DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.


DOBRO NAM DOŠLI !



DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -

-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
 
PrijemPORTALČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupi

Delite | 
 

 Vesna Krmpotić

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : Prethodni  1, 2
AutorPoruka
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Vesna Krmpotić   Uto Jun 15, 2010 6:57 pm

First topic message reminder :

VESNA KRMPOTIĆ



Rođena 1932. u Dubrovniku, živjela u Splitu, Zagrebu, New Delhiju,Kairu, Washingtonu, Akri, Beogradu.
U Zagrebu diplomirala psihologiju i engleski jezik.U Delhiju studirala bengalski jezik.Stanuje u Beogradu.
Piše poeziju, romane, pripovijetke, drame, eseje. Prevodi s engleskog.

Najplodnija spisateljica na ovim prostorima,dobitnica nekoliko književnih nagrada je čudesna
Vesna Krmpotić.
Napisati o njoj uvod,biografiju a ne spomenuti duhovnost i Bhagavana Shri Sathya Sai Babu je samo nizanje činjenica.
Sa suprugom, jugoslavenskim veleposlanikom, živjela je u Egiptu, SAD-u i Gani, a najveću je pozornost čitatelja
privukla njezina knjiga "Brdo iznad oblaka", originalna posveta njezinu sinu Igoru, koji je s četiri godine obolio od leukemije.
Dok se u SAD-u borila za sinov život,upoznala je učenje Sai Babe, koje je presudno utjecalo na njezin život i pisanje.

Objavila 76 knjiga,većina od njih prevedena je i na strane jezike : na engleski, talijanski, njemački, slovenski, litvanski, ruski i slovački jezik.

Autor je jedinstvene i dosad u svijetu najobimnije zbirke pjesama pod naslovom 108 X 108, koja sadrži 11.664 pjesme,objavljene 2006. godine.
Unatrag tridesetak godina sva su se njezina vanjska putovanja sustiglai prepoznala ,po riječima sameVesne...
" u jednomu jedinom mjestu - umjestu kojegadonedavno nije bilo ni na jednomu zemljovidu - u Prashanti Nilayamu..." Indija.

Napisala je pet knjiga "zbornika-antologija" posvećenih ljudskim vrijednostima, s ciljem da budu oruđe učiteljima i roditeljima.
Navedeni zbornici su po riječima autorice u službi koncepcije :
"..da je obraz cilj obrazovanja."
Sadrže priče, poslovice,pjesme, igre i odlomke životopisa širom
svijeta i vremena.
Autor ovoga pristupa po riječima Vesne Krmpotić je Bhagavan Sri Sathya Sai Baba

O Vesni Krmpotić, autorica svojim osebijnim riječnikom,govori puno
bolje od mene.
Citiram:

"... Moj se životopis čita u svakoj mojoj knjizi. U svakoj rečenici. U svakomu stihu.
Sve ove godine, njih šezdesetak, sav moj napor bio je jedan
jedini:kako otpustiti grč - kako pustiti stup duha svetoga da uzađe u
svijest i riječ.
o je sve što sam uistinu "radila" - pisanje je bilo tek
brzometna posljedica opuštanja od nevjerice u nemoguće.
Moj suštinski životopis je priča o naporu kako se predati nečemu za
što ne treba ni napor, ni trud, ni znanje.


Pusti da ti kroz kralježnicu prosuklja
stup duha svetoga -
a Ja ću čekati na vrhu tjemena
s upaljenom žigicom.

Progovorit ćeš svim jezicima,
i znat ćeš što misle anđeli.

Ali moraš pustiti stupu duha svetoga
da uzađe kroza te -
pustiti, otpustiti grč i otpor,
to je sve što trebaš učiniti..."


Poslednji izmenio Breza dana Uto Jun 15, 2010 10:22 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole

AutorPoruka
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Vesna Krmpotić   Čet Okt 28, 2010 1:25 pm

Ja sam takva

“Ja sam takva da od sebe ne mogu dati ništa, baš ništa, a da sebe cijelu ne opovrgnem,” govoraše vatra suhomu šiblju. “Ne pištite i ne vrištite, radije poslušajte što vam kazujem, jer kazujem vam čistu, nepopustljivu, nepatvorenu poeziju.”
No šiblje je umiralo zaglušnom smrću.
“Eto, nisam vam mogla dati samo svoju boju. Ili sjaj. Jer pritom ne bih ostala vatra - sebe bih poništila, što nije u mojoj naravi,” objašnjavala je vatra ugarcima.
“Ah, vatro, meni treba samo tvoja toplina,” lanula je košutica u ledenoj šumi.
“Meni treba tvoj žar,” siktalo je željezo.
“Nama daj svoju boju,” molila je rasa blijedih makova.
Vatra se jarko smijala, požarno sukljala, požudno krkljala.
“Ja sam čudna stvar, baš kao i voda,” objavila je na sedam svojih jezika. “Moja su svojstva nedjeljiva od mene. Moje su osobine ja sama.”
“Zašto si takva?” upitaše slamnati krovovi..
“Tako sam izabrala,” zareži vatra.
“Ti, ružo, možeš biti ruža, a da i ne mirišeš,“ nastavljala je. “A ti, ptico, ostaješ ptica, i ako ne pjevaš. Čak i ako ne letiš. Ali ja, vatra, ne mogu biti vatra ako ne plamtim, ne svijetlim, i ne grijem - ako nisam trojstvena u jednoj žarkoj i crvenoj sebi. Ne, ne dajem ništa, ako ne dajem sve. Ne gubim ništa, ako ne gubim sve.”

Slušajući vatrin samogovor, zemlja će s uzdahom:
“Ja uvijek dajem samo dio sebe. Svoju plodnost. A pogledajte kakve šume, žita, i voćnjaci izrastoše iz toga jednoga dijela, da ga ponesu dalje, u lanac davanja. Što bi bilo kad bih se sva dala? Ah, čekam da me netko zatraži cijelu.”
Slušajući zemljinu žaobu, sunce će sa smiješkom:
“Ide vrijeme, i blizu je, kad ćeš biti isprošena cijela. Možda si zaboravila komu si se obećala, ali taj jedan nije zaboravio, i zna se da on ne prima manje od svega. No zaradi onoga jednoga plodnoga dijela i svih mu sudjelnika, ja zavaravam vrijeme i njegova bića pričama. Čuvajući najljepšu za kraj.”

Kraj najljepše priče nije ni točka ni upitnik, nego
uskličnik!


Poslednji izmenio Breza dana Čet Okt 28, 2010 1:29 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Vesna Krmpotić   Čet Okt 28, 2010 1:26 pm

Strančev izbor

Jedan je čovjek u selu imao kuću punu čeljadi: Tu su bile tetke i bake, djed i nećaci, neudate sestre, čopor vlastite djece, i jedna jedina žena. Taj je čovjek od jutra do mraka radio za svoju čeljad; ali nije radio samo za njih. Radio je i za sve one, koji bi s puta svratili u njegovu kuću da se odmore i prizalogaje. Radio je i za prosjake, koji su redovito navraćali. Radio je i za radnike, koji su za nj radili.

Drugi jedan čovjek živio je sam. On je svoj dan rasporedio u mala razdoblja molitve, tihovanja, i rijetkih susreta s ljudima. Njegova je kuća bila pravi balzam spokoja. U kući je imao samo jednu sobu, u sobi dva kreveta: jedan za sebe, a drugi za Stranca, kad bude navratio. U domaćinovoj pak kući nije bilo mjesta ni za sve njih, ali domaćin se nije brinuo gdje bi smjestio Stranca, ako bi ovaj naišao: u svoj krevet, dakako, a sam će spavati u sjeniku.

Ljudi u selu su se kladili: u čijoj će, zbilja, kući, Stranac prenoćiti? Tko je od dvojice bogougodniji? Stvorile se navijačke skupine – jedni su za bogoljubivoga samotnika, drugi za domaćina s viškom čeljadi.

Kad je Divni Stranac jednoga predvečerja ukoračio u selo, pola je sela vidjelo da je uljezao u kuću domaćina, a pola se klelo da je svratio kod samotnika. Uzrujano se stražarilo i virilo, i svaka je polovica tvrdila svoje: On je tu, kod našega.

Ujutro su osvanula dva Stranca – jedan je izašao iz kuće pune čeljadi, a drugi iz samotne kuće. Kratak su još čas bila dvojica, a onda se pred očima mnoštva stopiše u jednoga. Taj jedan reče okupljenima:
“Kod pobožnjaka sam se divno odmorio. Kod domaćina sam se divno razigrao”.


Misa se služi na raznim jezicima.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Vesna Krmpotić   Čet Okt 28, 2010 1:28 pm

Tat tvam asi

Divni Stranac hodao je svrh močvare, i na sva tamošnja bića prosipao samo jednu jedinu rečenicu:
“To si ti”.
I onda pokazivao na jedno jedino biće: Sebe.
Sva su močvarna stvorenja ćulila uši u nevjerici.
“On nam nimalo nije nalik”, mutljale su krastače.
“Baš Mu ni po čemu nismo slične”, klepetale su čaplje.
I tako redom.
U močvari, u vodi gustoj od riblje i žablje sluzi, bijelio se lopoč. On je rekao mirisom, u šir oko sebe:
“Da, to sam ja”.
Svi se okrenuše k njemu i uvrijeđeno zagrajaše:
“Ti”?!
“Ja”.
Nastao je muk. Onda poče najstarija žaba:
“Kad dobro razmislim, ima tu nečega – mislim, između Stranca i mene. I ja sam se uvijek osjećala strankinjom među ovim lopočima”.
Priklopi druga:
“Pa i ja bih rekla da tu ima nečega. Na primjer, i ja sebi uvijek kažem ‘ja’. Kao i On”.
“I ja, i ja”, prisnaži treća, četvrta.
Ptica trščarica tada ih proburazi krikom:
“Između Stranca i mene postoji nešto o čemu vi ne sanjate. A to je divota. Ja sam divna kao i On”.

Cijeli su se dan prisjećali svoje sličnosti s Njim. Nadmetali se tko Mu je sličniji.
Kad je pala večer, Stranac je suhom nogom iskoračio na obalu, i uputio se u obližnji park. Spustio se na klupu, zatvorio oči. Naišao je uto neki čovjek, pomalo zadihan, i sjeo kraj Njega. Vreću kukuruza oprezno je spustio na tle, i zatim ju tutnuo pod klupu. Pogledao je Stranca i rekao:
“Oprosti, činiš mi se poznat”.
“I ti Meni”, odgovori Stranac ne otvarajući oči.
“Kako znaš, ta nisi me ni pogledao”?
“Vidim te”.
“Kako”?! smete se čovjek. “Da nisi redar? Ili si vidovit”?
“Nisam redar. I nisam vidovit”.
“Hajde, kaži onda, što mi je do nogu? Ali nemoj viriti...”
“Do nogu ti je vreća s kukuruzima. Znam, brao sam ih jutros. Tamo u Ivanovu polju”.
“Gle, gle! Odatle me, dakle, poznaješ“?
“Kradom si ih brao. Kradom, to jest – krao si”.
“Što - uhodio si me”?!
“Nenamjerno”.
“A otkuda ti u Ivanovu polju?! Kojim pravom kradeš naše ovdašnje, kad si, očito, stranac...”?
“Ti si krao, Ja sam samo brao”.
“Kako se usuđuješ...”?
“Ali ne samo da sam kukuruze brao - sadio sam ih! Ne samo da sam ih sadio, orao sam zemlju. Ne samo da sam orao zemlju, istesao sam plug. Ne samo da sam istesao plug, oborio sam hrast. Ne samo da sam oborio hrast, pjevao sam na svim granama. Ne samo da sam pjevao...”
“Stani”! zaprepašteno povika čovjek, spremivši se na uzmak od ovoga prečudaka. Dograbi svoju vreću, a ona nekud otežala, kao da je kamenje u njoj, pa se ne da izvući ispod klupe.
“Kao što vidiš, Ja nisam samo ti”, dovrši svoju priču Stranac.
Čovjek se meškoljio, odgađao odlazak, sporazumijevao se sa svojom znatiželjom.
“A što si još”? upita oprezno.
Ne otvarajući oči, Stranac zaokruži rukom oko sebe, položi ju na grudi, i ne reče ništa.
“A ja”? skromno će upitati kradljivac kukuruza. “Jesam li i ja to”?
Kod riječi “to”, zaokruži i on rukom, pa ju položi na grudi, u svečanomu činu oponašanja.
Stranac kimne i nasmiješi se. Tada otvori oči, pogleda čovjeka s ljubavlju s kakvom se gleda malo dijete, pa mu rekne:
“Jesi. I ti si to. Ali za početak kaži Ivanu da sam Ja obrao kukuruz, i da ću ga Ja i vratiti”.
Lopovčić razrogači oči, pokuša izvući vreću, uvidi da je prenezgrapna, i dade petama vjetra bez vreće. Stranac se ne pomakne s klupe. Lotos u već mračnoj bari zasvijetli, i otkuca mirisom, koji se tiho sklapao:
“Čovjeku je najteže da razumije... baš njemu, koji Ti je najviše nalik. ”


Zbog čega tako? Pa zbog toga tako.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Vesna Krmpotić   Čet Okt 28, 2010 1:30 pm

Živiš usred sna


Živiš usred sna, koji se zove grad, ljudi, zemlja.

Usred sna, koji se zove obitelj, prijatelji.

Sna, koji se zove riječ i poezija.



Samo Ja nisam san, i pomoću Mene živiš.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Vesna Krmpotić   Čet Okt 28, 2010 1:31 pm

Obećao sam ti


Obećao sam ti da ćemo zboriti jezikom jasmina i pčele, da nijednu
čašku nećemo ostaviti nerasklopljenu, nijedan paunov rep neraširen, nijedan
biser neizronjen, nijednu frulu neodsviranu..

Ja sam ti sve to obećao, a ti plaho ćutiš da će se cio svijet
otvoriti kao na dlanu kutija, kad ti budeš otvorila svoje srce kretnjom
lotosa u svanuće.

Jer za tom će kretnjom briznuti jasmini i frule, paunovi i pčele, i
biseri bez broja.

Obećao sam ti - ali što? Da će se tvoje srce otvoriti kao lotos u
svanuće.

Daj Mi da ti ispunim obećanje.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Vesna Krmpotić   Čet Okt 28, 2010 1:35 pm


Priča o kralju i kraljici



Bio jedan Kralj, koji je beskrajno volio Kraljicu.
Bila jedna Kraljica, koja je voljela Kralja
gotovo beskrajno.
Kraljica je imala sluškinju, koju je vrlo voljela.
Ali sluškinja nije bila.

Sluškinja nije voljela ni Kralja, ni Kraljicu.
Ali ona nije bila.
Tako je počeo zaplet i patnja.

Zašto je Kralj to dopustio? Zar nije znao?
On je znao.
Ali On je htio da Ga Kraljica voli isto tako beskrajno,
kao što je On volio Nju.

Od te razlike između beskraja i gotovo beskraja
rodila se sluškinja, željna sebe podmetnuti
na Kraljičino mjesto.

Zar je ta razlika između beskraja i gotovo beskraja
tako moćna, da može roditi svijet
dvorskoga zapleta i varke?

Što si bliža beskraju, kaže Kralj,
to je svaka razlika sve strašnija - nije ni mala, ni velika,
već naprosto ubitačna.
Pasti s osme stube nije isto, što i pasti s druge.

Više ništa ne pitaj,
nego dovrši priču, koju ti u pero kazujem:
o Kralju i Kraljici.

Iz 108x108

(71,23)
__________________
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Vesna Krmpotić   Čet Okt 28, 2010 1:37 pm

Bio jedan san


Bio jedan san, koji je tražio glavu da ga udomi, pa nigdje nje.
Lutao nad usnulima, pitao, nudio: nitko da ga pusti unutra, pod svoju kapu. San se svima činio tuđ, stran, nepojaman, neprevodiv i najluđom utvarom, neprevodiv čak i na jezik bezumlja.
San je obilazio glave, molio, plakao.
“Primite me, nećete se pokajati! Vidjet ćete kakav sam – prekrasan”!
No nijedna se glava nije odvažila da ga sanja. Onda je tužni san odlutao u šiprag, želeći se nabosti na trn, probušiti se, izdušiti. Ni to mu nije uspjelo.
Što je još mogao sa sobom učiniti?
Da, mogao se raspitati o svojemu podrijetlu: čiji je, i odakle je. To je naposljetku i učinio. Očajan, viknuo je u prazninu:
“Čekajte, tko mi je roditelj? Odakle sam došao? Pitam, tko je taj, koji mi je podvalio, i rodio me”?
“Ja. Iz Mene si došao”, odgovori jasan, mlad glas.
San se prene, gotovo do granice buđenja.
“Tko je taj ja”?
“Ja”.
“Tko si da si, ja bih k Tebi”, molbeno će jadni san. “Možda ćeš me poželjeti sanjati”.
“Pa Ja te i sanjam – zasada samo Ja. A kad se one usnule glave probude u tebi, svijet će postati prekrasno mjesto. Neće u njemu biti mjesta za razliku između Božjega i ljudskog sna”.
“Ti me sanjaš“? zabezeknuo se san. “Kako to da ja to ne znam? Kako to da se osjećam nesanjanim”?
“Zato, što je u Mojoj glavi cio svijet – svi njegovi spavači, svi neprobuđeni stvorovi, sva mòra teške besvijesti. Nitko od njih nije spreman za tebe, jer ti si nešto drugo. Ali ne brini o njima, dok si Moj san”.
San zaplače od lude nade. Ni sam nije znao čemu se nada. A upita plaho, kroz jecaje:
“Hoćeš li mi onda reći tko sam ja, i čiji sam”?
“Ti si moj san o čovjeku: jer ti si čista probuđenost, ti si otvoren pogled u ne-san, u zbilju, sne Moj. Ponavljam i obećajem ti: u našemu svijetu neće biti razlike između Božjega i ljudskog sna”.


Blago tužnima, jer će se radovati...

Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Vesna Krmpotić   Pet Okt 29, 2010 12:33 pm

Prelijevanje preko ruba

“Što se mene tiče, ja sam se za Tebe udala”, rekla je seoska krasotica Strancu. “Druge me udaje više ne zanimaju”.
“Što se Mene tiče, ja sam s tobom odvajkada vjenčan. Samo što ti to nisi znala“, odgovorio je Stranac.
Proslavili su svadbu. Malo na oblaku, malo na njivi.
Kad je Stranac otputovao u zamorske zemlje, krasotica je samotovala, i pomalo tugovala.
“Znam da si tu”, govorila je put ormara, štednjaka, postelje. “Ali moje oči to ne znaju, a ni moje ruke...”

Jednoga dana, ne mogavši više trpjeti očinju samoću, ona pristade da joj udvara neki naočit veleposjednik, sve zamišljajući da je on bar malo Divan.

“Da, da, u svakomu prolazniku stanuje domaćin”, uvjeravala je sebe.
I zbog toga jedinstvenog domaćina, ona pripusti došljaka k postelji i stolu. Pritom joj je srce prigovaralo, a ruke su se, i uši, i oči pravdale srcu kako su znale. Budući je krasotica zbog toga pravdanja razvila pomalo neudobnu ćud i nepredvidljivo vladanje, onaj se naočiti pripuštenik nije osjećao lagodno s njom, pa je i on jednoga dana uzeo put pod noge.

Po njegovu odlasku, krasotica je neko vrijeme tmurila.
“Ovo je kazna za moj grijeh nevjere”, komešale se u njoj misli. “Napustio me nepravi, s kim sam iznevjerila pravoga”.
No svejedno, s odlaskom krivoga, njoj je odlanulo.
Jedno je vrijeme bila spokojna i ponizna, sve dok nije natrapala na još jednoga naočitoga prolaznika. Popustila je očinjoj samoći, praznini među rukama, i nadi da će njezin nemir sada ipak pristati da ga ne bude. Uvela je novoga gosta u domaćinovu kuću, svoju svakodnevicu. No srce joj je i dalje otkucavalo znakove nesloge s tijelom.

Dogodilo se da je poslije izvjesnoga vremena i taj drugi zamaknuo za obzor, ne mogavši ući u trag zagonetnim provalama mrzovolje u krasotice, kao i njezinim dugim stankama mučaljivosti. Ostade ona po treći puta sama, i dočeka svoju samoću sa starom grižnjom savjesti i s novim olakšanjem, većim od osjećaja gubitka.

Možda je bilo još takvih gostovanja, ali to i nije više važno.

Jedne noći Divni joj pokuca na vrata. Je li u tomu času netko od gostiju dijelio s njom postelju, ili nije, i opet nije važno. Ugledavši Divnoga, krasotica se rasplače.
“Pomislila sam da više nećeš doći”, kriknula je između jecaja. “Ali ne plačem zbog toga. Plačem zato jer sam...”
“Pa što”, reče veličanstveno njezin oduvjeki suprug, osujetivši početak ispovijedi. “Donesi vina, nevjesto, da se kucnemo, da sjedimo u tišini, i u oči se gledamo”.

Ona siđe u podrum, natoči vina, donese dvije čaše, i sjedne nasuprot Njemu, zadrhtana. Kucnuvši se s njezinom čašom, i zaronivši joj u oči, Divni Stranac prošapće:
“Gledaj sebe kao prenatočenu čašu. U tebi je vino Mojega vinograda, i ničijega drugog. Kad se dvije, tri kapi preliju preko ruba, čaša nije ništa izgubila od pića. A žeđa pijača u tomu joj je nalik”.


Ako si jednom s Njim vino pila... nijedan ti posao više nije isti.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Vesna Krmpotić   Pet Okt 29, 2010 12:39 pm

Ne dajem ja zvijezdama

Ne dajem Ja zvijezdama na čuvanje vašu sudbinu,
jer zvijezde ne znaju o vama
ono, što Ja znam; one znaju samo ono,
što ste učinili, i kako ste, i kad, učinili.
Ali Ja znam što ste mogli učiniti, a niste htjeli;
što ste htjeli učiniti, a niste mogli.
Ja sam zato i stroži, i blaži od zvijezda.
Čude se zvijezde kuda im izmičete;
ponekad ih zasmeta vaš jauk, tamo, gdje su vam
namijeniile poklič.
Ne pitajte zvijezde što je s vama,
jer njima ne kazujem ono o vama,
što savija gvožđe vašeg usuda.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Vesna Krmpotić   Ned Okt 31, 2010 1:38 pm

Svuda oko tebe


Svuda oko
tebe
Sklapaju se moje ruke
Kao cvjetovi čuvari.
Ti ideš poljem
I
ono, sjajno, s tobom ide
U daljinu.
Okađen si molitvama
Što te
prate
Kao vlastiti tvoj miris,
Tebi nepoznate.
Gdje god ideš,
Ideš
svojim poljem,
Jer svuda oko tebe
Sklapaju se moje ruke
Kao
cvjetovi.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Vesna Krmpotić   Ned Okt 31, 2010 1:41 pm

Još potvrdu tražiš

Čiju još
potvrdu tražiš, ako sam Ja potvrdio?
Čije dopuštenje, ako sam Ja
dopustio?
Čije objašnjenje, ako sam Ja objasnio?
Iako si od
neba, zemlju ne možeš zaobići.
Morao sam zemljanin postati, da bi ti
sišla,
i sa Mnom prišla svojoj zapečaćenoj kolibi od blata,
pobožno,
kao da je stan zlatni besmrtni.
Ako sam ušao s tobom u kolibu
pozemljušu,
u što se prometnuo njezin temelj i krov?
Kakvom je
vatrom planulo ognjište,
kojom se svjetlošću ozarile svjetiljke,
a
tronožac na koji sam sjeo,
u kakvo se prijestolje provrgao?
Čiji
se potpis još čeka,
i čija potvrda,
da je nebo svagdje, baš
svagdje kod Svoje kuće,
gdje sa Svojim ukućanima proslavlja vječiti
neodlazak od Sebe?
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Vesna Krmpotić   Ned Okt 31, 2010 1:44 pm

Sutra


Sutra ima grudi od
kamena
a ja već danas na njima plačem.
Sutra ima kose od trnja
a
ja se već danas u njih zaplićem.
Od igala, od čavala mu glas.
a
ja sam već danas sva prošivena.
već danas na tablu prikucana
k'o
prerani oglas svoje smrti,
O moje maleno trošno Danas!
Ti si mi
čamac sa dnom koje propušta
a sutra je mrko i svirepo more.
Gledaj
kako tonemo u nj !
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Vesna Krmpotić   

Nazad na vrh Ići dole
 
Vesna Krmpotić
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 2 od 2Idi na stranu : Prethodni  1, 2
 Similar topics
-
» FERONA - Novi Sad
» Genesis - Novi Sad- Iskustva
» Septembarska jutra!

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -  :: KNJIŽEVNOST I JEZIK :: BIBLIOTEKA DANUBIUS FORUMA :: DOMAĆI PISCI/PESNICI-
Skoči na: