DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.


DOBRO NAM DOŠLI !



DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -

-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
 
PrijemPORTALČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupi

Delite | 
 

 LEKTIRE - kratak sadržaj i analize

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3  Sledeći
AutorPoruka
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Uto Nov 03, 2009 10:43 pm

First topic message reminder :

Dopunite i vi sa raznih sajtova...

Ana Karenjina

Bilješke o piscu:
Ruski pisac, jedan od najvećih pisaca u doba realizma. Rođen je 9.
rujna 1828 u Jasnaja Poljana. Sa 16 godina Tolstoj je otišao studirati
jezik a onda pravo. Putovao je po zapadnim državama, vratio se vrlo
razočaran gradskim društvom. Bavio se pedagoškim radom, uzdizanjem
seljaka. posvećuje se svojoj obitelji i književnom radu. U
publicističkim tekstovima zagovara preporod društva moralnim
usavršavanjem pojedinaca. Prvi kratki roman izdao je 1863 a zvao se
«Kozaks». Usljedili su mnogi romani. "Anu Karenjinu" je napisao izmedu
1875 i 1877. Nakon "Ane Karenjine" napisao je još nekoliko romana. Bio
je jedan od najvećih mislilaca svog doba. Tolstojev bogati književni
rad i ideologija značajno su utjecali na evropsku misao i kniževnost u
završnici 19 i na početku 20 stoljeća. Umro je 20 studenog 1910.

Tema: Preljub Ane Karenjine

Vrijeme radnje:
70-tih godina 19 stoljeća

Mjesto radnje: Moskva, Petrograd

Vrsta: Roman ideja

Likovi:
Ana Arkadnjevna Karenjina, Aleksej Aleksanarove Karenjin, Aleksej Kiriovič Vronski, Konstantin Dimitrie Levin

Sadržaj:
Roman govori istodobno o dvije ljubavne priče. Sretan brak Levina i
Kiti te tragična afera grofa Vronskog i Ane Karenjine. Levin je plemić
i zemljoposjednik koji je zaljubljen u Kiti, dok je ona zaljubljena u
Vronskog. Kada je Levi zaprosio Kiti ona ga je odbila , nadajući se da
će Vronski zaprositi nju. Nakon odbijanja Levin napušta Moskvu i odlazi
na selo. Na jednom balu Vronski se zaljubljuje u Anu Karenjinu, a Kiti
zbog boli i tuge odlazi u inozemstvo na lječenje. Vani stvara nova
poznanstva i oporavlja se od nesretne ljubavi. Nakon povratka u Rusiju
Levin ponovo prosi Kiti, ali ovaj put ona prihvaća. Njihov brak je bio
stabilan iako je bilo povremenih neslaganja. Rađa sina Dimitrija. Levin
je nakon vjenčanja prolazio kroz vrlo teško razdoblje iz kojeg je našao
izlaz u vjeri u Boga. Ana je udana za Alekseja Karenjina. On je državni
službenik. Njihov odnos je korektan, ali bez ljubavi. Nakon bala
Vronski je otvoreno izrekao svoju ljubav Ani. Ona napušta Moskvu, ali
Vronski je slijedi. Ana i Vronski viđaju se svaki dan i ljudi su počeli
širiti glasine. Aleksej uplašen zbog skandala moli Anu da prikrije
vezu, ali ga ona i dalje nastavlj viđati. Ostaje u drugom stanju i to
priopćava Vronskom prije jedne konjičke utrke. Na putu kući Ana
priznaje mužu svoju vezu, braneći svoju ljubav. Aleksej želi sačuvati
svoj brak, ali ne želi da Ana prima Vronskog u kuću. Prilikom poroda
došlo je do komplikacija i Ana na rubu smrti moli muža za oproštaj. On
oprašta i Ani i Vronskom i prihvaća dijete. Ana raskida s mužem, a on
joj namjerno ne želi dati sina. Ana, Vronski i djevojčica odlaze u
inozemstvo. Bili su sretni neko vrijeme, ali Anina čežnja za sinom ih
vraća nazad u Moskvu. Ana i Vronski pokušavaju ući u visoko društvo.
Vronski je rado viđen, ali Ana doživljava javnu osudu. Povlače se na
selo gdje vode luksuzan život. Vronski insistira da se Ana rastavi od
Alekseja, ali on to odbija zbog religioznih načela. Ana sve više
kažnava Vronskog za odvojenost od svoga sina, upada u histerična
stanja, a noću uzima morfij. Na kraju teškog razdoblja baca se pod
vlak. Nakon toga Vronski se prijavljuje za odlazak u Srbiju u
Srpsko-Turski rat.

Karakterizacija likova:

Ana Karenjina
Na početku knjiga Ana je preljepa i šarmantna, uzorna majka, žena
državnog službenika. Svu svoju ljubav usmjerila je na svog sina.
Sljedeći srce Ana ostavlja muža, položaj, ugled i sina. Ona je željela
dobiti ne samo što je htjela već i više od toga. Optužuje Vronskog za
najveći moralni prekršaj-kršenje majčinske dužnosi. Postaje opsjednuta
o Vronskovoj nevjeri te gubi ljubav. Na kraju spoznaje da je ljubav
prolazna i odlučuje sve prekinuti. Bacanjem pod vlak Ana prekida svoj
život i ostavlja svoje ljubljene u velikoj tuzi.

Aleksej Vronski
Pružao je svu svoju ljubav i potporu Ani, čak se zbog nje i odrekao
vojničke karijere prije odlaska u Italiju. Bio je žrtva, podnio je
gorčinu poraza. Njegova najveaa krivica je u tome što je obećao ono što
nitko ne može ostvariti-DA ĆE ČAHURA LJUBAVNOG ZANOSA TRAJATI VJEČNO.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/

AutorPoruka
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Uto Nov 03, 2009 11:22 pm

Ivo Andric



Most na Žepi





Cetvrte godine svoga vezirovanja posrnu veliki vezir Jusuf, i kao žrtva
jedne opasne intrige pade iznenada u nemilost. Borba je trajala celu
zimu i prolece. (Bilo je neko zlo i hladno prolece koje nije nikako
dalo letu da grane.) A sa mesecom majem izide Jusuf iz zatocenja kao
pobednik. I život se nastavi, sjajan, miran, jednolican. Ali od onih
zimskih meseci, kad izmedu života i smrti i izmedu slave i propasti
nije bilo razmaka ni koliko je oštrica noža, ostade u pobedniku veziru
nešto stišano i zamišljeno. Ono neizrecivo, što iskusni i napaceni
ljudi cuvaju u sebi kao skrovito dobro, i što im se, samo pokatkad,
nesvesno odražava u pogledu, kretnji i reci.

Živeci zatocen, u osami i nemilosti, vezir se setio svoga porekla
i svoje zemlje. Jer, razocaranje i bol odvode misli u prošlost. Setio
se oca i majke. (Umrli su oboje još dok je on bio skroman pomocnik
nadzornika carskih štala, i on je dao da im se opervaze grobovi kamenom
i podignu beli nadgrobni nišani.) Setio se Bosne i sela Žepe, iz kog su
ga odveli kad mu je bilo devet godina.

Bilo je prijatno, tako u nesreci, misliti na daleko zemlju i
raštrkano selo Žepu, gde u svakoj kuci ima prica o njegovoj slavi i
uspehu u Carigradu, a gde niko ne poznaje i ne sluti nalicje slave ni
cenu po koju se uspeh stice.

Još toga istog leta on je imao prilike da govori s ljudima koji su
dolazili iz bosne. Raspitivao je, i kazivali su. Posle buna i ratova
bejahu naišli nered, oskudica, glad i svakojake bolesti. On odredi
znatnu pomoc svima svojima, koliko god ih još ima u Žepi, i u isto
vreme naredi da se vidi šta im je najpotrebnije od gradevina. Javiše mu
da ima još cetiri kuce Šetkica i da su ponajimucniji u selu, ali da je
i selo i sav taj kraj osiromašio, da im je džamija oronula i pogorela,
cesma presahla; a najgore im je što nemaju mosta na Žepi. Selo je na
bregu kraj samog utoka Žepe u Drinu, a jedini put za Višegrad ide preko
Žepe, pedesetak koraka poviše ušca. Kakav god most nacine od brvana,
voda ga odnese. Jer, ili nabuja Žepa, naglo i iznenada kao svi gorski
potoci, pa podrije i otplavi grede; ili nadode Drina, pa zajazi i
zaustavi Žepu kod ušca, i ona naraste i digne most kao da ga nije ni
bilo. A zimi se opet uhvati poledica po brvnima, pa da se polome i
stoka i ljudi. Ko bi im tu most podigao, ucinio bi im najvece dobro.

Vezir dade šest cilima za džamiju i novaca koliko treba da se pred
džamijom podigne cesma sa tri lule. I u isto vreme odluci da im podigne
most.

U Carigradu je tada živeo jedan Italijan, neimar, koji je gradio
nekoliko mostova u okolini Carigrada i po njima se procuo. Njega najmi
vezirov haznadar i posla sa dvojicom dvorskih ljudi u Bosnu.

Stigli su još za snega u Višegrad. Nekoliko dana uzastopce su
gledali zacudeni Višegradani neimara kako, pognut i sed, a rumen i
mladolik u licu, obilazi veliki kameni most, tucka, medu prstima mrvi i
na jeziku kuša malter iz sastavaka i kako premerava koracima okna.
Zatim je nekoliko dana odlazio u Banju, gde je bio majdan sedre iz
kojeg je vaden kamen za višegradski most. Izveo je argate i otkopao
majdan, koji je bio posve zasut zemljom i obrastao šipragom i boricima.
Kopali su dok nisu našli široku i duboku žilu kamena, koji je bio
jedriji i belji od onog kojim je zidan višegradski most. Odatle se
spustio niz Drinu, sve do Žepe, i odredio mesto gde ce biti skela za
prevoz kamena. Tada se jedan od one dvojice vezirovih ljudi vratio u
Carigrad s racunom i planovima.

Neimar ostade da ceka, ali nije hteo da stanuje ni u Višegradu ni
u kojoj od hrišcanskih kuca ponad Žepe. Na uzvisini, u onom uglu što ga
cine Drina i Žepa, sagradi brvnaru - onaj vezirov covek i jedan
višegradski kjatib su mu bili tumaci - i u njoj je stanovao. Sam je
sebi kuvao. Kupovao je od seljaka jaja, kajmak, luk i suvo voce. A
mesa, kažu, nije nikad kupovao. Povazdan je nešto tesao, crtao,
ispitivao vrste sedre ili osmatrao tok i pravac Žepe.

Uto se iz Carigrada vratio onaj cinovnik sa vezirovim odobrenjem i
prvom trecinom potrebnog novca. Otpoce rad. Svet nije mogao da se
nacudi neobicnom poslu. Nije ni nalicilo na most ono što se radilo.
Najpre pobiše ukoso preko Žepe teške borove grede, pa izmedu njih dva
reda kolja, prepletoše prucem i nabiše ilovacom kao šanac. Tako
svratiše reku, i jedna polovina korita ostade suva. Upravo kad su
dovršili taj rad, prolomi se jednog dana, negde u planini, oblak, i
zacas se zamuti i nabuja Žepa. Tu istu noc provali vec gotov nasip po
sredini. A kad sutradan osvanu dan, voda je bila vec splasna; ali je
pleter bio isprovaljivan, kolje pocupano, grede iskrivljene. Medu
radnicima i u narodu pode šapat da Žepa ne da mosta na se. Ali vec
treci dan naredi neimar da se pobija novo kolje, još dublje, i da se
isprave i poravnaju preostale grede. I opet je iz dubine odjekivalo
kamenito recno korito od maljeva i radnicke vike i udaraca u ritmu.

Tek kad sve bi spremljeno i gotovo, i dovucen kamen iz Banje,
stigoše klesari i zidari, Hercegovci i Dalmatinci. Podigoše im
drvenjare, pred kojima su klesali kamen, beli od kamene prašine kao
vodenicari. A neimar je obilazio oko njih, saginjao se nad njima i
merio im svaki cas rad žutim limenim trougaonikom i olovnim viskom na
zelenom koncu. Vec su bili s jedne i s druge strane prosekli kamenitu i
strmu obalu, kad ponestade novca. Nasta zlovolja medu radnicima i u
narodu mrmljanje da od mosta nece biti ništa. Neki koji su dolazili iz
Carigrada pricali su kako se govori da se vezir promenio. Niko ne zna
šta mu je, da li je bolest ili su neke brige, tek on biva sve
nepristupacniji i zaboravlja i napušta vec otpocete radove i u samom
Carigradu. Ali posle nekoliko dana stiže vezirov covek sa zaostalim
delom novca, i gradnja se nastavi.

Na petnaest dana pred Mitrovdan, svet koji je prelazio Žepu preko
brvana, malo poviše gradnje, primeti prvi put kako se s obe strane reke
pomalja beo gladak zid od tesana kamena, opleten sa svih strana skelama
kao paucinom. Od tada je rastao svakog dana. Ali uto padoše prvi
mrazevi i rad se obustavi. Zidari odoše kucama, na zimovanje, a neimar
je zimovao u svojoj brvnari, iz koje nije gotovo nikud izlazio,
povazdan pognut nad svojim planovima i racunima. Samo je radnju
priglédao cesto. Kad, pred prolece, stade led pucati, on je svaki cas,
zabrinu, obilazio skele i nasipe. Pokatkad i nocu, sa lucem u ruci.

Još pre Ðurdevdana vratiše se zidari i rad otpoce ponovo. A tacno
u pô leta bi posao dovršen. Veselo oboriše radnici skele, i iz toga
spleta od greda i dasaka pojavi se most, vitak i beo, sveden na jedan
luk od stene do stene.

Na svašta se moglo pomisliti pre negoli na tako cudesnu gradevinu
u rastrganu i pustu kraju. Izgledalo je kao da su obe obale izbacile
jedna prema drugoj po zapenjen mlaz vode, i ti se mlazevi sudarili,
sastavili u luk i ostavili tako za jedan trenutak, lebdeci nad ponorom.
Ispod luka se videlo, u dnu vidika, parce modre Drine, a duboko pod
njim je grgoljila zapenjena i ukrocena Žepa. Dugo nisu oci mogle da se
priviknu na taj luk smišljenih i tankih linija, koji izgleda kao da je
u letu samo zapeo za taj oštri mrki krš, pun kukrikovine i pavite, i da
ce prvom prilikom nastaviti let i išceznuti.

Iz okolnih sela povrve svet da vidi most. Iz Višegrada i Rogatice
su dolazili varošani i divili mu se, žaleci što je u toj vrleti i
divljini a ne u njihovoj kasabi.

- Valja rodit vezira! - odgovarali su im Žepljani i udarali dlanom
po kamenoj ogradi, koja je bila prava i oštrih bridova, kao da je od
sira rezana a ne u kamen secena.

Još dok su prvi putnici, zastajkujuci od cudenja, prelazili preko
mosta, neimar je isplatio radnike, povezao i natovario svoje sanduke sa
spravama i hartijama, i zajedno sa onim vezirovim ljudima krenuo put
Carigrada.

Tek tada pode po varoši i po selima govor o njemu. Selim, Ciganin,
koji mu je na svom konju dogonio stvari iz Višegrada i jedini zalazio u
njegovu brvnaru, sedi po ducanima i prica, bogzna po koji put, sve što
zna o strancu.

- Asli i nije on covek k'o što su drugi ljudi. Ono zimus dok se
nije radilo, pa mu ja ne otidi po desetak-petnaest dana. A kad dodem, a
ono sve neraspremljeno k'o što sam i ostavio. U studenoj brvnari on
sjedi sa kapom od mededine na glavi, umotan do pod pazuha, samo mu ruke
vire, pomodrile od studeni, a on jednako struce ono kamenje, pa piše
nešto; pa struže, pa piše. Sve tako. Ja otovarim, a on gleda u mene
onim zelenim ocima, a obrve mu se nakostriješile, bi reko proždrijece
te. A nit govori nit romori. Ono nikad nisam vidio. I, ljudi moji,
koliko se namuci, eto godinu i po, a kad bi gotov, pode u Stambul i
prevezosmo ga na skeli, odljuma na onom konju: ama da se jednom
obazrije jal na nas jal na cupriju! Jok.

A ducandžije ga sve više ispituju o neimaru i njegovom životu, i
sve se više cude i ne mogu da nažale što ga nisu bolje i pažljivije
zagledali dok je još prolazio višegradskim sokacima.

A neimar je dotle putovao, i kad bi dva konaka do Carigrada,
razbole se od kuge. U groznici, jedva se držeci na konju, stiže u grad.
Odmah svrati u bolnicu italijanskih franjevaca. A sutradan u isto doba
izdahnu na rukama jednog fratra.

Vec iduceg dana, ujutro, izvestiše vezira o neimarovoj smrti i
predadoše mu preostale racune i nacrte mosta. Neimar je bio primio samo
cetvrti deo svoje plate. Iza sebe nije ostavio ni duga ni gotovine, ni
testamenta ni kakvih naslednika. Posle dužeg razmišljanja, odredi vezir
da se od preostala tri dela jedan isplati bolnici, a druga dva daju u
zadužbinu za sirotinjski hleb i corbu.

Upravo kad je to naredivao - bilo je mirno jutro potkraj leta -
donesoše mu molbu jednog mladog a ucenog carigradskog mualima, koji je
bio iz Bosne rodom, pisao vrlo glatke stihove, i koga je vezir s
vremena na vreme darivao i pomagao. Cuo je, kaže, za most koji je vezir
podigao u Bosni i nada se da ce i na tu, kao na svaku javnu gradevinu,
urezati natpis da se zna kad je zidana i ko je podiže. Kao uvek, on i
sad nudi veziru svoje usluge i moli da ga udostoji da primi hronogram
koji mu šalje i koji je s velikim trudom sastavio. Na priloženoj tvrdoj
hartiji bio je fino ispisan hronogram sa crvenim i zlatnim inicijalom:

Kad Dobra Uprava i Plemenita Veština

Pružiše ruku jedna drugoj,

Nastade ovaj krasni most,

Radost podanika i dika Jusufova

Na oba sveta.

Ispod toga bio je vezirov pecat u ovalu, podeljen na dva nejednaka
polja; na vecem je pisalo: Jusuf Ibrahim, istinski rob božji, a na
manjem vezirova deviza: U cutanju je sigurnost.

Vezir je sedeo dugo nad tom molbom, raširenih ruku, pritiskujuci
jednim dlanom natpis u stihovima, a drugim neimarove racune i nacrt
mosta. U poslednje vreme on je sve duže razmišljao nad molbama i
spisima.

Prošle su, još letos, dve godine od njegova pada i zatocenja. U
prvo vreme, posle povratka na vlast, on nije primecivao kakve promene
na sebi. Bio je u najlepšim godinama kad se zna i oseca puna vrednost
života; pobedio je sve protivnike i bio mocniji nego ikad pre; dubinom
skorašnjeg pada mogao jer da meri visinu svoje moci. Ali što je više
odmicalo vreme, njemu se - umesto da zaboravlja - u secanju sve cešce
javljala pomisao na tamnicu. Ako je i uspevao ponekad da rastera misli,
on nije imao moci da spreci snove. U snu poce da mu se javlja tamnica,
a iz nocnih snova je, kao neodreden užas, prelazila u javu, i trovala
mu dane.

Postade osetljiviji za stvari oko sebe. Vredali su ga izvesni
predmeti koje pre nije ni primecivao. Naredio je da se digne sav somot
iz palate i zameni svetlom cohom koja je glatka, meka i ne škripi pod
rukom. Omrznu sedef, jer ga je u mislima vezivao s nekom studenom
pustoši i osamom. Od dodira sedefa i od samog pogleda na nj trnuli su
mu zubi i prolazila jeza uz kožu. Sve pokucstvo i oružje u kom je bilo
sedefa odstranjeno je iz njegovih soba.

Sve poce da prima sa prikrivenim ali dubokim nepoverenjem. Odnekud
se ustali u njemu ova misao: svako ljudsko delo i svaka rec mogu da
donesu zlo. I ta mogucnost poce da veje iz svake stvari koju cuje,
vidi, rekne ili pomisli. Pobednik vezir oseti strah od života. Tako je
i ne sluteci ulazio u ono stanje koje je prva faza umiranja, kad covek
pocne da s više interesa posmatra senku koju stvari bacaju nego stvari
same.

To je zlo rovalo kidalo u njemu, a nije mogao ni pomisliti da ga
kome ispovedi i poveri; pa i kad to zlo dovrši svoj rad i izbije na
površinu, niko ga nece poznati; ljudi ce kazati prosto: smrt. Jer,
ljudi i ne slute koliko ima mocnih i velikih koji tako cutke i
nevidljivo, a brzo, umiru u sebi.

I ovoga jutra vezir je bio umoran i neispavan, ali miran i sabran;
ocni kapci su mu bili tešli a lice kao sledeno u svežini jutra. Mislio
je na stranca neimara koji je umro, i na sirotinju koja ce jesti
njegovu zaradu. Mislio je na daleku brdovitu i mracnu zemlju Bosnu
(oduvek mu je u pomisli na Bosnu bilo neceg mracnog!), koju ni sama
svetlost islama nije mogla nego samo delimicno da obasja, i u kojoj je
život, bez ikakve više uljudenosti i pitomosti, siromašan, štur, opor.
I koliko takvih pokrajina ima na ovom božjem svetu? Koliko divljih reka
bez mosta i gaza? Koliko mesta bez pitke vode, i džamija bez ukrasa i
lepote?

U mislima mu se otvarao svet, pun svakojakih potreba, nužde, i straha pod raznim oblicima.

Sunce je bleštalo po sitnoj zelenoj ceramidi na kiosku u vrtu.
Vezir obori pogled na mualimov natpis u stihovima, polako podiže ruku i
precrta dvaput ceo natpis. Zastade samo malo, pa onda precrta i prvi
deo pecata sa svojim imenom. Ostade samo deviza: U cutanju je
sigurnost. Stajao je neko vreme nad njom, a onda podiže ponovo ruku i
jednim snažnim potezom izbrisa i nju.

Tako ostade most bez imena i znaka.

On je, tamo u Bosni, blještao na suncu i sjao na mesecini, i
prebacivao preko sebe ljude i stoku. Malo - pomalo, išceznu posve, onaj
krug razrovane zemlje i razbacanih predmeta koji okružuju svaku novu
gradnju; svet raznese i voda otplavi polomljeno kolje i parcad skela i
preostalu gradu, a kiše sapraše tragove klesarskog rada. Ali predeo
nije mogao da se priljubi uz most, ni most uz predeo. Gledan sa strane,
njegov beo i smelo izvijen luk je izgledao uvek izdvojen i sam, i
iznenadivao putnika kao neobicna misao, zalutala i uhvacena u kršu i
divljini.

Onaj koji ovo prica, prvi je koji je došao na misao da mu ispita i
sazna postanak. To je bilo jednog vecera kad se vracao iz planine, i
umoran, seo pored kamenite ograde na mostu. Bili su vreli letnji dani,
ali prohladne noci. Kad se naslonio ledima na kamen, oseti da je još
topao od dnevne žege. Covek je bio znojan, a sa Drine je dolazio hladan
vetar; prijatan i cudan je bio dodir toplog klesanog kamena. Odmah se
sporazumeše. Tada je odlucio da mu napiše istoriju.
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Uto Nov 03, 2009 11:30 pm

Pinokio – Lektira Pinokio – Sadržaj Lektire Pinokio
Jednom davno, Džuzepe stari stolar napravio je drvenu lutku i nazvao
je Pinokio, i tada stari Džuzepe koji nije imao djece reče tužno svoju
najveću želju: “Volio bih da si ti pravi dječak”.
Te noći u Džuzepeovu radionicu je došla plava vila i rekla mu:
“Dobri Džuzepe, ti si mnoge ljude učino sretnima, zato zaslužuješ da se
tvoja želja ostvari!” Sa smiješkom na licu, dobra plava vila, svojim
čarobnim štapićem, nježno dodirnu lutku. “Mala drvena lutkice probudi
se, dajemi ti dar života!” i u tom trenutku mali Pinokio oživje a vila
mu reče: “Pinokio, ako si hrabar, iskren i nesebičan, jednog dana
postat ćes pravi dječak.”Tada se vila okrenu
prema Cvrčku. ” Mali Cvrčko” – reče ona – “dajem ti jako važan zadatak!
Ti treba da pomogneš Pinokiju u rasuđivanju dobra i zla.” Narednog dana
je Džuzepe sav ponosan poslao svog malog drvenog dječaka u školu.
“Cvrčak će ti pokazati put” – reče Džuzepe – “i budi siguran da ideš
pravo tamo!” Pinoki se spremio i krenuo, ali nikada nije stigao u školu.
Odvukao ga je jedan zli marioneta Zloćo, koji mu je obećao da će ga
učiniti slavnim. Te noći se Pinokio beskrajno zabavljao dok je plesao
na sceni sa ostalim drvenim lutkama – marionetama, ali nakon toga ga je
Zloćo zaključao u kavez da nemože pobjeći.
U tom trenutku se pojavila plava vila i pitala Pinokija zašto nije
otišao pravo u školu kako mu je njegov dobri Džuzepe rekao. Pinokio joj
je počeo lagati i pričati kako je bio kidnapovan. Dok je to pričao
njegov nos je rastao i rastao. što je više lagao, nos mu je postajao
sve veći. Kad je napokon rekao istinu, dobra vila ga je oslobodila i
rekla: “Ovog puta ću te osloboditi Pinokio, ali zapamti, ovo je zadnji
put da ti ja mogu pomoći. Zapamti, dječak koji ne želi biti dobar može
biti i od drveta.”
Narednog dana, srete Pinokio čovjeka koji je vozio kočiju sa dva
mala tužna magarenceta. “Dodji sa nama na Ostrvo Sreće” – reče kočijaš.
Kočija je bila puna dječaka koji su u isti glas vikali, pričali i
smijali se. To je Pinokiju izgledalo jako zabavno i on spreman za
avanture uskočio u kočiju. “Neee,
nemoj ići” – plakao je mali Cvrčak.
Na Ostrvu Sreće, Pinokio i svi dječaci su izletjeli iz kočije,
ganjali se i prejedali se slatkišima. Ali Pinokijeva sreća nije dugo
trajala. Iznenada su mu počele rasti magareće uši i rep!!! Bio je
preplašen i zajedno sa Cvrčkom je pobjegao sa Ostrva Sreće da bi spasao
svoju glavu. Ali kada su se vratili kući Džuzepea nije bilo tamo.
Pinokio je bio jako nervozan jer nije znao gdje je dobri Džuzepe mogao
otići…
Odjednom se pojavio golub sa malom porukicom. U poruci je pisalo da
je dobri Džuzepe otišao na more da tamo traži Pinokija i da ga je
progutao veliki kit. Pinokio je krenuo istog momenta da nađe to
čudovište i da spasi svog oca. I našao ga je, ali kit je i njega
progutao. U kitovom stomaku Džuzepe je bio presretan što vidi svoju
malu lutkicu ali njih dvojica nisu znali kako da se izvuku van?!
Tada se Pinokio dosjetio! Zapalili su vatru i na taj način dimom
natjerali strašnog kita da kihne. Kit je kihnuo i izbacio naše junake u
more. Obojica su bili iscrpljeni ali ipak živi. Trebalo se još samo
dokopati obale. Boreći se protiv velikih valova, Pinokio je uspio
pomoći svom ocu da se dokopaju obale
i sigurnosti.
Ali za Pinokia je to bilo previše. Potpuno iscrpljen ostao je ležati
s glavom u vodi! Tužni Džuzepe ga je nježno podigao i odnio kući.
Stavio ga je u svoj krevet i klečao pored njega: “Dragi moj Pinokio, ti
si rizikovao svoj život da bi spasao moj!” – rekao je jecajući.
Iznenada se ponovo pojavi plava vila.
Mahnuvši svojim štapićem iznad Pinokiove glave reče: “Sada si
dokazao da si hrabar, iskren i nesebičan. Zato ćeš danas postati pravi
dječak. Probudi se Pinokio!” Mali Cvrčak je bio presretan gledajući
kako njegov drveni prijatelj postaje pravi dječak. Njihove nevolje su
gotove i njegov zadatak je bio ispunjen. Na kraju se ispunila najveća
Džuzepeova želja da ima pravog sina!
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Uto Nov 03, 2009 11:31 pm

Lektire – Čitanje, Prepisivanje i Download.























Pikova dama...Aleksandar Sergejevič Puškin


Bilješke o piscu
Aleksandar Sergejevič Puškin je ruski pjesnik rođen
6. VI. 1799.godine u Moskvi, a umro je 10. II. 1837. godine u
Petrogradu.Potomak stare osiromašene plemićke porodice, u ranom
djetinstvuprepušten odgoju kmeta Nikite Kozlova i oslobođene kmetice
ArineRodionovne Jakovljeve, kojoj zahvaljuje svoje odlično
poznavanjeruskog narodnog stvaralaštva i jezika. Školovao se u
plemićkomučilištu u Carskom Selu, u kome je, zahvaljujući liberalnim
nastavnicima,vladao duh političkog slobodoumlja. U liceju je pripadao
progresivnomknjiževnom kružoku “Arzamas”. Od
1814. godine Puškinovi stihovi seštampaju i slava mladog pjesnika naglo
raste. Apstraktno plemićkointeligentno volterijanstvo sa svojim
skepticizmom prema religiji i carizmute oslobodilačke ideje izazvane
1812. godinom tvorile su duhovnu podlogusredine u kojoj je rastao. Na
Puškina je u tom smislu snažno djelovaoistaknuti mislilac P. J.
Čadajev. Iz liceja je izašao kao štovatelj Radiščevai Voltairea, kao
pjesnik slobode i protivnik autokratizma.Služio je nominalno u
ministarstvu vanjskih poslova.Kretao se u društvu progresivnih
intelektualaca (K. F. Riljejev,V. K. Kjuheljbeker, A. A. Deljvig, I.
Puščin). Godine 1819. stupio je uliterarni kružok “Zelena svjetiljka”.
Njegovi necenzurirani stihovi i političkiepigrami kruže u prijepisima.
Mjesec dana prije istupa dekabrista naSenatskom trgu piše mu njegov
vođa Riljejev: “U tebe su uperene očiRusije, tebe vole, tebi vjeruju, u
tebe se ugledaju. Budi pjesnik igrađanin.” Car Aleksandar kažnjava
mladog pjesnika progonstvom na jugRusije, koje je potrajalo od 1820. do
1824. godine. U besarabijskom graduKišinevu Puškin se zbližio s
aktivnim članovima “Južnog društva”Pesteljem, Orlovom i Rajevskim.
Revolucionarna previranja u Europiojačala su pjesnikovo buntovno
raspoloženje. U pjesmi Bodež (1821.)Puškin govori o careubojstvu, a u
poemi Gavrilijada istupa protiv religije.Puškin je 1824. godine
otpušten iz službe i prognan u zavičajno seloMihajlovsko, gdje je
proveo dvije godine. Na dan dekabrističkog ustanka1825. godine Puškin
je bio u Mihajlovskom i ta ga je okolnost spasila odkazne koja je
zadesila sudionike ustanka. Novi car Nikola I “oprašta”Puškinu 1826.
godine i dozvoljava mu povratak u Petrograd,ali ga stavlja pod stalni
nadzor policije i osobno cenzurira njegova djela.Teško podnoseći
reakciju koja se svalila na Rusiju poslije ugušenjadekabrističkog
ustanka, Puškin misli na bijeg u inozemstvo, što mu nepolazi za rukom.
Godine 1831. ženi se Natalijom Gončarovom.Otmjeni dvorski krug nije
trpio Puškina i osvećivao mu se intrigama iklevetama. Car ga želi
poniziti pa ga 1834. godine imenujekamerjunkerom, zvanjem uvredljivim
za pjesnika s obzirom nanjegov ugled i godine. Kojekakve udovice šalju
Puškinu anonimnapisma s aluzijama na odveć intimne veze njegove supruge
i cara.Strastveni pjesnik 1837. g. izaziva na dvoboj francuza
D’Anthesa,avanturistu i intriganta. U dvoboju Puškin biva smrtno ranjen
i umirenakon dvodnevnih muka. Književno formiranje Puškinovo poklapa se
svremenom kada u Rusiju prodiru demokratske ideje francuske
revolucije.Osamnaestogodišnji Puškin izražava mržnju prema samovlasti i
ističemisao da monarh ne caruje na temelju svoga podrijetla nego na
temeljuzakona svoje zemlje. Omladina uči napamet Puškinove stihove koji
suizražavali osnovne ideje dekabrista. Oko 1820. godine Puškin
počinjepisati svoje poeme (Ruslan i Ljudmila) u duhu usmenoga
stvaranja.Dok je boravio u progonstvu na jugu Rusije, Puškin je čitao
engleskogromantika Byrona. Priroda Krima i Kavkaza odrazuje se u
djelima iz togarazdoblja, kojima ujedno u ruskoj književnosti počinje
“romantizacijaprirode”. Napose su za ruski romantizam značajne poeme
Kavkaskizarobljenik; Braća razbojnici; Bahčisarajski vodoskok;
Cigani.Njegovo glavno djelo, roman u stihovima Jevgenij Onjegin, koji
je započeopisati na jugu 1823. godine, prožeto je skepsom, pesimizmom i
doneklepomodnim bajronovskim “svjetskim bolom”. Progonstvo u zabitnom
seocuMihajlovskom bilo je veoma plodonosno. Napisao je glavni dio
JevgenijaOnjegina, dovršio poemu Cigani, napisao dramolet Scena iz
Fausta,roman u stihovima Grof Nulin, zatim Pjesme o Stjenki
Razinu,nekoliko značajnih i originalnih rasprava o romantičkoj i
klasičnoj poezijite o basnama Krilkova. Njegova lirika iz tog razdoblja
dostiže vrhunac.Dvogodišnji prisilni boravak na selu ponukao ga je da
se pozabavi ruskomprošlošću i stvori povijesnu tragediju Boris Godunov,
u kojoj je postavioproblem odnosa između naroda i cara despota. Po
povratku u Petrograd,Puškin piše lirske pjesme (Arion, U dubini
sibirskih ruda…) te poemuPoltava. Dobrovoljno sudjelovanje u
rusko-turskom ratu urodilo jeputopisom Putovanje u Arzrum. U Boldinu je
1830. godine napisao svoje”male tragedije”: Škrti vitez; Mozart i
Salieri; Pir za vrijeme kuge;Kameni gost, zatim Pripovijesti Pokojnog
Ivana Petroviča Belkina,Bajke o Baldi, O ribaru i ribici, dovršio
Jevgenija Onjegina.Tridesetih godina stvara Brončanog konjanika,
genijalnu apoteozu PetraVelikoga. U Dubrovskom i Kapetonovoj kćeri
postavlja problem seljačkepobune i ozbiljno proučava povijest Pugačova.
Puškin je bio nadahnutivjesnik naprednih ideja svoje epohe. Marx je u
svojim političkim radovimao Rusiji citirao Onjegina, tu “enciklopediju
ruskoga života dvadesetihgodina” (V. G. Bjelinski). Puškin je bio
publicist, pisac kritičkih članaka oameričkoj i engleskoj demokraciji,
o eksploataciji radnika u engleskimtvornicama sukna, te ropstvu
američkih crnaca. U ruskoj književnostiPuškin je novator jezikom,
stilom i sadržajem. U Borisu Godunovuprekinuo je, nadahnut čitanjem
Sharespearea, s tradicijom pseudoklasičnedrame. Nedovršena drama
Rusalka uvodi bogati folklor u umjetnost.U lirskoj poeziji je
mnogostran: ljubav, intimni doživljaji, lirski zanosi,ljudske strasti,
odnos prema društvu, prijatelji i neprijatelji, slike prirode,starina i
suvremenost. Sve to odjekuje u Puškinovoj lirici.Na polju umjetničke
proze probio je put u realizam. Prije Gogolja, Dostojevskog i Čehova
dao je galeriju priprostih, jednostavnih, malih ljudi.U Puškinovim
stihovima i prozi ogledaju se nesrodne zemlje i udaljeneepohe: drevni
Istok, klasičan svijet, srednji vijek, narodi Europe, Rusija,epohe
Petra Velikoga i suvremeno rusko društvo. Prema Bjelinskom,njegova je
poezija “primila i ujedinila u sebi kao velika rijeka, sve
pritokeprethodne izvorne književnosti i vrativši ih svijetu u novom,
preobraženomobliku, odredila daljnji sjajan put ruske literature”.
Svojom visokorazvijenom svješću o pozivu pjesnika, svojim humanističkim
idejama inaprednim pogledima na svijet, a i kreativnim snagama rođenoga
genija,Puškin je izvanredna ličnost ne samo ruske nego i svjetske
književnosti.Još 1842. godine pojavio se u Vrazovu Kolu (II) prvi
prijevod novelePikova dama (objavljene u originalu 1834. godine). Otad
su ga u nasprevodile sve generacije od Vraza i Trnskog preko
Harambašića i Martićado Kombola, Krkleca i Cesarića.
[You must be registered and logged in to see this link.]


Kartali se jednom kod Narumova, konjičkoga oficira u gardi.Duga
zimska noć prolazila je neosjetno te su kartaši oko pet satiujutro
sjeli za stol večerati. Onaj tko je imao sreće u igri jeo je savelikim
apetitom, a ostali su rastreseno sjedili pred praznim tanjurima.U
prostoriji je bio muk i tišina sve do trenutka kad se donio
šampanjac.Tada svi započnu razglabati oko odigranih partija. Domaćina i
Surina jeuporno mučila misao zašto mladi inžinjer Herman nikad nije
došao uiskušenje uzeti karte u ruke i zaigrati zajedno s njima budući
da je čak ipo pet sati znao sjediti uz kartaški stol i pratiti njihovu
igru.Herman je udovoljio njihovoj znatiželji i odgovorio da ga igra
jako zanima,ali da ne može žrtvovati ono što mu je prijeko potrebno
zbog nade dastekne suvišno. Domaćin i Surin su to među sobom
prokomentiraliriječima da je Herman nijemac koji sve radi s
računom.Tako razgovarajući Tomski je spomenuo svoju osamdesetogodišnju
bakicuAnu Fedotovnu. Naime grofica Ana Fedotovna je nekad putovala u
Pariz itamo je bila vrlo zapažena. U to doba gospođe su igrale
faraona.Jedanput je grofica igrajući s Orleanskim vojvodom izgubila
veliku svotu iostala vojvodi dužna. Po povratku kući sve je ispričala
djedu i naredila muda isplati dug vojvodi. Čuvši što grofica želi djed
se jako razljuti i odbijeisplatiti svotu. Ne znajući što da radi
grofica pozove grofa Saint-Germainakoji je bio vrlo ugodan čovjek.
Stari čovjek je odmah došao i zatekao je uvelikoj muci. Ona mu ispriča
sve što se dogodilo, i kaže mu za muževusurovost tražeći od grofa
Saint-Germaina pomoć. Grof bakici povjeri jednutajnu za koju bi mnogi
kartaši dobro platili. Istu večer bakica se pojavila uVersaillesu na
igri karata kod kraljice. Banku je držao vojvoda Orleanski.Bakica mu se
nekako ispričala što mu nije donjela novac i započne igratiprotiv
njega. Odabrala je tri karte i stavila ih jednu za drugom.Sve tri karte
su joj donijele dobitak i bakica povrati sve do posljednjepare. Bakica
baš i nije trpjela ispade mladih ljudi, ali joj se smilio jedanmladić
po imenu Čaplicki koji je također zapao u dug kao i ona.Bakica mu je
pomogla da povrati dug rekavši mu one tri karte.I tako je Tomski
prekinuo priču o bakici budući da je bilo vrijeme zaspavanje. Došavši
kući Herman je počeo smišljati plan kako da od bakicesazna tajnu triju
karata. Ubrzo je smislio plan. Bakica je imala tri djevojkekoje su se
bavile oko nje. Jedna od djevojaka je bila Lizaveta Ivanovnakoju je
Herman stalno promatrao s ulice. Dakako i ona je njega
zapazilapogledavajući kroz prozor. Jednom kad je bakica išla u šetnju
povela jesa sobom Lizavetu. Kada je Lizaveta ulazila u kola Herman joj
je u prolazudobacio pisamce, koje je ona vrlo vješto sakrila u rukavicu
da ga nitko nevidi. Tako je započela veza između Lizavete i Hermana.U
početku je Lizaveta odbijala pisma vraćajući ih, ali ih je
naposljetkuipak vrlo rado čitala. Lizaveta i Herman su se nasamo
vidjeli na plesu kodjednog poslanika na kojem je bila i grofica.
Lizaveta je poručila Hermanuda će na plesu ostati do dva sata, a da će
se nakon toga posluga razići.Lizaveta mu je rekla da se prikrade u pola
dvanaest u njezinu sobicu.Herman je bio toliko uznemiren da je već u
jedanaest sati bio pred kućomgrofice. Kad se navršilo pola dvanaest,
Herman je ušao u kuću ali nijeotišao u Lizavetinu sobu, već je otišao u
kabinet iz kojeg je promatraostaru groficu kako sjedi kraj prozora.
Grofica je bila u spavaćici koja jojje po izgledu puno bolje odgovarala
s obzirom na godine.Odjedanput se Herman odluči otići do stare grofice
i zamoliti je za jednudobrotu. Herman se nije ustručavao i odmah je
groficu uljudno pitao zatajnu triju karata. Nakon što mu grofica nije
odgovorila čak niti jednomriječju, Herman se naljuti i izvadi pištolj
te započne prijetiti grofici.Grofica podigne ruke da bi se tobože
zaštitila od metka, ali u tom trenutkuona ostade nepomično sjediti u
naslonjaču. Tada je Herman shvatio da jegrofica mrtva. U to vrijeme je
je Lizaveta sjedila u svojoj sobi i razmišljalao riječima Tomskog koji
joj je za vrijeme plesa rekao da Herman nosi bartri zločina na duši. U
taj trenutak vrata sobe se otvoriše i na vratima sepojavi Herman.
Lizaveta se užasno prestrašila, a pogotovo nakon togakad joj je Herman
ispričao što se dogodilo s starom groficom.Lizaveta je shvatila da
Herman nije željan ljubavi već je samo željannovca. No usprkos tome
Lizaveta mu je pokazala tajni izlaz iz kućekako ga čuvar na ulazu ne bi
opazio. Vraćajući se kući Hermanu se stalnomotala po glavi smrt
grofice. Osjetivši grižnju savjesti Herman je odlučiootići grofici na
sprovod. Na sprovodu se duboko poklonio staroj grofici i ujednom
trenutku mu se učinilo da je grofica nakratko otvorila jedno
oko.Naravno on je to shvatio kao priviđenje. Te večeri legao je u
krevet,ali dugo u noć nije mogao zaspati. U jednom trenutku je začuo
korake ususjednoj sobi. U prvi tren je pomislio da je to njegov posilni
koji se vraćaiz noćne šetnje. Ali koraci su bili drukčiji, nekako
nepoznati. Tada su seotvorila vrata njegove sobe i u sobu je ušla stara
žena u bijeloj spavaćici.Herman je u prvi tren pomislio da je to
njegova stara dadilja, ali boljepogledavši imao je što i vidjeti. U
sobu je ušla stara grofica govoreći muda dolazi protiv svoje volje, ali
da joj je naređeno da dođe. Pristala je rećitajnu triju karata govoreći
ove riječi: “Trojka, sedmica i kec dobivat će tijedno za drugim, ali
dvadeset i četiri sata smiješ igrati samo jednu kartu,a poslije za
čitava svoga života ne smiješ više igrati! Praštam ti svojusmrt, ako se
oženiš mojom pitomicom Lizavetom Ivanovnom…Poslije ovih riječi grofica
je izašla iz sobe i ubrzo nestala, a Hermanu nijebilo jasno što se
dogodilo. Idućeg dana Herman se već spremio i otišaookušati sreću na
kartama kod Čekalinskog. Herman je na svoju kartustavio svotu od
četrdeset i sedam tisuća. Svi sudionici su zapanjenopogledali jer dotad
nitko nije stavio toliku svotu novaca odjedanput.Ubrzo Čekalinski počne
dijeliti karte. Desno pade devetka, a lijevo trojka.Dobiva – vikne
Herman i pokaže svoju kartu. Idućeg dana Herman jeponovno okušao sreću
stavivši kao ulog sve što je dan prije zaradio.Čekalinski je počeo
dijeliti karte. Herman je ponovo dobio i nakon togase pokupio kući. I
treći dan je pošao kartati, misleći da i ovaj put sigurnodobiva. Uložio
je sav novac što je do tada zaradio. Čekalinski je podijeliokarte.
Desno je pala dama, a lijevo kec. Herman se poveseli i vikne:”Kec
dobiva!” pokazujući svoju kartu. Pokazavši kartu imao je što i
vidjeti.Umjesto keca u ruci je držao Pikovu damu!
Analiza likova Pikova Dama


Herman
Bio je sin nijemca, pretopljenoga u Rusa, koji mu je ostavio neštomalo
novca. Kako je bio tvrdo uvjeren da mu je potrebno da pojača
svojunezavisnost, Herman nije trošio čak ni kamate od nasljeđa, nego je
živiosamo od plaće lišavajući se i najmanje raskoši. Bio je, uostalom,
čovjekzakopčan i častoljubiv, pa su njegovi prijatelji rijetko imali
prilike da damu se rugaju zbog pretjerane štedljivosti. Bio je čovjek
jakih strasti ibujne mašte, ali ga je čvrstina karaktera spašavala od
svakidašnjihzabluda mladosti. Tako, naprimjer, iako je bio od prirode
strastven kartaš,nikada nije uzimao karte u ruke, jer je proračunao da
mu njegovo stanjene dopušta da žrtvuje ono što mu je prijeko potrebno
zbog nade da ćedobiti suvišno, a međutim po cijele noći presjedio bi za
kartaškim stolomi sav u groznici pratio različite obrate u igri.Herman
je čovjek promjenjivog karaktera što se očituje iz onoga štoje učinio
nakon što je saznao tajnu triju karata. Nakon toga se sasvimpromijenio
i u njemu se pojavila pohlepa za novcem. Lizavetu uopće nijevolio. Sva
ta “lažna” ljubav bila je iz interesa da bi se došlo do grofice kojazna
tajnu triju karata.
Lizaveta
Jedna od triju djevojaka koje su pomagale i brinule se za staru
groficu.Ona jedina zna kako je teško biti sluga zahtjevnoj grofici i
kako je teškoživjeti u kući koja pripada nekom drugom. Lizaveta je
jadnica koja je krivaza sve što se staroj grofici ne sviđa. Često je
vrijeđana od strane groficebudući da su grofice vrlo zahtjevne žene.
Što se tiče ljubavi s Hermanomona je mislila kako je Herman istinski
voli i kako je Herman jakozaljubljen u nju. Naposljetku biva veoma
razočarana vidjevši da jeHermanova ljubav iz interesa. Na kraju
pripovijetke Lizaveta ipakpronalazi sreću udajom za jednoga veoma
dragoga mladića koji imaveliko imanje i uz to je sin bivšeg upravitelja
stare grofice.
Dojam o djelu Pikova Dama


Djelo mi se veoma svidjelo upravo radi toga što govori o tomekako
čovjek, ako mu se ukaže prilika, može vrlo lako promijenitii sebe i
svoj način ponašanja. Bolje rečeno čovjek vrlo lako mijenjasvoju
ličnost i svoj karakter ako mu se ukaže prilika za novcem ili
nekimdrugim vrijednostima. U ovom djelu lijepo je opisano kako se
Hermanovaličnost iz jednog štedljivog čovjeka pretvara u jednog vrlo
pohlepnogčovjeka kojem osim novca na svijetu ništa drugo nije važno.
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Sre Nov 04, 2009 10:37 pm

DANILO KIŠ " RANI JADI "

RANI JADI

-Analiza:
Knjiga novela Rani jadi govori o ranom piscevom djetnjstvu, koje
je proveo u Madjarskoj. Ova knjiga novela objedinjena je glavnim junakom i
jednim narativnim subjektom koji kazuje pricu. Zato ova knjiga ima i neke
osobine romana.
-Sadrzina:
Sadrzinu ove knjige cini kazivanje o teskom djetinjstvu Andreasa
Sama. Vrijeme je ratno,nesigurno, a iz tog vremena povremeno sjecanjem zalazi u
neposrednu proslost, a mastom u buducnost, zeljenu ali jos nejasnu. Zivot tece u
seoskoj sredini, medju obicnim i jednostavnim ljudima. Promicu pojedinci koji su
u junakovom djetinjstvu bili vezani za njegovu sudbinu i uticali na neke
dogadjaje: Anton Financ, gospodin Fuks, gospodja Rigo, gospodin Molnar. Kao sto
je sjecanje prozracno i maglovito, tako su i ove licnosti ostale skice i
siluete, slucajni prolaznici kroz zivot Andreasa Sama. Prica o djetinjstvu je
sklopljena iz niza malih dogadjaja, sitnih i svakodnevnih, koji su ostavili
tragove na djecakov zivot i zivot njegove porodice. Svijet djetinjstva prikazan
je kroz sjecanje, prelomljen kroz prizmu djecijeg vidjenja. U sjecanju
dominiraju siromastvo, nesigurnost i bijeda kao stalni pratioci djetinjstva. U
mnogim pricama nalazimo iskaze koji odrazavaju svijest o bijednom zivotu i ranim
jadima, da bi negdje pri kraju price sav jad bio izrazen jednom
recenicom:...''Ulazimo u voz sa svojim smjesnim,prtljagom, vucemo za sobom cergu
svog lutalastva, zalosnu prciju mog djetinjstva''...
-Motiv kestenova i simbol prolaznosti:
Motiv kestenova ponavlja se u prici Ulica divljih kestenova,
cijela prica je potraga, poslije mnogo godina za ulicom divljih kestenova, koja
je ziva u sjecanju Andreasa Sama ali je nema u stvarnosti kao sto nema ni
divljih kestenova, ni kuce u Belmovoj ulici sedam u kojoj je Andreasova porodica
zivjela. Ulica ,kuca, predmeti u kuci sve je to mogucnost da se u sjecanje vrate
neki trenutci iz djetinjstva. Medjutim nestalo je sve ono sto je mogo da ozivi
sjecanje. Ipak, uspomene su sacuvane, one se mogu osvjeziti i ozivjeti vrjeme i
ljude iz proslosti.
-Jednostavno kazivanje:
Teme su svakodnevne, zivotne, svacije. Dogadjaji su obicni bez
naglasenog dramskog naboja. Birani su onako kako ih sjecanje vraca u sadasnjost,
bez cvrsce povezanosti. I naracija i struktura, potpuno subu skladu sa junakovim
uvjerenjem da je zivot prica i da je prica zivot. Zivot je sazidan od malih
prica, malih dozivljaja, pa opis toga zivota nije nista drugo nego niz prica.
Prica je zivot jer govori o njemu onakvom kakav jest i lijepom i ruznom i
veselom i tuznom.
-Naracija:
Upotreba treceg lica za kazivanje o sopstvenom zivotu otkriva
junakov odnos prema djetijstvu u kojem je bilo vise ruznih nego lijepih dana,
vise patnje nego srece i radosti. Kao da ova kazivanja izazivaju mucna sjecanja,
pa je kazivanje u trecem licu jednostavnije i lakse, kao da se ovim oblikom
narator brani od dogadjaja koji opisuje. Trece lice omogucava distancu, mirnocu
i objektivnost kazivanja.
-Biografski elemementi:
U prici Eolska harfa, koje ima epilosko mjesto i funkciju
najvise je dato prostora djecakovom dozivljaju elektricne bandere kao ogromne
eolske harfe sa koje se moze prepoznati zvuk vremena, proslog i buduceg. Iz
zvuka vremena saznata je buducnost Andreasa Sama.
-Andreas Sam:
Andreas Sam je senzibilna licnost, osjetljiv na spoljasnje
utiske prijemciv za sve sto je lijepo- cvijece, boje, mirisi, zvuci, njegova
masta je ziva i nemirna; sposoban je da oko sebe zapaza naoko nevazne detalje,
da u sitnicama sagledava sustine i ljepote. Iz te sposobnosti proistekla je
ljubav prema prirodi u kojo ce zapazati sume, drvece,
travke,cvijece,mirise,zvukove. Ali ce zapazati i ono sto je ruzno i sto je
proisteklo iz covjekovog nemarnog odnosa prema
prirodi.


Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Sub Nov 28, 2009 9:46 am

BIOGRAFIJA
PETAR KOCIC rođen je jednog junskog dana 1877.godine,godinu dana uoči
Berlinskog kongresa koji je Bosnu i Hercegovinu dao na upravu Austriji
na trideset godina.Rodio se na Zmijanju,selo Stričići, u Bosanskoj
krajini,u brvnari bez prozora,u onom herojskom kraju koji nikad nije
bio pod kmetstvom.Petra je prvi čovjek u svom rodu koji je sišao sa
planina i otisnuo se u svijet.
Bilo mu je dve godine kad je izgubio
majku,njegov otac,sveštenik Jovan,iz duboke žalosti za ženom,napustio
je kuću i dijecu i otišao u manastir Gomionicu i postao monah Gerasim.

Iz
baba-Vidine škole kraj ovaca i goveda krenuo je Kočić po očevoj želji u
manastir Gomionicu da uči čitati i pisati kod polupismenuh,bistrih i
rodoljubivih kaluđera.U manastiru je završio dva razreda osnovne
škole(više ih tamo nije ni bilo).Ostala dva učio je u Banjaluci.Po
završetku osnove škole 1891.godine Kočić je po očevoj želji krenuo u
Gimnaziju u Sarajevo.Otac je sanjao o tome da mu stariji sin postane
sveštenik i da time nastavi porodičnu tradiciju,ali Kočićeva priroda
borca nagoveštavala je da se očevi snovi neće ispuniti.



Posle
sudara sa školskim vlastima Kočić je 1895.godine prešao u Beograd.Tamo
je iste godine završio četvrti razred Gimnazije i upisao se u
peti.Gimnaziju je zavšrio u junu 1899.godine i otišao u Beč da studira
slavistiku kod čuvenog profesora Jagića.U Beču Kočić ulazi u krug
studenata Bosanaca i počinje da se bavi literaturom i nacionalnom
borbom.U kružoku Pavla Lagarića napisao je Kočić svoje prve radove.
Prva
zbirka njegovih pripoveaka pod naslovom "S planiine i ispod planine"
pojavila se u Sremskim Karlovcima 1902.godine.Ovom zbirkom u srpsku
književnost ušao je pisac "od talenta,od stvarnog i originalnog
talenta".Dve godine kasnije pojavljuje se druga zbirka koju Kočić
posvećuje "uspomeni genija Đure Jakšića",najznačajnija novina ove
zbirke je poznata satirična aktovka "Jazavac pred sudom".

Kočić
je u junu 1904. godine apsolvirao filozofiju i zatražio službu od
srpskog ministarstva prosvete.Postavljen je za profesora srpskog jezika
i književnosti u učiteljskoj školi u skoplju.Privlačila su ga stara
ognjišta srpske slave i veličine.Ubrzo je došao u sukob s onima koji su
ugnjetavali nezaštićene u novoj sredini i u kasnu jesen 1905.godine
napušta Skoplje i odlazi u Sarajevo.

U Sarajevo je stigao kao
poznat književnik i publicist.U svojoj Bosni razvija široku političku i
kulturnu aktivnost zbog koje su ga okupacione vlasti gonile.Tako je bio
protjeran iz Sarajeva.Ali Kočić ne miruje.Odlazi u Banjaluku i u svojoj
Krajini pokreće list "Otadžbina" sa namjerom da oko sebe okupi sve
nacionalno svjesne borce.Ipak policija ga nije ostavljala na miru.Od
oktobra 1907. do 1909. Kočić s manjim prekidima tamnuje po raznim
austrijskim robijašnicama.

Po izlasku sa robije veliki pjesnik
Bosanske Krajine opet se vraća litaraturi.Početkom 1910.godine
obavljuje u Zagrebu zbirku pripovjedaka pod naslovom "Jauci sa
Zmijanja",a već iduće godine i svoju homorističko-satiričnu propovjetku
Sudanija.Krajem 1912.godine počeo je da osjeća brzo napredovanje
progresivne paralize.

Borba za oslobođenje i ujedinjenje
otpočinje upravo one godine kad je pisac osjetio da je teško
bolestan.Morao je da se leči onda kad je trebalo da se bori .Pred sam
početak prvog svjetskog rata 1914.godine Kočićevi prelaze u Beograd i
Petra smještaju u duševnu bolnicu.I nestao je tiho,nečujno,u
praskozorje jednog avgustovskog dana 1916.godine u porobljenom
Beogradu.Nekako pred smrt on je sa uzdahom rekao:"U ropstvu se rodih,u
ropstvu živjeh,u ropstvu vajme i umrijeh."Prijatelji su ga ujutru našli
u mrtvačnici.

Često se govorilo da je Kočić Borac bacio u sjenu
Kočića Pjesnika.Ne treba pjesnika i borca suprostavljati jednog
drugom;da nije bilo jednoga ne bi bilo ni drugoga.Kočić je počeo da
piše iz potrebe da se bori i sve svoje osobine kao čovjeka i borca sa
strašću je preliovao u svoje ličnosti.njih je dosta:duhoviti,prevejani
i kompleksni David Štrbac,šaljivi,hvalisavi i tragični Simeun
Đak,surovi i mračni mrčajski proto,zaneseni Relja Knežević,...

Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Sub Nov 28, 2009 9:47 am

JAZAVAC PRED SUDOM

Čista,svijetla sudnica.Po
zidovima vise slike velikih ličnosti.Na desnoj strani od vrata kraj
prozora,sto,na lijevoj takođe sto.Na stolovima protokoli i nekakve
debele knjižurine.

David(malen,nizak,suva kao grana,lagan kao
perce.Lijeva mu je noga malo kraća od desne,te se gega kad ide.Oči su
mu svijetle i prelijevaju se kao u mačke iz mraka.Sav sijed,preko
pedeset godina.mijenja glas.Umije zaplakati kao malo dijete,zalajati
kao pašče,a zakukurikati kao pijetao.Često puta udari zgodno rukama o
bedra kao pijetao krilima i zakukuriječe,te prevari pijetlove,a se
prije vremena raskukurječu po selu.Zato ga ruže pomlađe žene.Pretvara
se i da je stidljiv.Ne vjerujte mu.Ulazi u sudnicu krsti se i drži
jazavca svezana u vreći.U Jazavca samo njuška viri iz vreće)...

Djelo "Jazavac pred sudoma nastalo je 1904. godine.

David
Štrbac je lik koji nosi najviše osobina bosanskog seljaka,od
buntovnosti i prevejanosti do ulagivanja i lukavstva.Surovost života
učinila je da se njegova raspoloženja prelivaju jedna u druga,da se
mijenjaju najčešće svjesno,a katkad i nesvjesno,ali uvijek s određenim
ciljem:ismejati predstavnike austrougarske okupatorke vlasti i izliti
na njegovu glavu sav žuč i sav jed.Zato on nije sam predstavnik seljaka
iz Stričića,on simbolizuje sve seljake u pokorenoj bosni koji zasigurno
jesu manje obrazovani od okupatora,ali su veći kao ljudi i imaju
čojstva više no stotinu okupatora.

Kočić je u Davida Štrbca
ugradio u svoju jednu osobinu-svijest da se pred sudom ne govori samo u
svoje ime,već u ime čitavog bosanskog seljaštva i da pred sobom nema
samo dva sitna činovnika okupatorskog režima već čitav režim,i više od
toga-državu koja iza njega stoji ,i još više -ropstvo uopšte.Ova
svijest je Davida postavila daleko iznad običnih svakodnevnih seljačkih
nevolja:nerodice,suše,poplave,postavila ga je u centar opšteseljačkih
briga,patnji,njihovih bolova i njihove nesreće.David svojom
riječi,grimasom i gestom podvrgava podsmijehu čitavu okupatorsku vlast.

U
Davidovom stavu prema životu i njegovim postupcima ogledaju se osobine
jednog naroda koji se vijekovima razvijao pod pritiskom ropstva.Ako
čovjek nije u mogućnosti da se bori protiv jačeg fizičkom sbagom,onda
će učiniti sve da se bori nadmudrivanjem.

Kočić u kratkim i
ritkim rečenicama Davida Štrpca prikazuje ukletost sudbine bosanskog
seljaka.Za šumu kaže:"Za turskog suda svačija,ničija šuma,a danas
:carska šuma".A njivica koju jazavac pljačka nije "ni Davidova,ni
carska,ni spahijska".U gradaciji koja ubrzano ide ka svome paroksizmu
David nabraja čega ga je sve oslobodio "slavni sud"."Oslobodio" ga je
svinjčeta,koze i krave.I najzad ona sa bolom kaže da ga je sud
"oslobodio" sina,kojega su uzeli u vojsku i odveli u Grac gdje je za
godinu dana umro.Vrhunac bola,dostojanstva i ponosa predstavljaju ove
njegove riječi:"Lani oko časni veriga donese mi knez crnu knjigu i tri
vorinta.Davide ,umro ti je sin pa ti carstvo šalje tri vorinta.To ti e
nagrada.O dobre carevine,krst joj ljubim!-lijepo ja jauknu' od
radosti,a žena i djeca zaplakoše.Brate kneže vrati ta tri vorinta
carevini .Pravo će biti i bogu i ljudima da carevina uzme sebi ko, reć'
ćemo,kasti,neku nagradu,jer je ona mene od napasti oslobodila."Ova
velika tagika ,tek obložena providnom skramom humora,peče nagoni suze
na oči,budi bijes u srcu i angažuje čitaoca u visoko moralnom
smislu.David Štrbac je koncipiran tako da bude grč bijesa i bunta
protiv okupacije.
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Sub Nov 28, 2009 9:47 am

DAVID ŠTRBAC

Junak satirične aktovke Jazavac
pred sudom David Štrbac je lik koji nosi najviše osobina bosanskog
seljaka,od buntovnosti i prevejanosti do ulagivanja i
lukavstva.Surovost života učinila je da se njegova raspoloženja
prelivaju jedna u druga,da se mijenjaju najčešće svjesno,a katkad i
nesvjesno,ali uvijek s određenim ciljem:ismejati predstavnike
austrougarske okupatorke vlasti i izliti na njegovu glavu sav žuč i sav
jed.

Kočić je u Davida Štrbca ugradio u svoju jednu
osobinu-svijest da se pred sudom ne govori samo u svoje ime,već u ime
čitavog bosanskog seljaštva i da pred sobom nema samo dva sitna
činovnika okupatorskog režima već čitav režim,i više od toga-državu
koja iza njega stoji ,i još više -ropstvo uopšte.Ova svijest je Davida
postavila daleko iznad običnih svakodnevnih seljačkih
nevolja:nerodice,suše,poplave,postavila ga je u centar opšteseljačkih
briga,patnji,njihovih bolova i njihove nesreće.David svojom
riječi,grimasom i gestom podvrgava podsmijehu čitavu okupatorsku vlast.

U
Davidovom stavu prema životu i njegovim postupcima ogledaju se osobine
jednog naroda koji se vijekovima razvijao pod pritiskom ropstva.Ako
čovjek nije u mogućnosti da se bori protiv jačeg fizičkom sbagom,onda
će učiniti sve da se bori nadmudrivanjem.

Kočić u kratkim i
ritkim rečenicama Davida Štrpca prikazuje ukletost sudbine bosanskog
seljaka.Za šumu kaže:"Za turskog suda svačija,ničija šuma,a danas
:carska šuma".A njivica koju jazavac pljačka nije "ni Davidova,ni
carska,ni spahijska".U gradaciji koja ubrzano ide ka svome paroksizmu
David nabraja čega ga je sve oslobodio "slavni sud"."Oslobodio" ga je
svinjčeta,koze i krave.I najzad ona sa bolom kaže da ga je sud
"oslobodio" sina,kojega su uzeli u vojsku i odveli u Grac gdje je za
godinu dana umro.Vrhunac bola,dostojanstva i ponosa predstavljaju ove
njegove riječi:"Lani oko časni veriga donese mi knez crnu knjigu i tri
vorinta.Davide ,umro ti je sin pa ti carstvo šalje tri vorinta.To ti e
nagrada.O dobre carevine,krst joj ljubim!-lijepo ja jauknu' od
radosti,a žena i djeca zaplakoše.Brate kneže vrati ta tri vorinta
carevini .Pravo će biti i bogu i ljudima da carevina uzme sebi ko, reć'
ćemo,kasti,neku nagradu,jer je ona mene od napasti oslobodila."Ova
velika tagika ,tek obložena providnom skramom humora,peče nagoni suze
na oči,budi bijes u srcu i angažuje čitaoca u visoko moralnom
smislu.David Štrbac je koncipiran tako da bude grč bijesa i bunta
protiv okupacije.

David je o čitavom svom životu govorio pred
sudom i pred njim bio čas stidljiv,čas surov,čas molećiv i miran kao
jagnje,ali uvijek spreman da neprijatelja napadne sa njegove nasjabije
strane.
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Sub Nov 28, 2009 9:49 am

Dobrica cosic-KORENI


KORENI

Koreni Dobrice Cosica su tematsi
slojevit roman,moderan i po tematici koju obradjuje i po umjetnickoj
metodologiji kojom je gradjen .Tematski slojevi romana celovito
predstavljaju srpsko selo u njegovom sporom preobrazavanju tokom 19
veka. U mnostvu motiva i tema osobito se istice sledece : tradicionalno
slobodarstvo srpskog seljastva,izrazeno u otvorenoj borbi protiv domace
despotije i apsolutizma; radikalizam kao idejno-politicko uporiste
borbenog seljastva; odrzavanje kultova srpske srpske nacionalne
mitologije konstituisane jos u davna vremena i sublimisane kroz etiku
narodne epike;problem preranog gasenja porodicnih stabala;
patrijarhalna despotija kao kult; evropeizacija srpskog intelektualca;
raslojavanje srpskog sela; materinski nagon;psihologija suvisnog
covjeka;problem identifikacije licnosti, itd. Devetnaesti vek u zivotu
knezevine srbije omedjen je na pocetku ustanickom osvetom pobunjenika
nad Osmanlijama ,a na kraju tiranijom sopstvene drzavne vlasti nad
nezadovoljnim seljastvom.Cosic je pokazao kako svaka generacija
,gradeci sopstveni zivot ,placa velike dugove onome sto nasedjuje od
predaka. Cosic je prikazao tri generacije iz zivota srpskog drustva:
jednu cine Karadjordjevi ustanci koji se kao ljudi ostvaruju u borbi
protiv turaka i stvaranju sopstvenih poseda .Druga generacija se
socijalno raslojava i u tom se raslojavanju markantnije izticu bogatiji
posednici ,jedne ,i njihove sluge ,s druge strane .Trecu generaciju
cine oni koji nastoje da u osvit 20. veka ,pokrenu srpsko drustvo iz
mrtvila i apatije kao posledice politicke obezpravljenosti i
despotije.Prvu generaciju predstavljaju Luka Dosljak ,njegova otresitya
supruga Kata, njen prvi muz Vasilije ,roditelji neobicnog starca Nikole
i roditelji Steve Cadjevica . U drugoj generaciji isticu se Acim Katic
,Steva Cadjevic , profesor Andra ,starac Nikola ... Predstavnici trece
generacije su Acimovi sinovi Vukasin i Djordje ,DJordjeva supruka
Simka, Njihov sluga Tola Dacic .Da bi umetnicki realizovo ovako slozenu
drustvenu, socijalnu, eticku, psiholosku problematiku ,Cosic je
zamislio desetak ljudskih karaktera koji cjelovito oslikavaju srpsko
drustvo 19.veka .
Pitanja :

1. Tragika porodice i tragika naroda

2. Acim Katic kao seljacki vodja

3. Djordje i Vukasin - nasljednici ili izdajnici

4. Simka-zena i majka

5. Rodjenje Adama - novi pocetak ili kraj

Odgovori :

1.
Koreni su ogledalo sa dva lica ; u jednom se oslikava Srbija 20. veka
izjedena unutrasnjim previranjima ,neslogom naroda i pohlepom
politicara .Drugo lice ogledala zadire u psihologiju jedne porodice
kojoj uprkos materijalnom bogatstvu i prestizu prijeti raspad i gazenje
loze.

2. Acim Katic,seljacki sin,gazda,domacin i radikalski
prvak istice se u jednom planu kao vodja naroda ,domisljat i sposoban
,sa jasnim politickim ciljevima izgradjeni na tradiciji i jako
tradicionalnom osjecaju .S druge strane ,on je skrhan saznanjem da
nemoze da se uhvati u kopstac sa problemima koje donosi novo vreme ali
i sa porodicnim problemima ,te prezivljava niz poraza koje to jos vise
oslabljuju.

3. Djordje i Vukasin su dva lika koje veze
zajednicko porjeklo ali ih mnogo vise razdvaja .Vukasin predstavlja
izdanak novog bremena novog doba i misli. Francuski djak se vraca u
Srbiju koja jos nije uspjela da se oslobodi turskog jarma i nasledja
koja posce pod teretom neprosvecenosti i siromastva.On stremi ka
evropskom duhu ali se istovremeno budi Vukasin zadojen tradicionalnim i
seljackim, sto dovodi do unutrasnje borbe ,mucenje i
preispitivanja.Djordje je svojim poslovnim uspjesima ,trgovinom i
bogatstvo osigurao mjesto u drustvu ,ali ono je poput njegoivog
polozaja u porodici na klimavim nogama , jer on nije u mogucnosti da
ispuni osnovni zadatak-da obezbjedi sebi potomka i nastavi lozu
Katica.Pritisnut sa jedne strane ocevom naklonoscu prema Vukasinu a s
druge sopstvenim nedostatcima ,sto ga jos vise unizava u sopstvenim
ocima ,iako je mocnik i gazda u ocima drugih .I Vukasin i Djordje su
izdanici Acima Katica ali ne udovoljavaju negovim zeljama : prvi se
priklanja ocevim politickim protivnicima a drugi je zigosan jalovoscu .

4.
Simka je lik okarakterisan ljepotom snagom i zdravljem sto jos vise
istice Djordjevu jalovost. Ona je u potpunosti svjesna svog porjekla i
svog polozaja u kuci Katica u koju je usla iz siromasne nadnicarske
porodice.Iako je to protiv na njenoj prirodi ona se predaje Toli Dacicu
da bi ocuvala sebe i porodicu .

5. Prodjenje Adama ponistava sve
sto je bilo prije trulo i lose u porodici - Simka se oslobadja mora i
nesanica ,Acim mu posvecuje ostatak zivota a Djordje dobija toliko
zeljenog nasljednika .Adam je simbol prelaska iz starog vremena u novo
, i sto se tice porodice i Srbije s pocetka 20. vijeka.
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Sub Nov 28, 2009 10:05 am

Kuda nas vode nasi koreni ?

Svaki covjek ima
porjeklo koje na neki nacin odredjuje njegovu sudbinu ili bar dobar dio
nje.Kod nas na Balkanu ta uloga porjekla je istaknuta kao nigdje
drugdje u svijetu .Kakvo ti je prezime ,odakle dolazis ,ko su ti bili
djedovi cesto moze da bude vaznije od onoga sta si ti ustvari.Covjek
bez korjena je - nula bez proslosti i buducnosti .Neminovno se ,dakle ,
postavlja pitanje kakvi su to nasi toliko vazni korjeni koji nas kao
aveti iz proslosti progone na nasem putu buducnosti .Ono sto se moze
reci da su ti korjeni generacijama iznicali iz krvavog tla .Stalni
ratovi ,bune i ustanci ,tlacenja od strane turskih osvajaca kroz
istoriju odnosila su nase (srpske) najbolje glave i najhrabrije duse
.Kada sumiramo Srpskog naroda mi mozemo samo zbunjeni da stanemo i
upitamo se : kuda dalje ? Cemu nas uci nasa istorija i sta zahtjeva od
nas ?da li je to nemilosrdna osveta zbog ogromne nepravde i zla koje su
vjekovima okomljavale na nase pretke ? Trebamo skupiti horde ubice i
krvoloka i zbrisati sa lica zemlje sve nase neprijatelje ili da i dalje
budemo mirne ovce koje cekaju klanje.
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Sre Dec 16, 2009 9:32 am

BIOGRAFIJA

Balzak je rođen 1799.godine u Turu,
Francuska. Kao ličnost i kao pisac formira se u prvoj polovini 19.
vijeka, koju obilježavaju snažan uspon buržoazije i njene filozofije
života i sila novca kao osnovna pokretačka snaga svega djelovanja i
stila življenja. Kada je završio studij prava, trebalo je, po želji
roditelja, da bude bilježnik jer je taj poziv obezbjeđivao društveni
ugled i udoban život. Balzaku se taj poziv nije dopao, čak mu je bio
odvratan. Htio je, o tome je maštao kao dječak, da bude pisac.
Naslućivao je svoj stvaralački genije i uporno odbijao da se bavi bilo
čim osim pisanja. Njegov prvi pokušaj je tragedija Kromvel, ali je to
bilo vrlo slabo djelo. Okrenuo se romanu, napisao za nekoliko godina
nekoliko romana, ali je vidio da su vrlo slabi i nije ih potpisivao
svojim imenom.

Poslije prvih književnih neuspjeha, opredjeljuje
se za izdavaštvo, potom kupuje štampariju uz finansijsku pomoć
roditelja. U ovom poslu propada i doživljava materijalnu katastrofu
koja će ga pratiti do kraja života; stalno je bio u dugovima i stalno
se borio sa nemaštinom. Opet se vraća književnosti rešen da piše roman
o gradjanskom ratu između monarhista i republikanaca u Bretanji. Odlazi
na mjesto događaja, mjesec i po dana prikuplja građu i vraća se u
Pariz, piše roman Posljednji šuan i, svjestan njegove vrijednosti,
potpisuje ga svojim imenom. Od tada pa za sljedećih dvadesetak godina
Balzak će napisati stotinu kniga pišući iz dana u dan, bez predaha, po
sedamnaest sati dnevno. Balzak je primjer ogromne stvaralačke snage,
posvećenosti književnosti i sagorijevanja u neprekidnom stvaralačkom
zanosu. Ogromna radna energija je slabila, zdravlje se sve više
pogoršavalo i posljednjih nekoliko godina, umoran i ophrvan bolešću,
ništa nije napisao. Umro je 1850. godine, na vrhuncu slave.
Balzak
je došao na genijalnu ideju da sve svoje romane objedini u jednu
cjelinu koju je nazvao Ljudska komedija. Svaki roman je posebna cjelina
ali sve ih objedinjuje vrijeme, podneblje, mentalitet, ličnosti. Neke
njegove ličnosti javljaju se u različitim djelima, različitim vremenima
i drugačijim ambijentima.U Ljudskoj komediji Balzak prikazuje plemstvo,
ministre, političare, bankare, sudije, advokate, oficire, sveštenike,
trgovce, novinare, studente, fabrikante, seljake, zanatlije, prosjake,
robijaše, prostitutke. Njegova Ljudska komedija je tako postala i
ostala istorija naravi francuskog društva prve polovine 19.vijeka. On
je postao najbolji i najpoznatiji istoričar. U najznačajnija i
najpoznatija djela ubrajaju se: Čiča Gorio, Šagrinska koža, Evgenija
Grande, Rođaka Beta, Rođak Pons, Izgubljene iluzije, Traženje
apsolutnog, Seljaci, Pukovnik Šaber.
Kompozicija romana

Priča romana Čiča Gorio
razvija se na dva plana: individualnom i opštem. Na individualnom planu
predočene su dve ključne priče: o mladom studentu Eženu de Rastinjaku i
ostarelom fabrikantu rezanaca čila Goriu. Oko ove dve sudbine razvija
se niz individualnih istorija: stanara pansiona gospođe Voker (stara
gospođica Mišono, gospodin Poare, mlada devojka Viktorina Tajfer,
gospođa Kutir, odbjegli robijaš Votren), vikontese de Bozean, grofica
Anastazije de Resto, baronice Delfine de Nisenžan. To su samo
istaknutiji pojedinci koji imaju značajnije mesto u romanestkoj priči,
ali pored njih, kroz ovaj roman defiluje nekoliko desetina epizodnih
likova. Na opštem planu data je slika pariskog društva od najnižih
najviših slojeva. U pansionu gospođe Voker je sirotinja različitog
životnog doba i porekla, a u predgrađu Sen Žermen je visoko društvo
odeveno u svilu i okićeno zlatom i dijamantima. Pariz je veliko
iskušenje, nada i čežnja mladih ljudi, željenih da dopru do
senžermenskog društva. Pariz je i slika moralnog blata, bezdušnosti i
egoizma.
Čiča Gorio


Čiča Gorio je stekao bogatsvo za vrijeme revolucije prodajući brašno
deset puta skuplje no što ga je kupovao. Kada je ostao udovac, svu
svoju ljubav je posvetio dvema kćerima: kupovao im haljine, nakit,
kočije; obezbedio im velik miraz i obe su se udale u aristokratske
porodice. Starija kćer Anastazija postala je grofica de Resto, mlađa
Delfina je postala baronica de Nisenžan. Kada su ušle u visoko društvo,
njihove potrebe su postale veće - želele su da se istaknu na balovima i
svečanim večerama. Novac su dobijale od oca koje je, zaslepljen
očinskom ljubavlju, zadovoljavao njihove prohteve i hirove, rukovođen
stavom: ''Očevi uvek treba da daju pa da budu srećni. Uvek davati to
znači biti otac''. Dok je ima pare, pazole su ga i kao parajliju
svakome pokazivale. A kad je nestalo novca, nemilosrdno su ga oterale.
U pansionu Voker je našao sklonište, prezren i siromašan. Stalno menja
spratovei i iznajmljuje jeftinije sobe. Odrekao se duvana, otpustio
berberina, prestao je da se puderiše, nije više nosio skupa odela,
bivao je sve mršaviji. Čiča Gorio '' koji je imao šezdeset i dve godine
i izgledao kao da nema ni četrdeset (...), koji je imao nečeg
mladalačkog u osmehu, sada je ličio na izlapelog, nemoćnpg i bledog
starca od sedamdeset godina''. Kada je ponestalo novca, prodao je
nakit, zlatne tabakere, cvjećnjake, posuđe od srebra, uvek je kćerima
davao sa suzama radosnicama u očima, srećan što su one zadovoljne i
srećne. Kada bi u pansionu neko spomenuo ime neke od njegovih kćeri,
osluškivao bi da čuje kako su izgledale, jesu li bile srećne, jesu li
se lepo provele. Da je njegova ljubav slepa, pokazuje slučaj kada je
zakupio stan da bi njegova kćer Dafina imala gdje da se sastaje sa
Rastinjakom. Tek na samrti, kad danima nije bilo njegovih kćeri jer
nije bilo ni novca, prvi put će izraziti razočarenje i bunt :
Ne, one neće doći! Znam ja to ima već deset godina. Ja sam to pomišljao ponekad, ali nisam smio da verujem.
Umro je čiča Gorio sam i napušten od kćeri, kao ubogi siromah.
Ispratili su ga samo Rastinjak i Kristof, pokućar gospođe Voker. Kćeri
za koje je sve žrtvao nisu došle na sahranu - poslale su prazne kočije
i kočijaše.



Nazad na vrh Ići dole
crvenokosa

avatar

Godina : 47
Location : banja luka
Datum upisa : 07.03.2012

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Sre Mar 07, 2012 10:47 am

da li neko ima malo bolju obradu toma sojera
Nazad na vrh Ići dole
Lily
First Bride
avatar

Godina : 21
Location : .. majka Serbia..
Datum upisa : 12.09.2008

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Sre Mar 07, 2012 5:44 pm

crvenokosa ::
da li neko ima malo bolju obradu toma sojera

Crvenokosa, nisi napisala kako ti i sta treba.. a ovo sam nasla.. [You must be registered and logged in to see this image.]

Tom Sojer – Kratak sadržaj

Roman počinje dozivanjem Toma. Tetka Poli doziva Tom Sojera
na ručak. Međutim, Tom se kao i uvijek mota po okolnim ulicama i stalno
je napolju. Nakon ručka, Tom izađe napolje. Uskoro poče izazivati
jednog dječaka njegovih godina. Na posljetku, njih dvojica se potukoše.
Dječak je otišao plačući. Sutradan, tetka Poli dade Tomu zadatak da
ofarba ogradu. Tom Sojer je izašao napolje te okupio mnogo dječaka s
kojima je to uradio. Tetka jednostavno nije mogla da vjeruje kako je on
to brzo učinio. Osvanu ponedjeljak. To je Tomu teško padalo jer je
počinjala škola. Tom se dosjeti da bi bilo dobro da ga boli zub pa ne bi
išao u školu. Tetka reče da treba da izvadi zub a u tom trenutku Tom
skoči i pođe u školu. Nije vrijedno toga jedan dan da ne ide u školu a
da usto ide vaditi zub. Bilo je veče. Sid, Tomov mlađi brat je već
odavno zaspao. Izašao je kroz prozor a napolju ga je čekao [You must be registered and logged in to see this link.],
njegov vjerni drug. Otišli su na groblje. Pitali su se da li mrtvima
smeta što su oni tu. Nakon izvjesnog vremena čuli su udaranje lopatom.
Približavali su se mjestu gdje se stvarao zvuk. Stajali su iza jednog
nadgrobnog spomenika. Vidjeli su 3 čovjeka koji su zakopavali jednog na
nosilima. Poblijedili su kao krpa. Razgovarali su da li da prijave
slučaj a jedan od njih je bio i Indijanac Džo. Ipak odlučili su da će da
se zakunu da neće progovoriti ni riječi. Uzeli su iglicu od mesinga i
iscijediše kap krvi iz kažiprsta. Napisali su krvlju ovu zakletvu : „
Hak Fin i Tom Sojer se kunu da neće pisnuti. Neka smjesta padnemo mrtvi
ako šta kazali, istruhnuli dabogda. Tom se vrati kući u gluho doba noći.
Ujutro, kad se probudio Sid je već bio obučen. Otišao je u školu.
Uskoro se gradićem pronese zločin Mafa Potera. Niko nije ni slutio da su
Tom i Hak svjedoci toga.U
sudnici, bio je Indijanac Džo. Indijanac se kleo da nije kriv. Mirno je
davao svoj iskaz. Sedmicu dana kasnije krenuli su brodićem na jedan
otok. Pravio se je da je gusar i a na brodu sa Hakom je bio i Indijanac
Džo, njihov stari prijatelj. Tu su i jeli… Poslije ručka krenuli sa u
lov na kornjačina jaja. Jaja su bila okrugla, nesto manja od oraha i
bijela kao mlijeko. Oko ponoći Džo probudi dječake. Pribili su se jedan
uz drugog i gledali u logorsku vatru. Poče oluja. Dječaci se veoma
uplašiše. Bili su izgubljeni na pustom otoku.
U
gradiću nije bilo niti malo smijeha. Tetka Poli zacvili jer dječaka
nije bilo nigdje i smatrali su ih da su otišli u divljake. Svi dječaci
iz grada pričali su o tome ko je zadnji vidio Toma Sojera. [You must be registered and logged in to see this link.]r
je imao jednu tajnu. Htio je da na njihov pogrebni dan dođe i svima
otkrije istinu da su oni živi i zdravi. Razlog što su ih građani
smatrali mrtvima je to da je njihova odjeća ostala u koritu rijeke.
Napokon, Tom se vratio kući. Tetka je bila u isto vrijeme i ljuta ali i
sretna zbog toga što je Tom živ. Tom je rekao tetki da je jedne noći dok
je ona spavala on došao i poljubio je. Tetka se začudila. Približavao
se raspust. Učitelj, inače strog postao je još strožiji. Djeca su
recitirala zadnji dan škole. Tom se upustio u novu družinu koja se zvala
Trezvena mladež. Međutim, sve više poče da se sjeća one noći na
groblju. Htio je da kaže da je on svjedok i da je vidio šta se desilo.
Ponovo je poveden slučaj ubistva.
Kao svjedok pojavio se i sam [You must be registered and logged in to see this link.].
Sve je ispričao kako se desilo. Međutim, dok je Tom pričao Maf Poter
pobježe iz sudnice. Tom uskoro dobi želju da idu tražiti izgubljeno
blago. Odlučili su da kopaju bilo gdje. Međutim, to im dosadi te ubrzo
se razigraše Robina Huda. Nekoliko dana kasnije, Tom i Beki su odlučili
da idu na izlet. Uskoro su ih ljudi počeli tražiti. Ušli su u neku
pećinu, dok je za njima i dalje trajala potraga. Međutim, uskoro se
gradićem pronese vijest :“Nađeni su!“ Stanovnici grada su odlučili da
zatvore pećinu gvozdenim rešetkama kako se niko više ne bi mogao
izgubiti. Kad je Tom čuo tu vijest poblijedio je. Pa unutra je još uvije
bio Indijanac Džo! Brzo su ušli u pećinu.
Našli
su Indijanca mrtvog u ležećem položaju. Indijanca Džoa sahraniše uz
sami ulaz u pećinu. Tom odluči da prođu pećinom jer je mislio da je
unutra novac. Tako su se Tom i Hak danima pripremali da pođu u pećinu da
traže izgubljeno blago. Naime on je pratio Indijanca Džoa i vidio je da
on čuva nešto u jednoj rupi. Ubrzo su ušli. I zaista su našli jedan
kovčeg zlata. Kući su se vratili prljavi i u potpunosti od ilovače. Svi u
gradiću su prevalili svoje kuće ne bi li našli štogod. Na kraju romana,
imamo zakletvu ove družine. Krvlju su se zakleli da će jedan drugom
pomagati kad god su u mogućnosti. Njihovo prijateljstvo trebalo je biti
vječno.
Nazad na vrh Ići dole
cojle
Zaštitnik seljačkih prava
Zaštitnik seljačkih prava
avatar

Location : Kumova slama
Humor : smešan samom sebi
Datum upisa : 09.08.2009

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Sre Mar 07, 2012 9:43 pm

Lily ::

Crvenokosa, nisi napisala kako ti i sta treba.. a ovo sam nasla.

Imao je loknastu, smeđu kosu i plave oči.
I bežao je od škole, ko đavo od krsta. :329340:











Seljak sam pa umem i reč da probiram!
Nazad na vrh Ići dole
Veliii

avatar

Datum upisa : 26.09.2012

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Sre Sep 26, 2012 5:51 pm

Da li ima prica Gromovo đule nisam je mogla nac jane
Mozetel napisati kratak sadrzaj za jedno sat vremena molim vass za sutra mi treba kasljuc
ruza <3
Nazad na vrh Ići dole
vuk98

avatar

Datum upisa : 27.10.2012

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Sub Okt 27, 2012 5:43 am

Moze li neko da napise lektiru vreme smrti od cosica
Nazad na vrh Ići dole
AstrinaKomsinica
Master Spamer
Master Spamer
avatar

Location : Daleko
Humor : :)
Datum upisa : 22.01.2011

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Sub Okt 27, 2012 12:02 pm

vuk98 ::
Moze li neko da napise lektiru vreme smrti od cosica

Trkom knjigu u sake, nemoj da ti mater zovem smehsmeh rlol
Nazad na vrh Ići dole
AstrinaKomsinica
Master Spamer
Master Spamer
avatar

Location : Daleko
Humor : :)
Datum upisa : 22.01.2011

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Sub Okt 27, 2012 12:04 pm

S tatom cu se u 4 oka objasniti smehsmeh rlol
Nazad na vrh Ići dole
Tattoo

avatar

Datum upisa : 24.10.2011

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Sub Okt 27, 2012 12:05 pm

eee dok je moje dete odrastalo , iznova sam citala lektire, i smejala sam se do suza dok sam citala Orlovi rano lete.

Nazad na vrh Ići dole
Zana

avatar

Godina : 53
Datum upisa : 30.05.2012

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Sub Okt 27, 2012 12:07 pm

Tattoo ::
eee dok je moje dete odrastalo , iznova sam citala lektire, i smejala sam se do suza dok sam citala Orlovi rano lete.


joj Tattoo ja sve x 3..da sam znala bezala bih sa chasova srpskog dok sam bila djak rasta
Nazad na vrh Ići dole
AstrinaKomsinica
Master Spamer
Master Spamer
avatar

Location : Daleko
Humor : :)
Datum upisa : 22.01.2011

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Sub Okt 27, 2012 12:10 pm

Magarece Godine su zakon :zubi3:
Nazad na vrh Ići dole
Tattoo

avatar

Datum upisa : 24.10.2011

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Sub Okt 27, 2012 12:11 pm

AstrinaKomsinica ::
Magarece Godine su zakon :zubi3:

Joooj jeste, a Lajenje na zvezde, i to je bas, bas.
I Basta sljezove boje.
Najredovnije sam citala lektire, jos da je moglo da umesto njega odgovaram.
Nazad na vrh Ići dole
Lained98

avatar

Godina : 21
Location : Sarajevo
Humor : hahaha
Datum upisa : 27.02.2014

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Čet Feb 27, 2014 9:38 pm

Može li lektira Veliki vezir Derviš Sušić??? tongue 
Nazad na vrh Ići dole
montoya
NR .1 foruma
NR .1 foruma
avatar

Location : gde god da treba
Datum upisa : 09.02.2008

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Čet Feb 27, 2014 9:51 pm

Lained98 ::
Može li lektira Veliki vezir Derviš Sušić??? tongue 

evo ti link:
[You must be registered and logged in to see this link.]

 top88 










Ludosti učinjene u mladosti ne može nadoknaditi sva mudrost u starosti.
..
[You must be registered and logged in to see this link.]
Nazad na vrh Ići dole
Kupikay Kip

avatar

Datum upisa : 24.03.2014

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Pon Mar 24, 2014 3:55 pm

Možel ko napisati lektiru "Prodavac osmijeha" i da analizira hitno mi treba.
Nazad na vrh Ići dole
Alce

avatar

Datum upisa : 27.03.2014

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Čet Mar 27, 2014 3:33 pm

Moze li neko da napise lektiru Tveđava Mesa Selimovic.?
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   

Nazad na vrh Ići dole
 
LEKTIRE - kratak sadržaj i analize
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 2 od 3Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3  Sledeći
 Similar topics
-
» Najbolja hrana za mozak
» Bol tokom odnosa
» Kapsule Germanijuma ( GE 132 )
» IVF Protokoli /poor responderi/fsh-ovke/
» Sadrzaj kalcijuma i magnezijuma u pojedinim namirnicama

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -  :: KNJIŽEVNOST I JEZIK :: KNJIŽEVNOST :: PROZA/POEZIJA/PISANA REČ ..-
Skoči na: