DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.


DOBRO NAM DOŠLI !



DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -

-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
 
PrijemPORTALČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupi

Delite | 
 

 Vedrana Rudan

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : 1, 2, 3 ... 10 ... 19  Sledeći
AutorPoruka
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Vedrana Rudan   Čet Jun 24, 2010 11:19 pm

Biografija. Vedrana Rudan rođena
je u Opatiji, 29. oktobra 1949. godine, u 00:10 časova. Živi u Rijeci.
Kolumnista je hrvatskog nedeljnika "Nacional".

Vedrana Rudan ponovno jaše. I to u velikom stilu.

Autorica koju najviše volite mrziti ovog puta nudi dvije knjige u
jednoj, uz dva (više nego) provokativna naslova Kad je žena kurva/ Kad
je muškarac peder.

Ovo je nadasve neumoljiv, blasfemičan pogled na ovdašnju svakodnevicu
i sve nas - muškarce i žene. Rukopis Vedrane Rudan oštar je poput
smrtonosnog štektanja strojnice. Starost, smrt, gubljenje ljepote, loš
seks, mržnja, nasilje, pokvareni, ustajali međuljudski odnosi - sve su
to naličja onih ljepših tema koje zapravo pokreću autoricu: mladosti,
života, ljepote, dobrog seksa, ljubavi, blagosti, dobrih, svježih
ljudskih odnosa. Ali, kao istinski moralistički pisac koji neprestano
pretražuje skrovita područja i, sa strašću nevjernog Tome, gura prst u
bolnu ranu, opipava šavove i spojna mjesta, Vedrana Rudan uvijek je
spremna podsjetiti nas da stvari nisu ni izbliza onoliko jednostavne
koliko bi možda neko volio vjerovati i da se na kraju svake potrage za
smislom krije tek po jedno kozmičko razočaranje. Stoga, ne dopustite da
vas prevare!

Da će ova knjiga, kao i sva ranija djela Vedrane Rudan, iznervirati
mnoge u to nema baš nikakve sumnje, ali bi do sada već svima moralo biti
jasno da je to i bila osnovna autoričina namjera. Tko to još nije
shvatio, najbolje da zaobiđe ovu knjigu. Ovo je esencijalna literatura
isključivo za one koji su spremni da zarone i prođu kroz sve slojeve
globalnog "smetlišta" u kome živimo vođeni sigurnom rukom paklene
jahačice.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Čet Jun 24, 2010 11:20 pm

vedrana rudan: uho, grlo, nož















[You must be registered and logged in to see this link.]
pred koju godinu sam ovu knjigu pročitao i bacio ju u drugi red, iza
ostalih knjiga. nije mi se dopala, bila je gorka, crna, teška.
neprobavljiva. srbi? ma tko još želi čitati o njima.
kako su godišnji odmori prilika za raznorazna pospremanja, naletio sam
na ovaj odbačenutak i bacio se ponovo na čitanje, ovoga puta
pripremljeniji nego prije. naime, kod vedrane stil nekako dođe ispred
sadržaja (nepravedno) jednostavno zato jer je neuobičajen, netipičan,
svakako ne-ženski tipiziran.
uho grlo nož je Tonkina priča iz vremena rata (našeg rata), priča koju
Tonka piše u jednom dahu u jednoj noći očekujući kako će dolaskom zore
na vrata pozvoniti njen ljubavnik i odvesti ju .....
priča je pravi “tok svijesti”, koji se poput velikog kestenovog stabla
grana u raznim smjerovima, ali ipak uspijeva pozavršavati sve započete
priče. Tonka priča o ratu, o ljubavi i prije svega o preživljavanju,
opstanku. priča o ratu (o našem ratu) imamo vrlo malo, pa je svaka priča
dobrodošla. i jasno je da se sve priče ne mogu svidjeti svim ljudima,
jer se ni rat ne sviđa svima, bar ne na jednak način.
u ovom drugom čitanju, puno bolje sam shvatio “što je pisac time htio
reći” i knjigu sam sad smjestio u prvi red. sutra ću je opet maknuti,
jer priče o ratu nitko u stvari ne želi čitati niti imati pri ruci.
srbi? ma ko ih šiša, možemo mi i bez njih.

citati (o počecima):
Crveni križ ne dijeli pičke. Nego pakete. Uglavnom manje paketa nego
bi morao. Većinu paketa aktivisti prodaju i strpaju lovu u džep. A n
ivi, gospođe, niste besplatne. Kuhate, peglate, perete, jebete se protiv
svoje volje, prodajete se za status Udane Žene. Vi ste Udane Žene. I ja
sam Udana Žena. Još malo. A onda ću opet biti Udana Žena. Ja vas
razumijem. Ne možeš biti normalna žena ako nisi Udana Žena. U pravu ste.
Ali sve ima svoje granice. Moje dame, meni je pun ...
”. Prekidam
citat baš ispred riječi za koju svi znate da treba doći. Ta riječ muškog
roda se, inače, pojavljuje u knjizi bar 350 puta (175 stranica puta
dva) pa mi se čini da ju ne moram još i ja ovdje ponavljati. Nažalost, u
tih 350 pojavljivanja, možda i 99% je u kontekstu “pun mi je “ ili
“boli me ” ili “glup ko ”, a možda samo jadnih 1% je u funkciji koju
je evolucija namijenila toj imenici. shvatili ste.

Osjećala sam se dobro! Dobro! Baš dobro! Kao nakon orgazma. Odmah
nakon orgazma. Ne pet minuta kasnije. Jer tad ti već dopre do mozga da
moraš dignut dupe, izvući piletinu iz dubokog, ispeglati košulju za
sutra, oprati suđe jer si se pojebala nakon ručka i izvući sve čarape iz
košare i pokušati naći bar šest čarapa koje su tri para
.”

Možeš biti lijep ko mačić u pletenoj košari ili ko oko nilskog
konja, to mi je nešto najljepše na svijetu, oko nilskog konja.


Mrzim mobitele i drkanja po njima. Mrzim osjećaj da me svatko u
svako doba dana i noći može uhvatiti. I jebati me svojim problemima.
Tražiti od mene odgovor na pitanja koja me ne zanimaju. Ne zanimaju me
ni ljudi. Idu mi na kurac! Sebične drkadžije koje bi zvale samo kad bi
njima nešto trebalo. Nikada da bi sam čule kako je meni! Da li m e n i
nešto treba? Kužite? Zato nemam mobitel.


Mi smo se za vrijeme rata ubijali kako ne poginuti, a ne kako dati
život. Ne kažem da mnogi klinci nisu poginuli za kurac. Ne kažem. Ne
kažem ni da su htjeli poginuti za kurac. Poginuli su. Velika je sreća
što nikada neće doznati zašto
.”


prva rečenica:
Tonka, ti moraš nekome tko gleda sa strane objasniti tko si ti, a
tko su Oni.

posljednja rečenica:
Ni di ću.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Čet Jun 24, 2010 11:25 pm

Vedrana Rudan na naslovnicu knjige htjela staviti Majku Božju okovanu
kondomom

KONTROVERZNA književnica Vedrana Rudan ovih je
dana na svom blogu izvijestila kako je napisala knjigu naslova "Dabogda
te majka rodila" te kako ima problema s odabirom njene naslovnice, jer
se njena ideja o tome da na naslovnicu stavi Majku Božju okovanu
kondomom nikome nije svidjela.
"Napisala sam knjigu. Zove se `Dabogda te majka rodila`. Naslov je
fenomenalan, nije moj, dao mi ga je Predrag Lucić. Oko naslovnice je
bilo frke. Moj omiljeni slikar predložio mi je da na naslovnicu stavim
Majku Božju okovanu kondomom. Činilo mi se da je to dobra ideja. Imala
bih sve, Majku Svih Majki sputanu alatom kojim se služe samo mužjaci i
frku. Nikome od mojih ta se ideja nije svidjela. Govore kako bi
naslovnica pojela knjigu. Što mi je cilj? Skrenuti pažnju na knjigu ili
na Majku Božju o kojoj je ionako sve rečeno? Odustala sam. Mirko Ilić
poklonio mi je nešto svoje", navodi Vedrana Rudan.
"Čitav život mislim kako moram objasniti svaki svoj korak pa i
činjenicu da ovo pišem. Zašto ovo pišem? Zato jer mi je sin rekao kako
je neki američki trgovac vinom preko televizije prodao 300 boca svoga
vina, preko radija 500, preko novina 200, preko interneta 17.000 boca.
Ne volim intervjue, preciznije, ne volim naslove u novinama. Sigurna sam
da bi u jednom našem dnevnom listu iznad teksta o `Dabogda te majka
rodila` stajao naslov `Otac me nije silovao`. I nije, ali kakve to veze
ima? Zato je, ovo, možda, bolje od intervjua", napisala je Rudan na svom
blogu.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Čet Jun 24, 2010 11:26 pm

Izbila tuča zbog knjige Vedrane Rudan


 Hrvatska književnica Vedrana Rudan, koju mediji
nerijetko nazivaju kontraverznom, nakon Zagreba i Rijeke priredila je,
uz podršku svog izdavača V.B.Z. jednu neuobičajenu promociju i u
Sarajevu.
   Vedrana
Rudan

 
    Za razliku od promocija na koje smo navikli, a koje se odvijaju uz
dugačke govore, Rudan je napravila performans promociju ispred knjižare
'Svijetlost'.

Ideja je bila da se njen najnoviji roman "Dabogda te majka rodila"
podijeli i to ženama od 60 i muškarcima od 65 godina i više.

Bilo je planirano da ovom prigodom daruje 150 primjeraka ove knjige,
međutim zbog velikog interesa podijeljeno je oko 400 knjiga.

A da je interes za knjigu Vedarane Rudan bio veliki svjedoči i to da je
uz opštu gužvu, došlo do obaranja stola na kojem je autorica potpisivala
knjigu, pa je izbila i tuča. Prava 'bitka za knjigu'.

Značajan dio knjiga je i prodat i to ne samo najnoviji roman, već i
ostali naslovi ove autorice.

U izjavi za medije autorica je rekla da je frke bilo i u Zagrebu i
Rijeci, te da se nada da je interes za knjigu veliki zato što je to
dobra knjiga a ne zato što je besplatna.

Vedrana Rudan  između ostalih objavila je slijedeće naslove: "Uho, grlo,
nož", "Strah od pletenja", "Crnci u Firenci", "Ljubav na posljednji
pogled", "Kad je žena kurva/Kad je muškarac peder".
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Čet Jun 24, 2010 11:28 pm




Knjige



Uho, grlo, nož


[You must be registered and logged in to see this image.]
Ljubav na posljednji pogled


[You must be registered and logged in to see this image.]
Crnci u Firenci


[You must be registered and logged in to see this image.]
Kad je žena kurva, kad je muškarac peder


[You must be registered and logged in to see this image.] [You must be registered and logged in to see this image.]
Strah od pletenja


[You must be registered and logged in to see this image.]










Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Čet Jun 24, 2010 11:30 pm

Blog Vedrane Rudan: Vatra iz Grčke grije
srca prezrenih na svijetu




Ja sam optimist. Nemamo izbora. Zapali Atenu, zapali
Madrid, zapali Lisabon, zapali Ljubljanu… Kuću su ti oteli, plaće
nemaš, zdravlja nemaš, djeca ti crkavaju od gladi, bit ćemo robovi
dovijeka, pred svima nama samo je dugogodišnje umiranje na rate…Pali!
   

   
Vedrana Rudan

Svi mi koji smo bili i ostali protivnici ulaska Hrvatske u Evropu polako
dolazimo na svoje. Evropa gori. Zasad samo Grčka.  Zasad. Građani
Slovenije taj će požar morati gasiti milijunima eura. Njemačka
milijardama. Za početak.
Njemačkoj je već sada jasno da milijarde nisu dovoljne, za koji će
tjedan ili mjesec morati dati još, još, pa još. Ona te love jednostavno
nema. A na vrata već kucaju Španjolska i Portugal koji će tek planuti.
Uzroci?
Razlozi katastrofalne krize koja trese svijet? Treba gledati Hrvatsku
televiziju. Oni znaju sve. U "Otvorenom" se nekoliko mudraca i dvije
mudrakinje složilo da su u Grčkoj najveći problem previsoke naknade za
samohrane majke?! Da nije preglupo bilo bi smiješno.
Miljama daleko od Europe



Ni jednom riječju ta ekipa nije spomenula ulogu međunarodnog krupnog
kapitala u bacanju čitavih zemalja na koljena. Hrvatska je, na našu
sreću, miljama daleko od Evrope pa požar možemo gledati iz daljine.
Zašto Grci luduju iako će im se udijeliti milijarde? Zato jer će ih
morati vratiti. Banke, MMF i ostali bezimeni teroristi koji sve nas
pretvaraju u robove neće oprostiti prezaduženim građanima ni pola eura.
U Americi je kriza ispraznila čitave gradove, milijuni Amerikanaca
koji su ne tako davno imali kuće danas žive u šatorima. Ne pale gradove
jer su navikli živjeti u bešćutnoj zemlji. To ih je ojačalo i pripremilo
za život pod platnenim krovom.
Sve nas jedna plaća dijeli od bankrota



Molotovljevi kokteli na ulicama Atene;

ReutersEvropljani su zatečeni. Mi smo nekad imali "besplatne" liječnike, zubare, jeftino školovanje, pravo na naknadu ako ostaneš bez posla. Ne tako davno banke nisu bacale na cestu ljude koji su preko noći izgubili posao. U jednom je američkom filmu blagajnica u marketu izrekla antologijsku rečenicu:"Sve nas jedna plaća dijeli od bankrota." Govorila je o Amerima.
Danas cijeli svijet dijeli jedna plaća od bankrota, onaj svijet koji
još radi. Amerika je provalila u Evropu, čini se, preko noći. Zato u
Grčkoj gori nebo, gori zemlja.
Kamate, ovrhe i korumpirani političari



Neki teoretičari, ugledni filozofi i sociolozi misle kako paljenje
gradova, za koji dan i država, ne može promijeniti svijet. Banke neće
odustati od kamata i ovrha a korumpirani političari od prebacivanja
otplate grčkih kredita na pleća građana Evrope koji još drže glavu iznad
vode.
Vođe najjačih evropskih zemalja ipak su uznemirene.  Mogu birati
između služenja međunarodnim, financijskim teoristima i ubijanju svoga
naroda ili...Nažalost, njima je to sve jasnije, nema ili.
Mi bez plaće ne možemo izgubiti ništa



Ja sam optimist. Nemamo izbora. Zapali Atenu, zapali Madrid, zapali
Lisabon, zapali Ljubljanu... Kuću su ti oteli, plaće nemaš, zdravlja
nemaš, djeca ti crkavaju od gladi, bit ćemo robovi dovijeka, pred svima
nama samo je dugogodišnje umiranje na rate...Pali!

Što možemo
izgubiti? Mi bez plaće ništa. Teroristi mnogo. Ipak, oni drugačije
misle. Ne tako davno Kinezi su veliki štrajk kamiondžija ugasili
umlaćivanjem kamiondžija. Međunarodni krupni kapital poslužit će se tim
principom kad svim snagama krene gasiti Evropu.
U međuvremenu vatra iz Grčke grije srca prezrenih na svijetu i sužnja
koje mori glad.
[You must be registered and logged in to see this link.]
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Čet Jun 24, 2010 11:45 pm

Crnci u Firenci


Vedrana Rudan žešća nego ikada. Ali nije riječ samo o žestini i
provokaciji. "Crnci u Firenci" zasigurno je najkompleksniji i
najambiciozniji roman autorice čije se knjige ubrzano prevode na sve
svjetske jezike.

Portretirajući riječku obitelj koja se teško nosi s hrvatskom
stvarnošću, i ne opraštajući nijednom njezinu članu mane i slabosti, Vedrana
Rudan
ispričala je priču koja duboko uznemiruje, bez obzira na
to što je često praćena smijehom. Svi likovi u romanu sami iznose svoju
verziju osobne i obiteljske drame: otac je dragovoljac Domovinskog rata
s dijagnozom PTSP-a; majka radi kao kućna pomoćnica u Italiji i ljubuje
sa svojim gazdom da bi sinu mogla platiti školovanje u SAD-u; kćerka je
trudna i razmišlja o abortusu; sin se vratio iz SAD-a, gdje je ostavio
ženu i dijete jer ne može bez hrvatskog zalaska sunca; nona je ogorčena
jer je uvjerena da bi svi najradije da je nema... A tu su i dva fetusa
kojima je Vedrana Rudan, također dala glas i natjerala ih da se i prije
rođenja bore za opstanak.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Pon Mar 12, 2012 4:54 pm

Odmor ratnika





Objavljeno: March 8th, 2012 Vedrana Rudan



Uvijek sam nekako depresivna kad je Osmi mart. Na taj dan u mislima
tresnem šakom po stolu i odlučim, nema šanse! Danas neće u mojoj kući
biti ručka a lopte prašine pod našim krevetom valjat će se još
mjesecima!



[You must be registered and logged in to see this link.]foto: shioshvili

Ako me muž večeras bude pogledao “onako”, a “onako” će me pogledati ako
na teveu ne bude sporta, ja ću njega pogledati “onako” kako ga inače
gledam kad me “boli glava”.
Zašto muškarci misle da su čak i na Osmi mart oni i njegov nama
najdraži poklon? A nakit, cvijeće, čokolada, jabuka, kruška, ananas,
čarli ogrlica…Bilo što nam poklonite na Osmi mart!

Junaci naših života, poštedite nas sebe i vašega barem na današnji dan.
Jesmo li mi vrijedne samo kad se vi koprcate u nama? Vaša nas đokad čini ljudskim bićima?

Negdje na netu pročitala sam da naš Predsjednik ima ljubavnicu koja
je diplomirala na nekom od harvarda ili kembridža. Ovoga su ljeta,
navodno, slavili njegov rođendan u Dubrovniku u kafiću Trubadur, tamo
čaša vina košta pedeset kuna i još su im Trubaduri pjevali. ????

To me zaista raspizdilo. Razumijem da mene i meni slične sirotice
mužjaci plaćaju u naturi za sve što za njih činimo, ali da se savjetnice
predsjednika koje su magistrirale i doktorirale na najvećim svjetskim
sveučilištima moraju dokazivati ležeći pod šefom… E, e to je strašno.
Strašno!

Šalje se jeziva poruka. Nama majkama i nama bakama. Vaše će kćeri i
vaše unuke i u dvadeset i prvom vijeku postati bitne samo ako u pravo
vrijeme na pravom mjestu dudnu nekom predsjedniku.

Ovo nije zajebancija, ovo je ozbiljna stvar. Gospodine Predsjedniče!
Zatražite od direktora Hrvatske teve slobodan termin pa se večeras, da,
večeras, baš večeras na Osmi mart, u Dnevniku obratite Naciji.

Demantirajte ovu priču. Recite nam da volite samo svoju ženu. I da
niste poput kretena koje mi imamo doma. I da još ima nade za nas koje
vjerujemo kako nije istina da se samo pičkom stiže do zvijezda.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Pon Mar 12, 2012 4:56 pm

Sretan Osmi mart





Objavljeno: March 6th, 2012

Vedrana Rudan




Možda je prerano, znam da je danas šesti ali ne mogu odoljeti. Pred
deset je minuta izašao iz naše kuće. Morala bih ovo zadržati za sebe ali
ne mogu. Svoju ću sreću podijeliti s vama, cure moje.



[You must be registered and logged in to see this link.]Rosa Luxemburg (foto: German History Docs)

U naš je kvart došao pred tri mjeseca. Stari poštar, proćelavi, debeli
muškarac otečenih nogu, znam jer je ljeti nosio kratke hlače, dobio je
infarkt. Otkriveno je da mirovine isporučuje sa desetak dana
zakašnjenja.
Čim sam ga ugledala, mislim na novog poštara, sebi sam rekla, to je to.
Muž i ja, on još uvijek radi, dogovorili smo se da mirovinu smijem
trošiti samo na svoje gušte. Ako se gomilaju računi za struju, neka se
gomilaju, i gomilaju se, ako nam isključe telefon, neka ga isključe,
isključili su ga…Da ne duljim.

Mirovina je samo moja. Moja! Krvavo sam je zaradila uz pomoć dobrih
ljudi iz liječničke komisije, imam dvanaest godina radnog staža. Zato je
u mom crnom fondu bilo, do jutros, tri tisuće i sedamsto pedeset kuna.

U priručniku “Devet i tri četvrtine koraka do sreće” pročitala sam da
svaku ženu, bez obzira na njene godine, u krizi lova može učiniti
seksi.
I mrak. Jučer sam bila kod frizera. Otišla sam maseru da bih bila koliko
toliko elastična. Neki su muškarci zahtjevni. Što ako mu budem morala
staviti noge na ramena?

Pete sam sinoć satima namakala u vodi punoj morske soli a onda ih
brusila, gotovo do krvi, pa namazala kremom. Danas čovjek u mraku,
opipom, ne bi mogao osjetiti razliku između mojih peta i dječje guzice.

Kupila sam svilenu pidžamu boje slonove kosti u Svilanitu, na deset
rata. Što sam sve izbrijala neću vam reći. Evo njega na mojim vratima,
zvoni.

U rukama je držao nekoliko opomena, nešto sam morala i potpisati.
Zaboravila sam vam reći. Dočekala sam ga u dnevnom boravku u onoj
pidžami, mrak se mogao nožem rezati ali me ipak vidio, što ti je
mladost?

Grudi sam utrpala u majstorski izrađen grudnjak, žice su im pomogle
da se vinu nebu pod oblake. Ništa nisam htjela prepustiti slučaju iako
znam da je danas poštarima svaka kuna velika kao neboder.

Dečko je odložio torbetinu, pokazala sam mu gdje je kupatilo i čekala
ga u spavaćoj sobi obučena u onu svilu. Na krevetu su bile plahte od
satena. Na noćni ormarić stavila sam novčanik, da poštar vidi da sam
dama a ne kurvetina.

Kad ga je ugledao isključila sam noćnu lampicu. Bilo je odlično.
Trajalo je, gledala sam na sat koji stoji nasuprot našeg bračnog
kreveta, ima fluorescentne kazaljke, dvadeset i sedam minuta.

Čovjek je, oprostite ne znam kako se zove, mirisao na moj gel za
tuširanje i muževljev parfem, zube je oprao mojom četkicom za zube.
Osjetila sam po mirisu. Muževljeva pasta je ona odvratna protiv
paradontoze ili dentoze, nikako da zapamtim.

Čvrsta leđa, ravan trbuh, puna glava kose, svi zubi na mjestu…Srećom,
imam utakmica u nogama tako da je svaki muškarac koji uđe u moj krevet
savršen ljubavnik. Ako fula pravac pokažem mu pravi put.

Nadam se da me kužite. Preda mnom je možda još nekoliko godina
života. Zašto bih Dan žena slavila razgovarajući o Rosi Luxemburg i
položaju žena u Hrvatskoj?

Dala sam mu čitavu penziju, dvije tisuće i sedamdeset i šest kuna. On
je rekao, to je previše, bilo mi je zadovoljstvo, gospođo, niste
trebali…Kakav vokabular? Možda nije poštar, mužda je vanredni student,
danas neki studenti imaju preko četrdeset.

Samo sam se rastegnula na krevetu zadovoljna poput mačke koja je
otkrila gdje joj škrta vlasnica skriva keksiće. Obukao se, poljubio me u
kosu, strpao novac u džep i nestao.

Drage moje, za sve vas koje ne volite ruže, povijest, analizu
političke situacije u Hrvatskoj, teve dnevnik a želite proslaviti Osmi
mart postupite poput mene.

Cijena muškarca je obrnuto proporcionalna sa godinama gospođe koja
plaća. Većina vas će proći jeftinije, možete dignuti i nenamjenski
kredit na karticu. Svaka će vam se lipa isplatiti.

Poštujem sve pokojnice koje su u povijesti položile svoja tijela i
svoj duh na oltar borbe za ženska prava ali postoji i nešto veće od
života.
Kresanje sa muškarcem kome ništa nisi potpisala.

Sretan Osmi mart, sestre drage. Žurim, trčim. Idem promijeniti
posteljinu pa ću iz dubokog izvući Vindijine štrukle “sa svježim sirom i
bućom, slani” i ubaciti ih u pećnicu. Neka i mom mužu bude sretan šesti
mart.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Tattoo

avatar

Datum upisa : 24.10.2011

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Uto Mar 13, 2012 1:27 pm

...meni je ona fenomenalan lik,ma u svakom pogledu zanimljiva,intelektualka ,otrovnog pera,svoja,ume da izazove na repliku.i ako neciji blog pratim,to je njen...Vidim i da u emisiji uz njeno ime stoji i knjizevnica i blogerka.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Uto Mar 13, 2012 9:06 pm

..moram da priynam da nisam nikada chula za nju..ja znam pisce iz one predratne Yu...bash cu da pogledam shta pishe..
Nazad na vrh Ići dole
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma
avatar

Godina : 57
Location : podnozje Alpi
Datum upisa : 20.06.2008

PočaljiNaslov: Vedrana Rudan,hrvatska knjizevnica i kolumnistkinja   Ned Okt 14, 2012 5:36 pm





Zašto nismo Srbi?


Trenutno je u Srbiji veeeeelikaaaa frka. Gledala sam na Tijanićevoj teve emisiju o “niklovanju Srbije.” Priča je jednostavna.

Rudnik nikla

foto: blic.rs

Neka njihova lopina namjerava razrovati Šumadiju, srce Srbije, u potrazi za niklom. Srpska firma je već našla i stranog partnera čije ime ne otkriva jer je to “poslovna tajna.”

Ne bi to bila velika priča da se zbog nje čitava Srbija nije digla na noge. Najprije se oglasio Emir Kusturica i postavio pitanje koliko ima smisla razoriti kraj stvoren za razvoj turizma i poljoprivrede. Pokrenuo je lavinu.

U Srbiji trenutno nema običnog čovjeka koji nije digao glas protiv ideje da mu se komad zemlje pretvori u izvor ogromnih prihoda za domaće i strane razbojnike.

Ne žele otrovanu vodu, zrak, zemlju, prozivaju ministre a novinari su na prvoj crti bojišnice. Emisija koju sam gledala ni u ludom ludilu nikad ne bi mogla osvanuti na Hrvatskoj teve.

U studiju je bio predstavnik investitora, političar kome ništa sveto nije, predstavnici ogorčenih građana, u anketama su obični ljudi glasno i jasno rekli što misle o još jednom zločinu koji prijeti njihovoj zemlji.

Ja, građanka Hrvatske, nisam mogla vjerovati ni očima ni ušima. Mi koji smo, je li, u posljednje vrijeme turbo civilizirani, da nismo ne bi nas primili u Evropu, mi…

Mi nikad, nikad i nikad nećemo na Hrvatskoj teve vidjeti emisiju o gradnji Plomina 3. U studiju nećemo vidjeti Čačića, ekologe, predstavnike građana Istre, suvislu voditeljicu, nećemo čuti vapaj stanovnika istarskih sela čije će živote Plomin 3 pretvoriti u umiranje na rate.

Nikad nećemo čuti što će Plomin 3 učiniti Hrvatskoj, istarskoj zemlji, njenom zraku, plućima stanovnika, istarskoj vodi, turizmu, poljoprivredi…

Već se godinama pitam zašto smo mi građani Hrvatske krotki poput ovaca? Da smo “divljaci” poput Srba, da se borimo za čist zrak, vodu, zemlju, zdraviju budućnost naše djece, da sve to tražimo urlajući i lupajući šakom po stolu ne bismo vidjeli Evropu?

Traženje pravde i prozivanje razbojnika je znak divljaštva? Bolje je pristojno crknuti nego urlajući poslati strane i domaće ubojice u krasni kurac?

Zašto nismo Srbi? Da smo Srbi Plomin 3 nikad ne bi rak izrigao na istarska sela, gradove, brda, doline, rijeke i more. Da smo Srbi Hrvatska teve dala bi priliku i običnim ljudima da kažu što misle o razaranju njihovog zavičaja. Da smo Srbi smjeli bismo na teve reći što mislimo o domaćim i stranim kriminalcima koji će nam podaviti djecu.

Zašto, zašto, zašto je to tako? Zašto šutimo poput Židova ispred krematorija u Aušvicu? Hrvatska je nama koji na računima nemamo milijarde ukradenih kuna jedino mjesto za život.

Pa ipak, kad nam ga žele pretvoriti u pakao, ostajemo bez teksta? Zato jer nemamo svoga Emira Kusturicu? Ili ipak zato jer smo oduvijek bili i ostali hrvati?

Hrvati malim slovom? Biti hrvat je prije svega karakterna osobina. Naravno da je ovo objašnjenje suvišno. Znamo mi nas. Znaju i oni nas. Nas kukavice koje će dovijeka tiho crkavati u maloj zemlji za veliki rak.

V.R.










.

Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com Na mreži
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma
avatar

Godina : 57
Location : podnozje Alpi
Datum upisa : 20.06.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Ned Okt 14, 2012 5:37 pm

Otvoreno pismo predsjedniku RH Ivi Josipoviću

Predsjedniče!

Ovih dana otvaram novine, uključujem komp, teve, radio. Vaš me pogled prati k’o Gospin u muzeju. Ne mogu vjerovati. Ubijte me, ne mogu vjerovati. Što vas, čovječe, opsjeda? Lik i djelo vođe Srba u Hrvatskoj. Objasnite mi zašto?

Trenutno u mojoj zemlji, bilo bi mi drago da je i vaša, ljudi gladuju. Umiru od raka, citostatika nema. Bolnice se ruše pacijentima na glavu. Bolesni ljudi ulaze u njih naoružani plahtama, sapunom, toaletnim papirom, vatom, lijekovima... U tim bijednim zgradama baš ničega nema osim entuzijazma sirotica i sirotana koji tamo rade.

Radnici koji mjesecima nisu vidjeli plaću blokiraju ulice i mostove. Seljaci užasnuto gledaju u spaljene njive. Učiteljima, oduvijek bijedno plaćenima, do kraja su oderali kožu.

Istrijani i Primorci danas umiru od raka poput muha. Da li zaista naša Vlada u izgradnji Plomina III na ugljen vidi za Istru i Primorje konačno rješenje?

Cijene hrane lete u nebo. Struja. Voda. Plin. Benzin. Od penzija se ne može dostojanstveno crknuti. Banke su švicarcima uništile budućnost stotina tisuća mladih građana, da li i vaše zemlje, Predsjedniče?

Kako to, Predsjedniče, da vas uopće ne brine sramotno privilegiran status Katoličke crkve u Hrvata? Rigaju sa oltara mržnju i bijes, siluju dječicu, deru budžet propale nam, da li i vaše zemlje, Predsjedniče?

Slijepi ste zato jer ste agnostik? Vi niste agnostik, vi ste predsjednik države. U ovoj tužnoj zemlji gladi, bijede i sirotinje ni jednom vam nije palo na pamet objasniti građanima, da li i vaše zemlje, kako ste stekli svoje ogromno bogatstvo.

Recite nam! Kratko, jasno i jezgrovito. Tako smo mi nekad u školi morali odgovarati na jednostavna pitanja. Ali ne. Vi temom od državne važnosti proglašavate pisanje novinara glasila Srba u Hrvatskoj. Naravno da vas razumijem. Oni jedini pitaju, odakle vam pare, Predsjedniče?

Kako se usuđuju, a Država ih plaća? Država od koje vi tražite da im zavrne vratom. To je ona vaša slavna nova pravednost kojom ste nam punili uši za vrijeme predizborne kampanje? Ako je to pravednost mora joj se priznati da je zaista nova.

Jedna sam od građanki ove jezive, da li i vaše zemlje, koja ima djecu bez budućnosti. Unuku staru tri godine, a već dužnu tko zna koliko tisuća eura. I bolesna sam. Neću se moći liječiti jer živim gdje živim.

A vas, Predsjedniče, ubija samo jedna tema, lik i djelo vođe hrvatskih Srba?! Pisanje hrabrih i poštenih novinara u listu hrvatskih Srba???????!!!!! Srbi, Srbi, Srbi! Zašto vam netko ne kaže da u ovoj zemlji žive i Hrvati?

Stidite se, Predsjedniče!










.

Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com Na mreži
Tattoo

avatar

Datum upisa : 24.10.2011

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Ned Okt 14, 2012 5:38 pm

Redovno citam njen blog, odusevljava me i mislim da je mnogo vise vole u Srbiji nego u Hrvatskoj.
Nazad na vrh Ići dole
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Ned Okt 14, 2012 7:08 pm

Nema ljubavi bez granica

Vedrana Rudan





U moje vrijeme dijete nije bilo Dragi Bog. Pred trideset i nešto
godina djeca su nosila odjeću koju bi majkama posuđivale prijateljice.

Sve se promijenilo. Moja unuka je uglavnom u ljubičastim
kombinacijama, ona japanska mačka bez ustiju nalazi se gotovo na svakom
odjevnom predmetu.



[You must be registered and logged in to see this image.]foto: [You must be registered and logged in to see this link.]

Danas dijete, ako nema ružičasti ogrtač na Kitty a kišobran posut prasicama koje se sve zovu Pepa, bolje da i ne izlazi iz kuće.
Priznajem, znala sam da su iz prošlogodišnje kolekcije, ipak sam u
Cicibanu na sniženju kupila tenisice optočene kristalićima. Oko tristo
kuna. Ovogodišnji modeli su bar stopedeset kuna skuplji.

Bile smo u Bipi, urlala je, nije me slomila. Nisam kupila rumenilo za
djevojčice, sjenilo za kapke za djevojčice, ni sjajilo, ni ruž ni
maskaru.

Dok sam je vukla vrištala je kako ona ima pravo na šminku jer će
uskoro imati godina “tli.” Ne brinemo što još ne govori r, svi koji mogu
izgovoriti l jednom će reći r.

U moje vrijeme prijateljicama i meni naša su djeca bila teret.
Nikakav statusni simbol. Bile smo mlade i tako željne života. Onda smo
rodile i preko noći postale mame bez muževa. Tada se nije znalo da djeci
treba otac.

Kako sam ja odgajala svoju djecu? Ona bi se derala, ja bih ih opalila
po guzici. Ona bi se derala, ja bih izvukla kuhaču iz ladice. Nastao bi
mir ili kratkotrajno urlanje pa onda mir. Blažena vremena.

Danas… Ove sam subote sa unukom otišla u park od naše kuće udaljen
stotinjak metara. Naravno da sam pazila što ću navući na djevojčicu.
Crne tenisice, crne tajice, crna majica. Da bih ublažila crnilo navukla
sam joj šareni šorc, na glavu stavila ljubičasti šeširić u tonu sa
osnovnom bojom šorca.

Krenule smo prema našem omiljenom cilju, topu na Trsatskoj kuli.
Sjela je na top, pa se spustila, zajahala top, kliznula sa topa, jedno
trideset puta.

Odjednom se topu približio dječak njenih godina, pa još jedan, pa
dvije djevojčice i dječak. Kad ih je ugledala uhvatila je top čvrsto za
grivu i ni makac.

Roditelji, očito turisti, bijesno su me gledali, svi su u rukama
držali fotoaparate.”Ova dječica bi zajahala top, mame i tate će ih
snimiti i njima se sviđa top, kratko će biti na topu, kad oni odu top će
opet biti samo tvoj.

Ti si dobra djevojčica i velika, već ideš u vrtić, ako siđeš sa topa
kupit ću ti ježeka.” Muk. “Siđi pa ćemo otići u kafić, ja ću popiti kavu
a ti bebičino…” “Ti odi u kafić, ja ću te ovdje čekati.”

“Ne smiješ biti sebična, evo, ti se malo igraj sa Pepom…” “Ti se
igraj sa Pepom!” “Slušaj! Brojim do tri! Ako ne siđeš na tri dobit ćeš
po guzici! Jedan, dva…, tri! Slušaj, brojim do pet, ako ne siđeš na pet,
dobit ćeš po guzici. Jedan…, dva…, tri…, četiri……., pet!”

Zgrabila sam je, batrgala se poput divlje mačke. Top je zajahao mali
Nijemac. Unuka se bacila na pod, mahala rukama i nogama i urlala. Svi
koji su do tada u miru blaženome u kafiću ispijali kavu gledali su u nas
puni strave.

“Molim te, ustani.” Urlanje, bacakanje, vrištanje. Digla sam je sa
poda i udarila nekoliko puta po guzici. Pogledala me i bacila se na pod.
Nije ispustila ni suzu, probadala me pogledom. Ruke i noge plesale su u
zraku a oprana kosa pokrivala odbačene opuške.

Digla sam je, ovo stvarno neka ostane među nama, i opalila joj šamar.
Onako kako sam to radila pred trideset i šest godina. Pogledala me
zaprepašteno. Šutjela je. Suza nigdje. Na topu nikoga.

Gledale smo se. Zlostavljačica i žrtva. Žrtva i zlostavljačica.”Ne
ideš na top!” “Zašto?” “Zato jer ja tako kažem!” Odvukla sam je doma.
Sve je ispričala mami, tati, baki, susjedama i noniću.

“Mama”, rekla mi je kći, “u Hrvatskoj je fizičko zlostavljanje djece
kažnjivo. Znam jedan slučaj kad je mama istukla dijete u kafiću, prišla
joj je neka žena, izvukla iz torbe iskaznicu i rekla da kazna iznosi…”

Meni niko nije prišao, a ako mi priđe kad mi se unučica idući put
prostre po asfaltu kaznu ću platiti u drečavoj trogodišnjoj naturi.


Poslednji izmenio Kijara-brm dana Ned Okt 14, 2012 7:25 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma
avatar

Godina : 57
Location : podnozje Alpi
Datum upisa : 20.06.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Ned Okt 14, 2012 7:24 pm

Nema ljubavi bez granica,a batina iz raja izasla....hahah svaka cast Vedrana.










.

Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Ned Okt 14, 2012 8:18 pm

Think Pink

Vedrana Rudan



Vedrana Rudan




Znanci i prijateljica mi zamjeraju što jedina u društvu ne thinkam
pink. Od takvih poput mene treba bježati. Depra je zarazna a sreća čuči
iza svakog ugla. Smiješi se. Treba je samo zgrabiti za ružičastu guzicu.



[You must be registered and logged in to see this link.]foto: [You must be registered and logged in to see this link.]

Pitala sam okolo što je sreća. Bolesnima je to zdravlje. Siromašnima
lova. Onima u braku život bez partnera. Oni koji su sami sreću vide kao
osluškivanje stenjanja tijela pored sebe.
Ljudi bez djece srećom nazivaju noćnu dernjavu popišane bebe. Ljudima
sa djecom sreća je album bez fotografije nafiksanog maturanta.
Zaposlenima je sreća dobiti novi posao. Nezaposlenima dobiti bilo kakav
posao.

Neki moji znanci nadaju se da će postati Indijci i ostatak života
provesti na obali Gangesa. Anonimci sanjaju da će jednom u životu glavom
bez obzira bježati od paparaca.

Slavni maštaju o kretanju ispočetka. Bez promocija glupih filmova,
bez straha od godina, bez užasa koji te ždere dok čekaš kako će na
blagajnama proći najnovije smeće koje si snimio.

Stari su nesretni jer nisu znali da su, kad su bili mladi, trebali
biti sretni jer su mladi. Mladi su nesretni jer bi željeli u životu
uživati sad i ovdje a bez novaca sreće nema…

Svako normalno ljudsko biće je nesretno ali to ne smije biti. Prodaje
nam se teza da ćemo doći do sreće ako promijenimo sebe. Oni koji
vladaju našim životima lukavo od nas skrivaju da bismo se zaista
usrećili kad bismo promijenili sve oko sebe.

Ako jesi ono što jesi, u mom slučaju depresivna gospođa koju bijeda
oko nje nagoni da mrzi ružičasto i na dječjim gaćicama, moraš
objašnjavati zašto nosiš mrak.

Ne uzbuđuje me to. Udavite se u pinku, lovci na sreću! Ja ne želim
biti netko drugi. Čovjek bi se morao pomiriti sa crnilom u sebi, što
sipi fali, i spoznati da se ne može promijeniti.

A i zašto bih se, ja, primjerice, promijenila? Da bi bilo ružičasto.
Kome? Mome mužu, djeci, njihovim partnerima, unucima, znancima? Kako ja
njima promjenom sebe mogu pomoći kad oni ne znaju što ih zaista
usrećuje?

Recepti za univerzalno kupanje u ružičastom prodaju se u svakoj lošijoj knjižari. Sami kujemo svoj pink.

Opako frustrira ta pričica o kovaču i sreći. Da sam ambiciozniji,
brži, mlađi, ljepši, da uvijek, baš uvijek thinkam pink, strpao bih
sreću u džep poderanih hlača.

Presretna sam što znam da je jedina prava sreća spoznaja da je samo
nesreća ono u čemu živiš, ono što te stalno prati, ono što te čeka na
kraju.

Ne želim prema smrti putovati nasmiješena poput retardirane Mona
Lise. Boli me kurac za naputke iz knjiga, teve emisija i preglupih
novina koje sam davno prestala čitati.

Ej, Ružičasti! Jeste li normalni? Stvarno mislite da imate pravo na
izbor? Ja znam da ga nemam. Tamna sam da mračnija ne mogu biti. Ne, ne,
ne i ne! Neću svršavati ružičasto dok me vlasnici moje duše i moga
tijela siluju nogom sretne Barbike.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Ned Okt 14, 2012 8:26 pm

Pampers tate

Znam da moji vršnjaci i ja nikad ne bismo smjeli upotrijebiti frazu
“u moje vrijeme” jer će se onaj s druge strane stola, ako je mlađi od
nas, a svi su mlađi od nas, isti čas isključiti. Ipak ne mogu odoljeti
jer svakodnevno gledam mlade očeve kojih “u moje vrijeme” nije bilo.

Najprije nešto o ženama iz moga vremena. Sve smo željele postati
službeno okovane. Naši vršnjaci izbjegavali su brak da bi bili i
službeno slobodni. Te pradavne šezdeset i neke u naše je ženske živote
ušla pilula pa smo svoja međunožja, prvi put otkako žene postoje, imale
pod svojom kontrolom.

Dečki iz mog vremena nisu navlačili kondome a teza o čarima pranja
nogu u čarapama bila je poznata i klincima u vrtiću. Pilule koje su tada
sadržavale stotinu puta više hormona nego danas ponekad bi zatajile jer
su spermiji iz šezdesetih bili terminatori. Sretnice bi se tada na
brzinu udale, nesretnice odlazile na abortus koji je bio besplatan.
Ginekolozi nisu osjećali “prigovor savjesti” jer privatne prakse nije
bilo. Neke su se žene znale žaliti kako ostaju trudne čim bace pogled na
živinu među dlakavim muškim nogama.

A danas… Mediji stalno javljaju kako u čak trideset posto jaja mladih
Hrvata spermići gmižu, miruju ili su jednostavno nekamo otšetali da se
više nikad ne vrate. Zašto? Pravog odgovora nema ali postoji način kako
onima koji su ostali ubrzati rad repa i probuditi ih iz hrvatske kome.
Žene treba napumpavati hormonima, čupati im jaja… Mnoge sirotice će to
za koju godinu platiti životom samo zato jer se preko noći promijenila
moda. Danas je muška želja za djetetom obrnuto proporcionalna sa
živahnošću i količinom spermija koju okolo nose.

Sve je toliko drugačije. Kad se samo sjetim poroda iz moga vremena.
Ni jedan im tata nije želio prisustvovati. Da je takav luđak i postojao
teško da bi preživio ono što bi morao gledati. Odvratno rodilište,
nervozni ginekolozi, grube sestre, ležanje na nosilima na prljavom podu,
nakon poroda. Rodilišta su bila rupčage, na deset soba jedno kupatilo u
koje si mogao ući samo u gumenim čizmama debelom, krvavom krpetinom
među nogama koju si pridržavala objema rukama.

Kad bi žena rodila sve su je prijateljice žalile iz dna duše jer je
porod za moju generaciju bio početak doživotne robije bez prava na
pomilovanje. Govorilo se, beba u kuću, otac iz kuće. I tako do djetetova
tridesetog rođendana.

Dojenje je bilo totalno aut, umjetno mlijeko se na teve reklamiralo
kao danas pivo, bilo kakva očeva aktivnost oko klupka koje se,
tamnoljubičasto, dralo iz noći u noć držalo se golom perverzijom. Mladi
su očevi spavali u drugoj sobi, kod rodbine ili prijatelja. Djeca su
bila majčin izbor zato i njena briga. Da li dijete kaka ili ne kaka,
koje mlijeko pije, što je upala grla, kako izgleda pelena… Od sto očeva
iz moga doba njih sto i pedeset to znalo nije.

Da se opet rodim imala bih samo unuče. Ovaj predugi uvod jest bio
potreban jer ovo što mene zapanjuje vama je sasvim normalno. Današnji
mladi muškarci su ženama moje generacije bića sa tko zna koje planete.
Kad im cura zatrudni to stave na fejs pa primaju milijun čestitki. Zatim
mami glade trbuh idućih devet mjeseci prestravljeni mogućnošću da se
nešto neplanirano desi.

Fotografije bebe u trbuhu pokazuju svakome tko im se nađe na putu.
Čak i ljudima moje generacije koji bez naočala ne vide ni nosač aviona.
Ipak moramo buljiti u komadić papira i govoriti kako “vidimo” gdje je
“njemu” ili “njoj” “uho.” Mlade buduće majke blistaju. Na svoje okrugle
trbuhe navlače tanke majice i doživljavaju ih kao Legiju časti a porod
se priprema kao doček Pape.

U vodi? Na suhom? A čučeći? Bez tate ne može. Ni bez epiduralne jer
mama i tata moraju opušteno razgovarati dok trudovi lome mamine kosti.
Čim se dijete rodi tu je očeva glava na majčinu trbuhu na kome leži i
krvavo dijete. Fotografija presretnog trojstva se minutu nakon poroda
šalje na mobitele diljem kugle zemaljske.

Naputke kako dojiti današnji otac zna napamet. Noću tata nosi bebu,
previja i smiruje grčeve, tepa, šapuće, pere i maže riticu sretan što
ima dokaz da je ženina dugogodišnja hormonalna terapija uspješno
skončala. Za one dečke koji su svoju ženu oplodili “prirodno” zna i
Sabor i Vlada i predsjednik države, o Bozaniću da se ne govori.

Kad dijete malo ojača, nakon dva ili tri tjedna, majka odlazi na
pilates da bi se vratila na staro a tata doma gleda kako malo čudo kaka,
onda snimi kakicu pa je pošalje na mamin mobitel. Da mama bude u toku
dok radi trbušnjake.

Tate, vidjela svojim očima, u grupi guraju kolica i raspredaju kako
klincima ublažiti zubobolju, dok majke stupaju iza njih razgovarajući o
dijetama, muškarcima sa pločicama i koliko su privlačniji dečki koji
briju prsa i noge od divljaka koji ne stižu brinuti o dlakama jer se
bave djetetom…

Gledam te klince, gledam mlade majke koje istesane i uvijek čiste
kose u mini suknjama i na visokim petama izgledaju poput djevojčica…
Muških svinja iz moje mladosti nigdje na vidiku. A onda pročitam u crnoj
kronici koliko je žena u proteklih dvadesetak godina u ovoj zemlji
ostalo bez glave, sve su ih pobili njihovi partneri, pa se pitam što je
istina? Tko je zapravo današnji muškarac? Brižan tata? Zlostavljač? Ili i
jedno i drugo? Ipak je ženama iz moga vremena bilo bolje. Bar nam
partner nije bio ubojica nježna lica.

Tekst je objavljen 17.5.2011. u Nacionalu.















Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma
avatar

Godina : 57
Location : podnozje Alpi
Datum upisa : 20.06.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Ned Okt 14, 2012 8:37 pm

Kako je samo dobra ova zena...svaka joj rijec na mjestu,ma obozavam ju.










.

Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Ned Okt 14, 2012 8:39 pm

Astra ::
Nema ljubavi bez granica,a batina iz raja izasla....hahah svaka cast Vedrana.

brika na jeziku,inteligentna..zato je mnogi i ne vole...(ovde kod nas)....
fenomenalna je....:)
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Tattoo

avatar

Datum upisa : 24.10.2011

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Ned Okt 14, 2012 8:39 pm

Legenda, svaka joj cast, svaka joj rec zlatna.
Nazad na vrh Ići dole
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma
avatar

Godina : 57
Location : podnozje Alpi
Datum upisa : 20.06.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Ned Okt 14, 2012 8:51 pm

Vratio mi se muž


Ubilo me kad je otišao. Nazvala sam je. Rekla sam joj da moj muž ima staru majku kojoj će ona prati plastične zube, mijenjati pelene, da on ne smije jesti masno jer od toga podriguje, da je razlika u godinama između njega i nje nepremostiva, petnest godina je mnogo godina.

On voli našu djecu, kad plati alimentaciju postat će crkveni miš, dok dođe do svog dijela bračne tečevine proteći će mnogo vode ispod nekog mosta i još sam joj rekla da je kurvetina kojoj ništa sveto nije… Spustila mi je slušalicu.

Njegovoj majci nisam odlazila, djecu sam mu svakog vikenda slala na ručak, kći je često znala i prespavati kod njih. Rekla je da je ženska sasvim okej i da odlično kuha. Osjećala sam da me kći izdala.

Konačno sam ga otpisala onoga dana kad sam krenula na manikuru? Cura mi je gelom za samo sto kuna oblikovala nokte i i premazala ih žarkocrvenim lakom.

Odjurila sam frizeru, naravno da je mali peder ali čitav grad, i muško i žensko koje drži do sebe svoje dlake prepušta njegovim škarama. Druga žena!

Zbog korote sam izgubila deset kila pa navukla na sebe traperice šest brojeva manje. Krenula sam u kino. Preciznije, u Art kino. Tamo čovjek može vidjeti filmove u kojima su glavni likovi najnesretnija bića na svijetu pa onda veselo otići doma.

Jedne me večeri zgodan muškarac pozvao na piće. Super. Slobodna sam žena i mogu se ponašati kako me volja. Doma mi djeca ne plaču, muž torba kurvetinu, njegova je majka možda zabunom progutala zube, ne moram misliti na baku svoje djece.

U kafiću sam popila punč. Čovjek je mlađi od mene, svi su mlađi od mene, ostavila ga žena, provjerila sam, nije zbog moga muža, ipak vjeruje u ljubav…

Ne kažem da me oborio s nogu ali sam se dobro zabavila. Ispričao mi je vic, lik urla u slušalicu, alo, alo, alo, da li je to Energo? Ne, ovdje Elektroprimorje. Nema veze, i vama jebem mater!

Možda nije smiješno ali meni je punč krenuo kroz nos jer zaista čovjek ne zna dokle će ti kreteni dizati cijenu struje. Naručila sam drugi punč, treći, onda je on pitao, kod mene ili kod tebe, ja sam rekla, kod tebe.

Bračni seks i vanbračni seks, nebo zemlja. Skupa smo pijuckali u kadi punoj pjene, voda mu se ne grije na bojler pa nismo drhtali nakon deset minuta.

Pjenušavi smo krenuli u spavaću sobu, posteljina je bila čista, tko zna zbog koga, nije mogao znati da će naletjeti baš na mene ali me nije bilo briga.

Punč na punč, punč na punč, šampanjac u kadi, vrištala sam onako kako sam sa mužem vrištala sedamdeset i devete. Ujutro me probudio miris kave. Sve kao na filmu.

Dok sam spavala Ivan je skočio do Mlinara i kupio za mene francuski, hrskavi kruh sa maslinama, luda sam za njim, debelo ga namazao putrom, vruća kava, pogled sa balkona na gradske krovove, ogromna terasa, toplo, nitko nas nije mogao vidjeti osim perverznjaka iz okolnih kuća koji vole buljiti kroz dalekozor.

Već godinu dana jednom tjedno uživam poput praseta u prljavoj vodi. Doduše, najnovija istraživanja govore da prasad voli čistu vodu ali nije to poanta.

Prošle smo subote bili u Klagenfurtu. Kupio mi je prekrasne blijedozelene Silit padele. Ne kuham. Otkako sam napuštena jedem vani, ali Silit padelama ne mogu odoljeti. Imam tri kompleta, jedan boje antracita, drugi crveni i sad ovaj zeleni. Dobila sam i tamnosive vojničke čizme i Palmers, svilenu spavaćicu.

A onda mi se sinoć na vratima ukazao muž. Žut, izgleda da ima neku frku sa jetrima. Pogriješio je, neka sjednemo kao ljudi. Zamolio me da mu skuham biljni čaj, donio ga je sa sobom, skuhala sam.

Voli me više nego ikad, izgledam odlično, gdje mu je bila glava, kurvetina ga je iskoristila i ispljunula onako kako njegova bezuba majka iz ustiju ispušta sažvakanu koricu kruha…Zamolila sam ga da ne bude previše slikovit i da mi da tjedan dana vremena. Poslala sam ga na ultrazvuk abdomena, doktor Banić je najbolji u gradu.

Djeca su presretna, tata se vraća doma. Nazvala sam onu ženu i preklinjala je da se pomire. Rekla mi je neka se jebem i ja i moj muž i njegova mama i moja djeca…Gospođa je bila strašno neugodna.

Što ću učiniti? Jedna sam od rijetkih žena kojoj se muž vratio. Sjedim u onoj kadi punoj pjene i gledam u blistave smeđe oči, među nogama mi se meškolji želja moga ljubavnika.

A doma me čeka Masna Jetra. Što ću učiniti?! Pomognite mi ako me volite.

Vedrana Rudan

Ovo mi je posebno....tipicna nasa zena.










.

Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Ned Okt 14, 2012 10:54 pm

Na putu za Tunis


Moji srednjoškolski dani bili su najčišći horor. Profesor iz fizike,
totalno zbunjen, stalno okrenut prema ploči, mrmljao je i pisao formule
koje je razumio on i jedan genijalac njemu sličan. Povremeno se znao
baciti preko balkona, nitko ne zna koliko se puta pokušao ubiti, svaki
put bi se nakon oporavka vraćao u razred još očajniji i bolesniji. U
školi je radio do mirovine.

Naša profesorica iz matematike bila je osebujna žena. Sinčića je zvala
Mali Vlak. Kako je naša gimnazija bila u istoj zgradi u kojoj i
osmogodišnja škola profesorica bi svaki put kad bi njeno dijete izašlo
iz zgrade skakala do prozora i sa trećeg kata urlala: “Mali Vlak, Mali
Vlak…”

Profesorica iz biologije bila je bivša časna sestra koja nas je
žestoko mrzila. Uvijek je gledala u pod, na ulici nikad ne bi odgovarala
na naše pozdrave… Imala je pljoskicu u jednom od džepova sakoa, nosila
ga je i ljeti i zimi. Dok smo rezali žabama trbuhe znao nas je omamiti
smrad starog graničara, brendija, šljive, nečega što su tada dudlali
alkosi.

I profesorica iz filozofije bila je pijanica. Vesela žena,
crvenokosa, svoju ljubav prema kapljici, preciznije rečeno litri, nikad
nije skrivala. Mi smo to uvijek koristili kad bismo osjetili miris
ispitivanja u zraku. Čitav bi razred sakupio lovu za bocu bilo čega,
onda bi netko od nas imao “rođendan”, to bi rekao profesorici i poželio
joj nazdraviti. Nikad nije odbila.

Vrag bi ipak uvijek došao po svoje. Pet dana pred kraj polugodišta
ili godine čitav je razred bio neispitan, u takvoj frci ni boce nisu
pomagale. Nekad bi ocjene upisivala trijezna, češće pijana, kriteriji su
joj bili totalno nejasni.

U ono mračno doba kada djeca nisu imala baš nikakva prava a roditelji
su uvijek bili na strani profesora, instrukcije jedva da su postojale,
nije nam padalo na pamet žaliti se, pisati peticije, tražiti da nam
profesori budu suvisli ili bar trijezni. Sve nam se to činilo normalnim,
nosili smo se sa frkom kako smo znali i umijeli.

Danas? Danas je drugačije? U gimnazijama ne rade pijanice, luđaci,
histerične majke prvašića koji imaju čudne nadimke… Ovo je drugo, drugo
vrijeme? Ne znam. Moja djeca nisu upisala gimnaziju jer ja nisam htjela
da prolaze kroz ludilo koje sam ja preživjela. Drago mi je što su
završila Hotelijersku školu u Opatiji koja jest neka vrsta gimnazije ali
bez elemenata strave i užasa.

A gimnazije… Zašto uopće pišem o ovoj temi? Na svom sam blogu pred nekoliko mjeseci [You must be registered and logged in to see this link.]
kroz koje prolaze klinci koji pohađaju jednu riječku gimnaziju. Rekoše
mi da u njihovoj školi radi profesorica koja kao da je iskočila iz mog
vremena. Suosjećam sa tom djecom pa sam o tome napisala tekstuljak bez
namjere da njime dignem Rijeku na noge. Doduše, napravila sam frku ali
ona nije odjeknula. Naši mediji prodaju tezu da je problem uvijek u
mladim divljacima, nikad u ludim profesorima.

Djeca su mi zahvaljivala, pozdravljala me preko maila a ja sam se, na
trenutak, vratila u tužnu mladost. Izbrisala sam to iz glave, kad… Evo
pisma ovih dana. Javiše se roditelji. Štovana gospođo, ne znamo što ćemo
ni kamo ćemo. Profesorica je nemoguća, naša djeca luda, prije svakog
kontrolnog piju sredstva za smirenje… Napisali smo pismo Ministarstvu
znanosti, obrazovanja i sporta, na ruke ministra Radovana Fuchsa i
Agenciji za odgoj i obrazovanje, na ruke ravnatelja prof. Vinka
Filipovića, nitko nam ne odgovara.

Preko 80% naše djece ide na instrukcije, za dva školska sata plaćamo
od 120 do 150 kuna, neki i 200 kuna… Pismo pretužno i predugačko, nešto
me ipak zainteresiralo. “Prošle školske godine roditelji i razrednica
jednog razreda napisali su peticiju da se profesorica…. suspendira iz
njihovog razreda, svoje su potpise ovjerili kod notara, njima ona više
ne predaje…”

Prvo što mi je palo na pamet bilo je, zašto ovi koji mi pišu ne odu
do notara? A onda sam shvatila, ne može čitava škola notaru. Možda bi se
mediji tada ipak koliko toliko uznemirili i tako načeli ogroman ugled
koji uživa ta riječka gimnazija.

Malo me i zasmetalo kako roditelji olako prelaze preko činjenice da
im se ne javljaju ni Fuchs ni Filipović a mene dave? Upitala sam ih
zašto se na kraju pisma nisu potpisali. Ni Fuchsu, ni Filipoviću ni
meni. Odgovorili su mi da se boje za sudbinu svoje djece. Profesorica je
Sistem oni su nitko i ništa. A ja im mogu pomoći. Neka spomenem kako se
zove njihova gimnazija, trebala bih napisati koji se razred oslobodio
aždaje uz pomoć notara i u detalje opisati kroz kakve užase već godinama
prolaze njihova sirota djeca.

Ja imam moć jer radim u medijima. Ja i moć? Da su klinci gospođi
profesorici izbušili automobilske gume, polili je ledenom vodom,
podmetnuli joj nogu, sve bi to bila vijest za naslovnice. Mrcvarenje
djece u hrvatskim
državnim ustanovama jednako je banalno i medijski nezanimljivo poput
svakodnevnog mrcvarenja njihovih roditelja na svakom mjestu i na svaku
temu.

Koga briga što rade ludi profesori u zemlji u kojoj su tema samo luda
djeca. Možda će jednom, daj bože, luda djeca izrasti u lude ljude i
Hrvatsku pretvoriti u Tunis ili neku sličnu zanimljivu zemlju. Do tada,
dragi nepotpisani roditelji, plaćajte instrukcije i pijte apaurine.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Ned Okt 14, 2012 10:55 pm

Kineski put odgoja

Ovih je dana u jednom hrvatskom dnevniku osvanuo tekst o knjizi
memoara kineske profesorice na Yaleu Amy Chua “Zašto su kineske majke
superiorne?”. Amy Chua koja je kao dijete sa roditeljima imigrirala u
SAD objašnjava neuspješnim zapadnjakinjama kako bi trebalo odgajati
djecu da bi ona postala uspješna kao Kinezi.

Za razliku od “nas” koji ne znamo s djecom pa su ona takva kakva jesu,
svi mali Kinezi su buduće vođe i pobjednici. Gospođin način, preciznije,
kineski način, sasvim je jednostavan. Udri, ubi, prebij, razbij. Dijete
je vlasništvo oca i majke, na njemu je da bez pogovora sluša mudre
savjete i izvršava zadatke. U školi mora dobivati samo petice, svirati
klavir ili violinu, nema pohvala, batine su iz raja stigle.

U tekstu se spominju i tri kineske majke koje rade u Hrvatskoj. One
su svoju malu djecu, jedno je dijete staro pet godina, poslale u
Kinu na odgoj da ih hrvatsko ozračje ne bi pokvarilo. Zašto su mame
ostale u Hrvatskoj? One su imune na naše nenormalno okruženje?

Svi svjetski mediji komentirali su odgojne metode profesorice Amy
Chua a čitatelji “zapadnjaci” su, navodno, oduševljeni što, eto, postoji
jednostavan način kako dijete pretvoriti u vrijedno, odraslo ljudsko
biće koje će znati što su red, rad i disciplina.

Ako mu bude malo teže išlo tu su sredstva pomoći: čupanje za kosu,
urlanje, ako sviranje violine ne ide pa ne ide… “Zašto su kineske majke
superiorne?”. Odakle profesorici Amy Chua ideja da su “kineske majke
superiorne”? Nije li prostački u tuđoj zemlji, u ovom slučaju SAD,
prodavati svoj recept kao jedini pravi? Možda je baš ta bahatost
posljedica kineskog odgoja?

Svemirska drskost uvijek postiže i svemirski efekt. Sada se svi mi
koji mislimo kako baš i ne treba svako dijete batinom slati na satove
violine pitamo koliko smo u pravu? Jesmo, jer imamo pravo na svoj način
odgoja djeteta. Jesmo, kad govorimo o Hrvatskoj. Ima nas samo nekoliko
milijuna i ne možemo si priuštiti “luksuz” da nam se djeca samoubijaju u
onolikom broju koliko to mali Kinezi čine u Kini.

Kineza ima nekoliko milijardi, tisuću, dvije ili deset tisuća mrtve
djece koja nisu mogla izdržati satove klavira njima je zanemariva
brojka, nama bi i petoro mrtvih “pijanista” bilo previše. Zašto je
“kineski odgoj” toliko u modi? Zato jer su Kinezi postali gospodari
svijeta između ostaloga i stoga što svoje građane pretvaraju u robote.

O kineskom načinu života napisane su mnoge knjige. Svi su autori u
djetinjstvu svirali i u toj svirci našli inspiraciju za prestrašne
ljudske priče. Mi “zapadnjaci” bismo se, nakon što pročitamo knjigu
“Zašto su kineske majke superiorne”, trebali upitati moraju li naša
djeca postati violinisti i pijanistice htjeli to ili ne i nositi doma
petice mogli to oni ili ne? Smiju li djeca, samo zato jer su od nas
lakša šezdeset kilograma, postati naša vreća za iživljavanje
frustracija i bića preko kojih ćemo ostvariti svoje propale ambicije?

Kineski način odgoja sigurno za nas nije pravi izbor. Nama bi svako
dijete trebalo biti dragocjeno, zdravlje njegove duše i tijela bitno,
pravo na izbor da li će svirati violinu ili klavir zakon. A gospođi Amy
Chua netko bi trebao reći da Amerikanci i svi “drugačiji” nisu roditelji
koji su spremni odgajati djecu tako da u njima od malena ubijaju svaku
životnu radost.

Žalosna priča. Profesorica koja je od svojih roditelja slušala samo
oštre zapovijedi, urlanje i primala udarce sigurno nikad nije čula da
odgajanje djece nije dresura. U tom bi odnosu trebalo biti i ljubavi.
Bahati, moćni, veliki, brojni Kinezi sve će nam češće davati naputke
kako bismo morali živjeti i što raditi. Na nama je da, bar još godinu li
dvije, njihove preporuke ne shvaćamo kao Sveto pismo.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Ned Okt 14, 2012 10:56 pm

"Čuvaj se Fedore”

Mjesečna brutto plaća hrvatskog učitelja sa 15 godina staža iznosi
7306 kuna. Jadni učitelji, jadni profesori. Bila sam učiteljica. Dok
sam radila u školi stalno sam u zbornici slušala kako bi se “nešto
moralo učiniti” da, tada smo se zvali nastavnici, najzad dobijemo lovu
koju zaslužujemo.

Naš je posao bio težak, odgovoran, odgajali smo i učili generacije kako
moraju, čim izađu iz prvog razreda, pozdravljati susjede, staricama se
dizati u autobusu, sanjati kako će postati milicajci, kondukteri,
doktori, učiteljice, medicinske sestre, članovi Partije…

Ni u moje vrijeme nije se blagonaklono gledalo kad bi nastavnik
fizičkog odgoja klipana iz osmog razreda tresnuo tako da mu krv šikne iz
nosa, ali se ipak treskalo. Roditelji nisu bili hipersenzibilni koliko
su to danas. Želim reći, bili smo grozno plaćeni ali strahopoštovani.

Danas…Klinci za vrijeme sata najčešće preko mobitela vise na fejsu.
Učitelji i profesori učenicima ne ulijevaju ni strah ni poštovanje. Cure
i dečki preziru sirotane koji iz dana u dan ulaze u razrede da bi
zaradili one bijedne brutto kune.

A djeci super ide. Oni iz “boljih” škola većinu vremena provode u
kladionicama i kafićima sa aparatima koji se, ne slučajno, nalaze tri
metra udaljeni od škole.

Najmanji im je problem svakoga dana ostaviti tamo sto kuna. Jadni
profesori? Jadni učitelji? Da li je baš tako? Nije. I oni konja za trku
imaju. Ocjene, ocjene su danas ono što su u moje doba bile šamarčine u
fiskulturnoj dvorani.

U vremenu kad baš svi moraju proći sa pet nula, svaki djetetov
“kolac” roditelja tjera da proguta bar pet praxitena. Vlasnici
“vinograda” za porodicu su prava tragedija. Da nema instrukcija Hrvatska
bi bila zemlja sa najvećom stopom suicida na svijetu. Matematika,
njemački, latinski, fizika, kemija…

Instruktori školski sat naplaćuju 60 kuna. Oni “na glasu” i
više. Postoje i škole za instrukcije. Školski sat devedeset kuna. Pa ti
visi na fejsu za vrijeme nastave. Na potezu gdje ja živim,
Rijeka-Opatija, o svakom se srednjoškolskom profesoru sve zna.

Profesorica koja je “imala problema sa alkoholom” kad je moja kći
pred sto godina bila njena učenica ima ga i danas. Žilava ženska. Za
legendarnu “Fedoru” svi su čuli. Bog i batina. “Stroga ali pravedna”.
“Čuvaj se Fedore” sa stravom izgovaraju riječki gimnazijalci. U srednjim
školama dešava se i nešto što je u moje vrijeme bilo nezamislivo.

U pretežno “ženskim” školama cure se mlate do krvi. Najave dvoboj,
učenici nekoliko škola dolaze na “meč” i čekaju koja će kojoj slomiti
vrat. Profesora u blizini nema, vjerojatno zbog onih sedam i nešto
tisuća kuna mjesečno. Brutto.

Klinci puše, piju, drogiraju se i jedan drugome prijete, “nemoj me
dirat’, imam ekipu”. Ne znam, morala bih suosjećati sa mojim kolegama,
plaća je zaista mala, djeca su danas mnogo agresivnija, i ubijaju kad
polude, ali, nekako imam dojam da se samo o klincima govori.

Oni piju, oni mlate, oni kockaju, oni razbijaju, oni
fejsaju… Roditelje se nikad ne spominje. A profesori? O njima se ne
govori jer primaju tako nevjerojatno malu plaću? Novinari ih žale a
roditelji šute izbezumljeni od straha. Zašto je ovih dana profesorica
latinskog u jednoj riječkoj školi gotovo cijelom razredu podijelila
kolčeve? Kad se gotovo čitav razred nađe u “vinogradu” u kome ili u
čemu je problem?

Smije li profesorica petnaest godina pijana dolaziti na sat a da o
tome ne izađe bar tekstuljak u lokalnom listu? Tko je carica Fedora?
Kakvi su njeni kriteriji? Koliko se crne love vrti oko instrukcija? Da
li neki profesori dijele topove i preporučuju određene “instruktore” i
škole za instrukcije da bi djetetu pomogli ili možda ipak da povećaju
ono sitno “brutto” što ga dobivaju?

Mnogo znamo o “huliganima”, ništa o onima koji od njih žive.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   

Nazad na vrh Ići dole
 
Vedrana Rudan
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 1 od 19Idi na stranu : 1, 2, 3 ... 10 ... 19  Sledeći

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -  :: KNJIŽEVNOST I JEZIK :: BIBLIOTEKA DANUBIUS FORUMA :: DOMAĆI PISCI/PESNICI-
Skoči na: