Često sam nastupala na teveu, ponekad i turbonekvalificirana za temu o
kojoj sam govorila. Teve je slika, bitno je kako izgledaš, ljudi ispred
ekrana rijetko čuju što oni u studiju govore.
Sat nakon emisije, da ih ubiješ, ne bi znali što je bila tema ali
zapamte da voditeljica ima krive noge, gošća je debela, gost nije oprao
kosu.

Nastup na teveu je stres nad stresovima zato bježim od njega. Ponekad mi ipak vrag ne da mira, pa… Sve ću vam ispričati.

Nazvala me Jindra i zamolila da joj budem gošća. Isuse Kriste! Što ću
obući? Teve svakome doda deset kilograma a ja ih već imam dovoljno
viška.

Dakle, sedamdeset i dvije plus deset, osamdeset i dvije. Kako se
obući da izgledaš kao da imaš šezdeset i tri? Crno. Crno je ono pravo.
Ali, jebeni studio izgleda poput mračne pećine, žmirkat će neonska
tamnoplava cijev, ako se ucrnim izgubit ću se.

Svijetlo, dakle. Bijelo. U istoj sam emisiji pred par dana vidjela
gošću u bijeloj haljinici. Doduše, curica u bijelom imala je 20-, mršava
poput travke, lijepa poput mlade koja čeka ispred crkve da je tata u
nekom američkom filmu otprati do oltara.

Što bih ja morala sebi učiniti da bih izgledala poput uznemirene
nevjeste? Otac mi je mrtav godinama, nema me tko uvesti u crkvu. Pred
oltarom ne ne čeka mladoženja koji nervozno gleda na sat.

Postoji li uopće mladoženja kome bi se ruke tresle u očekivanju
nevjeste u bijelom i u 60+? U kojoj bi on morao biti ako bi mu takav
komad izazivao treskavicu? 80+? Takvima ruke drhte i izvan crkve.

Ne, nikako bijelo! Neka stilistica je rekla Jindri da mi poruči kako
je posljednji hit, to super izgleda na ekranu, nešto “plavozeleno”.
“Nešto”? Što? Haljina? Bluza? Hlače?

Ovaj sam vikend bila u Benkovcu. Obišla sam sve dućane. Jedino što
sam našla “plavozeleno” bile su hulahopke za unučicu. Sebi sam kupila za
sto kuna vunenu tuniku boje zemlje za po doma. Ionako sam stalno doma.

Ali ja sutra moram blistati, ne smijem biti obučena kao za po doma.
Ni u Zadru nema plavozelenog. Narančasto? Stilistica mi je poručila,
narančasto je super.

Prijateljica Lela napravila mi je od mreže narančastu majicu. Mreža?
Ne mogu doći na teve u emisiju o 55+ u 60+ odjevena u narančastu mrežu.
Treba imati obzira prema gledateljima i djelatnicima hitne pomoći koji
bi morali odjuriti na Prisavlje.

Nešto moram nositi ispod mreže. Crno! To će mi skinuti bar pola
kilograma. Bodi! Bodi steže, mreža skriva. Oko vrata na kome mi je
otisnut datum proizvodnje bit će vesela ogrlica.

Dakle, pokrila sam tijelo, nadlaktice, podlaktice, ostaju ruke. Ruke
su mi bile stare i kad sam imala 20+ ali tada nisam odlazila na teve.
Danas…Danas zaista izgledaju kao 80+.

Košćate, plave žile debele poput užeta, nokti polomljeni od rada u
vrtu, nokat na palcu crn jer mi je muž priklještio prst vratima
automobila. Slučajno? Trk na manikuru.

Cura 20+ nalijepila mi je umjetne nokte a onda ih premazala lakom u
boji mreže koja će pokrivati bodi koji će stezati obješeno tijelo.

Da, moram zapamtiti, stolice u studiju imaju kotačiće, izgledaju
poput invalidskih kolica, moram sjediti uspravno da gledatelji ne
pomisle da i inače sjedim u kolicima. Ne se grbiti!

Frizeru! Farbanje kose, feniranje. Iza uha? Ispred uha? “Imate krasno
lice, gospođo, nitko vam ne bi dao šezdeset i sedam, morate otkriti
lice, stavite kosu iza uha”, rekla mi je Jasna, 25+. Iza uha!

Naočale. U ladicama imam desetak naočala ali sve su stare bar 20+.
Nešto me mora “dignuti”. Trk u najbolji dućan u Rijeci. Šahini. Neću
kupiti nove okvire ali mogu trkeljati kako će to gospodinu biti reklama,
ja ću svima u mojoj ulici reći da su to njegovi okviri…

Htjela sam narančaste okvire. Dečko u prodavaonici, 18+, rekao mi je:
“Narančasta je topla boja, ne možete biti sva u narančastom…” Sutra će
optičarski konzilij Šahini odlučiti koja boja okvira će biti dovoljno
hladna da me svede na 59+.

Prije emisije ulazak u prostoriju gdje će, nadam se, sjediti gospođa
Višnja pa će uz pomoć kistova, vate, tuševa, pudera, kapi, ruža,
sjajila, rumenila, sjenila… Učiniti čudo.

A onda mi preostaje samo moliti boga da režiser ne bude lik koji
perverzno uživa muškarcima u studiju snimati dlake u nosu i ušima a
ženama brkove.

“Imam li brkove”, pitala sam kćer. “Mama, nemaš!” “Stavi naočale.” “Ne nosim naočale.”

Ulazak u studio.Izlazak iz studija. Kako sam izgledala? Debelo?
Umorno? Nafrakano? Mreža u mojim godinama? Gdje mi je bila pamet? [You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Ned Okt 14, 2012 11:01 pm

Crkni ženski!

Vedrana Rudan





Danas je Dan borbe protiv nasilja nad ženama. Znamo po tome što se u
kamere smiješi vrhunski našminkana ministrica Opačić i poručuje nam “da
bi domove trebali napuštati zlostavljači.”

Dobro jutro, Margareta. Samo, tko bi to zlostavljačima morao
priopćiti? Žene razvaljene glave? Pokojnice raskrečenih nogu koje s
nožem u grlu leže u lokvi krvi?



[You must be registered and logged in to see this image.]foto: [You must be registered and logged in to see this link.]

Djeca koja vrište jer ne mogu podnijeti kako im se u dnevnom boravku kesi mrtva majka?
Ili bi to sami sebi morali reći zlostavljači? Radnici, političari,
profesori, biznismeni, šefovi svih mogućih policija, seoski učitelji,
novinari, sabornici, ministri, suci, liječnici, sportaši, pisci,
slikari, kipari, muzičari…

Ženomrsci rastu u svakom dijelu Jebene Naše zato nema šanse da će
ikad izaći iz svojih domova. Oni donose zakone, oni su vlasnici mesa
koje im kod kuće kuha, pere, pegla i guta krv dok im kroz grlo ne prođe
zadnji krkljaj.

Ministrici Opačić, profesionalnoj ženi, pridružila se i ministrica
Pusić,žena za na Dan borbe protiv nasilja nad ženama. I ona se zalaže da
nasilnici napuste dom svoj. A dobro znaju, političarke premazane svim
mastima, da o kretanju hrvatskih nasilnika ne odlučuje javnost nego
nasilnici u Hrvatskom saboru.

Da te dvije…, imaju bar malo stida začepile bi labrnju na svaki Dan
borbe protiv nasilja nad ženama i prepustile mikrofon mužjacima.

PVRH Milanoviću, primjerice. Gospodin danas šuti a znamo kako ponekad
čak i na latinskom urla. To je jedina tema o kojoj ne zbori ni PPVRH
Čačić. Šute i ostali koji povremeno, dok ne dođe petak, sjede u klupama
HS.

Da li dečki doma mlate žene pa stoga misle da se ne treba zalagati za
izbacivanje nasilnika iz doma u kome živi sa svojom žrtvom, ili ih samo
boli kurac i za domove i za nasilnike?

Kad bi i spasili život stotinjak žena ili spriječili da im se polome
noge to im ne bi ubrzalo ni ulazak u Evropu ni pronalaženje investitora
za gradnju nuklearke na Plitvičkim jezerima.

Zato, drage žene, ne nasjedajte. Kad na ekranu vidite Opačićku, Pusićku, ili, ne daj bože, obje, ugasite teve.

Kad u Novom listu pročitate što baljezga splitski psihijatar Mijo
Milas, dostojanstveno se i diskretno izrigajte u domu svome pa krenite
kuhati ručkove za idući tjedan, glačati ili širiti noge divljaku s kojim
imate djecu.

Da, pred neki je dan sin ubio majku. Zašto, zna onaj Milas. “Ako se
doista, kako svjedoče susjedi u ovom tragičnom slučaju, događalo da
majka učestalo viče na sina, dio krivice je i na majci koja nije znala
kontrolirati sebe.”

Gospodin je i sudski vještak zato, oprez, žene moje. Kad na vas krene
nožem, ne vikati. Treba krepati tiho. Milo. Dražesno. Onako, baš
ženski.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Ned Okt 14, 2012 11:03 pm

Nova knjiga Vedrane Rudan, Kosturi okruga Madison,
slojevito je djelo, pisano tako kao da majka, koja posthumno šalje
pismo svojoj kćeri, sjedi kraj vas i priča vam o svom životu, braku i
djeci, te "čovjeku svog života" kojeg je upoznala sa 70 godina. Čitajući
Kosture okruga Madison možete se nasmijati do
suza, ali i proplakati od očaja. Knjiga je duhovita, mudra i životna,
protkana ljubavlju i sjetom, poput lijepe portugalske fado pjesme.
Mirjana Krizmanić

U novom romanu 'najkontroverznije' hrvatske autorice Vedrane Rudan
pratimo dvije ljubavne priče, zapravo dva ljubavna trokuta. U jednom je
gospođa Pavica koja je sa 70 godina napokon pronašla ljubav svog
života, ali tradicionalna je Primorka koja se ne usuđuje ostaviti svog
muža. U drugom je njena kći Ana, lijepa i samosvjesna žena, koja se mora
suočiti s tim da njen muž, koji je voli i kojeg voli, ima ljubavnicu.
Kroz te arhetipske peripetije autorica nas vodi sigurnom rukom,
pokazujući nam sve dvojbe, sumnje i strahove žena koje istovremeno i
vole i boje se. Vedrana Rudan je ponovo hrabra i
beskompromisna, ponovo razobličuje laži i licemjerje, ali ovaj put, što
će mnoge iznenaditi, ispisuje i vrlo nježne stranice u kojima plastično i
tankoćutno hvata i najfinija podrhtavanja zaljubljenog bića.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Ned Okt 14, 2012 11:03 pm

U novom romanu "DABOGDA TE MAJKA RODILA" Vedrana Rudan nastavlja
s misijom podrobnog skandaliziranja hrvatske (i ne samo hrvatske!)
javnosti. Ova autorica specifičnog dara da neprestano uznemiruje duhove
sustavno se bavi preispitivanjem svega što nam se čini nedodirljivim i
svetim. A ima li ičeg nedodirljivijeg, ima li, zaista, ičeg svetijeg,
ima li, može li uopće biti većeg tabua od glorificirane figure Majke?


Protagonistica najnovije Rudaničine
knjige, svojevrsni autoričin alter-ego, žena je koja živi u sretnom
braku, vodi uspješan posao, ima kćer koju voli i koja tu njezinu ljubav
iskreno uzvraća. Dakle, riječ je o zreloj osobi čija je realnost
stabilna, mirna i ugodna, ali koja ipak, i u šezdesetoj godini, nije u
stanju razriješiti osnovnu dilemu i pitanje koje je prati tijekom
cijelog njezinog odrastanja i života. Miris oca-silovatelja dobro joj je
poznat – on zaudara na češnjak i bijelo vino – ali koji je to, dovraga,
miris majke? Miris hladne, neangažirane majke koju protagonistica i
voli i mrzi istodobno, i koja svoje posljednje dane provodi u skupom
staračkom domu, izbezumljujući i obitelj i osoblje neprestanim žalbama
na "fantomske" bolove u kostima?

Odgovor na ovo neobično, bolno pitanje i sâm je neobičan.

Pa i bolan.

Pronaći ćete ga u romanu "DABOGDA TE MAJKA RODILA".
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
podbarac
Lala iz Bosne
Lala iz Bosne
avatar

Godina : 61
Location : Novi Sad
Humor : Ta dašta
Datum upisa : 30.11.2012

PočaljiNaslov: Vedrana Rudan    Pet Jan 18, 2013 11:42 am



Vedrana Rudan ( Opatija, 20. septembar 1949) je hrvatska književnica i kolumnistkinja lista „Nacional“ gde piše kolumnu „Zloće i povrće“. Borac je za ženska prava.
Završila je Pedagošku akademiju u Rijeci – kako sama navodi „srpski ili hrvatski“ i nemački jezik. U životu je, pre nego je postala poznata, radila razne poslove - bila je učiteljica, turistički vodič, sladoledžija, novinar za više hrvatskih novina, urednica na radiju...
Poznata po svom nepristrasnom i sočnom jeziku, 1991. je dobila otkaz. Pravosnažnom sudskom presudom je 1993. vraćena na posao ali joj je bilo onemogućeno da radi pa je sama dala otkaz. Godine 2003. odlučila je da će biti književnica. Januara 2009, zbog antisemitske izjave na Dan Holokausta, dobila je otkaz na „Novoj TV“.
Povodom izjave kaže : "Ja, Vedrana Rudan učinila sam strašan zločin. U jednoj TV emisiji objavila sam imena i prezimena ubijene palestinske dječice iz Gaze. Zbog toga sam dobila otkaz. Bojim se. Molim one koji su mi dali otkaz da budu milostivi. Ne ubijte mi djecu, ne razvalite mi kuću raketom. Zahvalna Vedrana Rudan."
Piše kratkim, britkim stilom, duhovito, „bez dlake na jeziku“. Uzima u zaštitu one koji su ostali bez posla, sirotinju, ugrožene žene, običan narod. Na meti su joj tajkuni, vlast, bankari, hipokrizija u Crkvi, privatizacija, ulazak Hrvatske u NATO, i mnoge druge. Član je hrvatskog društva pisaca, a knjige su joj prevođene na engleski, nemački, poljski, slovenački, ruski, makedonski, mađarski. Po knjizi „Uho, grlo, nož“ rađene su pozorišne predstave u hrvatskom Teatru 101 i srpskom Ateljeu 2012.










[You must be registered and logged in to see this image.]
[You must be registered and logged in to see this link.]
Nazad na vrh Ići dole
podbarac
Lala iz Bosne
Lala iz Bosne
avatar

Godina : 61
Location : Novi Sad
Humor : Ta dašta
Datum upisa : 30.11.2012

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Pet Jan 18, 2013 11:44 am

Idem oma sa ovim

Nemoć
by Vedrana Rudan

Jučer sam nazvala starački dom u Zadru. U slušalici sam čula grubi, ženski glas. Dom! Ni dobar dan ni izvolite ni što vam treba..."Dom!" Čovjek rijetko naziva državne ustanove kad nije u frci zato bi državni zaposlenici morali biti pristojni, da nama, siročićima, olakšaju život formalno kad nam ga stvarno uništavaju na sve moguće načine. "Dom!" A "dobar dan"?

Vukovarska škola "Nikola Tesla" je odvratni svinjac u koga bi djeca morala ulaziti svaki dan iako su uvjeti u toj zgradi gori nego u koncentracijskom logoru. Ne od jučer. Tek ovih dana roditelji su skupili hrabrost pa svoju djecu više ne šalju u tu ledenu rupu.

Centri za socijalni rad su ustanove u kojima, kako mediji javljaju, uglavnom rade cinične, lijene, opasne osobe koje uopće nije briga što se dešava sa ljudima o kojima bi morali brinuti. Podvode se maloljetnice, u najstrašnijim mukama umiru bebe, roditelji luđaci prebijaju svoju djecu, alkoholizirani ili trijezni.

Šutimo.

Dječji vrtići su prostori u kojima jedna ili dvije "tete" brinu o tridesetoro djece. Mi koji imamo jedno trogodišnje unuče znamo što znači osam sati paziti da se ne udavi, ubije ili razbije ruku ili nogu. Tridesetoro?!

A stalno skupljamo lovu za jadnu afričku dječicu. Srećom, to će vam reći svaka "teta", postoje kozice, zaušnjaci, prehlade, upale pluća, proljevi, uši, pa te očajnice najčešće vode brigu o "samo" dvadesetoro djece. Što te jadnice mogu raditi s tom djecom u tim uvjetima?

Šutimo.

Ako pozoveš hitnu a na podu ti leži osamdesetogodišnji otac koga je pokosio moždani udar, budi na sve spreman. Kad je moja majka ležala pokraj kreveta samo su je pogledali i vratili se odakle su došli. Da nismo potegnuli vezu nikad nam se liječnik ne bi ukazao na kućnim vratima. Nisu prepoznali njenu bolest, proglasili su je ludom tako da je umrla od raka u najstrašnijim mukama, a nas su do njenog posljednjeg časa ubjeđivali da je samo dobra glumica koja želi pažnju.

Šutjeli smo.

Bolnice nam izgledaju poput ubožnica iz Dickensovog doma. Nema toaletnog papira, sapuna, posteljine, žohari opušteno šeću po kolicima kojima se u bolesničke sobe unosi takozvana hrana.

Šutimo.

U osmogodišnjoj školi svi učenici moraju proći sa pet nula ako se žele upisati u srednju školu. Učiteljice i učitelji umrežili su se tako da nema šanse da bez instrukcija naučiš koliko su dva i dva.

Šutimo.

Srednja škola. Opet instrukcije. Fakultet. O njima je već sto puta sve rečeno. Mito, plaćanje ispita širenjem nogu, zna se točno koliko koji ispit u Hrvatskoj košta.

Podnosimo.

Zašto? Zato jer se ministrima i ministricama koji mjesečno više potroše na garderobu i šminku nego prosječna porodica na hranu i režije jebe kako mi živimo. Ne vide ledene škole, ušljivu djecu, gladne bolesnike, usrane starce, jebežljive sveučilišne profesore.

Mi, sluge njihove pokorne u dvadeset godina nikad nismo digle glas. Ono, da smo baš svi, ma u kom dijelu Hrvatske živjeli, ujedinjenim snagama zaurlali, dostaaaaa višeeeeeee! Zaslužili smo sve što nam se dešava.

Ako nam nije problem vaditi uši iz kosice naše djece, gledati u staračkim bolnicama gnjile starce, slati djecu u porušene, ledene vojarne neka uče da "imamo Hrvatsku" onda smo dobili što smo zaslužili.

Zato, neka nam nafrakana gospođa ministrica Milanka Opačić u Dnevniku obećava da se više u Hrvatskoj malu djecu neće prebijati, ni curice podvoditi, ni bebe puštati da gladne umru. Bože, kako je ta žena bila lijepo obučena. I tako ozbiljna i zabrinuta. Nadam se da nije imala problema kad se nakon nastupa kroz snijeg i led našim audijem probijala do...

Gdje oni žive?










[You must be registered and logged in to see this image.]
[You must be registered and logged in to see this link.]
Nazad na vrh Ići dole
Tattoo

avatar

Datum upisa : 24.10.2011

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Pet Jan 18, 2013 12:09 pm

Svaka joj je zlatna

I Amerika plače

Čitav je svijet na ekranu vidio Obamine suze. Tresao se, jecao, pozivao na Boga i Njegovu milost, slao svu svoju ljubav pobijenoj dječici i učiteljicama. Toplo saučešće uputio je očajnim roditeljima i tješio cijelu naciju. Ovo se više ne smije ponoviti. Što se ne smije ponoviti? Više nikad neće u Americi luđak sličan Adamu Lamzi uzeti automatsku pušku u ruke i pobiti dvadesetoro djece i njihove učiteljice? Zašto neće? Tko će ubojicu spriječiti? Zakon po kome će američki učitelji imati pravo nositi oružje za vrijeme nastave? Ameri i njihovi trgovci oružjem zaista su maštoviti. Kako automatskim puškama, bombama i snajperima misle spriječiti ubijanje djece to samo oni znaju.

Mene uznemiruje nešto drugo. Zašto je vijest o ubijenoj američkoj djeci Vijest? Znamo kako su se zvala, koje su bile posljednje riječi jedne od učiteljica, što su rekli tužni roditelji, koliku je alimentaciju bolesnom ubojici plaćao otac. Majka mu je bila luđakinja zaljubljena u oružje. Kod kuće je imala čitav arsenal a sinove je vodila u streljanu da ne pogriješe kad odluče koknuti nekoga. Nije računala da će jedan od sinova koknuti nju a onda bez greške onoliku djecu.

Obama će odletjeti u gradić Newtown i tamo se roditeljima ubijene djece i građanima pridružiti u bdijenju. Strašna Vijest pokosila je i papu. I on će moliti i bdjeti i tugovati i plakati. Mrtva djeca čak i papu gađaju u srce.

Priznajem, sve me manje diraju američke priče o njihovoj pobijenoj dječici. Kad sam vidjela Obamu kako na mom ekranu briše suze ništa mi nije bilo jasno. Zašto plače najmoćniji čovjek na svijetu, vođa Sjedinjenih Američkih Država? Još se nije naviknuo na smrt dječice? Ne vjerujem mu. Koliko je stotina djece pobijeno u Afganistanu, uvijek američkom “greškom”. Jesmo li ikad saznali imena te djece? Motive ubojica? Koliku su im očevi plaćali alimentaciju, što im je radila mama, da li su bili autistični ili su samo branili demokraciju? Iračka djeca? Egipatska djeca? Sirijska djeca? Libijska djeca? A siročići iz Gaze? Kako su se zvala sva ta pobijena dječurlija?

Naravno da je neukusno uspoređivati pobijene male Amere i musave, tamnopute bebe, buduće talibane i teroriste. Nemaju oni jedni s drugima nikakve veze. Dječica iz Newtowna su žrtve luđaka, sva ostala djeca su samo kolateralne žrtve koje su se našle u krivo vrijeme na krivom mjestu. Tko ih jebe.

Da mi se baš ne zamjeri da se zalažem za ljudska prava muslimana koji su teroristi već u očevim jajima što je sa našom djecom? Koliko će naših malih jadničaka crknuti od američkih bombi obogaćenih osiromašenim uranom i bačenih u Jadransko more? Zašto umiru mali Srbi? Kako se zovu? Mali Kosovari imali bi ćelave glave kad bi tamo bilo love za kemoterapiju. Ima li tamo djece koja imaju ime a nemaju rak?

Obama ne zna da oni postoje. Čuo je samo za onih dvadeset pa suze roni i vješa crnu zastavu na sve državne američke institucije. Proglasio je i četverodnevnu žalost. Amerika će zbog 27 mrtvih biti četiri dana zavijena u crno. To što ogroman komad svijeta zbog Obame i njegovih prethodnika već desetljećima nosi crninu nikoga nije briga. Ja suosjećam s tim žrtvama. Neka počivaju u miru. Možda će jednom ipak svanuti dan kad ćemo saznati njihova imena i presuditi njihovim ubojicama?

Nazad na vrh Ići dole
podbarac
Lala iz Bosne
Lala iz Bosne
avatar

Godina : 61
Location : Novi Sad
Humor : Ta dašta
Datum upisa : 30.11.2012

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Sub Jan 19, 2013 1:49 pm

Prosti, živi mantijaši
VEDRANA RUDAN

Katolička crkva u Hrvata krenula je ognjem i mačem na siroti hrvatski narod. Terorizam u Hrvatskoj šeće obučen u crnu mantiju ili brioni odijelo. Mužjaci kojima vjera zabranjuje seks sve znaju o seksu, dečkima kojima vjera zabranjuje brak sve znaju o braku, nejebači koji ne smiju imati djecu sve znaju o abortusu. I tako već dvije tisuće godina.

Vjernici pristaju na licemjerje svojih pastira, imaju na to pravo, ali u ovoj zemlji živimo i mi koji nismo katolici. Zašto moramo plaćati porez na činjenicu da ovom zemljom vladaju bića koja zbog njihovih prestrašnih grijeha preziremo iz dna duše? Ne govorim o Bogu. Svatko od nas perverznjaka ima svoga Boga u koga vjeruje. Da nije tako, tko bi preživio?

Moj Bog me uzalud preklinje da se ne uzbuđujem, zlato, imaš visok tlak, svi šute, ako je većini dobro pomiri se s tim. Onda ja mome Bogu objašnjavam da ja za ovo nisam glasala, neka u crno obučenim dijevcima audije, dečkiće i dečke plaćaju katolici…

Nikad kraja. Bog u kope ja u špade. Vjerojatno se On i ja ne bismo složili ni oko ove najnovije frke. Zagrebački gradonačelnik, to je onaj lik koji misli da se čovjek koji okolo postavlja bombe zove “patolog”, odlučio je zabraniti plakat za predstavu “Fine, mrtve djevojke” zato jer se na njemu grle Djevica Marija i Djevica Marija.

Uzalud vapaj do neba ministrice kulture. Hrvatska pamet vrišti, to je inkvizicija! Javili su se i dizajneri i stali u zaštitu autora plakata… Frljić urla. Nema šanse! Djevice Marije pojeo je hrvatski katolički mrak. Naravno da zlo nikad ne dolazi samo. Neki “nadahnuti” umitnik napravio je plakat na kome se grle dvije cure obučene u burke. Još nam je samo to trebalo!

Uznemiriše se i dečki iz konkurencije. Njih ne smetaju samo cure u burkama, u srce su ih pogodile i one dvije Marije. Htjela sam se požaliti svome Bogu. Šta je ovo, Stari, ima li slobode u ovoj zemlji? Ako smo talibanija koja smo talibanija? I katolička i muslimanska? U kojem omjeru? Jedan prema sto? Dva prema sto, deset prema sto?

Zašto nam govore da je Hrvatska laička zemlja? Tko hoće nositi burku neka je nosi, nismo mi Francuska, tko hoće raznježeno gledati malenoga Isusa u štalici neka ga gleda. Nitko, baš nitko nema pravo u ime Katoličke crkve skidati plakate i objašnjavati nam kako je to borba za naš duševni mir.

Moj Bog na ovu temu šuti već nekoliko dana. Kome ću reći da je Egon Schiele 1912. godine naslikao remek-djelo “Kardinal und Nonne”? Lijepo se sve vidi. Kardinal, gola stopala su mu prestrašna, grli sirotu časnu, očito je pod onim plaštem gol golcijat a jadnica raskolačenih očiju zvijera okolo tražeći pomoć. Uzalud.

Da li je ovo Schielovo djelo 1912. godine uznemirilo katolike? U knjigama ništa ne piše o tome. Da je svoju sliku naslikao u Hrvatskoj 2013. visio bi na Trgu bana Jelačića. Sliku bi osobno na istom trgu na lomaču položio kardinal Bozanić.

Sretnik Schiele. Počiva u miru i pojma nema kakav je život u zemlji kojom vladaju kardinali i “patolozi”.










[You must be registered and logged in to see this image.]
[You must be registered and logged in to see this link.]
Nazad na vrh Ići dole
podbarac
Lala iz Bosne
Lala iz Bosne
avatar

Godina : 61
Location : Novi Sad
Humor : Ta dašta
Datum upisa : 30.11.2012

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Uto Jan 22, 2013 2:09 pm

Partizani


by Vedrana Rudan

Pred nešto više od godinu dana čitava je Hrvatska bila na nogama. Tisuće ljudi digle su svoj glas protiv Zakona o golfu. Možda su mnogi zaboravili što nam je HDZ htjela smjestiti. Princip je bio vrlo jednostavan. Kad neki "investitor" odluči komad Hrvatske pretvoriti u golf igralište a na tom mu se putu suprotstavi vlasnik komada zemlje koje treba postati igralište, vlasniku se "izuzme" livada. Koju će siću dobiti za "izuzetu" djedovinu trebali su odlučivati čanovi Vlade, Sabora i ostalih institucija specijaliziranih za deranje kože sa leđa nevinih podanika.

Digla se frka do neba pa je tako tadašnja premijerka Jadranka Kosor 2011. izjavila: "Vlada mora znati slušati i što je najvažnije čuti." Navodno su se tadašnjoj Vladi otvorile uši uz pomoć Evrope koja je uvjetovala ulazak među svoje redove ukidanjem Zakona o golfu. Odahnuli smo mi "bogataši" kojima su djedovi robijajući kao rudari u Americi ostavili šume i livade.

Te su šume mome djedu oteli partizani. Mi unuci nekoliko smo desetljeća čekali na povrat. Neko smo vrijeme bili svoj na svome a onda nam se krenulo prijetiti Zakonom o golfu. Razbojnici iz HDZ-a su odsustali, mi odahnuli. Posebno nas je usrećilo kad je HDZ i formalno izgubila vlast. Sa SDP-om na čelu možda ćemo dočekati dan kad će naša djeca beskućnici i puka sirotinja smjeti na djedovini izgraditi kolibicu od šezdeset kvadrata.

Kad... U veljači će borci za lopovska prava izglasati Zakon o strateškim investicijama koji se u suštini nimalo ne razlikuje od Zakona o golfu ali je mnogo opakiji. Dok se HDZ srcem i dušom borila za prava samo golfera ova se vlast istim žarom bori za prava bilo kojeg kriminalca, uopće ne mora igrati golf, koji je spreman u Hrvatsku "strateški ulagati".

Što je "strateški" odlučivat će povjerenstvo koje će imenovati Vlada. Blaženi Zakon o golfu, pokoj mu duši. Opet smo dočekali da uvijek može gore. Na ovome svijetu ima manje golfera nego "strateških investitora" tako da ćemo gole guzice ostati mnogo brže sa SDP-om nego bismo to sa HDZ-om.

Sve će se dogoditi po hitnom postupku jer se onima kojima djedovi i bake nikad ništa nisu ostavili, žuri rasprodati hrvatsko more, zemlju, vodu zrak. Moraju osigurati svoje unuke i praunuke. Nećemo se buniti mi kojima će se "oduzeti privatno zemljište ako budemo stali na put realizaciji strateškog investicijskog projekta". Čemu? Skužili smo. Na ovim prostorima sve crkava osim partizana.










[You must be registered and logged in to see this image.]
[You must be registered and logged in to see this link.]
Nazad na vrh Ići dole
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Ned Jan 27, 2013 8:25 pm

Prosti, živi mantijaši

Katolička crkva u Hrvata krenula je ognjem i mačem na siroti hrvatski
narod. Terorizam u Hrvatskoj šeće obučen u crnu mantiju ili brioni
odijelo. Mužjaci kojima vjera zabranjuje seks sve znaju o seksu, dečkima
kojima vjera zabranjuje brak sve znaju o braku, nejebači koji ne smiju
imati djecu sve znaju o abortusu. I tako već dvije tisuće godina.


[You must be registered and logged in to see this image.]Egon Schiele – “Kardinal i časna sestra”

Vjernici pristaju na licemjerje svojih pastira, imaju na to pravo,
ali u ovoj zemlji živimo i mi koji nismo katolici. Zašto moramo plaćati
porez na činjenicu da ovom zemljom vladaju bića koja zbog njihovih
prestrašnih grijeha preziremo iz dna duše? Ne govorim o Bogu. Svatko od
nas perverznjaka ima svoga Boga u koga vjeruje. Da nije tako, tko bi
preživio?

Moj Bog me uzalud preklinje da se ne uzbuđujem, zlato, imaš visok
tlak, svi šute, ako je većini dobro pomiri se s tim. Onda ja mome Bogu
objašnjavam da ja za ovo nisam glasala, neka u crno obučenim dijevcima
audije, dečkiće i dečke plaćaju katolici…

Nikad kraja. Bog u kope ja u špade. Vjerojatno se On i ja ne bismo
složili ni oko ove najnovije frke. Zagrebački gradonačelnik, to je onaj
lik koji misli da se čovjek koji okolo postavlja bombe zove “patolog”,
odlučio je zabraniti plakat za predstavu “Fine, mrtve djevojke” zato jer
se na njemu grle Djevica Marija i Djevica Marija.

Uzalud vapaj do neba ministrice kulture. Hrvatska pamet vrišti, to je
inkvizicija! Javili su se i dizajneri i stali u zaštitu autora
plakata… Frljić urla. Nema šanse! Djevice Marije pojeo je hrvatski
katolički mrak. Naravno da zlo nikad ne dolazi samo. Neki “nadahnuti”
umitnik napravio je plakat na kome se grle dvije cure obučene u burke.
Još nam je samo to trebalo!

Uznemiriše se i dečki iz konkurencije. Njih ne smetaju samo cure u
burkama, u srce su ih pogodile i one dvije Marije. Htjela sam se
požaliti svome Bogu. Šta je ovo, Stari, ima li slobode u ovoj zemlji?
Ako smo talibanija koja smo talibanija? I katolička i muslimanska? U
kojem omjeru? Jedan prema sto? Dva prema sto, deset prema sto?

Zašto nam govore da je Hrvatska laička zemlja? Tko hoće nositi burku
neka je nosi, nismo mi Francuska, tko hoće raznježeno gledati malenoga
Isusa u štalici neka ga gleda. Nitko, baš nitko nema pravo u ime
Katoličke crkve skidati plakate i objašnjavati nam kako je to borba za
naš duševni mir.

Moj Bog na ovu temu šuti već nekoliko dana. Kome ću reći da je Egon
Schiele 1912. godine naslikao remek-djelo “Kardinal und Nonne”? Lijepo
se sve vidi. Kardinal, gola stopala su mu prestrašna, grli sirotu časnu,
očito je pod onim plaštem gol golcijat a jadnica raskolačenih očiju
zvijera okolo tražeći pomoć. Uzalud.

Da li je ovo Schielovo djelo 1912. godine uznemirilo katolike? U
knjigama ništa ne piše o tome. Da je svoju sliku naslikao u Hrvatskoj
2013. visio bi na Trgu bana Jelačića. Sliku bi osobno na istom trgu na
lomaču položio kardinal Bozanić.

Sretnik Schiele. Počiva u miru i pojma nema kakav je život u zemlji kojom vladaju kardinali i “patolozi”.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Ned Jan 27, 2013 8:26 pm

Nemoć

Jučer sam nazvala starački dom u Zadru. U slušalici sam čula grubi,
ženski glas. “Dom!” Ni dobar dan, ni izvolite, ni što vam treba… “Dom!”
Čovjek rijetko naziva državne ustanove kad nije u frci zato bi državni
zaposlenici morali biti pristojni, da nama, siročićima, olakšaju život
formalno kad nam ga stvarno uništavaju na sve moguće načine. “Dom!” A
“dobar dan”?


[You must be registered and logged in to see this image.]foto: [You must be registered and logged in to see this link.]

Vukovarska škola “Nikola Tesla” je odvratan svinjac u koga bi djeca
morala ulaziti svaki dan iako su uvjeti u toj zgradi gori nego u
koncentracijskom logoru. Ne od jučer. Tek ovih dana roditelji su skupili
hrabrost pa svoju djecu više ne šalju u tu ledenu rupu.

Centri za socijalni rad su ustanove u kojima, kako mediji javljaju,
uglavnom rade cinične, lijene, opasne osobe koje uopće nije briga što se
dešava sa ljudima o kojima bi morali brinuti. Podvode se maloljetnice, u
najstrašnijim mukama umiru bebe, roditelji luđaci prebijaju svoju
djecu, alkoholizirani ili trijezni.

Šutimo.

Dječji vrtići su prostori u kojima jedna ili dvije “tete” brinu o
tridesetoro djece. Mi koji imamo jedno trogodišnje unuče znamo što
znači osam sati paziti da se ne udavi, ubije ili razbije ruku ili nogu.
Tridesetoro?!

A stalno skupljamo lovu za jadnu afričku dječicu. Srećom, to će vam
reći svaka “teta”, postoje kozice, zaušnjaci, prehlade, upale pluća,
proljevi, uši, pa te očajnice najčešće vode brigu o “samo” dvadesetoro
djece. Što te jadnice mogu raditi s tom djecom u tim uvjetima?

Šutimo.

Ako pozoveš hitnu a na podu ti leži osamdesetogodišnji otac koga je
pokosio moždani udar, budi na sve spreman. Kad je moja majka ležala
pokraj kreveta samo su je pogledali i vratili se odakle su došli. Da
nismo potegnuli vezu nikad nam se liječnik ne bi ukazao na kućnim
vratima. Nisu prepoznali njenu bolest, proglasili su je ludom tako da
je umrla od raka u najstrašnijim mukama, a nas su do njenog posljednjeg
časa ubjeđivali da je samo dobra glumica koja želi pažnju.

Šutjeli smo.

Bolnice nam izgledaju poput ubožnica iz Dickensovog doba. Nema
toaletnog papira, sapuna, posteljine, žohari opušteno šeću po kolicima
kojima se u bolesničke sobe unosi takozvana hrana.

Šutimo.

U osmogodišnjoj školi svi učenici moraju proći sa pet nula ako se
žele upisati u srednju školu. Učiteljice i učitelji umrežili su se tako
da nema šanse da bez instrukcija naučiš koliko su dva i dva.

Šutimo.

Srednja škola. Opet instrukcije. Fakultet. O njima je već sto puta
sve rečeno. Mito, plaćanje ispita širenjem nogu, zna se točno koliko
koji ispit u Hrvatskoj košta.

Podnosimo.

Zašto? Zato jer se ministrima i ministricama koji mjesečno više
potroše na garderobu i šminku nego prosječna porodica na hranu i režije
jebe kako mi živimo. Ne vide ledene škole, ušljivu djecu, gladne
bolesnike, usrane starce, jebežljive sveučilišne profesore.

Mi, sluge njihove pokorne, u dvadeset godina nikad nismo digle glas.
Ono, da smo baš svi, ma u kom dijelu Hrvatske živjeli, ujedinjenim
snagama zaurlali, dostaaaaa višeeeeeee! Zaslužili smo sve što nam se
dešava.

Ako nam nije problem vaditi uši iz kosice naše djece, gledati u
staračkim domovima gnjile starce, slati djecu u porušene, ledene vojarne
neka uče da “imamo Hrvatsku”, onda smo dobili što smo zaslužili.

Zato, neka nam nafrakana gospođa ministrica Milanka Opačić u Dnevniku
obećava da se više u Hrvatskoj malu djecu neće prebijati, ni curice
podvoditi, ni bebe puštati da gladne umru.

Bože, kako je ta žena bila lijepo obučena. Krasno našminkana. I tako
ozbiljna i zabrinuta. Nadam se da nije imala problema kad se nakon
nastupa kroz snijeg i led našim audijem probijala do…

Gdje oni žive?
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
podbarac
Lala iz Bosne
Lala iz Bosne
avatar

Godina : 61
Location : Novi Sad
Humor : Ta dašta
Datum upisa : 30.11.2012

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Sre Jan 30, 2013 3:14 pm

Jebeš broncu
VEDRANA RUDAN

Gotovo svi moji znanci ovih su dana buljili u ekrane i navijali za naše rukometaše. Športski novinari i analitičari hrvatske zbiljnosti svršavali su dok su se naši “kauboji” penjali prema vrhu. Prvenstvo svijeta? Evrope? Još uvijek borbe traju?

Onaj Goluža je po hitnom je postupku proglašen Bogom. Najbolji mu je potez bio što je nekog Ivana, tko je Ivano, ostavio doma. Samo nepristojni ljudi mogli su do kraja utakmice, dok smo svi još vjerovali da će “kauboji” privezati konja gdje treba, izdržati ejakuliranja u mikrofon napaljenog teve komentatora.
A onda, čitavoj je naciji naglo klonuo. Ekipa je izgubila od Danaca. Dogodilo se ono što se uvijek događa kad “naši kockasti”, “naši dečki”, “naš profesor”, “naša Vlašić” ne dosegnu Olimp a morali bi kad su iz Hrvatske. Krene pljuvačina od strane ljudi kojima je čitav život najveći napor bio kako se popeti do šanka a ne tresnuti sa stolice.

Najopakiji su “britki” kolumnisti koji u nekoj svojoj lokalnoj birtiji, tamo im daju piće na kredit, ogorčeno lupaju po tipkovnici i deru kožu Goluži. I jedni i drugi nam nadahnuto objašnjavaju igru koja je “Hrvatsku zavila u crno”. Dok su teve komentatori ozbiljni, uvijek u neku od svojih emisija, dan poslije, pozovu bivše športaše, športske liječnike, psihologe, psihijatre, kolumnisti grizu na drugačiji način. Oni se sportašima rugaju.

Oni? Što bi se dogodilo kad bi im život ovisio o tome da moraju pretrčati pedeset metara u deset minuta ili skočiti u dalj trideset centimetara? Crknuli bi. Pijani, debeli, prepušeni, zločesti mužjaci koje više pale mokri dečki nego pička. Tim i takvima jučer je Goluža bio heroj a danas im je zločinac? Kao da je Hrvatska…Jebote!

Da li je tim bolesnicima ikad itko rekao što je Hrvatska? Koliko nas ima? Hrvatska je siromašna zemlja na Balkanu, da, na Balkanu. I pokradena zemlja na Balkanu. Imamo više šoping centara nego sportskih dvorana. Škole nam se ruše djeci na glavu. Parkova nigdje, lopovi su ih pretvorili u gradilišta. Jedini nacionalni sport koji se ovdje njeguje tupo je buljenje u ekrane.

Nakon svakog “poraza” treneru i “našima” jebe se mater. Zašto je Ivano, ne pitajte me tko je Ivano, ostao doma umjesto da… Zašto nismo prvaci svijeta a zaslužili smo? Najbolji smo! Odakle ta bahatost? Što smo mi to učinili u prošlosti, što činimo danas da nam ništa manje od zlata nije dobro?

Tko smo mi Hrvati i mi Hrvatice? Mi smo lijena, debela, vrlo često pijana, gladna, usrana bagra kojoj ne pada na kraj pameti počistiti štalu u kojoj živi, prerezati žicu oko logora u kome skapava, upitati za zdravlje razbojnike koji su nas odrali. Većina nema tri kune u džepu da bi gladnom djetetu kupila perec ali zna, preko delegata, srati kad klinci umjesto zlata doma donesu broncu.

Nemam pojma kako se zovu naši rukometaši, onog Golužu ne volim, to nema veze sa sportom, ali skidam kapu i njima i njemu. Dečki, da li je moguće da ste odrasli u istoj zemlji u kojoj mi živimo?










[You must be registered and logged in to see this image.]
[You must be registered and logged in to see this link.]
Nazad na vrh Ići dole
podbarac
Lala iz Bosne
Lala iz Bosne
avatar

Godina : 61
Location : Novi Sad
Humor : Ta dašta
Datum upisa : 30.11.2012

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Čet Feb 07, 2013 1:12 pm


Seks, celibat i Zakošek
by Vedrana Rudan
Danas nam je u goste došla bakica iz Amerike da bi mladima objasnila što je to seks i kako se od njega obraniti. Na njenom prvom predavanju održanom na Fakultetu političkih znanosti bilo je mnogo studenata koji se nisu slagali sa njezinim tezama. Zašto gospođa Judith Reisman na smije misliti da su pederi za svijet veća opasnost od Obame, NATO-a i CIA-e? Neka pederi dokažu da nisu. Tko joj smije braniti da govori što joj padne na pamet kad je baš za to plaćena?

Divim joj se. U Hrvatskoj žene u njenim godinama u staračkom domu gledaju Sulejmana, ako im to sinovi u pedeset i petoj mogu platiti. Da ovdje živi nikad joj nitko ne bi turio mikrofon u ruku osim u staračkom domu da sebi za rođendan pjeva Mamu Huanitu.

U Hrvatskoj su žene upotrebljive kad su goli komadi sa silikonom u sisama, guzici, ustima, očajnice koje rade na kasama marketa, studentice koje jebu profesori, curice koje jebu popovi, mlade mame koje od države dobivaju četiri tisuće kuna mjesečno jer Hrvatskoj trebaju bebe, samohrane majke koje guze centri za socijalni rad i Država a zajebavaju bivši muževi.

U Hrvatskoj naravno žive i prebijene žene a u miru počiva na desetine ubijenih žena. Svakakvih žena ovdje ima samo starica koje drže predavanje na koje dolaze i studenti i profesori i još se pale i na nonu i na temu, nema. U tom kontekstu od srca pozdravljam dolazak bake iz Amerike. Hrabro je namazala usne, osjenčala kapke, pokazala nam lice osuto staračkim pjegama i studentima i profesorima rekla kako se torbati a ne postati peder.

Da bar imamo mi takvu jednu seksom opsjednutu nonu. Manje bi me smetala predavanja hrvatskih nonića. Nonića dijevaca poput Pozaića, Bozanića i ostalih 60+ dečkića. Koje su njihove reference? Naši mediji gospođu Judith Reisman proglasiše "lažnom znanstvenicom". Da li su Pozaić, Bozanić i kompanija doktori seksologije? Oni su formalno dijevci, stvarno bivši jebači, dakle visoko nekvalificirani predavači na temu seks. Ipak, okupljaju oko sebe mlade ljude i dijele im naputke. Ima li tu logike?

Sve je jasno ali u Hrvatskoj ipak samo starci smiju govoriti o seksu. Mladi se ne usuđuju urlajući i režeći ispravljati njihove krive navode. Ovu su američku nonicu hrabro popljuvali. Da im se obratio Pozaić ili Bozanić studenti bi šutjeli a dekan Nenad Zakošek ne bi se ni u ludilu dizao na zadnje noge onako kako se dizao danas kad je govorila gospođa Reisman. Zna Zakošek da su nadbiskup i pomoćni biskup moćni i kad kurca nemaju.

Divim se hrabroj nonici. Da je znala u kakvu vukojebinu stiže teško da bi krenula na put. Bravo, nona! Izdržala si sve pljuvačine i hrekačine iako si govorila samo ono što što hrvatski popovi govore mjesecima. A studenti i zakošeki, usrani pizdeki, ćute li ga ćute.










[You must be registered and logged in to see this image.]
[You must be registered and logged in to see this link.]
Nazad na vrh Ići dole
podbarac
Lala iz Bosne
Lala iz Bosne
avatar

Godina : 61
Location : Novi Sad
Humor : Ta dašta
Datum upisa : 30.11.2012

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Pet Mar 01, 2013 2:49 pm


Severina Opačić

OBJAVLJENO: FEBRUARY 24TH, 2013
VEDRANA RUDAN

Žene oboljele od raka dojke tretiraju se u Hrvatskoj kao retardirane, “ružičaste” glupače. Tako smo ovih dana saznali da je u Mimari održana modna revija. Modele su nosile osobe iz hrvatskog javnog života skupljene s koca i konopca.

Pistom su šetali u posljednje vrijeme nezaobilazni Zuhra ali i ministrica socijalne politike i mladih gospođa Opačić. Sve te javne ženske i poneki javac udruženim su snagama prikupljali sredstva za kupnju aparata za jednokratno zračenje dojke. Negdje sam pročitala da košta 700.000 eura.
Akcija se zove “Darujmo ružičasti život”, pokrenuo ju je Hrvatski forum protiv raka dojke Europa Donna. Fešta u Mimari se održala, naravno, pod “visokim pokroviteljstvom” doktora i profesora i skladatelja, borca za zaštitu autorskih prava, jednog od autora tužbe za genocid koju je Hrvatska podigla protiv Srbije u Hagu, bisnismena, vlasnika nekoliko velikih nekretnina, uvaženog pravednika i predsjednika Republike Hrvatske gospodina Ive Josipovića.

Taj je “ružičasti” događaj godine samo uvod u nove “akcije” u borbi za akcelerator koji će hvatskim ženama oboljelim od raka život pretvoriti u ružičasto. Nigdje nije objavljeno koliko je love skupljeno od ljudi koji su imali čast i privilegiju da ministricu Opačić vide u Severininoj haljini.

Stvarno, što jest jest, ženska im dobre sise, snimljene su, guzica joj je lošija od Severinine ali konju koji se bori za “ružičasti život” ne treba gledati u zube. Zašto, kad se o ženama govori i piše uvijek sve mora biti “ružičasto”? Da budemo vesele, mi Barbike?

Što se postiglo akcijom u Mimari? Dogodilo se čudo. Uključila se Severina pa pokazala polugole fotošopirane sise. Kako će bolesnicama pogled na Severinine sise poružičastiti život pitaj boga.

Predsjednica akcije uvjerena je da će šetanje po pisti naših javnica i javnika “senzibilizirati cijelu hrvatsku javnost”. Udruge za zaštitu ružičastih životinja ne dižu glas protiv fešte ispod svih nivoa.

Može li se pomoći ženama bolesnim od raka dojke od kojih u Hrvatskoj umire svaka druga? Naravno. Onaj doktor, profesor, biznismen, borac za novu pravednost i predsjednik Hrvatske je naša moralna verikala. Podršku mu pruža više od sto i pet posto građana Hrvatske.

Čemu onda modna revija na kojoj Opačićka pokazuje tanašne nožice a Zuhra trbušinu? Zašto gospodin ne organizira večeru i ne pozove na nju najveće hrvatske kriminalce iz medija, politike, gospodarstva, sporta, kulture i ne zatraži da svaki od njih plati ulaznicu 10.000 eura?

Tako se to radi. Kad bi na tu večeru došlo pola posto najuglednijih hrvatskih lopuža bez problema bi se kupila tri akceleratora. Ako sve ostane na golim Severininim sisama i Opačićkinim nožicama ružičastim se siroticama loše piše.

Sve će će i dalje rigati ružičastu krv u vlažnim podrumima dok će im štakori sa limenih tanjura otimati ledenu rižu prelivenu umakom od rumunjske konjetine.










[You must be registered and logged in to see this image.]
[You must be registered and logged in to see this link.]
Nazad na vrh Ići dole
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Ned Mar 03, 2013 12:05 am

[You must be registered and logged in to see this link.]
komentira akciju oko Nore i nema pravo! Nitko nema pravo uzeti djetetu i
roditeljima nadu. Pa i nadu u izljecenje u postupku testne terapije.
Nikad nesto nece postati sluzbena metoda lijecenja, ako se ne dokaze da
ima efekte. Kao sto je velicina ljudi
koji daruju svoje organe nakon smrti, pa njihovo srce ili bubrezi ili
jetra spase tri ili cetiri zivota, tako je Norino sudjelovanje u testnoj
terapiji velika stvar: prvo - Nora je dobila novu sansu i novu nadu;
drugo - Nora sudjelovanjem krci put novoj metodi za druge oboljele,
trece, u hrvatskoj je krenula inicijativa za osnivanje posebnog fonda za
lijecenje pacijenata u inozemstvu.
Nitko nema pravo, pa ni Vedrana
Rudan, svojim pisanjem uzimati ikom nadu za izljecenje, nema veceg dara
covjecanstvu od darovanja svoga tijela za zdrastveno i znanstveno
testitanje i krcenje puteva novim metodama lijecenja. Nitko nema pravo
omalovazavati vrijednost pokazanog zajednistva za jedan zivot. Daj Boze
da se metoda pokaze uspjesnom, sva druga djeca u HR ce za Norom, to vam
jamcim Vedrani Rudan usprkos! Jamcim u ime svih anonimnih gradjana koji
djeluju a ne filozofiraju oko djelovanja! Jezikavoj rospiji uprkos!

[You must be
registered and logged in to see this image.]



Net.hr - hrvatski portal za vijesti, sport, zabavu, lifestyle i informacije o događanjima
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
podbarac
Lala iz Bosne
Lala iz Bosne
avatar

Godina : 61
Location : Novi Sad
Humor : Ta dašta
Datum upisa : 30.11.2012

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Pon Apr 15, 2013 11:42 am

Vedrana Rudan

Jebi me, Evropo!


Sutra će neki idioti izaći na birališta i odlučiti tko će nas predstavljati u Evropskom parlamentu. Što je Evropski parlament? To je skupina dobro plaćenih lezilebovića koji ni o čemu ne odlučuju. Imaju ogromne plaće, službene automobile, urede, sekretarice i potrebu, logičnu, da čim dulje ništa ne rade za veliku lovu.


Uvjet da bi se došlo u leglo korupcije je samo jedan, sposobnost da služiš gospodaru ma tko on bio. Naše će krpene lutke tamo zastupati interese velikih korporacija koje žele Hrvatsku pretvoriti u svoju prćiju. Što Hrvatska dobiva ulaskom u Evropu?

Umlaćenu poljoprivredu. Uništenu brodogradnju. Upropašten okoliš. Betonizaciju najljepših dijelova Hrvatske, čitaj Srđ. Određivanje kamo ćemo izvoziti oružje da bismo pomogli u “oslobađanju” budućih kolonija američkih i evropskih korporacija. Ukidanje prava na stalni posao. Uništavanje javnih bolnica. Uništavanje javnih škola. Ukidanje prava građana da direktno odlučuju o sudbini kraja u kojem žive.

U Istri će i dalje rasti broj bolesnih od raka jer ćemo morati prihvatiti izgradnju Plomina III na ugljen, Njemačka mora nekamo izvesti prljavu tehnologiju. Zagađivači koji tamo postoje dobit će certifikat velik kao kuća kojim će dokazati da šire zdravlje. Oni koji se budu usudili, teško da će ih biti, napisati kako proizvodnja kamene vune baš i nije sredstvo za lakše disanje bit će osuđeni na dugogodišnju robiju.

Radnici će biti jeftiniji od srpskih, trenutno su srpski jeftiniji od kineskih. Nitko neće postavljati suvišna pitanja jer ćemo se mi “Evropljani” goli I bosi boriti za fizički opstanak. Danas vlasnik firme preko svoga namjesnika poruči radnicima da će “od sutra” imati pedeset posto manju plaću ili će dobiti otkaz. Kad “uđemo” prestat će bilo kakva komunikacija između vlasnika I roba. Rob nikad neće znati da li će raditi još samo danas ili i sutra a možda i preksutra.

Na zemlju koju su nam ostavili očevi i djedovi plaćat ćemo ogroman porez ili ćemo je za bijednu lovu prodati “investitorima” koji će naše “zelene površine” preko noći pretvoriti u gradilišta. Kultura će postati mislena imenica. Kome će trebati kazališta koja ne donose dobit? Filmovi u kojima ne igraju holivudske zvijezde? Knjige koje ne govore o nekoliko nijansi sive?

Nitko nam neće reći u kojim hrvatskim gradovima postoje zgrade opremljene za mučenje belosvetskih “terorista”. Naši će dečki ubijati diljem kugle zemaljske a cure će krenuti u vojsku da bi im u borbi protiv “terorizma” pomagale širenjem nogu. Trideset posto američkih vojnikinja siluju njihove kolege. Na koliko posto naših vojnikinja će se izredati nervozni osloboditelji nećemo saznati jer će naše novine i portali biti opsjednuti biranjem najljepše hrvatske guzice.

Ima li nam spasa? Jesmo li mogli Evropi reći ne? Ne. Ako smo na referendumu I glasali protiv ulaska u Evropu nikad to nećemo saznati. Čitava ova pizdarija oko “ulaska” u medijima nam se prodaje kao civiliziranje divljaka.

Nažalost, građani ove zemlje sve su ali divljaci nisu. Divljaci svoju sudbinu znaju povremeno uzeti u svoje ruke pa toljagama krenuti na neki izlog, zapaliti banku, urlati na ulicama i bacati kamenje na plastične štitove specijalne policije. Hrvatima i Hrvaticama to ne pada na kraj kurca. Trenutno. Možda će nam pasti, kad za koji mjesec, ne znam točan datum, postanemo službeno civilizirani. Vidimo da su neki službeno civilizirani potpuno podivljali.

Ako su Slovenci popizdili ne znam zašto ne bismo i mi. Naši su preci znali hodati ulicama I urlati, bolje grob nego rob. Što mi na ovim prostorima imamo protiv groba? Zašto pod svaku cijenu želimo živjeti? Zašto mislimo da je ovo život? Zato jer nas jedino ropstvo može dovesti do orgazma? Kad pogledam svijet oko sebe to mi je jedini odgovor. Ako je tako, krenite sutra na te jebene izbore. Skinite gaće, dajte im guzice I svršite!










[You must be registered and logged in to see this image.]
[You must be registered and logged in to see this link.]
Nazad na vrh Ići dole
podbarac
Lala iz Bosne
Lala iz Bosne
avatar

Godina : 61
Location : Novi Sad
Humor : Ta dašta
Datum upisa : 30.11.2012

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Sub Maj 18, 2013 6:42 am

Jolie Bez Sisa

MAY 16
Snimak Obame kako u javnom zahodu kreše bijelu časnu sestru manje bi uznemirio svijet nego rezanje sisa Angeline Jolie. Sve znate ali ponovimo bitno: Angelina Jolie izgubila je rano majku koja je umrla od raka jajnika, od raka dojke umrla joj je baka, također vrlo mlada. Američki liječnici su izračunali da kod Jolie postoji 85% šanse da dobije rak dojke a možda će oboljeti i od raka jajnika.


Jolie, majka pitaj boga koliko djece raznih boja, odlučila je rizik svesti na 5%, njenoj djeci mama treba, otići u bolnicu… Ostalo je povijest. Zašto je ta vijest odjeknula onako kako bi odjeknula bomba bačena na novu, najveću zgradu u Njujorku? Zato jer je Jolie trenutno najveća mama na svijetu. Nije samo mama nego i Žena Nad Ženama koja je skupila hrabrost i svoju bol i strah i trepet podijelila sa čitavim svijetom.

Poruka ženama jasna je da ne može jasnija biti. Prevencija spašava život. Treba samo definirati da li nosiš krivi gen, krenuti prema bolnici, dati da ti odrežu sise, umetnu silikonske torbice pa se nakon tjedan ili dva vratiti normalnom životu. Baš je to učinila Anđelija. Bilo bi uvredljivo da nije smiješno. Mnoge ugledne američke kolumnistice napisale su ono što svakoj normalnoj ženi prvo pada na pamet dok čita Angelininu ispovijest. Koliko to košta? Nigdje podatka.


Da li je Jolie  išta platila iako bi mogla platiti bilo koju cijenu? Nije platila. Da jest ne bi u svom pismu spominjala naziv bolnice. Sise su joj badave odrezali, umjetne stavili i još je u zlatu platili. Jolie i likovi poput nje ne izlaze iz kuće besplatno. To i nije toliko bitno koliko cinizam uvažene gospođe. Maria Antoaneta je u odnosu na nju plemenita gospa. Opaka je ova ženska koja obilazi svijet i češka po glavici dječicu kojoj su Ameri pobili i oca i mater i nonu i nonića.

Poručivati ženama svijeta kojima su od raka dojke umrle mame, tetke, sestre da si daju odrezati sise više je nego vulgarno. Čime će one koje nisu holivudske dive platiti preventivno rezanje sisa? Tko bi im za to odobrio bolovanje? Na svim meridijanima i paralelama žene oboljele od raka dojke nakon komoterapije odlaze na posao da ne bi dobile otkaz. Sise im u bolnicama ruševinama režu kirurzi koji nemaju vremena sa pacijenticama, govorim u stanju u Hrvatskoj, popričati ni nekoliko minuta.

Onkolozi te prije zračenja išaraju, dok se zračiš ne smiješ se kupati, ako slučajno “crtež” izbrišeš dobiješ jezikovu juhu koja te mlati gore od kemo. “Slučaj Jolie” samo je još jedna od manipulacija. Njen “apel” nije upućen sirotim ženama svijeta nego bogatim gospođama. Njih treba obrlatiti, njih treba privesti u nezamislivo skupe klinike, njima treba govoriti o statistikama i šansama i njima treba odrezati sise. Mi ostale prepuštene smo na nemilost lokalnih mesara tek kad nam otkriju rak.

Ne tako davno u riječkom KBC-u bolesnice su same kupovale silikonske umetke, samo u jednoj apoteci u Hrvatskoj, zašto baš u toj zna liječnica koja ju je preporučila, onda su sirotice morale bolnici umetke “donirati” da državi uštede lovu. O paklu kroz koga prolaze jadnice kojima se u Hrvatskoj grudi ne režu preventivno nećete naći tekst ni u novinama ni na portalima.

Na odjelima žohari, štakori, oguljeni zidovi, onkolozi padaju s nogu, liječnici vas šalju na zračenje sise koja vam je preostala ne na zračenje onoga što vam je od bolesne ostalo… Bešćutni poslodavci bolesnicama uručuju otkaz a 30% hrvatskih muškaraca ostavlja svoje partnerice kojima je rak pojeo sisu. Sve je to nama medijski totalno nezanimljivo. Nisu naše Ane, Mare i Marije Jolie a ni Pitta doma nemaju.

Čitava ova pizdarija me na neki način razgalila. I bogati se boje smrti jednako onako kako se nje bojimo mi koje od bankrota, nije moja fora, dijeli jedna plaća. Razlika ipak postoji. Oni misle da im spasa ima, mi znamo da ga nema. Opušta nas ta spoznaja. Zato je moja mama koja je od imovine imala  mene, zeta i unuke živjela dvadeset godina dulje nego Steve Jobs. Volim Smrt. Jebe se njoj za statistike.










[You must be registered and logged in to see this image.]
[You must be registered and logged in to see this link.]
Nazad na vrh Ići dole
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Sub Maj 18, 2013 7:53 pm

Vedrana Rudan: Ulazak u EU kao ulazak u Jugoslaviju 1989.

Književnica iz Hrvatske, rado čitana i viđena gošća
na prostorima bivše Jugoslavije, Vedrana Rudan izjavila je da ulazak u
Evropsku uniju ni Hrvatskoj, a ni Srbiji, neće doneti ništa dobro.


- Ja od ulaska u EU, za Hrvatsku i za Srbe, lično očekujem propast -
kategorično je rekla Rudanova u intervjuu Tanjugu. Ulazak u Evropu
danas, je kao da ulazite u Jugoslaviju '89, dakle, samoubilački čin,
slikovita je bila poznata književnica.  Objašnjavajući to ona je kazala
da "ćemo postati još veći robovi, biće uništena poljoprivreda,
zdravstvo, školstvo, jedini gospodar našeg života biće novac" . - Ko
može platiti zdravlje, školu, stan, taj će živeti, a 90 posto će crknuti
- dodala je ona.
Rudanova je rekla da su "u Evropi razbojnici, koji znaju šta hoće, međunarodne banke, lopovi svih profila".



- Hrvatska će izgubiti ulaskom u Evropu, osim političara koji će u
njihovom parlamentu sedeti za sa 10.000 evra mesečno - dodala je ona.

Književnica se danas obrela u Beogradu na poziv svog izdavača VBZ
Beograd koji je objavio knjigu izabranih tesktova "Zemlja Krvi i Idiota"
pisanih proteklih godina za njen, izuzetno popularni blog, koji je
tokom tri godine posetilo više od tri miliona čitalaca.



Među tekstovima u kojima se nemilosrdno, sa puno cinizma i sarkazma
obračunava sa EU, Amerikancima, Katoličkom crkvom, hrvatskim
političarima, svim tabu temama...ima i nekoliko koji se odnose na
posledice NATO bombardovanja 1999. pre svega o epidemiji karcinoma na
celom Balkanu.



Na pitanje kako ona vidi taj problem, Rudanova je konstatovala da se u Srbiji jako malo o tome govori.
- Malo se govori i u Hrvatskoj, naravno, jer smo mi ušli u NATO, pa su
Amerikanci naši veliki prijatelji. Dakle, na Beograd su bačene bombe sa
osiromašenim uranijumom. Na Kosovu takođe, u Hrvatskoj su te bombe koje
nisu pale na Srbiju i Kosovo, bačene u Jadransko more - nastavila je ona
i dodala da prema podacima do kojih je došla "u Srbiji mali psi sedam
puta više umiru od leukemije, nego pre bombardiranja".



Rudanova je, međutim, primetila da nema službenih podataka o tome koliko Srba umire od raka.
- Ja živim u Istri, u jednom prelepom kraju Hrvatske, u kome ima najviše
raka u Evropi - rekla je ona i ispričala da "ljudi sa Kosova imaju puno
rodbine u njenom kraju. - Na desetine Kosovara dolazi u Rijeku na
lečenje i doslovce se raspadaju od raka. -



Prema njenim rečima, sve je na Balkanu u rukama krupnog kapitala, ova
tema mu ne odgovara, ali "te bombe nisu uništele samo nas i našu decu i
naše unuke i zato su Srbija, Hrvatska i bivša Jugoslavija u velikom
problemu" .



Pošto je zatrpavaju mejlovi čitalava, Rudanova je na pitanje šta im
odgovora dala kratak odgovor: "Pa što god oni pitaju, ja ne odgovaram!".



Ovo je dopunila objašnjenjem da je njen princip da piše što joj padne na pamet, oni komentarišu kako ih je volja.


- Ako u mojim tekstovima nalaze odgovore, dobro je, ako ne, to je njihov problem" -dodala je ona.



Rudanova je sa žaljenjem konstatovala da je zapanjuje to što je najžesća
tema na njenom blogu velika i strastvena bitka između četnika i ustaša
koja traje 20 godina. Ona je javno kazala da nije "ni Hrvatica, ni
Srpkinja, ni Albanka ni Bošnjakinja, već ljudsko biće."
- Ja pokušavam tim takozvanim četnicima i ustašama da objasnim da igraju
u krivom filmu, ali mi baš ne uspeva - požalila se Rudanova.



Na nezaobilazno pitanje šta sada piše, jer je od njenog poslednjeg
romana " Kosturi okruga Medison" prošlo više od godinu dana ona je
kazala da radi na knjizi u kojoj muž nakon 20 godina, napušta ženu i
odlazi sa 20 godina mlađom, dok devojčica od tri ili pet godina gleda tu
tragediju svoje bake i dede, i misli što misli.



- Knjiga će se zvati "Ja Pipi" jer to je ime devojčice a model za nju je
moja unuka, samo srećom nisam ja ta koju je muž ostavio - dodala je
Rudanova i najavila da bi se roman mogao pojaviti do kraja godine.



Na pitanje gde se trenutno izvode dramatuizacije njenih knjiga Rudanova
je navela da se drama "Dabogda te majka rodila" igra na Rijeci i
postigla je veliki uspeh u Hrvatskoj. Prema kolumnama, "Kad je žena
kurva, kad je muškaraec peder" igra se monodrama "Kurva", u Sloveniji,
"Uho grlo, nož" se igra u Budimpešti, Santa Moniki u Kaliforniji,
Varšavi.



- Kada pišem, nekad ne očekujem da će to otići ni na daske ni na film.
Ništa ne očekujem od svojih knjiga, pisanje knjiga je moj veliki užitak,
a sve drugo je bonus – zaključila je Rudanova.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Pon Maj 20, 2013 10:56 pm

[You must be registered and logged in to see this link.]


Kako umrijeti bez stresa

[You must be
registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this link.]

Slušam i gledam ljude oko sebe. U autobusu, na tržnici, na cesti, u
marketima. Čitam komentare ispod tekstova. Koliko zloće, koliko
zlobe? S koliko mržnje o ljudima koji su dignuli kredite u švicarcima
govore oni koji to nisu. Mi smo sami krivi. Mi smo bili pohlepni. Mi smo
bogati kad smo kreditno sposobni pa neka nam bude. Mi radimo a koliki
nemaju posla. Neka nam je kad ne znamo da živimo u kapitalizmu i kad
nismo čitali ono što je na ugovoru bilo napisano malim slovima. Svi smo
mi budale koje pojma nemaju kako funkcioniraju banke pa se sada svojoj
nesreći čudimo kao pura dreku…

Kao da je akcija kojom je u Hrvatskoj prevareno preko sto tisuća ljudi
nešto normalno a ne najčišći kriminal počinjen od strane banaka u sprezi
sa pokvarenim hrvatskim političarima. Dobro, hadezeovcima. Ali
esdepeovci su danas na vlasti, neki su za njih glasali upravo zato da
narod izvuku iz govana. To što rješenje zadatka nadilazi njihove namjere
ne znači da rješenja nema. Da hoće mogli bi pritisnuti banke, ne samo
zbog švicaraca. Ako pritisnu banke neće moći od banaka dizati kredite,
ako ne dignu kredit neće ostati na vlasti, jebeš život ako nisi na
vlasti.

Mi ne živimo ovako kako živimo zato jer je svijet u krizi nego zato
jer Hrvatskom vladaju lopovi. Mali ljudi usrani su do pakla i jedina im
je životna radost gledati kako je nekom drugom gore nego njemu. Oni
koji su dužni u švicarcima su glupa govna, stjuardese koje su kolektivno
otišle na bolovanje pa dobile otkaz preko noći razmažene su kurvetine.
Zašto ne odu raditi u neki kafić pa da vide kako bi bez plaće crnčile i
još gazdi nakon smjene pušile…

Ljudi stalno gube posao, neka ga gube, ni ja ga nemam. Nismo dobili
plaću jer je naš direktor u dugovima. Dignuo je kredit, ekipa je na
lizing kupila lude aute, kad šefovi otplate rate svojih dugova ništa ne
ostane za naše plaće ali treba raditi, treba šutjeti, treba trpjeti,
treba čekati, treba se nadati i treba uživati kad susjedu crkne krava
koju je kupio kreditom u švicarcima.

Sto sam puta čula od svojih prijatelja i znanaca kako sam glupača
koja ne razumije kapitalizam. Razumijem kapitalizam ali ne ovčji
mentalitet. Nije istina da se baš ništa ne može učiniti! Nije istina da
je preko sto tisuća građana skupina pohlepnih glupana koja je dobila ono
što je zaslužila! Nije istina da esdepeovci ne mogu učiniti ništa jer
su, kad su došli na vlast, zatekli katastrofu! Nije istina da banke
smiju divljati kako im se digne! Nije istina da su stjuardese koje ne
žele za ropski rad dobivati bijednu plaću lijene kurvetine!

Nije istina da je bolje dobiti plaću ikad nego nikad! Nije istina da
su oni koji zarađuju četiri tisuće kuna mjesečno uhvatli boga za bradu! I
nije istina da sva ova sranja moramo gledati i šutjeti i biti sretni
što smo živi jer ima onih koji nisu živi i ima onih koji su bolesni.
Jebene, jebene i prejebene ovce! Blejite sretne kad vam gospodari
udijele tri tisuće kuna mjesečno na šest rata a radili ste šest ili
sedam dana u tjednu.

Zašto ja ne odem na cestu? Zašto ja ne urlam? Zašto ja ne povedem
mase u rat protiv naših gospodara? Najlakše je lupati po tastaturi i
vrijeđati pošten narod koji radi k’o konj, što bi rekao vaš Bandić. Ja
da vas vodim? U svojoj šezdeset i četvrtoj? Znam časnog čovjeka, živi u
Rijeci, koji godinama povremeno hoda Korzom sa transparentom u ruci.
Zove se Marin Stošić-Miočić. Hoda Korzom i urla potiv nepravde.
Riječani koji ga gledaju i nose gaće na štapu drže ga ridikulom. Bolje
je crkavati na rate nego poginuti od hrvatskog metka u trenu.

Da ja, poput Stošića-Miočića krenem Korzom stupati i urlati bilo bi
nas dvoje. Dvoje glupih ljudi koji misle da se dizanjem glasa ipak nešto
može učiniti. Dvoje u gradu od sto i pedeset tisuća stanovnika? Neka
nas je takvih u Hrvatskoj deset. Što možemo učiniti? Samo vi spavajte i
mislite kako je za sve kriv “kapitalizam”. Sigurna sam da u Hrvatskoj
“kapitalizam” ne bi ovako divljao kad bi građani u nevolji suosjećali sa
drugim građanima u nevolji. Kad bi ih u životu pokretala ljubav prema
sebi i nemoćnima a ne zluradost i mirenje sa statusom ovce za klanje.

Šutimo, zato nam je tako. “Kapitalizam” nema ništa s tim. I nemojte
mi govoriti da sam jedna od vas. Ja ipak dižem glas, ja se čitav život
bunim i to plaćam. Imam ono što i vi imate, dvije tisuće kuna penzije.
Ali imam i ono što vi nemate, ponos. Da danas umrem umrla bih sretna jer
nikad u životu nisam blejala poput tupe ovce.

Bahata sam? Ovo je moj blog! Nitko me za ovo što pišem ne plaća. Na
svom blogu smijem biti kakva hoću. Ako mislite da me treba poslati u
kurac, samo vi dajte, ali, dragi moji, nisam ja ta. Pošaljite u kurac
one koji vam rade o glavi.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma
avatar

Godina : 57
Location : podnozje Alpi
Datum upisa : 20.06.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Pet Maj 31, 2013 12:38 am


Lukavi
May 22

Blažena zemlja Hrvatska. Njene građane muče dva problema. Prvo, kako iz škole izbaciti seksualni odgoj. Drugo, kako zabraniti dvojcu istog spola da zasnuje obitelj. Jedan je problem riješio Ustavni sud. Nema više seksa u školama. Smije ga biti samo u crkvi. Dečkićima će osviješteni roditelji, kad budu išli u crkvu na vjeronauk uručiti teglicu vazelina, curicama kondome. Živimo u zemlji u kojoj se zna tko smije jebati uz blagoslov svih hrvatskih sudova.

Drugi ćemo problem riješiti referendumom. Nitko normalan, normalni su oni koji se krešu sa nekim od pripadnika suprotnog spola, ne sumnja da ćemo i ovdje izvojevati pobjedu. Neka stoji crno na bijelo: pederi i pederke neće se u Hrvatskoj smjeti ni ženiti ni udavati dok ovom laičkom zemljom bude vladao Bog i njegovi ovozemaljski namjesnici.

Vjerojatno sam perverzna do pakla, ne pale me ove teme. Bilo bi mi drago kad bi djeca u hrvatskim školama učila kako bi bilo dobro da nemaju djecu u trinaestoj jer imanje djece košta. Preciznije, u Hrvatskoj je to luksuz koji sebi mogu priuštiti samo nabogatiji: kriminalci, političari i katolički popovi.

Da li će istospolci imati pravo na brak? Ja bih im ga dala ali poštujem one koji vladaju Hrvatskom i misle da pederi smiju biti jedino oni. Stara priča. Pravo na izbor od kako je svijeta i vijeka uvijek su imali moćni i bogati. Nije Marko iz Mošćeničke Drage isto što i neki velečasni ili Elton John. Da li sam sretna zato jer me osobno ne nadrkavaju najvruće hrvatske teme? Ne bih rekla.

I ja imam briga. Doduše, malo su drugačije. Jutros sam ušla u prodavaonicu Mlinar. Mlinar je lanac koji prodaje različite vrste kruha i kolača. Svaki dan pojedem jedan krušni štapić “sa lukom”, prodavačice mu tepaju “lukavi”. Pedeset grama, tri kune. Sto grama, šest kuna, tisuću grama, šezdeset kuna.

Šta vi mislite? Da li je normalno da u Hrvatskoj kilogram kruha u obliku lukavog štapića košta koliko i kilogram čiste puretine? Nije normalno? Ne znate odgovor? Ne mislite o tome? Vas noću i danju opsjedaju samo seks i homići? Dok vi strastveno brinete tko koga jebe ne vidite kako nas jebu. Prodavaonica čiste pornografije je u blizini škole, dječica kupuju “lukave” i baš nikome od vlasti, Ustavni sud bi mogao svoje reći kasnije, ne pada na pamet da Mlinara i ostale hrvatske mlinare priupita kako formiraju cijene.

Stvarno ste sigurni da ovo što nam danas u Hrvatskoj rade mlinari svih profila nije opakije od seksualnog odgoja? Sigurni ste? U svom stavu čvrsti poput klisurine? Jebe vam se pošto je kruh ali svršavate jer vam djeca u školi neće učiti što je orgazam? Pa da nisu lukavi?










.

Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Pet Maj 31, 2013 2:30 am

Vitualna stvarnost

Blog Vedrane Rudan: Seks i Severina!


             
[
Kontroverzna spisateljica iz Hrvatske Vedrana Rudan u svom
najnovijem blogu osudila je Severinine golišave fotke nakon porođaja i
nazvala ih "mreža i fotošop". Ona tvrdi da se poznate žene slikaju sedmi
dan nakon porođaja, kako bi mužjacima pokazale da su i dalje ženstvene –
uz pomoć Photoshopa.


"Poznate žene koje drže do sebe slikaju se gole već sedmi dan nakon
poroda. One moraju pokazati mužjacima da porod nije uništio ono što one
jesu", istakla je Rudanova u svom blogu, i dodala da je ovakve
fotografije očekivala prije.


U nastavku teksta prenosimo vam cjelokupni tekst sa bloga Vedrane Rudan.


"Severina se nekoliko mjeseci nakon
poroda ukazala na stranicama neke tiskovine odjevena samo u mrežu i
fotošop. Očekivala sam da će to učiniti mnogo ranije.




Poznate
žene koje drže do sebe slikaju se gole već sedmi dan nakon poroda. One
moraju pokazati mužjacima da porod nije uništio ono što one jesu.




A one
jesu, sve mi žene jesmo, pune sise koje nikad ne vise i neće visjeti,
kapilare koje nikad ne pucaju, trbuh ravan i čvrst poput dna rostfraj
padele, vitke, dugačke noge bez debelih vena, vratovi su nam poput onih u
labudova, kosa gusta i blistava, struk pedeset, bokovi osamdeset…




To nas
žene čini ljudskim bićima vrijednim pažnje onih zbog kojih jesmo na
ovome svijetu, a to su muškarci. Muškarci, gospodari naših života i
smrti, ne vole opuštena bedra, izdojene sise, masnu kosu, strije na
trbuhu.




Sve žene
nakon poroda moraju nekoliko sati kasnije biti spremne raširiti noge i
primiti u svoju krvavu utrobu komad junaka našeg života. Naravno da
njemu nije do toga, nije ni nama, a i dijete se negdje u kutu sobe dere…




Govorim
kakvu mi poruku o sebi moramo slati ne o onome što osjećamo. Tko smo, mi
žene? Mi smo drugorazredna bića opsjednuta dojmom. Netko nam je rekao
da mozak, ako ga imamo, moramo dobro sakriti da ga naši gospodari ne
skuže.




Većina
njih nema mozga, vladaju šakama, pa nam to i nije neki problem. Ali jest
problem roditi, pa tjednima i mjesecima biti u teretani na vodi bez
kruha, jer nitko na cesti ne smije ni pomisliti da smo nedavno iz sebe
istisnule dijete.




Žalosno?
Same smo krive? Da li je rađanje ako iza poroda izgledaš kao da si
rodila nešto prljavo što treninzima i fotošopom treba sakriti?




Razumijem
svijet u kome živim, jer je jednak onome u kome nisam živjela. Nekad su
žene bile okovane krinolinama, stezane steznicima, na glavama su nosile
šest kilograma teške perike, među nogama lokot, nikad nam nije bilo
lako.




Pa ipak…
Ne gubim nadu. Možda će jednom negdje na svijetu roditi neka poznata
ženska i slikati se za žensku reviju masne kose, obješena trbuha, sisa
punih mlijeka i sa djetetom koje urla u naručju.




To smo,
htjele mi to priznati ili ne, prave mi. Zašto se skrivamo, zašto se
valjamo u mreži kad kapilare jesu ispucane, sise vise kad ostanu bez
mlijeka, žena u četrdesetoj izgleda poput žene u četrdesetoj, koliko god
se dečki u redakciji trudili.




Žao mi
je što smo toliko opsjednute muškarcima kojima nije lako. Moraju glumiti
da podržavaju naše nadljudske napore da bismo vratile ono što smo
porodom izgubile i što više nikad nećemo vratiti.




Ne
poznajemo vlasnike naših sudbina. Uzalud se trudimo. Ne kužimo jedinu i
vječnu istinu. Muškarci najviše na svijetu vole muškarce.




Zato
bivše, buduće i trenutne dojilje, opustite se. Izađite iz mreže i
uživajte debele u svome djetetu. Dok je dijete. Dok ne postane muškarac.




A ako
ste rodile djevojčicu stalno joj ponavljajte, curo, nisu važne sise,
nisu važne sise, nisu važne sise… Možda će jednom postati gospodarica
svijeta”, završila je Rudanova svoju analizu žene u savremenom dobu.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Pon Jun 03, 2013 9:03 pm

Vedrana Rudan: Kako me Papa ostavio bez posla


                                   Kontroverzna
hrvatska književnica nedavno je, kaže, zbog kritika na račun Pape,
dobila otkaz iz "Nacionala". Ovo nije njen prvi otkaz, ali joj je,
ističe, najdraži, jer je upravo zbog njega dobila najviše riječi podrške
od čitatelja iz svih krajeva bivše Jugoslavije. U narednim redovim
pročitajte šta ona misli o ovom događaju, slobodi medija, novcu, bivšem i
sadašnjem mužu

                     
                                   

                                               
"Papa je samo čelnik zločinačke organizacije koja dvije
tisuće godina ubija, krade, siluje i budalama koje sve to plaćaju
obećaje carstvo nebesko". Ovo je samo dio kolumne "Papa, pivo, p****",
kontroverzne hrvatske književnice Vedrane Rudan zbog koje je, kaže,
dobila otkaz u "Nacionalu".  

Lošu vijest telefonom joj je
saopćio urednik. Razlog tome je, kazao joj je,  "vrijeđanja vjerskih
osjećaja" većinskog vlasnika ovog sedmičnika, "konzervativnog" gospodina
Haralda von Seefrieda.

Kakvi su komentari Vaših kolega iz "Nacionala" na otkaz koji ste dobili? Jesu li Vas neki od njih nazvali?

- Moje „kolege" iz Nacionala šute sretne što sam kopito dobila ja, a ne oni. Javio mi se samo Renato Baretić. Hvala mu.


Kako se Vi osjećate sada, nekoliko dana kasnije?

-
Odlično, blago rečeno. Kad sam dobila otkaz, napisala sam na blogu
Otvoreno pismo Papi. Htjela sam iz sebe izbaciti stres, ponoviti još
jednom što sam napisala, pročitati dva ili tri komentara podrške,
dvadesetak komentara ljudi koji će me napasti, ipak živimo u Hrvatskoj,
zemlji čije je stanovništo 125 posto katoličko. Umjesto toga... Ni u
snu, ni na kraj pameti, ni u ludilu nisam očekivala ono što me snašlo.
Ljudi su mi se javljali i još mi se javljaju sa područja čitave bivše
Jugoslavije i gotovo svi me podržavaju. Kad kažem svi mislim na više od
40.000 ljudi. Ako to nije vrijedno otkaza, ne znam što jest? Presretna
sam. Mislim da mi nijedan idući otkaz neće donijeti toliko sreće.


Da
ste kojim slučajem znali da ćete ostati bez posla zbog toga što ste u
svom tekstu kritizirali Papu i Katoličku crkvu, biste li ga, ipak,
objavili?


- Ne može novinar odlučivati o objavljivanju
teksta. To čini urednik. On je taj koji pušta tekstove ili ih baca u
koš. Zanimljivo je da sam i s Nove TV i iz "Nacionala" istjerana nakon
što su urednici pustili TV prilog, odnosno tekst. Oni su ti koji su
trebali dobiti nogu zbog moga „zločina", ne ja. Mene nikad nije
uznemirila činjenica da sam dobila otkaz već razlog. Uvijek je to bilo
govorenje ili pisanje istine. Svoj tekst o Papi ne držim najvećim u svom
životu, u njemu su o Papi rečene banalne istine: da je na čelu najveće
zločinačke organizacije na svijetu, da je osobno štitio pedofile, da se
razmeće zlatom dok njegove ovce gladne bleje... Ništa u tekstu nije bilo
ni sporno ni novo. U medijima civiliziranog svijeta to je o Papi već
tisuću puta i rečeno i napisano. Smeta me što Hrvatska uporno ne izlazi
iz medijskog kamenog doba. Naravno da bih napisala tekst i po cijenu
otkaza. Ko je vlasnik "Nacionala", inače Nijemac, da brani hrvatskim
novinarima ono što ne bi ni u snu smio činiti njemačkim?


Da li Vi razumijete razloge svojih dojučerašnjih poslodavaca za takav odnos prema Vama?

-  Nisu znali što čine pa će im Bog oprostiti. Ja sam na njih već zaboravila, vjerovali vi to ili ne.

Ovo nije prvi put da se suočavate s otkazom: "Feral", TV Nova, pa sad "Nacional". Koji Vam je najteže pao?

-
Kad sam dobila otkaz u „Feralu", zaista sam mislila da ću umrijeti od
tuge. Sve one ljude koji su tamo radili, Lucić, Erceg, Ivančić,
doživljavala sam kao bića koja doslovce stanuju u mom srcu. Šutnuli su
me, nisam mogla doći k sebi pa sam odlučila, okej, niko te ne želi,
napisat ćeš knjigu samo za svoju dušu, niko ti je neće objaviti, ali ćeš
je sama sebi čitati, bit će jeftinije nego da odeš psihijatru. Tako je u
mojoj pedeset i drugoj godini nastala moja prva knjiga „Uho, grlo, nož"
za koju sam bila sigurna da je nikad neće pročitati ni neko od moje
najuže rodbine. Umjesto toga prevedena je na desetak jezika, u Varšavi
se u kazalištu igra već šestu godinu, prodana je u stotinjak tisuća
komada. Od tada nikad više nisam otkaz doživljavala kao tragediju,
uvijek kao novi početak. Kad su me šutnuli s Nove TV zbog rečenice koju
sam izgovorila o zločinima koji se dešavaju u Gazi, napisala sam knjigu
„Dabogda te majka rodila." Iduće sedmice krećem u novu avanturu. Bit će
to zajebantski ljubavni roman o paru koji živi presretno razveden.


Bitno
je napomenuti da ste se nakon svakog od tih nemilih događaja brzo
snašli, nisu Vas uspjeli slomiti. S obzirom na to da su (zbog tzv.
ekonomske krize) otkazi svakodnevica i u našoj zemlji, možete li našim
čitataljkama prenijeti neki savjet kako se ponašati u tim situacijama?


-
Mene je u životu uvijek spašavala stara čakavska poslovica „ni jedno
delo ruki ne blati." Ja sam rođena Opatijka, iz siromašne porodice,
smatram da je svaki posao jednako velik ako ti pomaže da časno živiš.
Zato ne razumijem kuknjavu oko sebe. Okej, kapitalizam je surov, okej,
zemlja je prodana, okej, političari su razbojnici a popovi lopovi... Pa?
Djetetu trebaju pelene. Okreni se oko sebe, snađi se, radi bilo što dok
ti ne svane bolje sutra ili se ubij. Pojma nemam šta sve u životu nisam
radila. Spremna sam i u svojoj šezdeset i drugoj po kućama čistiti i
peglati rublje, sve je bolje nego kukati i izgubiti samopoštovanje.
Samoj sam sebi kraljica i tako se ponašam. To što mnogi oko mene to ne
vide držim njihovim strašnim hendikepom.

Vjerujete li, nakon svega što Vam se u karijeri dogodilo, da postoji barem minimalna sloboda govora, sloboda štampe?

-
Nikad nisam vjerovala ni u slobodu govora ni u slobodu štampe. Ona
jednostavno ne postoji. Postoji samo nepažljivi urednik i internet. Za
sada.

Vi živite od iznošenja svog mišljenja. Sada, kada
ste zbog toga izgubili posao, biste li ikada napisali nešto što ne
mislite, a zbog čega biste mogli živjeti kao dosad (korporacijsko
novinarstvo)?


- Nikad, nikad, nikad, nikad. Zaista bih
radije krepala. Pisati za korporaciju ono što ti gazda kriminalac kaže
bi me ubilo. Nema šanse. Sanjam o tome kako bi sve te korporacijske
gadove trebalo ubiti, a ne za njih pisati.

 Na
internet-forumima mnogo je onih koji Vam spočitavaju da pišete samo
negativne komentare o ljudima, mjestima, događajima, te da mnogo
koristite vulgarizme. Je li to tako s Vašeg gledišta?


-
Ovo će zvučati bahato, nikad me nije bilo briga što ljudi o meni misle.
Raduje me kad me hvale, raduje me kad me pljuju, često me njihove
kritike, koje znaju biti zaista opake, nasmiju do suza. Živim od odjeka i
za odjek. I najgora kritika bolja je od šutnje.


"Zavadili"
ste se sa State Departmentom, Katoličkom crkvom, brojnih hrvatskim
političarima... Jeste li likada osjetili strah pred tim svojim
"neprijateljima"? Jeste li se plašili za vlastitu ili sigurnost svoje
porodice?


- To je vrlo zanimljivo pitanje, koje sam
tisuću puta čula. Nikad nisam pomislila da bi meni ili mojima neko od
mojih „moćnih neprijatelja" mogao učiniti nešto zlo. Sebe držim
svemirski nebitnom, mislim da se ubijaju novinari koji otkrivaju velike
tajne i oni koji pišu o lovi. Ja nikad ništa novo nisam okrila. Samo sam
uspješna u otkrivanju tople vode u bojleru. Povremeno mi neko zaprijeti
telefonom, putem maila ili novina, ali više da prestraši one koji bi
mogli krenuti mojim stopama nego mene. Nadam se da me metak u potiljak
neće demantirati.


Kazali ste kako vjerujete samo u
novac, te da je za Vas "Bog novac". Znači li to da u njemu pronalazite
utjehu, da ga se plašite, da poštujete njegovu moć, da je on stvarni
vladar (Vašeg) svijeta... i sve ostalo što vjernici, inače, osjećaju
prema Bogu?


- U socijalizmu o kome svi danas govore s
nostalgijom ja sam živjela u, blago rečeno, siromašnoj porodici. Otac
vrtlar, majka domaćica... Prvi kaput sam sama sebi kupila u dvadesetoj, o
sebi brinem od svoje dvanaeste, dok sam išla na fakultet, sjećam se kao
da je jučer bilo, nisam imala love za kupnju kišobrana. Naravno da mi
zato novac mnogo znači. Novac je sloboda. Trudim se svim silama da do
njega dođem u skladu s vlastitim moralom koji nije samo moj. Ne ubij, ne
kradi...


U posljednje vrijeme modnim pistama su
počeli šetati androgini modeli. Andrej Pejić je trenutno najtraženiji
među njima. Zašto je on (i njemu slični) toliko fascinantan dizajnerima?


- Pisala sam o njemu. Izgleda poput prekrasne
djevojčice. Modni kreatori, koji su svi homoseksualci, dobili su savršen
komad mesa. Izgleda poput žene pa su stoga kreatori koji ga vole
„normalni", a zapravo je dječak, dakle, ono jedino što kreatore zaista
zanima. Sve dok bude ovako izgledao bit će car modnih pista. A onda će
na njegovo mjesto doći nova djevojčica s pimpekom među nogama.


Kad
smo već kod kombinacije muškarac/žena, za svog sadašnjeg muža kazali
ste kako je "on fenomenalna kombinacija: i muškarac u najklasičnijem
smislu, ali i žena - ima dušu, ali ima i organ koji je vrlo bitan u
muško-ženskim odnosima." Znači li to da u muškarcima tražimo
"prijateljicu" koja je dobra u krevetu?


- To ste zaista
dobro rekli. Nadam se da vam je jasno da „prijateljica" koju ja volim u
krevetu ne bi, u sauni, primjerice, izgledala onako kako izgleda Vaša
prijateljica iz redakcije.

Pisali ste da ne vjerujete u
brak, ali vjerujete u ljubav "koja vrlo rijetko, preciznije, nikad nema
veze s brakom." Kakva je to ljubav?


-  
Prava. Kad te On nakon 25 godina veze nazove deset puta dnevno da te
upita kako si, kad ti iz Zagreba donosi skupu čokoladu, kad ti ujutro
skuha kavu i donese u krevet, kad ti, iako imaš šezdeset i dvije godine,
kaže da si „komad", kad uvečer u krevetu prije nego zaspite slušate
bluz, kad....

Ako ne vjerujete u brak, zašto ste se dva puta udavali?

-
Ja ne vjerujem u brak koji je veza koja garantira ljubav „dok nas smrt
ne rastavi", ali vjerujem u brak kao instituciju koja ti pomaže da ne
ostaneš bez love i nekretnina kad ljubav išeta iz veze.


Ima li svaka ljubav rok trajanja?

-
Šta je ljubav? Ako je ljubav luda strast koja te rasturala dok si muža
varala s njegovim najboljim prijateljem u grmu pokraj kuće, dok su se
tvoja djeca igrala u pijesku, takva ljubav ima rok trajanja. Kratak, ali
nezaboravan. Ako je ljubav bliskost, nježnost, empatija, sloga u dobru i
zlu... Po meni, takva ljubav može zaista trajati dok dvoje golubića
smrt ne rastavi. Vjerujem u takvu ljubav zato jer u njoj živim.


Danas
djevojke trče za starijim, finansijski situiranim muškarcima. Vi ste,
nasuprot njima, pronašli mlađeg. U čemu je draž Vašeg odnosa?


-
Pitati ženu u čemu je draž kada život provodi s mlađim muškarcem
umjesto sa starijim... To me pitao bivši muž kad sam od njega otišla.
"Šta si našla u tom klincu?" Rekla sam mu: "Da li bi bio sretniji da sam
te napustila gurajući starca u kolicima?" Ja znam šta sam ja našla u
muškarcu mnogo mlađem od sebe. Da bi stvar bila totalno luda, već se
godinama ne pitam što je on našao u meni. Uvjerio me da sam, iako
„stara", fenomenalna pa se onda tako i ponašam.

Motiv za
pisanje Vaše knjige "Ljubav na posljednji pogled" bio je obračun s
mužem nasilnikom. Kako biste, na osnovu iskustva, savjetovali žene da se
"obračunaju" s nasilnim muškarcima?


-  Metkom.

Zašto ste s bivšim mužem ostali tako dugo ako Vas je zlostavljao?

- Nisam imala rezervni položaj.

U kakvim ste danas odnosima?

- Hvala dragom Bogu, ni u kakvim.

Kako izgledaju Vaši trenuci s porodicom? Kakva ste supruga, majka, baka, jeste li popustljivi ili strogi?

-
Moja porodica je moja najveća sreća. Imam sina, kćer, posinka,
nevjestu, zeta, muža i unuku. Kako mogu biti stroga prema ljudima koje
beskrajno volim i koji su ono jedino najbitnije u mom životu? Mi smo
zaista presretna porodica. Nisam neka kuharica, ali su svi ludi za mojim
kolačima, tako da često uživamo u slatkom životu.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma
avatar

Godina : 57
Location : podnozje Alpi
Datum upisa : 20.06.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Pon Jun 24, 2013 9:18 pm

[You must be registered and logged in to see this link.]

Sinoć me nazvala prijateljica. Bila je van sebe. “Našla sam rješenje za tvoj problem! Definitivno se više ne nosi ravna guzica. Jesi gledala finale Roland Garrosa?” “Nisam.” “Zaguglaj ga i baci oko na guzicu Serene Williams. To je to!” Zaguglala sam. Nema šanse, nema šanse da bi itko na Korzu, gledajući me s leđa, pomislio da sam Serena. Jest da ću uskoro navršiti šezdeset i četiri godine i da me muškarci ne zanimaju ali žena i dok se trza u samrtnom hropcu mora biti seksi.

Zato sam jutros krenula u potragu za guzicom Serena. “Usput”, rekla je Ela, “ne zaboravi kupiti minimajzer. Minimajzeri su super. Sve ono što visi utrpaš u košarice pa umjesto duge, meke petice dobiješ tvrdu, malu trojku.” Meni zaista trebaju sva ženska ortopedska pomagala ovoga svijeta jer mi depresiju ubija samo žderanje bijelog Lindta LES GRANDES 32% MANDELN. Ušla sam u prodavaonicu.
Prodavačica mi je bez da sam je išta pitala uručila par košarica okovanih čeličnim žicama koje ti se u rebra zabiju poput drške vilice ali ti sise zato u trenu postanu loptice neskočice. Za Serenu prodavačica nikad nije čula. Nazvala sam Elu da mi mobitelom pošalje fotku njene pozadine. U međuvremenu sam na sebe navlačila sve što bi me moglo pretvoriti u 40. Četrdeset je čarobni broj koji čini granicu između prihvatljive debeljuce i slonice.
Srećom, danas je u Rijeci bilo samo plus sedamnaest, u prodavaonici je bilo još hladnije jer im se pokvarila klima pa nisam kolabirala navlačeći na svoje razlivene obline oklope svih mogućih oblika. Jedni stežu samo do pojasa. Nije to to jer sve ono što istisnu utrpaju pod grudi tako da ti se novooblikovana trojka spoji sa debelom kobasicom.
Rekla sam prodavačici za problem ali ona je već u rukama držala oklop do sisa. Taj stegne i kobasicu. Navukla sam ga. Možda je to najzad ipak bio 40 ali nisam mogla provjeriti. Traperice su mi bile na podu kabine, sagnuti se bila je nemoguća misija. Srećom, u kabini je bilo dodatno ogledalo koje je pokazivalo da mi je trbuh ravan poput tave koju se na popustu može dobiti za 99,99 kuna, uz nju ide i besplatna spužvica. Ali guzica…
Serena s takvom guzicom nikad u Parizu pehara vidjela ne bi. Jedva sam sa sebe skinula 40. U međuvremenu mi je stigla poruka koja je prosvijetlila prodavačicu. Uručila mi je gaće uz koje je bila montirana lopta napravljena od štepane pjenušave gume. Zakoračila sam u njih. Nažalost, na fenomenalnu guzicu nisam mogla navući traperice.
“Morate promijeniti garderobu, ova guzica idealna je za seksi haljine od satena, vruće hlačice, mini bikini…” “Razmislit ću.” Kremula sam prema muškom odjelu. Moj muž je visok metar šezdeset i ima devedeset i sedam kilograma. Nikad mu nitko nije rekao da bi morao biti tanji jer muškarci nisu tijelo, oni su mozak.
Ipak sam zatražila da mi pokažu sve modele gaća koje debelog, proćelavog šezdesetogodišnjaka pretvaraju u Novaka Đokovića. Ona žena nikad nije čula ni za Đokovića. Sama sam morala na vješalici naći oklop koji ravna muške trbušine a stršeće sise sedmice pretvara u ravne dvojke. Željela sam naći i gaće koje će imati ugrađena mala jaja od spužve i veliki, štepani kurac u poluerekciji. Uzalud.
“Još niste dobili novu mušku kolekciju?” “Sve su muške kolekcije iste, oni vole biti komotni.” A mi? Zašto mi volimo oklope? Zašto mi naše izdojene šezdesetineštogodišnje sise moramo pretvoriti u sisice koje još nije takla muška ruka? Zato jer nas muškarci prestanu voljeti kad navršimo trideset i drugu? Zato jer svijetom vladaju muškarci koje boli kurac kako im u gaćama stoji kurac?
Mi ne postojimo bez žica, plastike, silikona i štepane spužve? Mi nismo netko, mi smo nešto zato jer je devedeset i devet posto svjetske moći i love u rukama bića koja nose obične gaće. Među nama, uvalila sam se u tu grupu. Moje sise slobodno vise, guzica također. Baš me briga, moj muž ionako ne gleda tenis.










.

Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   

Nazad na vrh Ići dole
 
Vedrana Rudan
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 2 od 19Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3 ... 10 ... 19  Sledeći

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -  :: KNJIŽEVNOST I JEZIK :: BIBLIOTEKA DANUBIUS FORUMA :: DOMAĆI PISCI/PESNICI-
Skoči na: