DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.


DOBRO NAM DOŠLI !



DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -

-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
 
PrijemPORTALČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupi

Delite | 
 

 LEKTIRE - kratak sadržaj i analize

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : 1, 2, 3  Sledeći
AutorPoruka
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Uto Nov 03, 2009 10:43 pm

Dopunite i vi sa raznih sajtova...

Ana Karenjina

Bilješke o piscu:
Ruski pisac, jedan od najvećih pisaca u doba realizma. Rođen je 9.
rujna 1828 u Jasnaja Poljana. Sa 16 godina Tolstoj je otišao studirati
jezik a onda pravo. Putovao je po zapadnim državama, vratio se vrlo
razočaran gradskim društvom. Bavio se pedagoškim radom, uzdizanjem
seljaka. posvećuje se svojoj obitelji i književnom radu. U
publicističkim tekstovima zagovara preporod društva moralnim
usavršavanjem pojedinaca. Prvi kratki roman izdao je 1863 a zvao se
«Kozaks». Usljedili su mnogi romani. "Anu Karenjinu" je napisao izmedu
1875 i 1877. Nakon "Ane Karenjine" napisao je još nekoliko romana. Bio
je jedan od najvećih mislilaca svog doba. Tolstojev bogati književni
rad i ideologija značajno su utjecali na evropsku misao i kniževnost u
završnici 19 i na početku 20 stoljeća. Umro je 20 studenog 1910.

Tema: Preljub Ane Karenjine

Vrijeme radnje:
70-tih godina 19 stoljeća

Mjesto radnje: Moskva, Petrograd

Vrsta: Roman ideja

Likovi:
Ana Arkadnjevna Karenjina, Aleksej Aleksanarove Karenjin, Aleksej Kiriovič Vronski, Konstantin Dimitrie Levin

Sadržaj:
Roman govori istodobno o dvije ljubavne priče. Sretan brak Levina i
Kiti te tragična afera grofa Vronskog i Ane Karenjine. Levin je plemić
i zemljoposjednik koji je zaljubljen u Kiti, dok je ona zaljubljena u
Vronskog. Kada je Levi zaprosio Kiti ona ga je odbila , nadajući se da
će Vronski zaprositi nju. Nakon odbijanja Levin napušta Moskvu i odlazi
na selo. Na jednom balu Vronski se zaljubljuje u Anu Karenjinu, a Kiti
zbog boli i tuge odlazi u inozemstvo na lječenje. Vani stvara nova
poznanstva i oporavlja se od nesretne ljubavi. Nakon povratka u Rusiju
Levin ponovo prosi Kiti, ali ovaj put ona prihvaća. Njihov brak je bio
stabilan iako je bilo povremenih neslaganja. Rađa sina Dimitrija. Levin
je nakon vjenčanja prolazio kroz vrlo teško razdoblje iz kojeg je našao
izlaz u vjeri u Boga. Ana je udana za Alekseja Karenjina. On je državni
službenik. Njihov odnos je korektan, ali bez ljubavi. Nakon bala
Vronski je otvoreno izrekao svoju ljubav Ani. Ona napušta Moskvu, ali
Vronski je slijedi. Ana i Vronski viđaju se svaki dan i ljudi su počeli
širiti glasine. Aleksej uplašen zbog skandala moli Anu da prikrije
vezu, ali ga ona i dalje nastavlj viđati. Ostaje u drugom stanju i to
priopćava Vronskom prije jedne konjičke utrke. Na putu kući Ana
priznaje mužu svoju vezu, braneći svoju ljubav. Aleksej želi sačuvati
svoj brak, ali ne želi da Ana prima Vronskog u kuću. Prilikom poroda
došlo je do komplikacija i Ana na rubu smrti moli muža za oproštaj. On
oprašta i Ani i Vronskom i prihvaća dijete. Ana raskida s mužem, a on
joj namjerno ne želi dati sina. Ana, Vronski i djevojčica odlaze u
inozemstvo. Bili su sretni neko vrijeme, ali Anina čežnja za sinom ih
vraća nazad u Moskvu. Ana i Vronski pokušavaju ući u visoko društvo.
Vronski je rado viđen, ali Ana doživljava javnu osudu. Povlače se na
selo gdje vode luksuzan život. Vronski insistira da se Ana rastavi od
Alekseja, ali on to odbija zbog religioznih načela. Ana sve više
kažnava Vronskog za odvojenost od svoga sina, upada u histerična
stanja, a noću uzima morfij. Na kraju teškog razdoblja baca se pod
vlak. Nakon toga Vronski se prijavljuje za odlazak u Srbiju u
Srpsko-Turski rat.

Karakterizacija likova:

Ana Karenjina
Na početku knjiga Ana je preljepa i šarmantna, uzorna majka, žena
državnog službenika. Svu svoju ljubav usmjerila je na svog sina.
Sljedeći srce Ana ostavlja muža, položaj, ugled i sina. Ona je željela
dobiti ne samo što je htjela već i više od toga. Optužuje Vronskog za
najveći moralni prekršaj-kršenje majčinske dužnosi. Postaje opsjednuta
o Vronskovoj nevjeri te gubi ljubav. Na kraju spoznaje da je ljubav
prolazna i odlučuje sve prekinuti. Bacanjem pod vlak Ana prekida svoj
život i ostavlja svoje ljubljene u velikoj tuzi.

Aleksej Vronski
Pružao je svu svoju ljubav i potporu Ani, čak se zbog nje i odrekao
vojničke karijere prije odlaska u Italiju. Bio je žrtva, podnio je
gorčinu poraza. Njegova najveaa krivica je u tome što je obećao ono što
nitko ne može ostvariti-DA ĆE ČAHURA LJUBAVNOG ZANOSA TRAJATI VJEČNO.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Uto Nov 03, 2009 10:44 pm

Ana Karenjina

U osnovnoj temi i fabuli roman analizira problem braka i obiteljskog
života. U knjizi je paralelno obrađeno i pitanje iz ekonomskih i
društvenih odnosa u Rusiji u Tolstojevo vrijeme. Njegova razmišljanja
iskazana su kroz lik Levina u kojega možemo uočiti velikih sličnosti sa
piscem. Kroz Levinov lik Tolstoj je prenio svoja iskustva iz područja
ekonomije, svoju ljubav i vjeru, događaje oko rođenja svojga djeteta
kao i unutrašnji život i polemike, muke svoje savjesti, razmišljanja o
smislu života i zadacima pojedinaca, svoju potpuno izraženu borbu za
dobro. Mnogi smatraju upravo Levina glavnim likom romana jer je uvelike
zasjenio osnovnu temu romana i najbitniji problem izražen kroz Anin
lik- preljub.
U djelu se isprepliću tri braka- Stjepan Arkadjič Oblonski (Stiva) sa
svojom ženom Darjom Aleksandrovnom (Doli); Levin sa Kiti (mlađom
Dolinom sestrom) i Ana (Stjepanova sestra) te njezin nesretni brak sa
Aleksejem Aleksandrovićem i njena ljubav prema Alekseju Kiriloviću
Vronskome.
Najviše osuđivan je upravo Anin lik zbog njene nemoralnosti i potkraj
sretnog braka Kiti i Levina još više njena nevjera dolazi do izražaja.
Čini se kao da idilični osjećaji između Kiti i Levina služe samo da bi
se pojačala osuda Anine pogubne strasti.
Sam Anin lik u početku stvaranja romana trebao je biti prikazan kao
potpuno negativan. Ona je trebala biti žena bludnica koja cinično uživa
u boli koju zadaje drugima. Međutim, Tolstoj je odustao od takve
koncepcije i izabrao pametnu, obrazovanu, lijepu i vrlo nesretnu ženu
čija je jedina želja u životu bila ostvariti potpunu ljubav i , ne
ostvarivši je, odluči skončati život.
Po Tolstojevu shvaćanju, brak je najprirodniji i najzdraviji cilj
muškarca i žene i ugrožavanje ovog oblika ljudske zajednice istovremeno
znači i ugrožavanje najljudskijih i najplemenitijih težnji.
Zbog takvog mišljenja za Tolstoja se kaže da nikada nije bio dublji
psihoanalitičar (kao kroz Anin lik) i do samoga kraja ne saznajemo
piščevo izjašnjenje- da li on optužuje njen postupak ili ga brani. To
pitanje svatko može postaviti za sebe, ali vjerojatno ima dva odgovora.
Toliko je kriva, a ta njezina krivnja osobito dolazhi do izražaja u
sredini u kojij se kreću visoke peterzburške ličnosti koje obalatno
osuđuju njezin postupak i opredjeljuju se uglavnom protiv nje. U tom
smislu i njezin postupak je djelomično opravdan jer je svoja nedjela
učinila potaknuta ljubavlju koju nikada do tada nije osjetila, a koja
je potreba svakog čovjeka.

“… Oni kažu: religiozan, karakteran, pošten, pametan čovjek, ali oni ne
vide ono što sam ja vidjela. Oni ne znaju kako je on osam godina gušio
moj život, gušio u meni sve što je bilo živo, da on ni jednom nije
pomislio na to da sam ja živa žena kojoj je potrebna ljubav. ”

Ana je opisana kao uzvišeno tragičan lik od krvi i mesa u čijoj
tragediji ne mali dio krivnje snosi aristokratska sredina u kojij žive
ona i njezin ljubavnik. Ta sredina ih guši i osuđuje, osobito nju kao
pripadnicu ljepšeg spola kojoj je mjesto doma, uz muža i djecu. Njoj se
ne može oprostiti i opravdati je, tim više što- iako nije prva žena
koja je pronašla svoju ljubav u drugome muškarcu a ne u mužu - ona,
prije sviju ostalih to javno priznaje i pokazuje jer ne može živjeti u
lažima u kojima cijelo društvo živi. Javno napušta muža i vlastito
dijete ( što i sama predbacuje) jer je potpuno zaslijepljena trenutnom
srećom koja joj je pružena.

“ Ja sam loša žena, ja sam propala žena”, razmišljala je “ali ja
ne volim laž, ne trpim laž, a njegova (muževa) hrana jeste laž. On sve
zna, sve vidi, šta li on osjeća ako može da govori tako mirno? Da ubije
mene, da ubije Vronskog - ja bih ga cijenila. Ali ne, njemu treba laž i
pristojnost.”

Ona tako razmišlja u sebi jer osuđuje tipično ponašanje gdje je
najbitniji ugled i dostojanstvo i kad nešto izmakne granicama, ponaša
se kao da se ništa nije desilo. Nju straše licemjerje i dvoličnost jer
ona je u potrazi za čistom srećom iako je svijesna da je neće naći i da
će svugdje biti osuđivana i dalje se ne odriče ljubavi sve dok ljubav
ima smisla u njezinim očima…

“Činilo joj se da će njen položaj sada nesumnjivo zauvijek riješiti.
Taj novi položaj može biti i loš ali će biti određen, u njemu neće biti
nejasnoća i laži.”

Ana je u pogledima ostalih žena izazvala i ljubomoru i samo su
čekale znak da je mogu javno osuditi jer je Anina pojava bila
primjećivana gdje god se pojavljivala.

“ Većina mladih žena što su Ani zavidjele i kojima je već davno
dodijalo to što je zovu pravednicom, radovale su se tome što su
pretpostavljale i samo su čekale potvrdu suprotnog društvenog mišljenja
pa da se na nju okome svom težinom svoga prezira.”

Ana je, za razliku od slobodoumnih žena koje svjesno bacaju izazov
društvu i moralnim shvaćanjima svoje klase, Ana je samo željela malo
ljubavi, želi voljeti i biti sretna zato što je to najprirodnija želja
svakog pojedinca u upravo je tu želju Tolstoj naglasio kao osnovicu
romana.
Pravo pitanje vezano uz Anin lik nije pitanje moralnosti ili
amoralnosti njenog čina, već zašto ona, usprkos svemu, ne ostvaruje
svoju osobnu sreću kojoj je sve podredila i koja je njezin jedini i
pravi životni cilj. Čak je i ljubav prema djetetu bila zasjenjena od
jake želje za osobnom srećom.

“ Serjoža?- sjeti se ona - Ja sam također mislila da ga volim i topila
se nad svojom nježnošću. A živjela sam bez njega, zamijenila ga drugom
ljubavi i nisam se žalila na tu promjenu dok me ta ljubav
zadovoljavala.”

Dobar dio razloga za ono što se konačno zbilo (tj. do Aninog
samoubojstva) leži i u samoj njenoj ličnosti. Sama će u jednom trenutku
reći da se boji one druge Ane u sebi, pa je Tolstoj govorio o “ zlom
duhu nastanjenom u njenom srcu.”
U trenutke njene prolazne bolesti govori Alekseju Aleksandroviču:
“… Evo šta sam htjela da kažem. Nemoj mi se čuditi. Ja sam ona ista.
Ali u meni postoji druga, ja se nje bojim- ona je zavoljela njega i ja
sam htjela da te mrzim, ali nisam mogla da zaboravim onu koja je bila
ranije. Ja nisam ta. Sad sam ja ona prava, ja sva. Ja sad umirem,…. ali
to će se brzo svršiti. Samo jedno mi je potrebno: oprosti mi… Ne, ti ne
možeš oprostiti! Ja znam da se to ne može oprostiti! Ne , ne , idi, ti
si isuviše dobar- jednom rukom držala je njegovu ruku, a drugom ga
gurala od sebe.”

U toj njenoj slabosti uviđamo da je njoj ipak žao takvog slijeda
događaja i da priznaje da ga je voljela ( ali kao muža, ne kao čovjeka)
i da u njoj postoji i druga Ana koja je zavoljela Vronskoga, a nije
bila zadovoljna u muževom zagrljaju. Traži od muža oprost ali je
svjesna da je uništila njegov život i da previše traži.
Ta druga Ana razara njezinu ličnost i rađa se pod pritiskom
mnogobrojnih okolnosti uglavnom objektivnih, društvenih, a koje su
uvjetovale Anin preobražaj velike ljubavi prema Vronskome u još veću
mržnju prema njemu.

“- Šta ja mogu htjeti? Ja mogu htjeti samo to da me vi ne napustite kao
što mislite- reče Ana shvativši ono što on nije dorekao. - Ali ja to
neću, to je sporedno. Ja hoću ljubav, a nje nema. Znači- sve je
svršeno! “

Ona postaje nezadovoljna ljubavlju Vronskoga ali je svjesna da ga
opsesivno voli pa pomišlja na samoubojstvo da bi dokazala svoju veliku
ljubav i kaznila ga.
“ Zašto nisam umrla?”- sjeti se svojih tadašnjih riječi i svog
tadašnjeg osjećaja. I ona odjednom shvati ono što joj je bilo na duši.
Jeste, to je bila ta misao koja je sama sve rješavala. “ Da, umrijeti!”
I stid i bruka Alekseja Aleksandroviča, i Serjoža i moj strašni stid-
sve se spašava smrću. Umrijeti- i on će se pokajati , biće me žao,
voljeće, patiće zbog mene.”
….. I smrt, kao jedinstveno sredstvo kojim će obnoviti u njegovom srcu
ljubav prema njoj , kazniti ga i pobijediti u ovoj borbi koju je vodio
s njim zli duh što se nastanio u njenom srcu. Bilo je potrebno samo
jedno- kazniti ga.”

Za Anu je ljubav sinonim života, i to ljubav prema muškarcu. Kada je ta
ljubav prestala, ona istovremeno gubi i razloge za život i odlučuje ga
samoinicijativno prekinuti skokom pod jureću lokomotivu.

“ Moja ljubav postaje sve strašnija i samoljubivija, a njegova se sve
više gasi i eto zbog čega se razilazimo “, nastavljala jje da
razmišlja. “ I tu pomoći nema. Za mene je sve samo u njemu i ja
zahtjevam da mi se on sve više i više predaje. A on sve više i više
hoće da ode od mene. Upravo, mi smo išli u susret jedno drugome sve do
naše veze, a onda se nezadrživo razilazimo na razne strane. To me ne
može promijeniti. On mi kaže da sam besmisleno ljubomorna, i ja sam
sebi govorila da sam besmisleno ljubomorna, ali to nije istina. Ja
nisam ljubomorna, ja sam nezadovoljna. Ali…” Ona otvori usta i
premjesti se u kolima od uzbuđenja izazvanog mišlju koja joj se
odjednom javila “ Kad bih ja mogla da budem bilo što drugo osim
ljubavnice koja strastveno voli njegove nježnosti, ali ja ne mogu i
neću da budem ništa drugo. I ja tom željom izazivam u njemu odvratnost,
a on u meni zlobu, i to ne može biti drugačije. Kao da ja ne znam da me
on neće početi obmanjivati, da on ne računa sa Sorokinom , da nije
zaljubljen u Kiti, da me neće prevariti? Sve ja to znam, ali mi od toga
nije ništa lakše. Ako on, ne voleći me, po dužnosti bude dobar, nježan
prema meni a ne bude onog šta ja hoću- to je onda čak hiljadu puta gore
od mržnje! To je pakao! A to i jest ovo. On me već dugo ne voli. A gdje
završava ljubav, tamo počinje mržnja.”
Tako Anu više ni ne doživljavamo kao grešnicu već kao pojam nesretne
žene koja pada pod udarom mnogih za njih nepredvidivih, vanjskih i
unutarnjih kretanja. Njen slom je ujedno i rezultat jednog vanjskog,
lažnog morala koji guši prave ljudske nagone i želje, ali je Ana i sama
dio tog moralnog shvaćanja jer i sama pripada toj zajednici.
Ona duhovno pripada istom aristokratskom krugu kao i zavodnik Vronski i njen površni i moralno neodgovorni brat Stiva Oblonski.
Sama Doli me slučajno uočava u jednom trenutku sličnosti između Ane i
njenog brata Stjepana čijim nevjerstvom i počinje knjiga ali u sasvim
drugačijem okruženju.
Njegovo nevjerstvo ostaje unutar obitelji i prikazano je kao sasvim
nevažno ali je optuživano od uzornih muževa poput Levina i Alekseja
Aleksandroviča.
Pojam idealnog braka u knjizi predstavlja brak Kiti i Levina. Kiti se u
početku bori između osjećaja prema Vronskome i Levinu ali budući da ju
je Vronski iznevjerio ,tj. zaljubio se u Anu, u početku bolno tuguje.
Uspjeva ga preboliti i otkriva svoje osjećaje prema Levinu kojem
pokušava postati uzorna žena, a ubrzo i majka.
Kroz Levinov lik prolazi druga fabula knjige koja je okrenuta
ekonomskim pitanjima i pitanjima društvenih odnosa tada u Rusiji.
Lik Levina je prikazan kao osjećajan, dobar, filozofski lik koji se
bori sam sa sobom i pitanjima o njegovu postanku i podrijetlu.









__________________
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Uto Nov 03, 2009 10:45 pm

Luis Kerol - Alisa u zemlji čuda

1.

Pisac: Luis Kerol engleski je pisac. Napisao je mnoge
fantastične pripovetke za decu. Njegove pripovetke razvedravaju i
zabavljaju dečiju maštu. Mnoge su mu rieči bez određenog značenja a
rečenice nemaju logičnog smisla.

Mesto događaja:
na obali, u zečijoj jazbini

Vrijeme događaja: leto

Likovi:
-glavni: Alica- radoznala, ima dobro srce i sposobna da suoseća s
drugim, uporna, ponosna, puna ljubavi.Sviđa mi se što ima dobro srce.
-sporedni: sestra,beli zec, maza, kneginja, kralj, kraljica, gospođa kornjača, Bill.

Kratki sadržaj:
Bio je letni dan, Alisina sestra je čitala Alisi priču. Alisa se igrala
sa mačkom, popela se na drvo i zaspala. U nezinim fantastičnim snovima
pojavi se zec. Imao je pantalone, majicu i sat na ruci. Zec je kasnio i
odjednom nestane u rupi. Alisa potrči za njim. Kada je ušla u sobu
videla je stvari kako lete. Kad se spustila videla je kako zec ulazi
kroz vrata. Pomaknula je zavesicu ali nije mogla proći kroz vrata jer
su bila premala. Kvaka joj je rekla da popije vodu iz čaše na stolu te
da će postati malena. Alisa je tako uradila i smanjila se. Kvaka joj
kaže da pojede delić kolača i opet će biti velika. Uzela je ključ i
počela plakati jer više neće moći proći kroz vrata. Zatim joj je kvaka
rekla da ispije ostatak vode iz bočice. Ona popije i smanji se. Toliko
se smanjila da je upala u bočicu i plutajući prođe kroz ključanicu.
Tamo je videla raznih neobičnih životinja npr.orla koji puši lulu, dva
blizanca, školjke i golemu ribu. Prošetala se malo dalje i tada spazi
leptire koji imaju krila od kruha i maslaca. Zatim je vidjela crvenu
ružu koja ima oči usta i nos.Razgovarala je s njom i pošla dalje. Došla
je do raskrižija gdje ima puno natpisa. Kad se odlučila na koju će
stranu ići susrela je crva koji sijedi na gljivi i puši. Crv joj je
ponudio da okusi gljivu i da će postati velika. To je učinila te
postala opet postala velika. Tada susretne Ožujskog zeca s luckastim
klobukom. Sjeli su za stol i pili čaj.Kada je Alica krenula dalje
susrela je Cerigradsku mačku i mačka je uputila kamo će ići.Alica je
stigla u kraljičin vrt i u njemu se pojavi zec s trubom a iza njega
kraljica i vojnici od karata. Konji su igrali kriket loptica je bila
jež a palica je bila ptica. Kraljica je htijela Alicu ubiti ali ona je
imala još malo kolača pojela ga te postala velika. Onda počme djelovati
druga strana keksa i ona opet se smanji. Počme bježati, a vojska od
karata je slijediti. I tad se od straha probudi i vidi da je sve bio
samo san.

Osnovna misao: Snovi su gotovo uvijek kao stvarnost.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Uto Nov 03, 2009 10:46 pm

MARKO KRALJEVIC KAO ISTORIJSKA LICNOST

Marko Kraljevic
rodjen je sredinom XIV vijeka kao sin kralja Vukasina, gospodara
Prilepa, i velikog dijela Makedonije, i majke Jevrosime. Otac, kao
vladar tog dijela Makedonije, opremio je vojsku sa bratom despotom
Ugljesom. Ta vojska trebala je da sprijeci dalju najezdu Turaka na
Balkansko poluostrvo i porobljavanje srpskih zemalja. Nazalost, dok su
bili utaboreni na obalama rijeke Marice, u noci 1371. godine, Turci su
ih bez najave napali i napravili pravi masakr. U bici na Marici poginuo
je Vukasin i njegov brat a njegove zemlje pale su pod tursku vlast.
Marko, kao prestolonaslednik, nemocan da ucini nesto vise, zbog turske
nadmoci, postaje turski vazal. To je podrazumjevalo i njegovo
angazovanje u vojnim operacijama turske vojske. Ubrzo se dokazao kao
snazan i sposoban borac pa je dosao do titule turskog vezira, sto je
prestavljalo visok polozaj u turskom drustvu. Njegovo omiljeno oruzje
je, bas kao i u narodnim pjesmama, bio topuz kojim je vjesto baratao.
Sudbina mu je odredila da izgubi zivot u bici na Rovinama i to na
strani vojske koja je pogubila njegovog oca i okupirala njegove zemlje.
Dakle, njegova prava istina o njegovom zivotu je dosta surova i daleka
od prica iz narodnih pjesama, koje su ga velicale kao najveceg srpskog
junaka.

MARKO KRALJEVIC KAO KNJIZEVNI LIK

] Marko Kraljevic
je definitivno bio najpopularniji junak kod narodnih pjevaca i
pripovjedaca, koji su stvorili mit o covjeku nenadmasne snage i
hrabrosti. Bio je zastitnik Srba od surovih turskih osvajaca i kao
takav ulivao je narodu nadu u srca. To je bilo veoma znacajno, jer se
na taj nacin Srbi istrajali pod turskim jarmom sa neunistivim snom o
slobodi, koji su davno izgubili. Stvarajuci u svojoj masti takve likove
poput Marka, oni su vjerovali da ce Bog da se smiluje na njihove patnje
i zaista posalje junake takvih sposobnosti, koji bi ih oslobotili
otomanskih okova. Iako je Marko Kraljevic u stvarnom zivotu bio turski
vazal, tj. izdajnik koji se borio na turskoj strani, njima je bilo
potrebno da vjeruju da postoji takav junak, hrabar i neunistiv, koji ce
ih voditi do slobode.
Marko je u pjesmama, dakle, opisan kao
veoma krupan covjek izuzetne snage, mudar i hrabar. Posjedovao je i
druge talente, a jedan od njih je da je mogao zaista mnogo da popije, a
da se ne napije. Napomenimo i da nije mogao nikuda bez vina. Vjesto je
baratao topuzom teskim 66 oka, koji je dosao glave svim Turcima i
"negativcima" koji bi se sa njim uhvatili u kostac. Nije bilo stvora
koji ga se nije plasio. Njegova majka Jevrosima, koja ga je odgojila
bez pokojnog oca Vukasina, bila mu je zivotni savjetnik. Kao mudra i
stara zena davala mu je savjete koji bi mu pomogli u zivotu.
Bio je tvrdoglav pa nije poslusao majcine savjete da se mane hajducenja.
Marko Kraljevic je imao konja Sarca od koga se nije odvajao. Zivio je
veoma dugo(u nekim pjesmama pominjano je i 300 godina), a o njegovoj
smrti vezano je vise legendi. Najprihvacenija je da nije umro od maca,
u boju, sto bi se ocekivalo od takvog ratnika, nego mu je bog
jednostavno uzeo dusu ka sebi na planini Urvini. Marko je prije toga
bacio svoj topuz u debelo more i rekao: "Kad moj topuz iz mora izis'o,
onda 'vaki junak postanu!"
Druga legenda kaze da se sa Sarcem sklonio u jednu duboku pecinu, u
kojoj spava dubokim snom, cekajuci trenutak kada ce ponovo njegovom
narodu biti potrebna njegova junastva.










__________________[/size][/size]


Poslednji put izmenio Kijara-brm dana Uto Nov 03, 2009 10:52 pm, izmenio ukupno 2 puta
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Uto Nov 03, 2009 10:47 pm

Zvonar bogorodične crkve

Viktor Igo

Pisca za nastanak ovog romana motiviše
fasciniranost Bogorodičnom crkvom i natpisom na njoj: ANAGKN, što znači
sudbina. Ove reči su skoro izbrisane od strane sveštenika, arhitekte,
naroda, vremena. Poziva na čuvanje građevina stare arhitekture.

Fabula
započinje 6. januara 1482. godine zvonjavom zvona na crkvi. Narod
svetkuje Bogojavljenje. Gledaju predstavu tzv. moralitet čiji je autor
mladić Pjer Grengoar. Opisuje se narod, njegovo sujeverje i sirov odnos
prema umetnosti. Opisuje se Kvazimodo: grbav, ćorav, hrom i gluv. Njim
gospodari mračni sveštenik arhiđakon Klod Frolo, koji smatra alhemiju
jedinom naukom. On ga je pre šesnaest godina pronašao na ulici u
kolevci. Nakaznoj bebi dao je ime Kvazimodo, što znači otprilike.
Sumnja se, na osnovu jednog razgovora lokalnih jezičara, da su ciganke
ukrale Esmeraldu od jedne Parižanke i mesto nje podmetnule Kvazimoda.


On je zvonar Bogorodične crkve sa kojom je i duhovno povezan. Kada je
Kvazimodo po naredbi sveštenikovoj pokušao da otme prelepu igračicu,
ciganku Esmeraldu, Grengoar je slučajno omeo otmičare, da bi je zatim
spasio oficir Febus. Esmeralda se Grengoaru kasnije revanšira kada su
ga zarobili pariski kriminalci. Oni je veoma cene i slušaju. Kvazimodo
je uhvaćen i osuđen od strane gluvog sudije (“”’’gluv ispituje gluvog)
na šibanje na stubu srama. Esmeralda ga sažaljeva. Ona se zaljubila u
mladog i prepotentnog oficira koju ju je spasio –- Febusa. Međutim, za
njega želi da se uda dobrostojeća gospođica Fler de Lis koja je
ljubomorna na Esmeraldu. Na ljubavnom sastanku Febusa i Esmeralde
ljubomorni arhiđakon ranjava Febusa za šta optužuju Esmeraldu. Pod
mukama Esmeralda priznaje sve što se traži od nje.
Optuže
je da je veštica i osude na vešanje. Noć pre izvršenja kazne sveštenik
izjavljuje ljubav Esmeraldi i obećava da će je spasiti ukoliko pođe za
njega. Ona ga proklinje. Sutradan, pred izvršenje Kvazimodo ugrabi
Esmeraldu i spasava je odnoseći u crkvu.To je tzv. utočište -– vlast ne
sme da uđe u nju. Tu zločinac postaje svetinja. Svetina odobrava ovaj
čin. Pokazuje se da je Kvazimodo zaljubljen u Esmeraldu (lepotica i
zver). Arhiđakona obuzima satanski bes. Grbavac se prvi put
suprotstavlja svešteniku braneći Esmeraldu od njegovog besa i ubija ga.
Kriminalci tzv. šatrovci se oružaju da spasu Esmeraldu od nepravedne
vlasti. Kvazimodo ne zna za njihove namere te im se suprotstavlja.
Kralju stiže vest da se narod pobunio, te on naređuje da se narod
potamani, a veštica obesi.
Kvazimodo zajedno sa Esmeraldom, s
kojom beži od vlasti, završava u provaliji. Posle dugo vremena u toj
provaliji nalaze dva zagrljena kostura.


Likovi


Kvazimodo-...Necemo ni pokusavati da opisujemo čitaocu onaj
tetraedatski nos,ona usta u obliku potkovice,ono malo lijevo oko
zatvoreno riđom čekinjastom obrvom,dok se desno oko potpuno gubilo pod
ogromnom
bradavicom,one rasturene zube,ovde-onde okrnjene kao zupci kakve
tvrđave,onu nadutu usnu iznad koje je jedan od ovih zuba i9zbijao kao
zub u slona,onu rakljastu bradu,a naročito lice koje je obuhvatalo sve
ovo,onu mješavinu zlobe,čuđenja i tuge.Ko može,neka zamisli ovu
cjelinu...cijela njegova ličnost bila je grimasa.Velika glava obrasla
riđom kosom;između ramena ogromna grba,zbog koje su grudi bile
ispupčene;noge,sastavljene tako neobično da su se mogle dodirivati samo
koljenima,kad se pogledaju sprijeda izgledale su kao dva
polumjeseca,dva srpa čije su drške sastavljene;stopala velika,ruke
nezgrapne;i pored sve ove rugobe,neka užasna snaga,okretnost i
odvažnost;neobičan izuzetak su vječitog pravila;po kome snaga kao i
ljepota proizilaze iz sklada.Takav biješe papa,koga su lude izabrale
sebi...Rekao bi čovjek da vidi pred sobom džina,koji je razbijen pa
rđavo slijepljen.(Ako
ste očekivali psihološku analizu,grdno ste se prevarili.)



ESMERALDA
Esmeralda-ta
riječ imala je čarobno dejstvo... Ona nije bila velika,ali je
izgledala velika,tako je bila vitka stasa.Bila je crnomanjasta,ali je
čovjek mogao pogoditi da je danju njena koža morala imati onaj lijepi
pozlaćeni sjaj Andaluskinja i Rimljanki.I nožica je u nje bila
andaluska,jer joj je u isto vrijeme bilo i tijesno i ugodno u ukusnoj
obući.Ona je igrala,okretala se,vrtila se kao vihor na jednom starom
persijskom ćilimu,koji joj nemarno biješe bačen pod noge;i kad god bi u
okretanju njeno divno lice prošlo poredvas,njene krupne crne oči
obasjale bi vas munjom...Njen glas je bio kao i njena igra,kao i njena
ljepota.To je bilo nešto neobjašnjivo ljupko nešto čisto, zvučno,
vazdušasto, krilato tako reći...njeno lijepo lice pratila je s
neobičnom pokretnošću sve fantazije njene pjesme, od najrazuzdanijeg
nadahnuća do najčednije dostojanstvenosti.Rekao bi čovjek čas da je
luda,čas
da je kraljica...

KLOD FROLO-arhiđakon,lice
ozbiljno,mirno i mračno,izgledalo je kao da taj čovjek nije imao više
od 35 godina;međutim bio je sasvim ćelav;jedva je sa strane imao
nekoliko rijetkih pramenovarijetke i već sijede kose,na njegovom
širokom i visokom čelu bijehu se počele pojavljivati bore,ali u u
njegovim upalim očima ogledao se bujan život,duboka strast.


FEBUS-konjanik gromkog glasa,kapetan
kraljevih strijelaca,pružan od glave do pete,s mačem u ruci,bio je
kapetan voda kraljeve garde;izabranik Esmeraldinog srca..










__________________


Poslednji izmenio Kijara-brm dana Uto Nov 03, 2009 10:54 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Uto Nov 03, 2009 10:48 pm

]Čiča Gorio - Onore de Balzak
Kompozicija


Priča romana Čiča Gorio
razvija se na dva plana: individualnom i opštem. Na individualnom planu
predočene su dve ključne priče: o mladom studentu Eženu de Rastinjaku i
ostarelom fabrikantu rezanaca čila Goriu. Oko ove dve sudbine razvija
se niz individualnih istorija: stanara pansiona gospođe Voker (stara
gospođica Mišono, gospodin Poare, mlada devojka Viktorina Tajfer,
gospođa Kutir, odbjegli robijaš Votren), vikontese de Bozean, grofica
Anastazije de Resto, baronice Delfine de Nisenžan. To su samo
istaknutiji pojedinci koji imaju značajnije mesto u romanestkoj priči,
ali pored njih, kroz ovaj roman defiluje nekoliko desetina epizodnih
likova. Na opštem planu data je slika pariskog društva od najnižih
najviših slojeva. U pansionu gospođe Voker je sirotinja različitog
životnog doba i porekla, a u predgrađu Sen Žermen je visoko društvo
odeveno u svilu i okićeno zlatom i dijamantima. Pariz je veliko
iskušenje, nada i čežnja mladih ljudi, željenih da dopru do
senžermenskog društva. Pariz je i slika moralnog blata, bezdušnosti i
egoizma.



Čiča Gorio



Čiča Gorio je stekao bogatsvo za vrijeme revolucije prodajući brašno
deset puta skuplje no što ga je kupovao. Kada je ostao udovac, svu
svoju ljubav je posvetio dvema kćerima: kupovao im haljine, nakit,
kočije; obezbedio im velik miraz i obe su se udale u aristokratske
porodice. Starija kćer Anastazija postala je grofica de Resto, mlađa
Delfina je postala baronica de Nisenžan. Kada su ušle u visoko društvo,
njihove potrebe su postale veće - želele su da se istaknu na balovima i
svečanim večerama. Novac su dobijale od oca koje je, zaslepljen
očinskom ljubavlju, zadovoljavao njihove prohteve i hirove, rukovođen
stavom: ''Očevi uvek treba da daju pa da budu srećni. Uvek davati to
znači biti otac''. Dok je ima pare, pazole su ga i kao parajliju
svakome pokazivale. A kad je nestalo novca, nemilosrdno su ga oterale.
U pansionu Voker je našao sklonište, prezren i siromašan. Stalno menja
spratovei i iznajmljuje jeftinije sobe. Odrekao se duvana, otpustio
berberina, prestao je da se puderiše, nije više nosio skupa odela,
bivao je sve mršaviji. Čiča Gorio '' koji je imao šezdeset i dve godine
i izgledao kao da nema ni četrdeset (...), koji je imao nečeg
mladalačkog u osmehu, sada je ličio na izlapelog, nemoćnpg i bledog
starca od sedamdeset godina''. Kada je ponestalo novca, prodao je
nakit, zlatne tabakere, cvjećnjake, posuđe od srebra, uvek je kćerima
davao sa suzama radosnicama u očima, srećan što su one zadovoljne i
srećne. Kada bi u pansionu neko spomenuo ime neke od njegovih kćeri,
osluškivao bi da čuje kako su izgledale, jesu li bile srećne, jesu li
se lepo provele. Da je njegova ljubav slepa, pokazuje slučaj kada je
zakupio stan da bi njegova kćer Dafina imala gdje da se sastaje sa
Rastinjakom. Tek na samrti, kad danima nije bilo njegovih kćeri jer
nije bilo ni novca, prvi put će izraziti razočarenje i bunt : Ne, one neće doći! Znam ja to ima već deset godina. Ja sam to pomišljao ponekad, ali nisam smio da verujem.
[/size]

Umro je čiča Gorio sam i napušten od kćeri, kao ubogi siromah.
Ispratili su ga samo Rastinjak i Kristof, pokućar gospođe Voker. Kćeri
za koje je sve žrtvao nisu došle na sahranu - poslale su prazne kočije
i kočijaše.

Ežen de Rastinjak

Ežen de Rastinjak je mladić koji je iz provincije došao u Pariz na
studije prava. Tu je osjetio velegradski život, upoynao siromaštvo i
blagostanje, uporedio svoju porodicu u svetlu pariskog života i shvatio
da mora nešto da promijeni. Shvatio je da u velikom gradu mora imati
yaštitnika da bi opstao i da bi mogao da uđe u visoko društvo koje je
postalo njegova preokupacija i glavni cilj. Brzo je došao u vezu sa
daljom rođakom vikontesom de Bozean i njena kuća mu je postala prva
stepenica za ulayak u visoko društvo. Činjenica da je rođak vikontese
de Bozean, koja je po svom imenu i po svom bogatstvu, jedna od najvećih plemkinja,
otvarala mu je vrata aristokratskih kuća i obezbeđivala pozivnice za
balove. Već na prvim koracima u to društvo Rastinjak mlad, neiskusan i
čista srca doživljava poniženje : njegovo odijelo, dolazak pješice na
bal ili neuglednim kočijama, izazivaju podrugljive poglede i osmjehe
slugu koji mu otvaraju vrata. Prvi ulasci u to društvo otkrili su
muneiskrenost, pritvornost, prevare, laž.

[size=12]Mladom i neiskusnom Rastinjaku žele da pomognu svojim savjetima robijaš
Votren i vikontesa Bozean. Votren je dobro upoznao svijet i iskusio
društvene nepravde pa nastoji da Rastinjaku otvori oči i ukaže mu na
neprijatne istine. Za Votrena je Pariz obična kaljuga : Oni koji
se u njoj ukaljaju vozeći se kolima, to su pošteni ljudi, a oni koji se
ukaljaju idući pješice, to su lopovi. Ako vam se desi nesreća da
ukradete neku sitnicu, pokazuju na vas na trgu pred Palatom pravosuđa
kao kakvo čudovište. Ali ako ukradete milion, onda će vas u salonima
smatrati za poštenog čovjeka.
[size=18]Pokvarenost je opšta pojava i oružje ljudi osrednjih osobina. U društvo treba krčiti put bleskom
genija ili umešnom pokvarenošću. U ljudske mase treba ili uleteti kao
topovsko đule, ili se uvući kao kuga. Poštenjem se ništa ne postiže.

I vikontesa de Bozean, u jednom trenutku razočaranja, kada je ljubavnik
bio napustio, kazuje Rastinjaku istinu o životu i upućuje ga kako da se
ponaša u drustvu u koje hoće da uđe :
Dakle, gospodine de Rastinjak, postupajte s ljudima onako kako
zaslužuju. Želite da uspete, ja ću vam pomoći. Uvidećete koliko je
duboka ženska pokvarenost, izmerićete veličinu bedne ljudske sujete.
Iako sam pažljivo čitala tu knjigu o svetu, bilo je stranica koje su mi
ostale nepoznate. Sad znam sve. Ukoliko hladnije budete računali,
utoliko ćete bolje uspeti. Ako hoćete da vas se svet boji, udarite bez
milosti. I ljude i žene smatrajte za poštanske konje koje ćete na
svakoj stanici ostavljati da crknu, pa ćete ostvariti sve želje.

U Rastinjaku je dvojstvo : on je mlad, neiskusan, čist, neiskvaren,
riješen da uspije. Ali on je opljačkao majku i sestre da bi kupio skupo
odijelo i vozio se kočijama, što je uslov da se uđe u visoko društvo.
Po tome je sebičan, kao što su sebične kćeri čiča Goria. Ali će taj
isti Rastinjak odbiti nečasnu Votrenovu ponudu da se oženi bogatom
nasljednicom Viktorinom poštvo pije toga bude ubijen njen brat.
Rastinjak ima svoj put :
Moja je mladost još čista kao vedro nebo : ko hoće da postane velik
ili bogat čovek, treba da se pomiri s tim da mora lagati, povijati se,
puzati i uspravljati se, laskati, pretvarati se. Ko pristane na to, zar
ne znači da je pristao da bude sluga onih koji su lagali, povijali se,
puzali. Prvo im treba biti sluga, pa onda postati njihov saučesnik. O,
ne. Ja ću raditi plemenito, kao svetac, radiću danju i noću da stečem
bogatstvo samo svojim radom. To će bogatstvo vrlo sporo ići, ali ću
zato spavati mirne savesti.

Ali, kada postane ljubavnik Delfine de Nisenžwn, kada osjeti miris
bogatstva, pojmiće vrijednost novca i njegovo dejstvo na čovjeka: kada
ima novac, čovej je siguran, samouvjeren, prav i dostojanstven. Visoko
društvo i, bogatstvo i moralna čistota to ne može da opstane jedno
pored drugogo, shvatio je Rastinjak.

Sudbina čiča Goria iz temelja potresa Rastinjaka. Sahrana svoga
stradalnika bez krivice ruši sve iluzije koje je Rastinjak gajio o
svijetu. Kada je morao da pozajmi franak od pokućara Kristofa da bi
grobarima dao napojnicu, Rastinjaka obuzima tuga i gorčina. U tom
trenutku je nestao dotadašnji Ežen de Rastinjak koji je želio da svijet
osvaja trudom, zaslugom i vrlinom. Pojavio se novi Ežen de Rastnjak
koji upućuje društvu preteće riječi a sad je na nas dvoje red .
Na ručak kod gospođe de Nisenžen odlazi Rastinjak koji prihvata borbu
sa društvom Sen Žermena, ali prihvata i sredstva kojima se ono služi.


Društvo


Na samom početku romaneskne priče, posle predočavanja stanara pansiona
gospođe Voker, narativni subjekt posebno prati dva glavna aktera priče.
Rastinjak i Gorio su samo dva suseda, ali sticaj okolnosti približava
mladića i starca pa se u toku romaneskne priče njihove sudbine
prepliću. Balyak je dobro odredio mesta ovim junacima u strukturi
romana: to su dva različita ljudska tipa i dva sveta, ali se i jedan i
drugi uzajamno dopunjavaju. Bez čiča goria Rastinjak bi dobio sasvim
druge obrise; bez Rastinjaka tragična sudbina starog Goria, ne bi
dobila tako snažne akcente. Dok je jedan na kraju svoga puta, drugi ga
tek krči; dok je Čiča Goria uništila bezdušnost i nezahvalnost dveju
kćerki, Rastinjak je na putu da uništi majku i sestre; dok je jedan
poražen od života, drugi se bori za pobedu; dok je jedan potpuno
skrhan, drugi je zadojen snagom za obračun sa društvom.
Čiča Gorio
je široka freska francuskog društva: tu ima ličnosti različitog
socijalog porekla i statusa, različitih ideja i ideala, različitih
moralnih stavova i različitih sudbina: ''Ovakav skup ljudi - piše
Balzak - sadrži uglavnom bitne elemente celog jednog društva''. Za
junake ove priče Balzak uzima dva različita ljudska tipa. Jedno je
mladi student prava, koji je došao u Pariz da završi studije i svojim
trudom obezbedi sebi mesto u društvu. Drugi je ostarjeli negdašnji
fabrikant, ''jedno nesrećno i odgurnuto stvorenje, jedan mučenik sa
kojim su svi terali šegu''

Prvi je došao u Pariz u punoj snazi svoje mladosti, ispunjen verom u
život, željan uspeha po svaku cenu. Drugi je na zalasku života, na
izmaku snage, napušten pd svojih kćerki, opljačkan od sopstvene dece,
žrtva bezgranične roditeljske ljubavi.

Ljudski svet romana čine ličnosti različite po poreklu, društvenom
statusu, mentalitetu i karakteru. One se mogu svrstati u dve grupe: onu
koja živi u ulici Sen Ženevjev gdje se nalazi pansion gospođe Voker, i
onaj iz predgrađa Sen Žermen, gdje su kuće i dvorci ariskokratskih
porodica. Na jednoj strani je siromaštvo, na drugoj materijalno
izobilje. Na jednoj strani su vidljivi prosjaji iskrenosti, poštenja,
prijateljstva i uvažavanja, na drugoj strani je bespomučna borba za
društveni prestiž, niske intrige, podmetanja, zavidljivost, nemoral.
Balzak sa simpatijama prikazuje senženevjevske žitelje, ima sažaljenja
ya njihove patnje i stradanja, ima razumjevanja za njihove sitne zlobe
i surevnjivosti, ali ih ne idealizuje. Za senženevjevske žitelje nema
ni razumjevanja ni simpatija - na svakom koraku je lopovluk, preljuba,
bezdušnost, zloba. Čiča Gorio nije idealan lik - bogatstvo je stekao na
nepošten način, koristeći nevolje siromašnih i gladnih. Ali on je
stradalnik i nesrećnik, žrtva svojih nezajažljivih kćeri i svoje
prevelike ljubavi prema njima. Ni Rastinjak nije idealizovan: dolazi u
Pariz čist i neiskvaren, dugo zadržava moralnu čistotu svoje ličnosti,
ali postepeno popušta, prilagođava se sredini i poprima njene manire: i
on iskorišćava svoje najmilije da bi obezbedio ulazak u visoko društvo:
i on, na kraju romanesksne priče, odlazi da se uključi u metež i blato
senžermeskog društva.








[/size]


Poslednji izmenio Kijara-brm dana Uto Nov 03, 2009 11:00 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Uto Nov 03, 2009 10:55 pm

Jovan Ducic - Interpretacije pesama


SUNCOKRETI

Pesma
Suncokreti pripada ciklusu Vecernje pesme pa su i sadrzina pesme, njen
emocionalni ton i smisao u skladu sa naslovom ciklusa. Suncokreti u
ovoj pesmi dobijaju trostruku simboliku

- svetlost kao izvor zivota
-teznja ka visinama i prostranstvima,
-teznja ka idealima.

Izbor
suncokreta za navedenu simbolizaciju nije slucajan: u njegovom nazivu
je organska veza ove biljke sa suncem, kako se po nebeskom svodu krece
sunce, tako se okrece cvetna glava suncokreta, koja, obasjana suncevom
svetloscu, sjaji bojom zlata. Kada sunce zadje, glava suncokreta se
spusti "pogleda" uprta u zemlju. Noc je za suncokret mirovanje,
odsustvo svetlosti, odsustvo zivota. On cezne za jutrom i za suncem, i
svako spustanje noci za suncokret je pretnja i izvor straha, strepnje i
tuge.


U prvoj strofi je
predocena slika suncokreta koji "nemo prati neba bludnje" dok su u
njemu skupljene "sve zedji ovog sveta,/Sva nespokojstva i sve
zudnje".On je,dakle, olicenje zedji svega zivog za svetloscu, toplotom
i prostranstvom visina, ali je, prirodno, i olicenje svih nemira i
nespokojstava koji obuzimaju zivi svet. Iskaz je u ovoj strofi
neutralan, glas lirskog subjekta se ne osjeca.


Druga i treca strofa
predstavljaju posebnu sadrzajnu i smisaonu cjelinu: u njima progovaraju
suncokreti, "sume u strahu svom od mraka". Za njih je sve sto zari
bozanstvo jer daruje svetlost i zivot; a makar "jedna zraka" svetlosti
mera je i cena sviju stvari. Sve sto je u tami, i sto makar jednom nije
zasijalo i sto ne gleda u visine, obelezeno je prokletstvom.

Cetvrta strofa
je metaforicna slika suncokreta: oni su "s istoka kralji", obuceni u
"tesko zlato", oni su i "zreci sunca" koji "u cas mracni" vape za
svetloscu i suncem. U ovoj strofi je ostvarena ravnoteza svetlosti i
tame, radosti i tuge.


U petoj strofi
se pojavljuje lirski subjekt svojim iskazom:"Te tuzne oci suncokreta/ u
mom su srcu otvorene". Mrak i senke se tiho spustaju, sunce je daleko
"na kraj sveta", suncokreti su tuzni.


Sesta strofa ponovo uvodi prevagu svetlosti na tamom:

Pomrece nocas sirom vrti,
Dvoredi sjajnih suncokreta,
Sva zarka sunca ovog sveta.
Ovdje je uspostavljen paralelizam prve i seste strofe:

1.Tu su sve zedji ovog sveta,
Sva nespokojstva i sve zudnje.
2.Ali ce biti u toj smrti
] Sva zarka sunca ovog sveta.

Smrt
suncokreta je samo privid: u njima je sakupljena sva energija sunca i
svjetlosti, sve zedji i zudnje i sva zarka sunca. Poenta je u
neunistivosti zivota i zudnje, u neunistivosti svetlosti i njene
energije skupljene u zlatu suncokreta.

Pesma o
suncokretima je pesma o svetlosti kao izvoru zivota; o ljudskoj teznji
ka visinama i prostranstvima; o iskonskoj teznji ka idealimal; o
svetlosti i tami, vedrini i nespokoju u ljudskom zivotu. Primarni motiv
je suncokret jer ima istaknuto i udarno mjesto u kompoziciji pjesme:
dominira u prvoj, petoj i sestoj strofi. Sekundarni motivi su TAMA i
SMRT, ali su oni dobili periferno mjesto i nemaju snagu poente.



JABLANOVI

Kada se covjek nadje pred tajanstvom prirode u tamnoj noci kojom huji
sustanje jablanova, pocinje da shvata da je samo jedan mali delic
prirode. To saznanje budi nemir, slutnje i strahove. Covjek pred
prirodom - to je tema Jablanovi. U sredistu pjesme je onaj
covjek sa kraja pjesme koji stoji, posmatra i - strahuje. Jablanovi su
samo predmet opazanja i dozivljaja lirskog subjekta, oni su simbolicna
manifestacija covjekovih misli i zelja.

Pjesma
zapocinje pitanjem, dva puta ponovljenim. Ovakav pocetak unosi
zacudjenost, upitanost i nedoumicu. Zato je on pun naboja nedoumice i
iscekivanja:


Zasto nocas tako sume jablanovi, Tako strasno, cudno? Zasto tako sume?

Dva puta ponovljeno pitanje "zasto" sugerise napetost i nemir,
uzbudjenje koje obuzima lirskog subjekta, ali ga on sam ne moze da
objasni. Dok je u prvom stihu pitanje kompletno sa svim sintaksickim
clanovima recenice, drugo pitanje je sazeto, to su samo tri rijeci
"Zasto tako sume"? Ovdje nije pitanje zasto sume, vec zasto tako sume.
Ova dva stiha upitnom intonacijom, nagovjestavaju odgovor i time
stvaraju pocetno raspolozenje za sadrzinu pjesme.
]


] Dok su prva dva stiha emotivno napeta, treci i cetvrti stih imaju narativni ton i deskriptivnu funkciju:
Zuti mesec sporo zalazi za hume, Daleke i crne, ko slutnje; i snovi ]

-to je pejzaz noci u kojoj se dogadja sum jablanova: zuti mjesec i
njegov spori zalazak zs brda, daleka brda i crna. Tamna boja poredi se
sa slutnjom koja budi nejasni nemir i slutnju, koji su na samoj granici
straha.

Prve dve
strofe ispunjavaju opisi prirode i desavanja u njoj; treca strofa
donosi sliku usamljenog covjeka u noci. Sve sto je opisano u prve dve
strofee, sagledano je ocima lirskog subjekta:On i priroda nasli su se
oci u oci - u tom susretu priroda ostaje na svome, ona traje i dalje
mimo volje covjekove, a covjek sam i zaplasen, morao je da obori pogled
- nije uspio da odgovori na pitanja koja je postavio.
[/size]


Treca strofa predstavlja sliku covjeka koji je toliko usamljen da se osjeca "ko potonji covek".
Stajanje kraj
mirne vode opisano je odsjecnim, sporim rijecima koje ostavljaju utisak
niza koji lagano prolazi. Osjeca se izvjesna utemeljenost lirskog
subjekta u svijetu: "ja stojim" je puno samopouzdanja, iz njega zraci
rjesenost i cvrstina. Medjutim, opkoracenje neminovno vuce u drugi stih
da bi se stajanje odredilo preciznije - "ko potonji covek", poslednji,
jedini, usamljen u tom ogromnom prostranstvu sveta koji je predocen kao
mrtva noc.

] Covjek se
suocio sa prirodom, sa elementima prirode - mjesec, nebo, zemlja, voda.
Ovaj covjek stoji sam kraj mirne vode, sagledao je sebe i shvatio da je
malenkost. Naime, sreo se sa ogromnom sjenkom jablana koji sumi, pa je
shvatio koliko je on sitan u odnosu na jablana. U tom trenutku se javio
strah, ali osoben strah:"Strepim sam od svoje seni".

Pitanje
postavljeno na pocetku pjesme ("Zasto nocas tako sume jablanovi?") nije
dobilo direktan odgovor. On se nalazi u spletu poetskih slika, u
njihovom zajednickom prozracavanju smisla. Na pragu izmedju prve i
druge strofe, izmedju dve tamne slike, nalaze se snovi, tacnije odvija
se njihov cin padanja u vodu "ko olovo mirnu i sivu" - nije samo
padanje, nego je to padanje snova u sivu, umrtvljenu vodu bez zivota.
Sum jablanova, ispof koga stoji usamljeni covjek, simbol je njegovih
teznji da se izadje iz ove samoce i mraka - visina je u poeziji uvijek
simbolizovala izbavljenje, svjezinu, nastavljanje trajanja.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Uto Nov 03, 2009 11:01 pm

Mark Tven - Doživljaji Toma Sojera

Bilješke o piscu :
Mark Twain rođen je 1835.god. na Floridi u državi Missouri. Umro je
1910.god. . Napisao je : Kraljević i prosjak ,Doživljaji Hucheeberryia
Fina.

Mjesto Radnje :
otok, Ilijanska obala

Vrijeme radnje :
ljeto

Likovi :
Fin, crnac ,Tom ,Douglas , tata ,Bames ,Joe ,Harper , Ben ,Huck…

Fabula :
Dječak Huck imao je pijanog oca kojega je viđao jednom tjedno. Imao je
prijatelja Toma Savyera sa kojim se je puno družio. Njih dvoje su
htjeli osnovati razbojničku bandu. Jedne noći je Huck Fin pomogao crncu
Jimu da pobjegne. Došli su na jedan otok gdje je Huck bio kod jedne
obitelji, a Jim je bio na splavi. Huck je našao Jima i plovili su dalje
rijekom tražiti Cairo .Kada su vidjeli da bezvrijedno traže dogovorili
su se da će se vratiti doma i reći istinu. Kada su nakon dugog
putovanja došli u grad Jima su zarobili. Kada su to saznali Tom i Huck
probali su ga osloboditi ,ali bez uspjeha. Prije smrti gospođica Watson
oslobodila je Jima ropstva.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Uto Nov 03, 2009 11:02 pm

Banović Strahinja

Pomalo je takijeh junaka,
Ka' što bješe Strahiniću bane.!

Jedna od najlepsih umotvorina narodnih pevaca ali nazalost daleko od istine. Zašto ?
Banovic Strahinja je Djuradj Stacimirovic Balsic. Tast mu nije bio Jug
Bogdan nego knez Lazar Hrebeljanovic. Strahinja nije bio na kosovu uz
tasta Lazara jer je vec bio turski vazal.
Inace pesma je biser Srpske epike.
Poruka ,ili naravoucenije pesme jeste ono sto je vazno.A to je da TREBA
PRASTATI ! Narod tokom vekova nije zaboravio cojstvo Banovica Strahinje
koji je oprostio svojoj zeni preljubu.Sama cinjenice da je anonimni
pesnik iz ranijih vekova stvorio takvu pesmu ,i da je ta pesma jedna od
napopularnijih u Srba.Pesma govori o duhovnoj velicini oprastanja kroz
lik Banovica kao simbola-nosioca ove vrline.
„iskliznuće" epskog junaka iz njegovog epskog sveta, ili, bolje reći,
sveta kulta junaštva, centralna je tema pesme Banović Strahinja.
Banović Strahinja je, u stvari, tragičan junak, a cela pesma prikazuje
evoluciju iz epskog, preko tragičnog, do zavetnog junaka.

Tematski, pesma Banović Strahinja počinje u klasičnom epskom stilu. U
prvom delu pesme opisuje se život, običaji i društveni odnosi epskog
sveta, sveta kulta junaštva: odlazak muža u tazbinu (bez žene),
uzajamno spoljašnje poštovanje srpske gospode, odnos muškarca i žene u
takvom svetu (žena služi muža), gošćenje srpske vlastele... No, starac
Milija, guslar koji je Vuku Karaxiću ispevao navedenu pesmu, upozorava:

Pozadugo bane gostovao,

Pozadugo bane začamao,

Ponosi se bane u tazbini.

Strahinja je u tazbini začamao! Strahinja se, na krilima slave, u
tazbini poneo, tj. bio je gord. On je u epskom svetu (iz)gubio svoju
ličnost. Zaboravio je na oprez, ostavio je svoj dom bez zaštite, jer mu
je bilo važnije da ispoštuje neke oveštale norme epskog sveta, da
poseti „kano što je red" svoju tazbinu i da s njima „pije rujno vino".

A Turci lagano dolaze.

U drugom delu pesme sledi otrežnjenje, sledi sticanje svesti o sebi i
svetu u kome živi. To je svakako sticanje tragedijske svesti.
Majka mu u pismu javlja da su mu dvori poharani, sluge pobijene, a da mu je žena oteta i da Vlah-Alija:

Ljubi tvoju ljubu pod čadorom,
A ja, sine, kukam na garištu,
A ti vino piješ u Kruševcu!
Zlo ti vino napokonje bilo!

Kroz navedeni kontrast prikazano je neshvatanje istorijskih i
društvenih realnosti od strane srpske vlastele, jer iako su Turci
zaposeli Kosovo od Laba do Sitnice, srpska gospoda se veseli i gosti ne
vodeći računa o svojoj imovini i svojoj zemlji.

Majčino pismo je početak otrežnjenja koje se nastavlja kada Jug-Bogdan
odbija da mu pomogne i kada ne dozvoljava svojoj deci da pođu sa
Strahinjom na Kosovo:

Znaš li, zete, ne znali te ljudi!
Al' ako je jednu noć noćila,
Jednu noćcu s njime pod čadorom,
Ne može ti više mila biti,
Bog j' ubio, pa je to prokleto,
Voli njemu nego tebe, sine;
Neka ide, vrag je odnesao!
Boljom ću te oženiti ljubom,
S tobom hoću ladno piti vino,
Prijatelji biti dovijeka.

Ove reči Jug-Bogdana najbolje prikazuju glavne nedostatke epskog sveta,
tj. sveta kulta junaštva. Starac Milija želi da to i sam potvrdi:

Kad pijahu vino i rakiju,
Svi se fale za dobre junake,
Fale s' zetu i Bogu se kunu:
„Volimo te, Strahiniću bane,
No svu zemlju našu carevinu!"
Al' da vidiš jada na nevolji!
Banu jutros nema prijatelja.

Sa ovim stihovima Strahinja izlazi iz sveta kulta junaštva, svestan
njegove jalovosti. On, sada kao pravi tragični junak, ostaje sam.
Nekadašnje prijatelje zamenjuje pas. Hrt Karaman je jedini prijatelj
čoveka koji se rastao od epskog sveta i epskog kulta junaštva.
Banović Strahinja, preobučen u Turčina, polazi na Kosovo.
Jedna od najlepših epizoda u srpkoj epskoj narodnoj poeziji je susret
Bana sa usamljenim dervišom. Ova epizoda se javlja samo u varijanti
pesme koju je Starac Milija ispevao Vuku i karakteristična je po tome
što se u jednoj epskoj pesmi susreću dva ne epska, već tragična junaka.
Derviš je, isto kao Strahinja, usamljenik u polju Kosovu kome su Turci,
dok je bio u Banovoj tamnici, opljačkali sve kod kuće.

No bijaše jedan stari derviš,
Bijela mu prošla pojas brada,
Šnjime nema nitko pod čadorom,
Bekrija je taj nesrećan derviš,
Pije Turčin vino kondijerom,
No sam lije, no sam čašu pije,
Krvav derviš bješe do očiju.
Derviš prepoznaje Strahinju.

Iako je u Banovoj tamnici proveo nekoliko godina, Strahinju pamti po dobru:

I ako sam bio u tamnici,
Dosta si me vinom napojio,
Bijelijem ljebom naranio,
A često se sunca ogrijao,
Puštio si mene veresijom.

Pre mnogo godina, kada je zaista bio pravi srpski vitez, dok još nije
potpao u čamotinju oveštalog epskog sveta, Strahinja je postupio prema
dervišu hrišćanski: pustio ga je iz tamnice. Derviš, koji je obećao
Banu da će doneti otkup za svoju slobodu, vrativši se u Tursku, saznao
je da su mu njegova braća po veri opljačkali dvore i pokrali sve što se
moglo pokrasti. Život im je približio sudbine: dva usamljenika se
susreću u jednom istorijskom trenutku, na Kosovu pre velikog boja, ali
oni u tom istorijskom terenutku ne učestvuju. Pa i zašto bi, kad su i
jedan i drugi bili ostavljeni na cedilu od svojih „epskih" prijatelja.
Srbina i Turčina, pravoslavca i muhamedanca, tamničara i utamničenoga,
spaja njihovo duhovno bivstvovanje u za njih novom tragičnom svetu.

Udarac mača

Vlah-Alija nije običan junak. On umnogome podseća na Ahila iz
„Ilijade": najbolji je turski borac, ne sluša nikoga, čak ni turskog
cara, radi kako mu se prohte, ceo mu se život sastoji od ubijanja, pića
i žena. On je svojeglav i gord, a u otetoj Strahinjinoj ženi je
pronašao trenutni mir koji ni po koju cenu ne želi da izgubi.

Strahinja ga pronalazi i započinje dvoboj dva velika junaka. Banovo
potpuno otrežnjenje - jer možda je tinjala vera u vernost ljubinu -
nastaje onog trenutka kada ona, pred dilemom da li da pomogne Banu ili
Vlah-Aliji, udara Strahinju mačem po glavi.

Na kraju, Banović Strahinja, čovek koji je izgubio sve, pobeđuje sve:
pobeđuje Vlah-Aliju, pobeđuje neverstvo ženino, pobeđuje svu tazbinu
svoju, pobeđuje ceo svet u kojem je do juče živeo... Iako ga je izdala,
iako je mačem nasrnula na njega, Ban oprašta ženi neverstvo! On
pobeđuje sve zato što je na prvom mestu Banović Strahinja pobedio sebe
smrtnoga.

Banović Strahinja je specifičan srpski junak upravo zato što je za
njega vezano mnogo „iskliznuća" iz epskog sveta. Ponovićemo sada već
jasnu činjenicu: u pesmi Banović Strahinja on evoluira od epskog, preko
tragičnog, do čoveka liturgijske svesti. A hrišćansko opraštanje
nevernoj ljubi najdublji je dokaz toga. U tome se krije sva lepota
navedene pesme, kao i lepota ličnosti Strahinje Banovića.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Uto Nov 03, 2009 11:03 pm

Gospodar prstenova deo prvi - Druzina prstenova


BELEŠKA O PISCU:

Tolkin, Džon Ronald Rejel (1892-1973). Engleski pisac rođen u Južnoj Africi. Osim
ovih pet knjiga Tolkin je objavio i nekoliko kratkih radova u obliku
pripovijedaka kao Farmer Gils of Ham (1949) i Smith of Wooton Major
(1967), ili u obliku pjesama kao Adventures of Tom Bombandil and Other
Verses from the Red Book (1962). Tolkin je tokom svog života s dosta
uspjeha ilustrirao neke svoje radove, a najveći broj ilustracija
napravio je za Hobita. Ilustracije koje je sam nacrtao i kolorirao za
ovu knjigu su pod brojevima I, II, III, IV, V, dok je ostale kolorirao
H. E. Riddett.

Utjecaj koji je J.
R. R. Tolkin ostavio ne samo na svoje mnogobrojne čitatelje i na druge
pisce u posljednjih pedeset godina, svrstava ga, nesumnjivo, među
velikane svetske književnosti dvadesetog stoljeća.


TEMA:
Uništenje Prstena vladara.

MJESTO RADNJE:
Međuzemlje


VRIJEME RADNJE:

Sva četiri godišnja doba

FABULA: - KNJIGA PRVA -

Na Bilbov i Frodov zajednički rođendan
došlo je 144 ljudi, točno koliko su Bilbo i Frodo imali zajedno godina.
Na tu su proslavu bili pozvani čak i Sackville-Bagginsovi. Gandalf je
priredio nezaboravni vatromet. Bilbo je odednom nestao. Stvorio se u
svojoj sobi, gde ga je čekao Gandalf. Gandalf je jedini znao da se on
poslužio Prstenom. Taj Prsten je imao čarobnu moč: tko god ga je
nataknuo postao je nevidljiv. Bilbo je namjeravao krenuti na svoje
zadnje putovanje, ali je po dogovoru sa Gandalfom morao ostaviti prsten
Frodu. Bilbo se tomu odupirao, ali mu je Gandalf zaprijetio, te ga je
ipak ostavio. Frodo je ušao u sobu čim je Bilbo otišao. Gandalf je
objasnio Frodu kakvu moč ima taj prsten i da ga se pothitno mora
uništiti. Bacio ga je u vatru na što se Frodo zgrozio, ali na njegovo
čuđenje prstenu ništa nije bilo. Gandalf mu je rekao da ga se može
uništiti jedino u vatri u kojoj je sakovan. Frodo je rekao da će
krenuti na to putovanje na svoj pedeseti rođendan. Frodo je na svoj
pedeseti rođendan prodao Vrećasti vijenac Sackville-Bagginsovima. Za
suputnike je odabrao Sama i Pippina. Noć pred putovanje Frodo je čuo
kako Čiča Gamgee razgovara sa nekom osobom. Sutradan se moralo krenuti
na put, a Gandalfa još nije bilo. Trojica hobita su krenula usprkos
tome na svoj put u Bucklebury. Na tom putu su im se dogodile nevolje.
Frodo, Pippin i Sam naišli su na Crnog Jahača. Brzo su se sakrili
pokraj puta. Jahač je njuškao oko sebe. Froda je iznenada obuzela želja
da natakne Prsten na prst, iako mu je Gandalf rekao da to ne radi ni u
najvećoj opasnosti. Jahač je odjahao Cestom, a družini je laknulo. Tog
dana družina je razgovarala da li je to isti Jahač koji je bio u
Vrećastom vijencu. Odlučili su da ne idu više po Cesti jer je
preopasno. U slijedećih nekoliko dana naišli su na skupinu vilenjaka
kojoj je vođa bio Gildor. Frodo ga je pitao u svezi Crnih Jahača, ali
im je on rekao da im ništa neće reči o njima, ako im Gandalf već nije
rekao. Ubrzo su došli i u Bucklebury, na posjed starog Maggota. Frodo
se sjetio, dok je još živio u Brandy Hallu, da je kod njega krao
gljive. Maggot im je ispričao da je kod njega bio čudan svat, visoka
osoba u crnom sa crnim konjem i da je tražila njega, Froda Bagginsa.
Rekao im je da su mu se psi, Panđža, Derač i Vučina, na smrt
preplašili. Na večer je farmer Maggot odvezao kolima Froda, Sama i
Peregrina do skele, a usput im je ponio nešto za prigristi. Na pola
puta su začuli topot konja. Pomislili su da su to možda Jahači, ali je
to zapravo bio Merry. Svima je laknulo. Farmer ih je napustio i ostavio
Frodu košaru. Kada je Frodo pogledao košaru osmjehuo se jer je osjetio
je miris gljiva. Kod Merrya su ostali jako malo, odmah su slijedeći dan
krenuli na put. Na tom putovanje im se i Merry pridružio. Frodo nije
htio ići Cestom jer bi se izložili velikoj opasnosti od Jahača, nego je
odlučio krenuti jako opasnim putem - putem kroz Staru šumu. Na tom putu
im svašta dogodilo – od dobrog do lošeg. Jednom prilikom su zaspali
ispod Vrbovog starca. Vrbov starac je gospodario šumom. Frodo se digao
da bi se otišao umiti u potoku, ali je bučnuo u vodu. Sam ga je izvukao
iz vode, ali kad su se vratili do mjesta gde su spavali Merrya i Pipina
više nije bilo, jedino su Merryeve noge ostale vani, dok mu je tijelo
bilo u Vrbovom starcu. Sam se dosjetio da bi mogli zapaliti drveče, što
su i učinili. Odmah zatim Merry je počeo vikati da zgase vatru. Frodo
je odednom počeo vikati na sav glas: U pomoć! . Ubrzo je zastao jer je
netko počeo pjevati. Pjesma se činila besmislenom, ali kako im se taj
glas približavao Frodo je čuo pjesmu kako zapravo ide. Uto dođe i Tom
Bombadil, čovek koji je pjevao tu pjesmu i spasi Merrya i Pippina od
Vrbovog starca. Hobiti su zajedno sa Tomom otišli u njegovu kuću i
upoznali Goldberry, devojku o kojoj je pjesma govorila. U Tomovoj kući
ostali su svega par dana. Tom ih je čas prije odlaska naučio pjesmu
koju moraju pjevati ako zapadnu u bilokakvu nevolju. Pjesmu su morali
upotrijebiti samo jednom, i to kod Grobnog humlja. Ubrzo su došli u
svratište Kod razigranog ponija. Tamo se Frodo predstavljao pod imenom
Podgorski i upoznao Stridera koji je znao za njihov put. Te večeri su
ih napali Jahači, ali nitko nije bio ozlijeđen. Sutradan su krenuli
rano ujutro na put sa Striderom, koji im se u međuvremenu pridružio.
Usput su kupili izgladnjelog ponija od Billa Papratovine. Sam mu je
nadenuo ime Bill. Krenuli su Zelenim putem, prema Vetrovrhu. Strider se
ubrzo predomislio i krenuo Cestom. Nakon kračeg putovanja Cestom,
skrenuli su sa puta i sišli u zaklon. Trećeg dana odlaska iz Breeja
izaši su iz šume Chetwood, približavali su se Muhovodnoj mlaki. Isprva
im je dobro naprdovalo putovanje po Muhovodnoj mlaki, ali što su više
odmicali kretanje im je postajalo sporije i nepouzdanije. Muhe su ih
počele peckati. Frodo je na istočnom nebu ugledao neko svetlo i upitao
Stridera što je to. Frodo je dobio odgovor koji je glasio: Ne znam.
Predaleko je da bi se moglo razabrati. Nalik je na munju koja skače s
vrha na vrh brda. Petog dana putovanja su ugledali Vetrovrh. Na
zapadnoj strani Vetrovrha našli su uvalu. Na tom mjestu su ostavili
Sama, Pippina i ponije, dok su ustali krenuli dalje. Kada su došli na
vrh naišli su na širok prsten od prastarog kamenog zida. Na vrhu su
našli na kamen koji je bio ravniji od ostalih i činilo se da je izmakao
vatri. Na njemu su ugledali rune. Strider je mislio da stoje umjesto G3
i da znače da je Gandalf bio na tom mjestu trećeg listopada, prije tri
dana. Strider je zaključio da je na tom mjestu došlo do bitke i da je
tu bilo ono svetlo koje su videli na istoku prije tri dana. Merry je
nešto ugledao i obavijestio Stridera o tome, a Strider se bacio na
zemlju i povukao Froda za sobom, a ni Merry nije bio blesav, te se i
sam bacio na pod. Svi su se bojali najgoreg, što je Strider i potvrdio.
Družina je otišla u šumu i naložila vatru. Ubrzo su ugledali i nekoliko
spodoba koje su krenule na njih. Froda je odednom obuzela želja da
natakne Prsten, što je i učinio. Frodo je mogao gledati Prstenove
utvare kakve zapravo jesu, a one njega isto. Odednom su krenule na
njega, a Frodo isuče mač i usklikne: O Elbereth! Gilthoniel! Istodobno

zada
neprijatelju jak udarac. Noć se prolomi od prodorna krika, a Frodo
osjeti da ga je neka oštrica, poput strijele ubola u lijevo rame. Mač
se slomio pod njim i Frodo zadnjim snagama skine Prsten s prsta i
čvrsto ga stisne u ruci. Kad se Frodo osvestio, vidio je da je ležao uz
vatru koja je još jače gorjela. Sam je Frodu ispričao što se dogodilo.
Uto je došao i Strider. Kad je Strider čuo što mu Frodo ima reči,
udaljio se i pozvao Sama. Ispričao mu je sve što mu je imao reči i
rekao da će učiniti sve što može da pomogne Frodu. Ujutro su krenuli na
jug, a to je značilo da moraju ići Cestom. Frodo nije mogao hodati, pa
su ga posjeli na ponija. Prije nego što je prošao prvi dan marša,
Frodovi bolovi su se pojačali. Na kraju petog dana tlo se počelo
uzdizati. U daljini se nazirala još jedna rijeka u kamenitoj dolini
napol obavijenoj izmaglicom. Došli su do rijeke Mitheithel, a na njoj
je bio Posljednji most preko kojeg prelazi Cesta, a to je značilo da
ponovo moraju Cestom. Sutradan su nastavili putovanje. Nisu ugledali
neprijatelja, ali je Strider našao blijedozelen dragulj zvan beril,
vilin-kamen. To im je ulilo nadu. Prešli su preko mosta. Pippin je
ubrzo našao stazu kojom su nastavili put. Naišli su na trolovsku
jazbinu te oprezno krenuli dalje. Produžili su stazom i naišli na tri
velika okamenjena trola. To su bili oni trolovi na koje su nabasali
patuljci i Bilbo, koji su se svađali kako će ih spremit za jelo.
Popodne sunastavili putem kojim su verojatno išli Bilbo, Gandalf i
patuljci. Ubrzo su naišli na Glorfindela koji boravi u Elrondovoj kući.
Ubrzo su naišli na Jahače. Glorfindel posjedne Froda na konja i dovikne
konju nešto na vilin-jeziku i konj pojuri brže od neprijateljevih. Konj
zastane pred vodom, a Jahači počnu vikati Frodu. Prsten! Prsten!
Iznenada rijeka podivlja, a neprijatelji i njihovi konji se utope.


- KNJIGA DRUGA -

Kad se Frodo probudio, vidio je da leži u
krevetu, u Elrondovoj kući. Frodo upita strop na sav glas gde je i
koliko je sati. Nečiji mu glas odgovori da je u Elrondovoj kući i da je
deset sati prije podne. To je bio Gandalfov glas. Gandalf mu kaže da je
sva družina zdrava i čitava. Sutradan se Frodo rano probudio. Morali su
odabrati tko će sve ići na put. To su bili hobiti, Dunadan(Aragorn ili
Strider), Boromir, Gandalf, Gimli(sin Gloinov) i Legolas. Družina je
krenula u prosincu na put, ali je prije toga putovanja Bilbo darovao
Frodu vilenjački bodež i košulju od mithrila, koju mu je darovao
Thorin. Nisu ponijeli puno prtljage na put. Jednom zgodom nisu mogli
proći vrh Caradhras te su morali ići rudnicima Morije. U njima su
pronašli knjigu u koju su Balin, Ori i Nori zapisivali događaje. U
knjizi su naišli na puno čudnih zapisa. Odednom su ih napali orci i
trolovi. Froda je pogodilo koplje, ali mu ništa nije bilo zato jer je
nosio pancirnu košulju od mithrila. Samo se Gandalf nije živ izvukao iz
rudnika Morije. Poginuo je u borbi protiv propasti Durinove - Balrogom.
Kada je Dunadan pregledavao Froda, vidio je da ima pancirnu košulju od
mithrila i da ga zato koplje nije proburazilo. Ubrzo su došli u šumu
Lothlorien. Vilenjaci su svima morali staviti povez na oči, uključujući
i Legolasa, jer se Gimli protivio da jedini ima povez na očima. Došli
su do gospodara i gospodarice Lothloriena koji su ih jako dobro
ugostili. Galadriel, gospodarica Lothloriena, je pokazala Frodu i Samu
svoje zrcalo u kojem su mogli videti što će se sve događati. Samo je
Frodu pokazala Prsten. Jedan od tri koja su bila sakrivena od Saurona.
Družina je opet morala krenuti na put, ali su im gospodar Celeborn i
gospodarica Galadriel dali čamce i zalihe za put. Prvog dana putovanja
čamcima opazili su Goluma. Uspješno su ga potjerali. Utaborili su se
kod Kresokama. Tamo je Boromir pokušao oduzeti Prsten Frodu. Zbog toga
je Frodo zajedno sa Samom uzeo jedan čamac, a da nikom nije rekao, jer
nije htio žrtvovati prijatelje.


DIJELOVI FABULE:

UVOD:
Frodo, Sam i Pippin kreću na put.

ZAPLET:
Tri hobita nalijeću na Crne Jahače.

VRHUNAC:
Gandalfova smrt u rudnicima Morije.

RASPLET:
Frodo i Sam bježe od ostatka družine.

LIKOVI:

Frodo, Elrond, Gandalf, Celeborn, Galadriel, Gimli, Legolas, Aragorn, Boromir, Merry, Pippin, Sam i Jahači

OPIS LIKOVA:

Hobiti

“… mali ljudi, otprilike upola naše visine, manji
su i od bradatih patuljaka. Hobiti nemaju brade. ” “… na tabanima
izrastu prirodni potplati i gusta topla smeđa dlaka kakva im raste i na
glavi
(kovrčava) …” Niski, kovrčave kose, dlake među nožnim prstima, dugi smeđi prsti. Pouzdani, poverljivi.

Aragorn

“To vam je jedan od onih lutalica –
mi ih zovemo graničari. ” “… on zabaci kukuljicu i otkrije razbarušenu
glavu tamne kose prošarane sjedinama, i dva oštra siva oka na blijedu i
ozbiljnu licu. ”

Visok, tamne kose prošarane sjedinama, razbarušene glave, dva oštra siva oka na blijedu i ozbiljnu licu. Kraljevskog soja. Odan prijatelj.

Boromir

“… visok čovek lijepa i plemenita lica, crne kose i sivih očiju, ponosita i stroga pogleda. ”. Visok, jak, lijepa i plemenita lica, crne kose i sivih očiju, ponosita i stroga pogleda. ”. Kraljevskog soja,odan, pohlepan.

Gandalf

“… stari lutajući opsjenar Gandalf…”. Visok, sijede kose i brade, star. Carobnjak, požrtvovan.

Gimli

“… jedan mlađi patuljak: njegov sin Gimli. ”. Nizak, mlad. Patuljak. Ratoboran.

Legolas

“… strani vilenjak odeven u zeleno i smeđe, Legolas…”. Duge kose, visok. Vilenjak. Odan prijatelj.

POUKA:
Koliko god da je zlo jako, dobro će ga nadvladati.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Uto Nov 03, 2009 11:04 pm

Grof Monte Kristo - Aleksandar Dima

BELEŠKE O PISCU

Aleksandar
Dima je francuski pisac rođen 1802. g. Najpopularniji je romanopisac i
dramatičar svoga vremena. Bio je jedan od začetnika roman – feljtona.
Bio je pisac nevjerojatnog plodnog talenta, bogate fantazije i živa
duha. Otac mu je bio poznati Bonapartin general, a Aleksandar je bez
oca ostao u svojoj četvrtoj godini. pošto je bio odgajan samo sa strane
majke u njemu se razvio pustolovan duh kojemu nikada nije manjkalo
slobode. Napisao je mnoga dela, neka sam, a neka u suradnji sa drugima.
Njegovo izuzetno bogato stvaralaštvo sadrži oko 300 drama i romana. za
kazalište je zaslužan što je dao prvu povijesnu romantičku dramu
«Henrik III. i njegov dvor» koja je izvedena godinu dana prije Igove
poznate drame Hernani. Temelji se na povijesnim činjenicama koje su
kombinirane sa ljubavnom dramom. To je prvo francusko kazališno delo
prikazano na francuskoj sceni. nakon uspjeha drame «Antony» - tragedija
ljubomore, Dima je napisao još mnogo drama, melodrama, tragedija i
lakih komedija. Tragedije imaju sve osobine romantičnog kazališta.
golem aparat, mnogo osoba, patentičan ton, složene sukobe i mnoštvo
obrata. Velik su uspjeh postigli njegovi pseudopovijesni romani u
kojima povijest oživljava kao zanimljiva i slikovita stvarnost.
Dokument vremena obogaćen je zanimljivim zapletom, mnogim
pustolovinama, simpatičnim i hrabrim junacima. Najpoznatije dimino delo
je trilogija romana «Tri mušketira», «Dvadeset godina kasnije»,
«Vicomte de Bragelonne», zatim slijede «Grof Monte Kristo», «Kraljica
Margo», te «Gospođa de Montsoreau». Uticaj avanturističko – povijesnih
Dimaovih romana osjetio se gotovo u cijeloj europskoj trivijalnoj
literaturi. Međutim, sama kompozicija, svjež dijalog i živ opis
privlače i danas pažnju i interes široke publike. Umro je 1870. g.


KRATAK SADRžAJ

U
luci Notre Dame de la Garde u gradu Marselju svi su s nestrpljenjem
očekivali brod Faraon koji je trebao stići još prije tjedan dana. Svi
su bili sretni i radosni, ali mlada zanosna Mercedes je videla da je na
brodu zastava na pola koplja, što je označavalo neku nesreću. Fernand
Mondego je provodio posljednje trenutke sa svojom nećakinjom Mercedes u
koju je bio zaljubljen. Ona nije marila za to, već je s nestrpljenjem
očekivala svoga zaručnika Edmonda Dantesa. Dantes je bio časnik na
brodu, a nakon smrti kapetana Lecrela preuzeo je ulogu kapetana.
Zavisan Dangles želio je samo najbolje Dantesu, jer se i on borio za tu
titulu. Dangles otkriva Morellu, vlasniku broda da je brod pristao na
Elbi što je značilo da je kapetan Lecrel imao sastanak s Napoleonom.
Dantes, ne znajući ništa o politici, priznaje da kod sebe ima pismo
koje mu je na samrti dao kapetan. Niti ne sluti da bi mu taj komad
papira mogao uništiti život. Navečer, Mondego i Dangles pišu pismo
tužiocu u kojemu optužuju Dantesa da je bonapartist. Pijani Caderousse
im pomaže ne znajući što čini. Caderousse je Dantesov susjed koji zbog
zavisti želi uništiti Dantesa. Inače, on se uvijek više zanimao za tuđe
živote nego li za svoj vlastiti. Mladi odvjetnik de Villefort uhapsi
Dantesa te saznaje da je pismo namijenjeno njegovu ocu Noirtieru.

da
bi spasio svoju karijeru Dantesa osuđuje na robiju, a oca dovodi u
Pariz. Dantes se nalazi u zamku. Pokušava shvatiti zašto je u zatvoru,
ali ne pronalazi njemu shvatljiv razlog. Nakon deset godina u zamku
upoznaje abbu Faria koji je pokušavši pobjeći iskopao tunel u krivom
smjeru te došao do Dantesove tamnice. On pomaže Dantesu da razotkrije
istinu, te ga podučava o svemu. Svećenik Faria umre, a domišljati
Dantes sakrije njegov leš i u vreću zamota sebe. Vreća je bačena u
more, a dantes je spašen od robije. Nakon mnogo sati provedenih na
pučini Dantesa pronalaze talijanski krijumčari i spašavaju mu život.
Edmund saznaje da mu je otac umro od gladi što u njemu budi veliku
želju za osvetom. Dantes odlazi na otok Monte Kristo gde pronalazi
najveći dio Spadinog blaga, sačuvanog više od 3, 5 stoljeća – to je
blago Monte Crista.

Dantes
saznaje da je Caderousse vlasnik krčme vlasnik krčme Mast du Gard gde
živi sa svojom ženom Carconte. Predstavlja se kao abba Busoni i daje mu
100000 franaka, ali pod uvjetom da izvrši jedan zadatak – mora saznati
sve o Danglesu, Mondegu i Villefortu.

Fernando
Mondego postao je general s novim imenom lord de Marcerf, a oženjen je
za prekrasnu Mercedes, nekadašnju Edmundovu zaručnicu. Villefort je
postao državni odvjetnik, a Dangles najpoznatiji i najčuveniji bankar u
Parizu.

Dantes
odlazi u Marseille gde saznaje da je njegov prijatelj Morrel pred
bankrotom. Predstavlja se kao blagajnik tvrtke Thomson and French te
spašava prijatelja od bankrota. Morrelova obitelj zahvalna je
nepoznatom darovatelju. Nakon što je spasio prijatelja od nevolje,
odlazi u Rim na karneval i upoznaje Franza di Epinaza i Fernandova sina
Alberta. Tu se po prvi put predstavlja kao grof Monte Kristo.

U
Rimu su Alberta oteli rimski razbojnici i odveli ga u katakombe. Dantes
spašava Alberta, a on ga uvodi u visoko pariško društvo. Upoznaje
baruna Danglesa i njegovu kćer Eugeniju, grofa de Morcerfa, baruna
Villeforda, njegovu kćer Valentine, sina Ednarda i ženu Heloisu. Odlazi
u Pariz u posjet barunu Danglesu kao grof Monte Kristo kojemu se čitav
svijet divi u proteklih pet godina. Otvara kod njega račun od pet
milijuna franaka. Nakon toga odlazi De Villefortu od kojeg traži obranu
od razbojnika.

Valentine
ga upoznaje sa svojim dedom Noirtierom kojemu je pismo kapetana Lecrala
bilo namijenjeno. Valentine je bila zaljubljena u Morrela, koji je sin
vlasnika broda Faraon. Ona je trebala naslijediti veliko bogatstvo i
zbog toga je njezina maćeha želi ubiti. kada bi se riješila čitave
obitelji nasljedstvo bi pripalo njenom sinu Ednardu. Nakon što maćeha
ubija cijelu njenu obitelj, Morrel je vrlo zabrinut za Valentine.
Edmund je pristaje čuvati, no ona je ipak otrovana. na sreću nije umrla
i Edmund je odvodi na otok Monte Kristo dok svi ostali smatraju da je
mrtva. kasnije i sam Morrel dolazi na otok gde sretno žive ostatak
svoga života.

Odlazi
u kuću Mondega gde vidi Mercedes koja ga prepoznaje, ali ga ne želi
izdati. Zajedno sa kćerkom Ali-paše, kojega je Mondego ubio, smišlja
osvetu i prikuplja sve dokaze koje će upotrijebiti protiv njih.
Upoznaje i poznatog varalicu Faustina te ga proglašava grofom Andrea
Cavalcante. Od Danglesa kupuje Journal de Globe i španjolske vladine
obveznice u iznosu od jednog milijuna franaka. Dangles također kupuje
obveznice te ih preporučuje svim svojim mušterijama. Dantes odlazi u
Španjolsku i potplaćuje glasnika. U Parizu nastaje panika zbog
informacije da je u Španjolskoj započeo građanski rat. Dangles prodaje
španjolske obveznice. Kada Dangles sazna da je informacija bila lažna
poludi. Nitko mu ne vjeruje da je prodao i svoje obveznice pa mu svi
prijete sudskom parnicom. Na kraju Dangles završava u ludnici.

Faustino,
kojemu je pravo ime Benedito, prije sedam godina je trebao pobjeći
zajedno sa Caderoussom sa galije. No, Benedito je izdao Caderoussa.
Kada Caderousse ugleda Benedita izaziva ga na dvoboj u kojem Benedito
ranjava Caderoussa. Dantes odvodi ranjenog Caderoussa k svojoj kući i
otkriva mu da se ispod grofa Monte Crista krije Edmund Dantes. Kada je
to Caderousse saznao umire od šoka.

Benedito
je optužen za ubojstvo i odveden je u tamnicu. Tužitelj je de
Villefort. Benedito dobiva upute od grofa Monte Crista. Tijekom čitave
parnice ne želi reći svoje ime. Na kraju priznaje da je njegov otac
iznajmio 1871. g. kuću u Autenili gde je boravio s nekom devojkom
mjesec dana. žena je zatrudnjela i ubrzo nakon poroda umrla. Njegov
otac je neželjeno dijete zakopao u vrtu, no to je videla jedna
sluškinja koja je spasila dijete. Na svim dokumentima nalazio se potpis
de Villeforta – njegova oca.

U
Dantesovim novinama izašao je članak o Mondegu u kojemu piše sva istina
o Ali-paši. Pročitavši to Alberto izaziva grofa Monte Crista na dvoboj.
Prije dvoboja Dantes priznaje Mercedes čitavu istinu, a ona sve kaže
Albertu. U dvoboju nitko ne želi pucati, a Alberto se ispriča Dantesu.


Mondego
je osuđen da je tijekom grčkog rata kao francuski izaslanik na dvoru
Ali-paše izdao Ali-pašu Turcima. Ali-paša mu je povjerio kćer i ženu,
za koje Mondego tvrdi da ih je neprijatelj zaklao. U sudnicu kao
svjedok ulazi kći Ali-paše, a Mondego ostaje zaprepašten kada shvati da
je ona živa. Istina dolazi navidelo i otkriva drugu stranu poznatog
generala. Mondego je ubio Ali-pašu, a njegovu kćer i ženu prodao u
roblje.
Dolazi grof Monte Kristo i otkriva svoj pravi identitet.
Mondego se ne želi tako lako predati i izaziva Edmunda na dvoboj.
Edmund pobjeđuje, ali ga ne želi ubiti, nego želi da pati u tamnici kao
on. Ne želeći to prihvatiti očajan Mondego se ubija. Mercedes odlazi u
Marseille kako bi otputovala k svome sinu u Afriku. Ne želi Edmunda
pokraj sebe, jer je ta ljubav već odavno nestala. Mercedes je
razočarana i očajna, jer je Edmund uništio budućnost njena sina.
Alberto je otišao u vojsku da plati očeve grijehe. Edmund i Heidi, kći
Ali-paše, odlazi na otok Monte Kristo. Izjavljuju si međusobno ljubav i
odlaze u Ameriku.

Nastavak - Grof Monte Kristo

KARAKTERIZACIJA LIKOVA

1. EDMUND DANTES

Edmund
Dantes je bio časnik na brodu Faraon. Nakon kapetanove smrti preuzeo je
njegovu funkciju. Mnogi su mu na tom zamjerali smatrajući da je to
učinio iz osobnih interesa. No, Dantes nije bio takav čovjek i on je
najvjerojatnije to učinio zato jer je smatrao da je to njegova dužnost.
Dantes je znao što želi postići u životu. Svu svoju pažnju posvetio je
svojoj zaručnici, ocu i poslu. Bio je vrlo pošten čovjek, uvijek
spreman da pomogne prijatelju u nevolji. Svoju sreću nikada nije krio
pred drugima i mnogi su mu na tom zavideli, a on je zapravo htio svoju
sreću podijeliti sa drugima. Nakon što je odveden u zatvor osjeća se
vrlo razočarano i povrijeđeno. Ne može shvatiti kakvu je to kobnu
grešku napravio da je morao ići u zatvor. On je oduvijek bio pošten,
dobar čovjek i svakako nije zaslužio takvu kaznu i takvu zlu sudbinu.
Njegove misli uvijek su vezane za prelijepu Mercedes i na njihov
zajednički život koji je izgubljen u nepovrat. Očajan je , želi
umrijeti, jer sve lijepo u njegovom životu, sav njegov rad i uloženi
trud, sve je uništeno. Najviše ga boli činjenica da je bespomoćan i da
se više ne može boriti protiv nepravde, jer nepravda nas okružuje, ona
je svuda oko nas. Bio je neiskusan da bi sam mogao doći do razumnog
odgovora. Kada uz pomoć abbe Farija otkriva istinu, on postaje drugi
čovjek. Sve na što može misliti je velika želja za osvetom sa kojom se
dobri svećenik ne može složiti. Dantes postaje okrutan, zaokupljen je
osvetom, a mržnja ga je potpuno preuzela u svoje ruke. Stekao je mnogo
znanja zahvaljujući dobrom svećeniku i sada je dovoljno iskusan da
učini ono što ga proganja kroz čitav život, da vrati sve što mu je
oduzeto. život mu je pokazao da zna biti vrlo nepravedan i nepošten i
da najpravedniji ljudi gotovo uvijek loše završavaju. Nije se mogao
pomiriti sa tim, nije mogao, a zapravo i nije želio shvatiti da je sav
njegov trud u njegovoj mladosti otišao u nepovrat. Mislio je da će
osvetom vratiti sebe, no nije znao da mora postati novi čovjek sa novim
stavovima i razmišljanjima o životu, jer je onaj stari Edmund Dantes
već odavno nestao. Kada saznaje da mu je otac umro od gladi želja za
osvetom mu je dodatno narasla. Noćima ga muče strašne noćne more u
kojima vidi svoga izgladnjeloga oca. Ljubav prema ocu stvorila je
preveliku mržnju u njemu, mržnju koju nitko ne može nadvladati, čak i
njegova voljena Mercedes. Sve koji su mu nanijeli nepravdu želi
postepeno uništiti, želi ih videti kako pate, kako gube sve najdraže
što imaju u životu. želi u njima videti sebe i žele da i oni sami na
svojoj koži osjete kako je to osjećati takvu bol i očaj kakvu on sada
osjeća. Sa smijehom i bijesom na licu uništava jednog po jednog, no tek
tada negde duboko u duši shvaća da mu uništavanje tuđih života ne pruža
nikakvo zadovoljstvo i to ga dovodi u još veću bol i očaj. Na kraju
umjesto da postane sretan, on shvaća da se zbog osvete promijenio, ne
prepoznaje više onu osobu koja bi svakome pomogla. Bez imalo žalosti
napušta svoju Mercedes, ipak shvaća da osveta zapravo ne donosi nikakvo
zadovoljstvo, već da je u životu mnogo važnije opraštanje. Na kraju
svoje rane liječi uz Heidi, možda jedinu osobu koja ga je mogla
razumjeti. Postaje sasvim druga osoba koja se predstavlja kao grof
Monte Kristo koji nema nikakve sličnosti sa časnikom broda Faraon.



2. ABBA FARIA
Abba
Faria je svećenik koji veliki dio svoga života provodi u zatvoru, no
ipak nikada nije imao loše misli. Bio je iznimno dobar čovjek. Jedina
želja mu je bila izaći iz zatvora. Ipak, uvelike se razlikovao od
drugih zatvorenika, jer on nije samo čeznuo za slobodom, već je želio
pronaći blago Monte Crista i izgraditi mnoge humanitarne ustanove. Nije
imao svoju obitelj, jer je bio svećenik, no bio je naučen svoju ljubav
nesebično dijeliti. Volio je pomagati bespomoćnima i osjećati se
korisnim. Najveće zadovoljstvo činilo mu je podučavanje drugih. Bio je
vrlo učen čovjek i svoje je znanje želio širiti na druge ljude.
Podučavao je matematiku, jezike, teologiju, filozofiju, povijest i
logiku. Bio je i vrlo snalažljiv i inteligentan čovjek. U svojoj je
ćeliji izradio sunčani sat i kalendar, tako da je uvijek znao koji je
datum i koliko je sati. Bio je jedan od rijetkih, a možda i jedini
zatvorenik koji nije izgubio pojam o vremenu tijekom robije.

Od
riblje kosti pravio je igle, dijetlo od željezne spone s okvira
kreveta, a blagdansko meso koristio je loj za izradu svjetiljki.
Podučavajući Dantesa pomogao mu je da otkrije istinu o sebi. Mnogo puta
je zažalio zbog toga, jer je Dantes kasnije postao sasvim drugi čovjek.
Nije mu se nimalo sviđalo toliko mržnje u Dantesovim očima. Često je
sebe osuđivao što je nenamjerno stvorio želju za osvetom u tom čovjeku.
Dantes je prije nego što je otkrio istinu zapravo bio vrlo sličan
Fariju, oboje su širili ljubav i poštenje svijetom. Faria je smatrao da
se ljudi nemaju pravo osvećivati, jer osveta pripada samo Bogu, a
ljudska osveta je veliki grijeh. Po tome niti jedan čovjek ne bi smio
uzeti pravo da sudi nekoga ili se osvećuje nekome.



3. MERCEDES
Mercedes
je bila mlada, privlačna devojka, zaručena za Dantesa. Čitav smisao
svoga života pronašla je u njegovoj ljubavi. Čitavo vrijeme dok je
Dantes plovio, ona ga je nestrpljivo i vjerno čekala. Nakon što ga
odvode, ona osjeća veliku tugu. Napušta grad i godinama pokušava
zaboraviti Dantesa, ali to je bilo uzaludno jer ga nije mogla
zaboraviti. Pomirila se sa svojom sudbinom i nastavila živjeti raskošan
život s Mondegom. Takav život je nikada nije uspio usrećiti. Ona
zapravo živi takvim životom za dobrobit svoga sina. Kada se Dantes
vraća, ona razočarano shvaća da je čovjek kojeg je ona voljela odavno
nestao i da se njihova nekadašnja ljubav nikad više neće moći vratiti.
Shvaća da je Dantesu stalo jedino do osvete i ne pronalazi više ni malo
ljubavi u njemu. Nakon što je Dantes uništio Mondega, ona mu ne želi
oprostiti što je njezinom sinu oduzeo oca. Ljubav Mercedes prema njenom
detetu ipak pobjeđuje ljubav prema Dantesu.


4. FERNAND MONDEGO

Fernand
Mondego je lik koji nam pokazuje kako ne bi smjeli biti ljubomorni u
životu jer ljubomorom ništa ne postižemo. U njegovim mislima bilo je
mjesta samo za zavist i želju da ima nešto što njemu ne pripada. Vrlo
je pohlepan, a spreman je čak i ubiti zbog svoje pohlepe i sebičnosti.
Nikada nikome ne bi pomogao. Sve čini samo radi svojih vlastitih
interesa.


5. DANGLES I DE VILFORT
Ova
dvojica imaju gotovo identične karakteristike kao Mondego. Sve čine iz
osobnih potreba, kroz život ih vodi pohlepa i sebičnost. životni cilj
im je novac i želja za slavom, ali ne shvaćaju da se slava ne može
steći na taj način. Možda su tom svojom ohološću i uspjeli u životu, no
zaboravili su da će im sve te njihove pogreške jednom i zasmetati. Nisu
marili za to koliko će nečiji život biti upropašten, jer su presebični
da bi iskazivali osjećaje kao što su ljubav ili sažaljenje nad nekim.


OSNOVNE MISLI DELA


1. Ljudski je griješiti, no isto je tako ljudski opraštati i najgore zločine.
2.
Čovjek mora shvatiti da na ovom svijetu ne može uspjeti sam. Važno je
da stvara prijateljstva, ali ne ona lažna, već ona kada se uvijek možeš
osloniti na svoga prijatelja. Najgora kazna za svakog čovjeka je
samoća, dok je iskreno prijateljstvo najveći dar koji si čovjek može
priuštiti.

3.
Majčinska ljubav jača je od bilo koje druge ljubavi. U ovom romanu to
se vidi na primjeru Mercedes koja je za dobrobit svoga deteta čak i
napustila čovjeka kojeg je čekala dugo vremena.

4.
Ljubomorom se ne postiže ništa. Ljudi moraju surađivati i uopće ne
misliti o tome da li netko ima nešto više od nas. Uostalom, mi nismo na
ovom svijetu da bismo sređivali račune sa drugim ljudima. Ako ti netko
nanese zlo, treba mu uzvratiti dobrim delom, jer će onda i taj čovjek
shvatiti da je nešto krivo učinio.

5.
Ljudi koji se pošteno probijaju kroz život da bi došli do svoga cilja i
pritom ne zanemaruju i ne gaze druge možda će kasnije doći do toga
cilja, ali im se neće moći osporiti da su to stekli vlastitim radom i
htijenjem, za razliku od onih koji gaze sve pod sobom i dođu također do
toga cilja, ali tek tada pred njih dolaze problemi i oni shvaćaju da su
najobičnije kukavice, da moraju priznati poraz i moliti za oproštenje.


JEZIK I STIL

Pisac
piše opsežno i zadržava se na detaljima, a opsežnosti toga dela
pridodaju brojni epiteti, metafore i poredbe. Tim detaljima želi
čitatelja čim više uvesti u radnju. Često se malo duže zadržava na
psihičkoj karakterizaciji pojedinog lika, a u prvi plan često dovodi
osjećaje i misli.


MOJE MIŠLJENJE O DELU


Delo
mi se sviđa jer ima zanimljivu radnju, a i prepuno je raznih pouka u
određenim životnim situacijama. Nakon što čovjek pročita ovaj roman,
zasigurno će ostati barem malo razmišljati o tome kakve stavove ima
prema drugim ljudima i što sve treba promijeniti u životu. Premda je
delo nastalo prije dosta vremena, radnje koje se odvijaju u tom delu
gotovo da se mogu poistovjetiti sa radnjama koje se odvijaju u
današnjici. Ovo delo je zasigurno vrlo preporučljivo pročitati jer
ljudi mnogo toga ne znaju o životu, a svaka nadopuna toga znanja je
vrlo vrijedna.










__________________
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Uto Nov 03, 2009 11:04 pm

Branislav Nusic - “Hajduci”
lektira, prepricano delo...



Vec
u predgovoru Branislav Nusic naglasava da je knjiga opis njegovih
dozivljaja iz detinjstva na jednom starom velikom hrastu pored obale
Dunava na koji bi se popeli on i jos njih petorica i redovno druzili
cetvrtkom i nedeljom. Bilo ih je sestorica “stalnih”:

Zika
Dronja koji nikako nije mogao da zapamti lekcije koje je ucio, a zvali
su ga Dronja jer je bio sav rasklimatan i sve je visilo na njemu, a
sveske i odeca su mu stalno bile prljave od mrlja mastila.

Mile
Vrabac je dobio nadimak vrabac jer je uvek kopao po dzepovima, vadio
mrve od hleba i grickao ih. Bio je jedan od najgorih ucenika. Jedino
sto je znao da odgovara su bili predmeti iz hriscanske nauke ili
istorije.

Mita Trta jee oko svega umeo da se rasplace. Imao je
dobro srce, ali je bio jako lenj. U skoli kad je odgovarao odgovarao je
najkrace moguce i sporo kao da je to preveliki zamor za njega. Najteze
mu je bilo da ujutro ustane iz kreveta pa su ga u kuci prozvali Trta i
taj nadimak mu je ostao.

Laza Cvrca je bio
najduhovitiji,najmanji i najveca kukavica. Umeo je svasta da izvodi, da
stavi nogu iza vrata ili da napravi lice kao zaba, ali je mucao kad
treba da odgovara od prvog razreda gimnazije. Da li je stvarno mucao
ili se pravio blesav kao Sima Gluvac nikad se nije saznalo.

Sima
Gluvac dok su se igrali nije bio gluv, ali kad je trebao da odgovara
pravio se da ne cuje pitanje nego je odgovarao ono sto je znao, cak i
stivo iz drugih predmeta. Jednog dana su u razred dosli razredni,
profesor i lekar i poceli da ga ispituju jer su culi od nekog da on
uopste nije gluv. Pravio se on i dalje gluv, sve dok nisu sapatom rekli
da treba da dobije batine. Iako su saputali Sima ih je cuo i poceo da
place. Onda je pokusao da se izvuce da cuje samo na jedno uvo, pa da je
odjednom poceo da cuje i na drugo, ali su ga otpustili iz skole sa
pravom da polaze ispit koji nije polozio, pa je ponavljao prvi razred.

Ceda
Brba je nadimak Brba dobio jer se jednom pogresno potpisao na
kontrolnom. Izbacili su ga iz skole jer je bio prava napast, znao je
kako drugu decu da povuce da ne uce i tako je postao pekarski segrt.
Bio je najjaci od svih i lagao je mnogo kako gvozdenu sipku moze da
savije rukama, kako su mu u cirkusu nudili pare da se tuce, svi su
znali da laze, ali su se pravili da mu veruju jer su ga se plasili. Ali
bio je pravedan, stitio je slabije. Jednom je u skolu doneo neki prasak
koji je prosuo izmedju klupa po podu i od kog su se svi cesali.
Profesor se iznervirao jer se ceo razred cesao, ali onda je pocelo i
njega da svrbi, pa je pokusao da ispituje, ali nije islo i onda je ceo
razred pustio kuci.


Za sebe Nusic kaze da je jedini o sebi
mislio kao o dobrom detetu. Nije bio dobar djak. Nije voleo da ide u
skolu i jednom kad ga je zaboleo zub majka ga nije pustila da ide. Od
tada kako nekog, majku, oca, sestru, brata, zaboli zub, on ne ode u
skolu. Profesori su ga kaznili za to.

Cetvrtkom posle podne nisu
imali skolu da bi radili domace, ali je to bio njihov najomiljeniji dan
na hrastovom drvetu. Poceli bi da pricaju o necemu, pa presli na drugu
temu, i tako redom sve dok im ne bi dojadilo, pa bi napravili loptu od
kucine i na poljani igrali fudbal sve do veceri.

Nedeljom je
bilo drugacije. Ceda Brba je dolazio samo nedeljom, poranio bi i od
rane zore sedeo na stablu cekajuci drustvo i najvise pricao o svojim
“podvizima”. Neki su bili i istina. Na jednom vasaru je neki Italijan
imao svoju tacku sa majmunom obucenim u generalsko odelo i dresiranim
psom koji je bio osedlan kao konj. Italijan bi sa majmunom izveo prvi
deo tacke, a onda mu na Italijanskom rekao “Avanti” (u prevodu
“Napred”) i majmun bi skocio na psa i tako bi optrcali nekoliko krugova
na odusevljenje publike. Ceda je doveo nekog velikog pakosnog psa i kad
je Italijan rekao ‘Avanti’ pustio ga. Ovaj je nasrnuo na italijanovog
psa da ga zakolje i sigurno bi to i uradio da mu u jednom trenutku
izbezumljeni majmun nije skocio na ledja i cvrsto ga uhvatio za vrat.
Ovaj se silno uplasio i krenuo da bezi. Nasli su ih u sumi, majmun je
bio na drvetu i tek posle mnogo ubedjivanja je pristao da sidje i onda
je zagrlio Italijana onako uplaseno kao da je covek, dok je pas
iznemogao lezao.

U drugom kraju sela je ziveo Matamuta. Ime mu
je bilo Mata, ali je bio nem od rodjenja, pa su ga prozvali Matamuta.
Bio je neverovatno jak i klonio se druge dece, radio je oko kuce sa
ocem. O njegovoj snazi su se medju decom pricale legende. To je jako
iznerviralo Cedu Brbu i i krenuo je sa dvojicom da ga izazove na tucu
da se vidi ko je veci junak. Kad su stigli blizu setio se kako nije
namazao ruke uljem i kako tako ne moze da se bori. Neki su poverovali
neki ne. Sledece nedelje je dosao sa zavijenom glavom i opisao kako je
isprebijao Matamutu, ali je drustvo saznalo da ga je dan ranije
premlatio gazda. Naravno svi su se pravili da mu veruju. Dosao je na
hrast i svima rekao da je resio da ide u hajduke. Celo drustvo ga je
odgovaralo i pricalo kako su hajduci losi jer otimaju, napadaju, rade
ruzne stvari. Ali onda ih je Brba ubedio da rade i dobre stvari i pitao
ko bi jos isao u hajduke. Cvrca se prvi prijavio. Kad ga je zapanjeno
drustvo pitalo zasto odgovorio je kako ga majka svake subote kupa, pa
bi on otisao u hajduke samo da se toga spase. Onda je pristao i Dronja.
Ostalo drustvo se neckalo. Posto je bila sreda, dogovorili su se da se
sutradan nadju na hrastu i kazu sta je ko odlucio. Nije bila laka
odluka. Nekada, za vreme Turaka hajduci su stitili narod. Na sastanku u
Orascu sa Karadjordjem, skupile su se sve hajducke staresine, od kojih
su najpoznatiji Hajduk Veljko i Stanoje Glavas, najstariji medju njima.
Prvo su njega pitali da vodi ustanak, ali on nije prihvatio pa su onda
izabrali Karadjordja. Ti hajduci su bili slavljeni junaci i drustvo se
razislo razmisljajuci da li ovi danasnji hajduci jesu junaci ili samo
razbojnici.

Sledeceg dana su se dogovorili da ce svi u hajduke.
Igrali su se hajduckih igara, bacanje kamena s ramena, napravili gusle
i pred vece se dogovorili da se nadju u starom mlinu na kraju sela koji
je davno izgoreo i niko ga nije popravljao niti je bilo ko tu zalazio.
Tu su izabrali Cedu Brbu za ‘Arambasu - staresinu. Sutradan je skola
bila zatvorena do daljneg zbog epidemije. Celo drustvo se okupilo na
hrastu i onda je ‘Arambasa odlucio da se sutradan u rano jutro nadju na
grobu Makse Zabe i poloze zakletvu. Maksa Zaba nije bio nikakav junak,
nego lopov koga su streljali posto je ubio nekoga u pljacki i tu
sahranili. Na tom mestu su pre njega bili streljani i sahranjeni
hajduci, ali su njihovi grobovi nestali tokom vremena, ostao je vidljiv
samo taj grob. Tu su se zakleli, ali se Cvrca nije pojavio. Objasnio je
tog popodneva na hrastu da nije izdajica nego da je zamolio majku da ga
rano probudi jer ide da polaze zakletvu za hajduke, a ujutro mu je u
sobu usao otac sa kajsem i isprebijao ga. Odlucise da mu sude popodne u
starom mlinu jer je prekrsio zavet cutanja. Posle vecanja svi su bili
za to da se zavezani Cvrca odveze i da mu se oprosti, te da u subotu
ode na grob i polozi zakletvu sa Cedom i Vrapcem. U nedelju nisu otisli
do hrasta nego se svako kod kuce spremao za polazak u hajduke. Sutradan
ujutro svi su se nasli i krenuli. Od “oruzja” su imali noz, viljusku i
iglu.

Prvu noc su napravili plan kako da opljackaju putnicka
kola, izabrali Vrapca za guslara, zapalili vatru i u gluvo doba noci
prvo Ceda, a onda ostali za njim, zavrsili na drvetu jer ih je uplasio
magarac, kog nisu u prvom trenutku videli jer je bila noc. Kad su
uvideli da je magare, vratili su se kod vatre, ali niko nije mogao da
zaspi, pa je Ceda Brba predlozio da svako isprica po jednu pricu, da
prekrate vreme do jutra.

Brbina prica je bila o Caru koji nije
umeo da nadje odgovor na 3 pitanja – kada je covek najjaci, kako da
izbegne smrt i da li treba da slusa samo sebe ili i savete prijatelja.
Zbog tih pitanja se preobukao u prosjaka i obisao pola sveta dok nije
cuo za jedno dete Marka Kraljevica za koga su pricali da je pre nego
sto je napunio godinu dana prohodao i progovorio, da je sa godinu dana
bio vec toliko jak da je rukama lomio orahe, sa dve godine jahao, ali
nije to bilo najbitnije. Kaludjeri iz manastira Treskavica bi silazili
u Prilep da se dive njegovoj mudrosti. Kad je car u prosjackom odelu
nasao Marka ovaj mu je odgovorio da je covek najjaci kad brani pravdu,
da zivi posle smrti ako je cinio dobra dela i da je dobro slusati
savete prijatelja jer retko ko voli da vidi svoje mane. Car se zadivio
odgovorima i vratio u svoje carstvo, a Marku poslao poklone koje je
ovaj razdelio sirotinji. Zadrzao je samo zlatni mac i buzdovan.

Gluvaceva
prica je o mladom kozaru koji je u planinama cuvao koze od jutra do
veceri. Jednog dana vide da je jedno jare otislo previsoko, i pope se
na stenu da ga spusti kad ugleda predivan cvet koji je jare htelo da
pase. On spusti jare u stado i kako je cvet bio lep, ali skoro uvenuo
bez vode, ode do izvora, napuni svoju kapicu vodom i zali cvet. Otad ga
je zalivao svaki dan i uzivao u njegovoj lepoti i mirisu. Jednog dana
je oluja polomila cvet i kozar je proveo ceo dan trazeci ga. Nasao ga
je u sumi i odneo kuci i stavio u vodu gde se cvet malo oporavio. Te
noci je sanjao san u kom mu je starac rekao da ode tamo gde je bio cvet
i da ce naci blago kad pomeri stene. I stvarno mladi kozar je nasao
blago, ali nije hteo da ga dira jer nije bilo njegovo. Kad je uvece
zabrinut za cvet stigao kuci zatekao je prelepu devojku koja mu je
objasnla da je ona bila taj cvet nastao iz suze njene majke Carice koju
je otac oterao od sebe. Pre nego sto je posla u beli svet, sklonila je
blago tamo. Devojka mu rece da je svo blago njegovo jer je ona njegova
jer joj je jedini prisao, negovao je i voleo.

Trtina prica je o
snu u kom je sanjao da je car i da cini dobra dela ljudima. Kad su ga
dvorjani pitali sta on zeli naredio je da mu se kupe crvene bonbone,
napravi torta i upregnu kocije sutradan. Sanjao je dalje kako se najeo
bonbona i probudio se taman kad je trebao da pocne da jede tortu. Ceo
dan je bio tuzan i samo je sluzavki ispricao svoj san jer je umela da
tumaci snove. Rekla mu je da ce mu se brzo nesto desiti, da mi
predstoji velika radost i da ce mu se do podneva desiti sve to. U
medjuvremenu je njegov otac izasao iz crkve, sreo profesora koji mu je
o Trti rekao sve najgore, dosao besan kuci, izmlatio ga kao nikad i kad
je Trta pitao sluzavku kako je tako lose protumacila san ona mu je
odgovorila da je pogodila jednu stvar, a to je da ce se sve vrlo brzo
desiti.

Vrapceva prica je o misu koji nije mogao da izadje iz
svoje rupice od macka koji se namerio da ga pojede. Zapoceo je pricu sa
mackom i dogovorili su se da macak ne dira njega, a da mu on dovodi
druge miseve da ih pojede tako sto ce im reci da je macak liznuo rakiju
i napio se. Dogovorili su se da mis izadje iz svoje rupice i pokaze
ostalima da moze da skace po macku i slobodno se seta. Mis je doveo
miseve i rekao im da je macak pijan, izasao iz rupe i poceo da skace po
njemu i oko njega, i poceo da mu gricka brkove. Macak ga je u tom
trenutku scepao u zube i rekao mu da nece dirati druge miseve, ali da
ce njega ubiti jer je izdao svoj rod i da zna da ce tako sutra izdati i
njega. I pojeo ga.

Cvrcina prica je o njegovom bratu Peri koji
je krenuo da cupa kose sestrinim lutkama. Majka ga je videla i istukla,
a sestra se jako naljutila na njega. Posto je bio dobar lazov Pera je
uspeo da ubedi sestru da su se lutke same pocupale jer su se posvadjale
u ormanu, gde ih je sestra sklanjala od njega, koja je bila lepsa u
izlogu, dok nije bila kupljena.

Dronjina prica je o bogatasu
koji je stekao veliko bogatstvo svojim radom, pomagao siromahe i nije
bio cicija, ali je bio zabrinut da li ce njegov sin moci to blago da
sacuva ili ce se pokvariti od silnih para za koje ni dan nije radio.
Jednu noc je uzidao blago u zidove dok sin nije bio tu i pred jutro
polomio prozore da izgleda da su pokradeni. Sinu je bilo zao blaga, ali
jos vise oca, i poceo je da radi sve vreme stedeci. Ustedeo je za konja
i rekao ocu da bi je stedeo sve vreme i da ce sa konjem vise
zaradjivati i vise stedeti i da ce otvoriti malu radnjicu pa da ce jos
bolje ziveti. Kad je otac to cuo, poslao ga je da kupi budak i naterao
da razbije zidove. Kad je video blago, sin je pitao oca zasto je to
uradio. Otac mu je rekao da je hteo da ga nauci kako je tesko steci i
sacuvati bogatstvo.

Moja prica (Nusiceva) je o Raki
Pustoglavicu, jedincu sinu, jako nevaljalom i neposlusnom detetu.
Roditelji su bili ocajni. Jednog dana odose u cirkus i otac vide
dresera zivotinja kako izvodi svoju tacku sa raznim zivotinjama i ode
kod njega sa molbom da vidi moze li mu pomoci oko sina. Dreser se slozi
i dodje u njihovu kucu. Posto Raka nije hteo da mu pridje, on uze
korbac i izmlati ga. Za ruckom Raka odgurnu tanjir sa supom, a dreser
ga opet izmlati i rece roditeljima da mu daju da jede tek kad bude
molio. Posle rucka mu zapreti ako ne nauzi sve sto ima do sutra, da ce
lose proci. Sutradan je Raka sve naucio. Dreser objasni roditeljima da
nije lepo decu vaspitavati batinama, ali da je to bio jedini nacin. Od
tog dana Raka se potpuno promenio i deca su ga prozvala: Dresirani Raka.

U
tim pricama su jedan po jedan zaspali. Probudili su se umorni,
nazuljani, smrznuti, gladni i zedni. Nisu znali sta da jedu, probali su
tikvu,travu,zemlju,koru drveta, nigde nije bilo vode, a bili su suvise
slabi da krenu u napad. U medjuvremenu su roditeli otkrili da dece nema
kod kuce. Kad je pala noc majke su vec bile jako zabrinute, a ocevi
besni. Sledece jutro skupise se ocevi i odoce kod Nacelnika i ispricase
mu kako stoji stvar, a posto je ovaj bio dobar poce odmah da istrazuje.
Prvo se raspitao o pekarskom kalfi, Dronji i saznao da ga je pekar
istukao i oterao jer mu je ukrao 2 perece. Nacelnik naredi da se
pretrazi suma i decu pred kraj drugog dana iznemoglu i sklupcanu na
zemlji nadje jedan pandur sa batinom i zajedno sa magaretom ih zakljuca
u svoj svinjac pun buva, pred noc im dade hleba i slame za spavanje.
Ujutro, posto je dojavio Nacelniku da ih je nasao, povede ih u njihovo
selo. Nacelnik dojavi roditeljima da sacekaju “hajduke” na putu da se
ne bi brukali pred selom. Uprkos ocekivanjima dece da ce ih roditelji
izljubiti srecni sto ih vide, ocevi ih odmah isprebijase. Ceda Brba je
dobio batine i od bivseg gazde jer mu je iz zlobe kad ga je ovaj
otpustio, rasekao dzakove sa brasnom, otsekao konopac za kantu za bunar
i pustio kanarinca iz kaveza kog je gazda obozavao. 2 nedelje niko nije
dosao na Hrastovo stablo. Svi su bili otpusteni iz skole. Celo selo im
se smejalo. Posle 2 nedelje su se svi skupili sem Cede koji je presao
da segrtuje kod jednog opancara. I tu su se zarekli da nikad vise nece
praviti takve gluposti.
Nazad na vrh Ići dole
Danubius
Čuvar Vatre
avatar

Godina : 57
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Uto Nov 03, 2009 11:05 pm

Ovo će obradovati omladinu koja dolazi ovde zbog toga što nisu pročitali lektiru. [You must be registered and logged in to see this image.]










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
http://danubius.bestoforum.net/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Uto Nov 03, 2009 11:05 pm

Guliverova putovanja - Džonatan Svift
( Put u Liliput )

Beleška o piscu:

Džonatan Svift, jedan od najvećih i najpoznatijih satičara svijeta,
rodio se godine 1667. u Dublinu, glavnom gradu Irske, od siromašnih
engleskih roditelja. Kada je napisao satiru “A tale of a Tub”(Priča o
buretu), koja je govorila protiv svećenstva nigdje ga nisu htjeli
primiti za biskupa. Bio je vrlo omiljen u engleskom društvu i svatko
tko je bio pismen čitao je njegova djela. Umro je 1745. god.


Vrsta djela: Putopisni pustolovni roman
Vrijeme radnje: Krajem XVII. st. (1699/1700. god. )
Mjesto radnje: Liliput i Blefuscu
Tema: Odnos čovjeka i patuljka

Opisi:

Nasukavanje u Lilliput – Dne 5. studenog, kad u onim krajevima počinje
ljeto, u gustoj magli opazi kormilar hrid na pedeset sežanja od broda;
ali je vjetar bio tako jak da nas je natjerao ravno na nju, i brod nam
se razbije. Nas šestorica spustimo čamac i uspijemo nekako da se
otisnemo od broda i od hridine.



Krajolik kod starog hrama – Kraj oko mene učinio mi se samim vrtom, a
ograđene njive, ponajviše po četrdeset četvornih stopa, nalikuju na
same cvjetne lijehe. Te su njive izmiješane sa šumama od pol stanga, a
najviše je drveće, koliko sam mogao rasuditi, visoko sedam stopa.


jedna njihova igra – Ima još jedna zabava, koja se prikazuje jedino
pred carem i caricom i ministrom predsjednikom, u osobitim zgodama. Car
polaže na stol tri tanka svilena konca, duga šest palaca; jedan je
modar, drugi crven, treći zelen. Ti se konci određuju za nagrade onima
koje car izvoli odlikovati osobitim znakom svoje milost. Ceremonija se
izvršava u svečanoj dvorani njegova veličanstva, gdje se kandidati
moraju podvrći ispitu o svojoj vještini, koja je posve drugačija nego
pređašnja, i takva da ni izdaleka sličnu nisam vidio ni u kojoj drugoj
zemlji u novom ili starom svijetu.


grad Mildendo – Tavanski prozori i kućna sljemena bijahu tako načičkani
gledaocima te sam mislio da još nikad nisam vidio napučenije mjesto.
Grad je prava četvorina, jer svaka je strana zida duga pet stotina
stopa. Dvije velike ceste što unakrst presijacaju grad i dijele ga na
četiri četvrtine, široke su pet stopa. Uličice i prolazi, u koje nisam
mogao ulaziti, nego sam ih samo razgledao kako sam prolazio, široki su
dvanaest do osamnaest palaca. U gradu se može smjestiti pet stotina
tisuća duša; kuće imaju od tri do pet katova; tržišta i dućani obilno
su opskrbljeni.


careva palača – Vanjsko je dvorište četvorina od četrdeset stopa te
obuhvaća dva druga dvorišta: u unutarnjem su dvorištu kraljevske odaje,
koje sam jako želio da vidim, ali sam razabrao da je to vanredno teško;
jer velike kapije iz jedne četvorine u drugu samo su osamnaest palaca
visoke i sedam palaca šitroke. No zgrade u vanjskom dvorištu u najmanju
su ruku pet stopa visoke, pa ih ne bih mogao prekoračiti a da ih silno
ne oštetim, premda su zidovi čvrsto građeni od klesana kamena četiri
palaca debeli.


Karakterizacija:

Guliver – dolazi iz jedne obitelji koja se nastanila u Londonu.
Bio je treći od pet sinova. Sa četrnaest godina išao je Cambridge, u
Emanuel College. Izučavao je navigaciju, matematiku i druge znanosti
koje su mu poslije trebale. Sreća ga je služila i u najgorim
slučajeviman kao kada se spašavao nakon što je brod lupio o hridinu i
razbio se, a on je rekao:“Što se zbilo s mojim drugovima u čamcu, ne
znam kazati; ali sudim da su svi zaglavili. Ja sam pak plivao nasreću,
a vjetar i struja gonili me naprijed. ” Spasio se, ali su ga zarobili
patuljci Liliputanci. Dali su mu jesti i piti, a on je obećao da im
neće ništa učiniti. “Priznaje, često ga je snalazila napast, dok su mu
gore – dolje hodali po tijelu, da zgrabi prvu čterdesetoricu i tresne s
njima o pod... ”, ali ga je pekla savjest jer je vrlo pošten i drži
obećanja. Liliputanci su dobro postupali s njim i dali mu slobodu.
Postavili su mu uvjete za slobodu, a on ih je “potpisao sve s velikim
veseljem. ” Pošto je vrlo volio čitati i učiti, a dobro je pamtio brzo
je naučio Liliputanski. Njegovu dosjetljivost pokazao je kad je uspio
ugasiti požar – mokraćom. Vedra su bila premala da bi Liliputanci
uspjeli ugasiti požar, a Guliver se jednostavno – pomokrio. Njegova
dobrota i poštenje nije dobro prošlo jer je kraljeva pohlepa rasla te
je htio više. Pomagao je Liliputancima u ratovanju s Blefuščanima
(ukrao im ratne brodove), a kralj je htio potpunu pobjedu na što
Guliver nije pristao jer je pravedan i ne želi se mješati u političke
probleme dvaju država. Nakon osuđenja saznajemo da se čak i u njemu
može pojaviti strah od malih ljudi, pa bježi u Blefuscu od kuda se
vraća doma.


O djelu:

Djelo je vrlo zanimljivo, ali ima po mojem zvani “Kraljević i prosjak
kompleks” – previše opisa. Da se pisac usredotočio na događaj djelo bi
bilo zanimljivije. Isto tako želio bih reči da je u djelu mjestimice
problem kao i u “Robinsonu Crusoeu” odnosno pisac spominje neke stvari
pa kaže da će o njima poslije govoriti i to dovodi u zbrku. Djelo mi se
vrlo svidjelo.


Osnovna misao: Dobro se uvijek ne vraća dobrim

Problemska pitanja:

1. )Sažeto ispričaj zbivanja.

2. )Plan uzbudljivih pustolovnih događaja u Liliputu.
3. )Stvarni i nestvarni događaji.
4. )Slikoviti ili uzbudljivi prizori
1. )

Čovjek po imenu Guliver brodskom nesrećom dolazi u Liliput, zemlju
patuljaka. Tamo ga zarobljavaju i odvode u njihov grad. On uči njihov
jezik i Liliputanci spremaju ugovor s pravilima kojih se Guliver mora
pridržavati. Oslobađaju ga. Spašava ih od mnogih opasnosti. Odvodi
brodove protivničkog naroda, spašava Liliputance od požara i pomaže u
mnogim stvarima. Oni to njemu uzvraćaju tako da mu žele iskopati oči.
On bježi u Blefuscu i tamo napravi brod i vrati se doma.


2. )

1. Liliputanci zarobljavaju Gulivera

2. Sklapaju dogovor s njim
3. Oslobađaju ga
4. Otima narodu koji su u ratu s Liliputancima brodove
5. Spašava ih od požara
6. Urote se protiv njega
7. Bježi u Blefuscu
8. Odlazi doma

3. )

Stvarni događaji i pojave: Požar , Brodolom , Rat.
Nestvarni događaji i pojave: Liliputanci , Blefuščanci, Lik pravde.

4. )

Najuzbudljiviji dio knjige je, po mojem mišljenju, kada izbije požar.
Guliver tada iskazuje svoju domišljatost. Jako je dobro opisan i vidi
se koliko je pisac truda uložio u tekst.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Uto Nov 03, 2009 11:05 pm

Mali princ - Antonie de Saint Exupéry

Pisac

Antonie de Saint Exupéry
(1910 – 1944) francuski pisac, napisao je neveliko ali značajno delo –
Mali Princ. Napisao je i romane Pošta za jug, Noćni let, Zemlja ljudi,
Ratni pilot, Tvrđava. Osim što je bio pisac, Antoan de Sant Egziperi je
bio vojni pilot i sudelovao je u II svetskom ratu u kojem je i poginuo.


Sadržaj

Mali Princ je živio na svojem malom planetu
pod imenom B-612. On je bio jako usamljen na planeti, sa crvenom ružom.
Crvena ruža je za njega bila sve. Ona mu je bila jedino društvo. Vodio
je brigu o njoj. Princ jednoga dana odluči otputovati. Prolazio je kraj
mnogih, također malih, planeta na kojemu su živeli raznoliki ljudi. Svi
oni su bili veoma čudni, zauzeti svojim poslom i nisu imali vremena ni
za što drugo. Na kraju je stigao na Zemlju, u Afriku. Hodao je
pustinjom i naišao na osamljenog čoveka - pisca. Pisac je imao kvar na
motoru aviona. Mali Princ i pisac su se upoznavali. Mali Princ mu je
pričao o svojoj planeti i crvenoj ruži. Pričao je o tome kako je susreo
veoma čudne ljude. Mali Princ je spoznao da su rad,prijateljstvo i
ljubav vrijednosti bez kojih čovek ne može živeti. Princ je shvatio da
je povrijedio crvenu ružu i odlučio se vratiti na svoju planetu. Pisac
ga je tražio da ne odlazi, no Mali Princ je čvrsto odlučio i vratio se
na svoju planetu. Pisac je pisao ovo delo u prvom licu. Ovde
prevladavaju osećaji. Svi oni čudni stanovnici malih planeta su osobe
modernog čoveka. Princa kod tih likova zapanjuje besmislenost,
besciljnost i beskorisnost njihova rada, silna uobraženost i
samoživost, te potpuno odsustvo ljubavi i razumijevanja prema poslovima
što ih obavljaju. Tamo vlada duhovna pustinja. Pisac nam u ovoj
pripovijetki dočarava stvaran svijet i želi da ljudi budu što sličniji
Malom Princu.


Lica

Mali Princ je glavni lik u ovoj pripovetci.
On je osamljen. Ima osećaja i ljubavi prema svakome. Bez svoje crvene
ruže ne bi mogao živeti. Zaljeva ju svaki dan i s njom razgovara. Njoj
poveruje svoje probleme. Nikada ju ne bi mogao ostaviti da se sama bori
za život sa četiri trna.



Mjesto radnje

Radnja se odvija u svemiru na malim planetama i na Zemlji u Africi, pustinji Sahari.


Dojam

Ova pripovijetka me potiče na razmišljanje
o ljudima i o samom sebi, o ponašanju prema drugima. Pripovijetka me se
jako dojmila jer opisuje ljude, kakvi zbilja jesu. Nadam se da su druge
knjige slične ovoj.


---------- Post dodat u 04:20 PM ---------- Prethodni post je napisan u 04:19 PM ----------

Prokleta avlija - Andric

Beleška o piscu:

Istaknuti
romanopisac, pripovedač, pesnik i esejist. Ivo Andrić rođen je 9. 10.
1892. godine u siromašnoj obrtničkoj porodici u Travniku. Rano je ostao
bez roditelja. Detinstvo je proveo u Višegradu, gde je završio i
osnovnu školu. Gimnaziju je pohađao u Sarajev, gde je i maturirao.
Mladost mu nije bila ni laka ni bezbrižna; sa mnogo napora, i uz dosta
teškoća i prepreka, Andrić je stekao universitetsko obrazovanje.
Studirao je filozofiju, osdijek slavenske književnosti i povijesti u
Zagrebu, Beču, Krakovu i Gracu, gde je 1923. godine i doktorirao sa
disertacijom: O duhovnom životu Bosne pod Turcima.

Kao
srednjoškolac i student Andrić sudeluje u naprednoj delatnosti
revolucionara omladine -Mlada Bosna- koja se bori za nacionalno
oslobođenje. Za vrijeme drugog svetskog rata živi povućeno u okupiranom
Beogradu, ne dovoljavajući nikakvo preštampavanje i objavljivanje
svojih dela.

Prve književne
radove,stihove, objavljuje kao maturant 1911. godine u časopisu
Bosanska vila, a nešto kasnije i svoje prevode O. župančića, M.
Aleksandra, V. Levstika … Godine 1918. Objavljuje knjigu lirske proze
Ex Ponto, a 1920. godine svoju prvu pripovedačku knjigu Put Alije
Derzeleza. Iste godine objavljuje i knjigu pesama u prozi Nemiri.
Između dva svetska rata objavljuje tri knjige, a poslije rata
objavljuje romane Na Drini ćuprija, Travnička kronika, Gospođica,
Prokleta avlija, a od pripovedaka Nove pripovetka, Priča o vezirovom
slonu, Lica …

Od rane mladosti bavi
se bublicistikom i esejistikom. Među njegove najpoznatije tekstove ove
vrste ubrajaju se:esej o Goji, Razgovor s Gojom, esej o Njegošu, Vuku,
Kočiću …

Godine 1956. Dobio je
povelju za životno delo, najvišu književnu nagradu u zemlji,
26.10.1961. godine dodeljena mu je Nobelova nagrada za književnost.


Likovi

Ćamila: mladić koji se također
nalazio u tamnici. Vrlo tih, nesretan i povućen u sebe. Jedini s kim je
dolazio u kontakt bio je fra-Petar. Čamil je dospio u tamnicu jer je
vlast sumnjala kako ima nameru pobuniti se protiv vlade, no nisu
shvatili, da je sve to želja za ućenjem, za znanošću, želja za
knjigama, a verojatno oni nisu ni znali šta je sve to.

Možemo
reći da se Čamil zatvorio u četiri zida svoje duše kojoj se nitko nije
smio približiti. U tom je liku Andrić želio prikazati apsurdnost života
gde učeni i bogati mogu također brzo postati bezpomoćni i krivi za
zločine koje jesu i nisu učinili.


Karađoz:
možemo reći, da je glavni glumac Andrićeva dela Prokleta Avlija.Vezan
je uz carsku tamnicu čitav život. Kao upravnik on postaje “povesna
ličnost” te tamnice.

Karađoz je duša
Avlije, ali on je demonska sotonska duša. To potvrđuje njegova prošlost
u kojoj je on bio veliki pokvarenjak, nasilnik i prijestupnik.. No on
kasnije prelazi na stranu zakona radeći u Avliji, ali se i dalje ponaša
kao u prošlosti.


Analiza dela


Delo
Ive Andrića Prokleta Avlija jedno je od njegovih najvećih dela. Delo
nema ni početka ni kraja, to je priča koja se vrti u krug, ostvaruju se
krugovi u krugovima, priče se isprepliču, u njima Čamil govori o
Džem-sultanu i o sebi, Haim priča o Čamilu i ostalim zatvorenicima,
fra-Rastislav govori o fra-Petru, itd.

Tim
naćinom pisanja pisac pokušava prikazati kako se život ne odigrava samo
u nama već i u drugima. Andrić sve to sluti, teži tome i sve to on
prikazuje u svom delu Prokleta Avlija.


Tematika u Andrićevim delima


Andrić se u većini svojih dela vraća daleko u prošlost. Njegove su teme
izvori povesti Bosne pod okupacijom Turaka, a kasnije Austro -
Ugarske.. Sve su njegove priće vezane uz događaje na bosanskoj zemlji,
ali Andrić ne prikazuje obične povesne priće već što tajnovitije i
čudnije priće. No glavni zadatak, odnosno želja mu je u tome da prikaže
bit čovekove egzistencije, njegove borbe za opstanak i borbe za bolji
život, njegovo veselje, njegovu bol i tugu. On opisuje čovekovu sudbinu
koja je pod vladavinom Turaka i Austro - Ugarske crna, tmurna, teška.

Iako je tematski bio vezan za Bosnu u nekim delima i u nekim likovima Andrić opisuje općeljudske i općeživotne slike.

Stil pisca



Ivo Andrić jedan je od najvećih hrvatskih pisaca i jedini dobitnik
Nobelove nagrade za književnost. Njegova je umetnost izrazito epska i
baš je to najveća privlačnost njegove umetnosti, no da bi se ta
epičnost postigla nezaobilazan je Andrićev klasičan i star izraz, možda
čak i “zastario” u najplemenitijem znaćenju riječi.


Početkom 20-ih godina opredelio se za srpsku literaturu, tj. ekavicu
što je ćinilo velik broj hrvatkih pisaca, kako bi naglasili
jugoslavensko jedinstvo. No nakon atentata na Radića 1928 .godine
većina se pisaca u znaku protesta vraća materinom jeziku i svoja dela
ijekavizira. Jedan od rijetkih pisaca koji je i dalje pisao ekavicom
bio je Ivo Andrić, no to nije razlog da se odreknemo Andrićeva prinosa
hrvatskoj književnosti. S jezične strane Andrić je izrazito ijekavac, a
koristio se ekavicom radi ritma i harmonije.










__________________
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Uto Nov 03, 2009 11:06 pm

Smrt Smail-age Cengica

Beleška o piscu :

Ivan Mažuranić se rodio 1814 god. u Novom Vinodolskom. Bio je istaknuti
hrvatski političar, a 1873.g izabran je za hrvatskog bana. Bio je prvi
hrvatski ban pučanin i upravljao je hrvatskom 7 godina. Umro je 1890.g.
Ivan Mažuranić je napisao spev "Nenadović Rado", ljubavnu pesmu "Javor
i tamnjanika" i programsku pesmu "Vjekovi Ilirije". Također je dopunio
"Osmana" Ivana Gundulića XIV. i XV pevanjem. Najznačajnije Mažuranićevo
djelo je "Smrt Smail-age Čengića". Ono predstavlja najviši domet
Mažuranićevog pesničkog stvaranja i ujedno jedno od najboljih djela
naše književnosti.


Vrsta pesme: Umetnički ep
Vrsta stiha: Slobodni
Mesto radnje: Hercegovina
Vreme radnje: XVI vek
Tema: Krvnički život Smail-age Čengića
Lica: Smail-aga Čengić, Novica, Durak, Hasan, Mujo, Mer, Jašar, Bank, Saruk
Ritam : umereno polagani

Sadržaj pesme :

AGOVANJE

Silni
turski ratnik, Smail-aga Čengić. imao je puno robova, Crnogoraca.
Budući dfa je bio krvoločan ubijanje nevinih i bespomoćnih bilo mu je
zabavno. Tako je jednog dana odlučio da ubije skupinu mladiča. Starac
Durak molio ga je da ih poštedi, što je aga odbio. Nakon što je ubio
mladiće starcu je odredio smrt vješanjem. To bi učinjeno naočigled
Durakova sina Novice, aginog vojnika. Gledajuči tjela ubijenih
Smail-aga se divio svojoj moći, ali istodobno ga je mučilo to što su
mladići pred njim poginuli bez straha.


Stil: epiteti (lijepo,hladnoj,gladna,planinskog)
personifikacija (zadrhtaše ta vješala tanka)
kontrast ( zadrhtaše ta vješala tanka,
al nepisnu Crnogorčad mlada)
arhaizmi (dželate, arslan)
onomatopeja ( Krcnu kolac njekoliko puta
Zviznu pala njekoliko puta )

NOĆNIK

Vidjevši
kakva mu je sudbina zadesila oca i vidjevši pravu aginu narav, Novica
se odlučio pridružiti svojim dotadašnjim neprijateljima u borbi protiv
Smail-age vođen željom da osveti oca


Stil: epiteti (ljući, gorski, sviloruna, malenoga)
kontrast ( Sunce zađe, a mesec izađe )

ČETA

U
Cetinju se skupila mala četa onih kojima je bilo dosta aginih zlodjela.
Odlučili su da se sukobe s agom . Na putu ih je stari svećenik
blagoslovio i upozorio da je njihov pohod velika i sveta stvar jer
brane svoju rodnu grudi i svoj narod.


Stil: epiteti (mala, noćna, tamna, brze )
kontrast (Malena je, ali hrabra )
usporedba (Već ko' tajni glas duhova )
metafora ( Studen kamen prima život )
onomatopeja ( Ni tko šapće, ni tko zbori,
Ni tko peva, niti se smije )

HARAČ

U
međuvremenu zli aga odlučio je kupiti od naroda harač tj. porez. Sa
svojim podanicima utaborio se na Gackom polju. One ljude koji nisu
mogli platiti porez odvodio bi ih kao zarobljenike. Jednog dana, aga je
došao u neugodnu situaciju. Naime, za vrijeme jedne igre, svom je
vojniku slučajno izbio oko, što je izazvalo podsmehivanja među narodom.
Budući da je zbog toga aga bio ljut odlučio se opustiti uz večeru.
Iznenada hrabra četa je napala Turke. Zatečeni turci nisu pružili jak
otpor. Hajduk je Mirko puškom ubio zlog Smail-agu Čengića. tako je
Novica dočekao osvetu, ali i sam je poginuo od ruke turčina Hasana.


Stil: epiteti (lijepo, ljuta, debela, žuti, nevesela)
gradacija ( Hljeba, hljeba, gospodaru !
Ne vidjesmo davno hljeba !)
usporedba ( Riknu aga ko' bik ljuti )
metafora ( Ljuta glada i nevolje ljute )

KOB

Zli
Smail-aga Čengić dočekao je svoju sudbinu. Godinama je nanosio zlo
drugima, a sada je zlo došlo njemu. Svu njegovu sjajnu opremu uzeo je
plahi Turčin koji je nije vrijedan i oprema više ne blista na njemu kao
što je blistala na velikom ratniku, ali zlom čovjeku, Smail-agi Čengiću.


Stil: epiteti (zlatno, žalosno, tužno)
personifikacija ( Čija 'e ovo ponosita čalna ? )
arhaizmi ( izba, gataj )
ponavljanje ( Čije 'e ovo ... )

---------- Post dodat u 04:23 PM ---------- Prethodni post je napisan u 04:21 PM ----------

Tvrdica - Molijer

Molijer, pravim imenom žan-Baptist
Pokelan, rođen je u Parizu, u imučnoj trgovačkoj obitelji.Završio je
gimnaziju kod isusovaca u Clermontu,a pravo je studirao u Orleansu.U
Pariz se vraća , kad je imao 36 g. 1643 g utemeljuje s obitelji Bejart
“Illustre Theatre”.To kazalište deluje uglavnom u Lyonu, Avignonu,
Grenobleu, Rouenu.Njegova kazališna družina 1658 g. ima deset članova i
dolazi u Pariz.Pod zaštitom kraljevske obitelji brzo je stjecala veliku
slavu.U kraljevskoj palači družina ostaje sve do Molierove
smrti.Razbolio se za vrijeme izvedbe svoje komedije Umišljeni
bolesnik.Nakon njegove smrti pravnicima je trebalo tjedan dana , da
popišu njegovo bogastvo.Naslijedio je od oca dobar dio tog bogastva,
ali je svojim radom uvećao bogastvo.


Dela su mu:Lakomislenik, Ljubavna srdžba, Kaćiperke, Škola za žene, Don
žuan, Mizantrop, Tvrdica, Građanin-plemić, Učene žene, Umišljeni
bolesnik.


Klasicizam i Molijer

Klasicizam
je razdoblje od sredine 17 do kraja 18 st.Glavna karakteristika tog
razdoblja je čovekova težnja za upotrebom razuma i susprezanja
osećaja.Tadašnje društvo vladalo se po određenim pravilima.Ta pravila
određivala su sve,od odnosa u društvu do odnosa u obitelji.Ta pravila
vladaju i u Molijervu Škrtcu te su uz razum , jedan od načina
postizanja zapleta u duhu onoga vremena, kao npr.”da se ne smijemo ni
skim vezati bez prestanka onih koji su nam dali život” i “mnogo bolje
vide što je za nas dobro , jer nisu zaneseni nikakvom ludom strašću”.

Tadašnje
doba je u svom duhu njegovalo tragediju, kao uzvišenom dramskom formom,
nasljeđenom još iz Antike (u kojoj su imali svoj uzor).Ali Molijer
njeguje komediju, te svojom komikom dovodi svoje likove u smešne
situacije u kojima kritzira društvo, ljudske mane te pojedine
profesije(npr.”Zar se se liječnici u što razumiju?Ne bojte se, pokraj
njih možete izabratti koju vam drago bolest, oni će joj pronaći razlog
i kazati vam zašto se oboljeli”).

Glumci
su u Molijervo doba bili nepoštivana grupa ljudi , isključivana od
strane crkve jer kvari maldež, pa zbog toga se Molijer okomio u svoji
delima na lječnike jer su oni u ono vrijeme vrlo cijenjen stalež.

U
svojim delima Molijer poštuje pravilo o triju jedinstva koje je zadao
Aristotel prije 2500 g.Pravila se odnose na jedinstvo vremena, mesta i
radnje.Što susrećemo u Molierovim komedijama.


Moral ili razum?

Tko po vašem mišljenju čini veće zlo: onaj tko treba
novac i zato uzima zajam ili onaj koji krade novac
a ne zna što da s njim započne?

Cjelo
to razdoblje je prožeto filozofijom.Filozofija postaje jedna od
najpopularnijih znanosti.Potpomognuta racionalnošću ona razmišlja o
svetu, o njegovoj biti.Mnoga takva shvaćanja dovest će do rušenja
tadašnjeg načina života i pojave novog, mnogo liberalnijeg.Ljudi će
početi razmišljati o uzaludnosti nekih egistencija, egzistencija čije
postojanje stoji na dugogodišnjoj tradiciji, te će ih proglasiti
nemoralnim i uništiti njihov tadašnji svet.Ta moralna odluka, bolje bi
bilo reći racionalna odluka , budući da je upitanju njihov bolji život
, dovest će do promena u tadašnjem društvu i umetnosti.

Čast
i moral postaju jedna nedeljiva cjelina , ali što je čast ? - samo
težnja da se razumom dokući smisao života, samo drugi naziv za strogost
crkve i hladnu proračunatost ljudskog mozga.

Ta
filozovska razmatranja, taj moral, ta čast i taj razum , su samo
sredstva da se dokući smisao našeg života, njegova bit i esencija.


Komika


Molierova uvijek zanimljiva i originalna komika (koja je uvijek
komična) gledaocu živo dočarava moralne osobine likova i piščevu misao.

Molijer
se u svojim delima često koristi metodom quiproquo, tj. kad se dva lika
svađaju zbog različite stvari a oboje misle da govore o jednoj
stvari.Jedna od poznatijih scena u kojoj se upotrebljava ta tehnika ,
je ona u kojoj Valere moli Elisinu ruku a Harpagon ga optužuje da mu je
ukrao zlato (novac=Elise).Mnoge mu komične situacije služe da bi
naglasio neku bitnu karakteristiku nekog lika, kao u ovom slučaju
Harpagonovu škrtost, što je pokazato nizom primera (Harpagon pregledava
sve na izlazu iz kuće, kori decu da se previše raskošno oblače(a jedva
da nađu neku pristojnu odeću), Harpagonovo lihvarenje itd.


Harpagon iliti tvrdica


Gde?U
Parizu.Zašto?Sam bog zna.Kako bilo da bilo , Harpagon je tu i kani
ostati gde je.Namerava do kraja večnosti gomilati novac u svojoj
škrinjici i terorizirati sve oko sebe svojom škrtošću.Njegova je
škrtost epska i proteže se kroz stoljeća od Plauta preko Držića i
Moliera pa sve do današnjih dana.Ta je škrtost centralna tema Molijerve
drame, ona pokreće sve likove u njihovim kretanjima i razmišljanjima
koja dovode gledatelja do smeha a istovremeno ga potiču da razmišlja i
da si postavi pitanje, jesam li ja takav?

Za
njega je novac , njegova ljubav i jedina religija koju
priznaje.Iskrištavanje tuđeg jada , da bi što više zaradio , za njega
je način života a škrtost njegovo biće u cjelosti.

Svako je za njega sumnjiv, sam da je nasvetu njegov je najslađi san.

Gospodin je Harpagon čovek koji je od svih ljudi najmanje
čovek, smrtnik, koji je od svih smrtnika najtvrđi i najne-
darežljiviji.Nema te usluge koja bi dirnula njegovu zahvalnost
tako da razveže kesu.Pohvala, poštovanja, dobronamernosti i
prijateljstva na jeziku koliko ti srce želi, ali novaca ni pomirisati.
Ništa nije tako suho i jalovo ko njegovo zahvaljivanje i njegova
ljubaznost.A riječ dati tako mu je mrska da nikad ne kaže:
Dajem vam ruku, nego:Posuđujem vam ruku.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Uto Nov 03, 2009 11:07 pm

Orlovi rano lete - Lektira
Lektira, prepricano delo, likovi.



Likovi ORLOVI RANO LETE

o
jovancetu-on je snalazljiv,hrabar,pravi harambasa,lukav je,glavni u
svojoj druzini,zeleo je svakom da pomogne jako je pozrtvovan
stric-najvisi u skoli,siroce bez majke i oca,snalazljiv lukav i hrabar,tvrdoglav
lunja-tiha cutljiva desetogodisnja devojcica,ima 6 culo koj joj pomaze u zivotu,mirodjija u svakoj corbi
lazar
macak-prgav decak,uvek je za svadju,nije se plasio nikoga,vesele
cudi,okretan,otvoren i veliki majstor,na tavanu je imao citavu malu
radionicu

licni utisak-svidja mi se hrabrost i snalazljivost
decaka i lunje.za ovako nesto jje potrebna velika sloga i
hrabrost.Volela bih da sam se nasla u njihovom drustvu.

tema-ova prica govori o snalazljivosti i hrabrosti slozne druzine.Oni se u teskim trenucima ponasaju kao odrasle osobe.

prepricavanje-novi
nastavnik u skoli ih je redovno tukao,i zbog toga su ogrceni i
organizuju hajducku druzinu.grade kolibu u prokinom raju u logoru
tepsiji.Bilo ih je sve vise i vise.NAjbitni likovi u
druzini-stric,lazar macak,lunja,djogo potrk,vanjka,nik djulbrk,nikolica
sa prikolicom,na celu harambasa jovance i kuca zuja.bili su
organizoovani.Zakleli su se na grobu HAjduka Jovanceta na vernost.Na
kolibi je pisalao-``ovde zivi hrabra ceta harambase
Jovanceta``.Pronasli su neku pecinu i u njoj je bilo jezerce.ali oni su
se plasili da udju u njega.Ucitelj je rekao roditeljima da im deca ne
dolaze u skolu.trazili su decu da ih izgrde i posalju u skolu.poljar
lijan je otkrio njihovu kolibu,upao je u njihovu zamku ali je ipak
izasao,na kuci im je napisao da im preti velika opasnost zato sto mu je
bilo zao njih..Roditelji i knez su opkolili logor.Zarobili su celu
druzinu osim jovanceta.Nikoletina Bursac,Stricev rodjak ih je
branio,jer je nepravda da ih ucitelj bije.i jovance se predao i nije
vise bilo opasnosti ali njihovo hajducenje se time zavrsilo.RAt je
poceo i svi su otisli yu vojisku pa i nikoletina.Skola nije
radila.Nemci trazili da svi vrate oruzije a jovancetova druzina je
obavestavala narod kada nailaze nemci.ustase su pucale u strica ali ga
nisu ranili.Zbog sv9oje hrabrosti druzina je kasnije sa nikoletinom
otisla u rat.

o lunji

Lunja-povucena devojcica,uvek
se druzila sa decacima,sve dala da bi usla u njihovu cetu.Volela
dugonog Strica,i on je nju voleo ali se stideo da to kaze pred decacima
pa je stalno terao od sebe.Da bi usla u cetu bila je spremna i da je
profesor istuce,ali ipak kada joj je prisao ona se uplasila i iskocila
kroz prozor........



BRANKO ĆOPIĆ:
ORLOVI RANO LETE


Vrsta djela:
Roman

Tema:
Pustolovine dječaka sa vođom Jovančetom

Ideja:
Rat prekida bezbrižno djetinstvo, ali nemože prekinuti pravo prijateljstvo.

Glavni likovi:
Jovanče, Lunja, Stric, Lazar Mačak, Đoko Potrk i Nikolca s prikolcom.

Kratki sadržaj:
U
ovom romanu se govori o grupi dječaka. Oni su učenici četvrtog razreda
u Lipovu - jednom bosanskom selu. Na početku oni žive sretan i
bezbrižni dječji život. Njihova učiteljica zove se Lana i oni je jako
vole.
Kada je učiteljica otišla u varoš, na njezinom mjesto dolazi
učitelj kojeg su dječaci prozvali „paprika“. Učitelj je jako
maltretirao i tukao djecu tako da su djeca počela bježati od škole.
Vođa dječaka je bio Jovanče a osim njega tu su bili Lazar Mačak, Stric,
Đoko Potrk, Nikolca prikolca i djevojčica Lunja. U Prokinom gaju oni su
napravili jedan logor pod nazivom Tepsija. Tu su bježali iz škole i
družili se po čitav dan. Jednog dana Lazar Mačak i Jovanče su otkrili
prolaz u jednu podzemnu špilju. Kada se učitelj „paprika“ požalio Knezu
da djeca ne dolaze u školu, zajedno sa poljarem Lijanom i roditeljima
organizirali su potjeru i pronašli su skrovište djece. Zahvaljujući što
su sreli Nikoletinu Bursaća oslobađaju djecu i odluče da odu u vareš da
pronađu učiteljicu Lanu. Uskoro počinje rat. Dječaci koji su se do
jučer igrali postaju aktivni učesnici i svjedoci tog rata. Oni pomažu
partizanima i otkrivaju im tajnu pećinu. Oni učestvuju u obrani svog
sela zajedno sa borcima i postaju partizanski kuriri. Na kraju odlaze u
rat s nadom da će se ponovo vratiti u Prokinom gaju i u svoj logor
Tepsiju.
Nazad na vrh Ići dole
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Uto Nov 03, 2009 11:07 pm

Romeo i Julija - Šekspir

Ponešto o autoru:

William Shakespeare (1564-1616) je bio jedan od najboljih
dramaticara i pjesnika Elizabetanske Engleske, i smatra se jednim od
najtalentiranijih pisaca svih vremena. Napisao je 36 drama, 154 soneta
i 2 narativne pjesme. Od toga su najpoznatija djela: Kralj Lear, Otelo,
Hamlet, Romeo i Julija, Macbeth.

Karakterizacije likova:

Romeo- mladi sin Montekijev, smmrtno zaljubljen u Juliju, hrabar, pošten i spretan na rapiru
Julija- kci Kapuleta, strasno voli Romea, mlada, pametna, odana
Monteki i Kapulet- starješine daju zavadenih kuca, vrlo tvrdoglavi i “slijepi”
Paris- mladi grof i knežev rodak, koji želi oženiti Juliju
Tibaldo- ratoborni necak gospode Kapulet, stalno traži priliku da zapocme tucu
Monah Lavrentije- franjevac koji pomaže Romeu i Juliji da se vjencaju
Dojkinja- Julijina dojkinja, koja ju savjetuje i pomažu u svemu[/size]


Osnovne crte fabule:

Romeo se na jednoj zabavi upozna s Julijom, te se njih dvoje zaljube.
Svoju ljubav ne smiju otvoreno pokazati, jer su pripadnici smrtno
zavadenih porodica. Zato Romeo dalazi u Julijin vrt kriomice i predlaže
joj da se potajice vjencaju. Julija pristaje, pa Romeo odlazi kod
monaha Lavrentija i dogovara tajno vjencanje. Lavrentije ih vjenca, ali
istog dana Tibaldo napadne Romeovog prijatelja Merkucija i dok ih Romeo
pokušava razdvojiti Tibaldo probode Merkucija. Tibalodo izazove i
Romea, te ga Romeo probode. Buduci da je knez zabranio borbu izmedu
obitelji, pod prijetnjom smrtne kazne, Romeo bježi kod Lavrentija da ga
ne bi uhvatili. Knez ga ipak ne osuduje na smrt nego na prognanstvo.
Prije nego što ode iz grada Romeo proved noc s Julijom i iako mu teško
pada odvajanje od Julije on ipak ode u Mantovu.
Nakon što Romeo odo, Julija sazna da se mora udati za grofa Parisa ili
ce je se otac odreci. Ona odlazi kod Lavrenitija, a on joj daje
uspavljujuce sredstvo, od kojeg ce izgledati mrtva. Lavrentije pošalje
i pismo Romeu da dode po Juliju u obiteljsku grobnicu. Julija popije
otrov i svi misle da je mrtva. Ali Romeo ne dobija pismo od Lavrentija
i ne zna za prijevaru. U meduvremenu Baltazar, Montekijev sluga, dolazi
kod Romea sa viješcu da je Julija mrtva. Romeo na to ode kod apotekara
i kupi pravi otrov i odlazi u Veronu u grobnicu Kapuleta. U to vrijeme
Lavrentije doznaje da Romeo nije primio pismo, pa uzima željeznu šipku
i odlazi na groblje izvuci Juliju koja bi se uskoro trebala probuditi.
Ali Romeo stiže prije i o dvoboju ubije grofa Parisa koji je došao
položiti cvijece na Julijin grob. Romeo ulazi u grobnicu i misleci da
je Julija mrtva ispija otrov i umire. Tada dolazi i Lavrentije, a
Julija se budi. U meduvremenu je Parisov paž pozvao stražu i Lavrentije
želi odvesti Juliju na sigurno. Ali Julija ne želi poci, a kako se
straža sve više približava Lavrentije bježi ostavljajuci Juliju samu.
Julija vidjevši Romea mrtvog uzme njegov nož i sama sebe probode. Uto
ulazi straža i vidjevši što se desilo pretraži groblje. Nadu Lavrentija
koji im sve ispripovjedi, a Kapulet i Monteki shvate kakvu su glupost
ucinili i pomire se.[/size]


Mjesto i vrijeme u dijelu:
Radnja se odvija u Veroni i Mantovi nešto prije Shakespearovog vremena, tj. oko 14. 15.st

Tema djela je nesudena ljubav Romea i Julije.
Ideja djela je dokaz da ljubav uvijek nalazi put, a da se tvrdoglavost ne isplati.

William Shakespeare

[size=18]ROMEO I JULIJA II verzija

1. KRATAK SADRŽAJ


UVOD:
Vec
u uvodu možemo shvatiti kako su dvije ugledne obitelji : Montecchi i
Capuletti u svadi. Tako na glavnom veronskom trgu izbija svada koja
završava upozorenjem kneza Escala. Naslucujemo da je Romeo zaljubljen u
Rosalinu, djevojku iz roda Capulettija.

POCETAK:
Glava obitelji Capuletti organizira zabavu, a Romeova ljubav prema Rosalini navede ga da dode na zabavu.
ZAPLET :
Na
zabavi Romeo susrece Juliju. Izmedu njih se rodi ljubav, cista i
iskrena, bez ogranicenja koje namece mržnja izmedu njihovih obitelji.
Romeo tek tada shvaca pravi smisao života.Romeo i Julija se tajno
vjencaju

VRHUNAC :
U
jednoj svadi, Tibaldo, Capulettijev sinovac, ubija Mercuzia, Romeovog
prijatelja. Želeci osvetiti smrt svog dobrog prijatelja, Romeo ubija
Tibalda. Zatim mora pobjeci, jer uskoro dolazi knez. Preneražen
prizorom, knez osuduje Romea na progonstvo u Mantovu, ali njegovi
osjecaji prema Juliji prijece ga u tome i on se skriva kod franjevca
Lorenza.

RASPLET:
Otac
i majka žele Juliju udati za Parisa, uglednog, mladog i bogatog
plemica. Zbog vjecne ljubavi na koju se zavjetovala udajom za Romea,
ona radije izabere smrt nego udaju za Parisa. Fratar Lorenzo, želeci
sprijeciti tragediju, daje Juliji napitak koji bi je trebao uspavati, a
šalje poruku Romeu da je ona zapravo živa. Nažalost, glasnik ne
dospijeva na vrijeme reci Romeu istinu. On odlazi u grobnicu
Capulettija i misleci da mu život bez Julije više nema smisla, ispije
otrov i umire. Neposredno nakon toga Julija se budi i vidjevši da joj
se muž ubio zbog tuge uzima bodež i oduzima sebi život.

KRAJ:
Nakon
tragedije u grobnicu dolaze ostali clanovi obiju obitelji. Nad mrtvim
tijelima njihove djece oni se mire jer shvacaju da je uzrok tome
nerazumna mržnja koja je nametnula granice istinskoj i cistoj ljubavi i
time donijela svima golemu nesrecu.


2. SOCIOLOŠKA I PSIHOLOŠKA KARAKTERIZACIJA GLAVNIH LIKOVA

Romeo
je mladic iz ugledne i bogate veronske obitelji Montecchi. On je na
neki nacin žrtva sukoba dviju veronskih obitelji, jer su i Rosalina i
Julija iz obitelji Capuletti. Nerazumnu mržnju pobjeduje njegova
beskrajna ljubav i odanost Juliji.

“Zublja sama
Nek od nje uci sjati. Djeva ta
Na crnom plaštu mrkle noci sja
Ko alem kam na uhu crne žene –
I nije vrijedan svijet krasote njene.
Uz druge djeve kao snježna, cista
Golubica u jatu vrana blista.
Kad ples se svrši, ja cu je potražit
I uz nju blagu divlju cud cu razblažit.
Sad vidim da je to mi prva ljubav
Jer ne vidjeh još cvijetak tako ubav.”, citat, str.74

Romeo
shvaca da je sreo sudbinu te je spreman uciniti sve. Za Romea, osim što
je smrtno zaljubljen u Juliju, ne možemo, a ne reci da je poduzetan i
hrabar mladic. Pun je vedrine i mladenackog zanosa. Nikad mu ne
ponestaje motiva, sve dok postoji veza s Julijom. Bez Julije život mu
je poput pustinje pa zbog toga nepromišljeno oduzme sebi život i
izaziva veliku tragediju.

“Dvije ponajljepše zvijezde na nebu
U nekom poslu sad odilaze
I mole oci njene neka sjaju
Na njinoj stazi dok se ne vrate.
Ej, da su njene oci tamo gore,
A zvijezde tu u glavi njezinoj,
Od sjaja njenih obraza bi zvijezde
Potamnjele ko svijeca od sunca,
A njezine bi oci na nebu
Obasjale sav svemir takvim sjajem
Te ptice bi ko obdan zapjevale.”, citat, str. 83


Julija potjece iz ugledne obitelji Capuletti, a susret s Romeom oznacit
ce njen život. Shvaca kako se zaljubila u neprijatelja, no ljubav je za
nju odviše sveta da bi joj bilo što mogla biti zapreka.

“Iz ljute mržnje nice ljubav medna!
Ah, prekasno te ja upoznah bijedna
I nemila je srca mog sudbina
Da mora ljubit mrskog dušmanina!”, citat, str. 78

Spremna je odreci se svega, pa cak i roditelja i svog imena da ostane s Romeom.
“Romeo, o Romeo! Zašto si
Romeo? O zataji oca svog,
Odbaci ime to – il ako ne ceš,
Prisegni da me ljubiš, pa cu ja
Poreci da se zovem Capuletti.
ROMEO(za se). Da slušam još il da odgovorim?
JULIJA.Tek tvoje ime moj je dušmanin
Jer ti si ti i bez tog imena.
“Montecchi” nije niti ruka niti nnga
Niti lice niti trup ni drugo ništa
Što pripada muškarcu. Drugo ime
Na sebe uzmi – ime nije ništa!
Što nazivljemo ružom, slatko bi
Mirisalo i s drugim imenom.
Baš tako bi Romeo, da i nije
Romeo, svu milinu svoju divnu
Sacuvao i bez tog imena.
Romeo moj, odbaci svoje ime
Jer ono nije dio bica tvog,
I mjesto njega uzmi mene svu!”, citat, str. 84


3. TEMA

Sjajna,
cudesna, neiscrpna, duboka i velicanstvena ljubav dvoje mladih koja je
kao da kroz cijelu pricu strmoglavo ide ka propasti i zloj kobi. To je
ljubav koja probija hladne zidine dvaju svjetova, ljubav koja
istovremeno spaja i razdvaja.


4. IDEJA

Ljubav
je temelj na kojem se gradi život, ali nažalost i polaže kao žrtva
besmislenim ljudskim slabostima. U romanu o Romeu i Juliji ovo je na
prvi pogled tragedija koja se nepotrebno desi. To je konac ogromne i
bogate ljubavi i pocetak najvece tragedije koja može zadesiti
roditelje. Ona je sama po sebi besmislena, ali je na neki nacin bila
nužna da se nadvladaju ljudske slabosti. Ne kaže se uzaludno da ljubav
pobjeduje mržnju.


5. METAFORICNOST

Metaforicnost u ovom romanu uocava se u monolozima glavnih likova, a izražena je u prvim razgovorima izmedu Romea i Julije.
1) “ROMEO.Tko nije nikad osjetio rana
I brazgotini taj se podsmijeva –
Al tiho! Kakva svjetlost prodire
Kroz onaj prozor tamo? To je istok,
A Julija je sunce. – Sunašce,
Izadi sada i udavi mjesec,
Što zavidan je, smucen vec i blijed
Od bijesa što si ljepše ti od njega,
A služiš njemu. Zato nemoj njemu
Da služiš više kad je zavidan.
Livreja mu je vestalska zelena
I bijela, kakvu tek budale nose –
Odbaci je –“, citat, str.82

2)”A bujna glazba tvog jezika
Nek objavi svu srecu naših duša
Što daje nam je ovaj susret mili.”, citat, str.108


6. NAJZANIMLJIVIJE U ROMANU

Najzanimljiviji dijelovi u romanu su prvi susret izmedu Romea i Julije, te borba u kojoj Tibaldo i Mercuzio pogibaju.
Susret Romea i Julije zanimljiv je jer oznacava bit ovog romana,
ljubav. Njihova je ljubav kao svjetlo u beskraju mraka i mržnje,
izuzetna, savršena i jedinstvena. Ona je više od obicne ljubavi, više
od smrti i od samog života, zato je ovaj dio znacajan.
Borba izmedu Tibalda i Mercuzija takoder je jedan zanimljivi dio. U
njemu poginu nevini mladi ljudi i taj dio oznacava pocetak ove citave
tragedije i sudbonosnih dogadaja. Treba spomenuti da je zapravo uzrok
tragedije prije svega mržnja izmedu dviju obitelji, ali istovremeno
razlog je i ljubav, gotovo nerazumna, snažna, plamteca ljubav koja se,
prema prici, dogodi u svega nekoliko dana. Možda bi u nekim drugacijim
okolnostima tijek ovih dogadaja krenuo prema sretnijem kraju.

“LORENZO. E, takva divlja naslada imade
I divlji kraj – u slavlju svome gine,
Baš ko barut, kad se s vatrom združi,
U isti tren se s njom i raspline.
I najsladi se med nam gadit stane
Kad okus mu je najugodniji
Jer jeduci uništavamo tek –
Pa zato budi umjeren u milju,
Jer naglost ko i tromost kasni k cilju. – “, citat, str.107

“LORENZO. Ne – pasti može tko bez glave juri.”, citat, str.95

8.DOJAM O KNJIZI

[size=9]Kad
sam dobio knjigu, mislio sam da je to prica o kojoj se vec sve zna.
Zatim sam je poceo citati i tako, stranicu po stranicu, shvatio sam da
je ona i sada posebna, tim više što u vremenu u kojem živimo previše
mržnje ima u svijetu oko nas. Ono što tu knjigu cini posebnom je da od
pocetka naslucujemo nesretan kraj i ta se slutnja osjeca i u
najsretnijim trenucima u prici. U tome je sva ironija ovog djela. Ova
ce prica uvijek ponovno oživljavati u svim generacijama koje osjecau
ljubav. Ona ce uvijek buditi mladost i uzbudenje u covjekovom srcu.
“Da li je tragedija Romeo i Julija doista istinit dogadaj ili nije,
nece se valjda nikad pouzdano utvrditi, ali tradicija o tom živi još i
danas te se u Veroni na jednom vrlo romanticnom mjestu strancima
pokazuje neki stari sarkofag, za koji tvrde da je bio lijes Julije
Capulettijeve. Ako Romeo i Julija možda nisu živjeli u Veroni, živjet
ce vjecno u ovoj tragediji.”
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Uto Nov 03, 2009 11:11 pm

Detaljnija analiza

Zločin i kazna - Dostojevski

O PISCU:


Fjodor
Mihajlovic Dostojevski (1821—1881), sin vojnog lijecnika, po završetku
jedne privatne škole u Moskvi 1837. stupa u Vojnu inžinjerijsku školu,
gdje ga mnogo više zanima književnost nego ucenje. Istice se u citanju
zabranjenih djela i žestokim revolucionarnim uvjerenjem. Kad se 1846.
pojavilo njegovo prvo djelo -- roman Bijedni ljudi – Bjelinski ga
pozdravlja kao novog Gogolja. U to vrijeme Dostojevski postaje clan
kluba Petraševskoga, u kom se potajno kupljaju mladi revolucionari.
Medu onima koji su 1848. uhapšeni i osudeni na smrt nalazi se i on.
Nekoliko minuta prije vješanja stiže carevo pomilovanje kojim se kazna
smrcu mijenja u pet godina prisilnog rada i daljnje cetiri godine
izgona u Sibir. To su bili presudni dogadaji. Iz progonstva se u
Petrograd vratio drugi Dostojevski. Djela koja slijede – Zapisi iz
mrtvog doma, Zlocin i kazna, Idiot, Bjesovi, Mladic, Braca Karamazovi
itd. – stvara politicki konzervativac. Pored velikog broja romana i
pripovijedaka, Dostojevski piše osvrte, clanke, polemike, razvija
golemu književnu aktivnost ureduuci i izdajuci sa svojim bratom
Mihajlom najprije casopis Vrijeme, a onda Epoha. U meduvremenu putuje
na Zapad i vraca se razocaran, uvjeren da je velicina Evrope prošlost,
da buducnost pripada Rusiji i pravoslavlju. Do kraja života on radi
tjeran materijalnim nedacama, ali prije svega, svojim izuzetnim genijem
koji je nadvladao sve slabosti njegovih uvjerenja i ostavio
covjecanstvu djela jedinstvena po snazi, po problemima, po otkricima
covjeku našeg vremena. Jer može se sa sigurnošcu reci da je Dostojevski
prvi veliki pisac suvremenog svijeta. Posebno mjesto u tom stvaranju
pripada romanu Braca Karamazovi, njegovu posljednju djelu, u kome je u
najzrelijem obliku postavio sve svoje najznacajnije probleme.
-----------------------------------------------------
U središte svog
romana, koji je izgraden na fabuli o ubojstvu, a cija se radnja odvija
u svega devet i pol tjedana, postavlja pisac siromašnog studenta
Rodiona Romnovica Raskoljnikova, takoder poniženog i uvrijedenog
covjeka, koji razvija svoju intelektualnu teoriju nadcovjeka misleci da
mu je sve dozvoljeno pa cak i zlocin nad starom lihvaricom Aljonom
Ivanovom, izvršen zato da bi pomogao siromašnima. Vec na pocetku romana
sklop životnih okolnosti tjera Raskoljnikova u zlocin: dobiva majcino
pismo u kojem saznaje za sestrinu žrtvu koju ne može prihvatiti. Naime,
Dunja se je trebala udati za bogatog Lužinu kako bi se spasila od
sramotne guvernantske službe kod razvratnika Svidrigajlova, a tako bi i
materijalno pomogla svome bratu. Teško opterecen time Raskoljnikov u
krcmi susrece propalog Marmeladova koji ga upoznaje sa svojom obitelji,
ljudima sa dna života cija sudbina dokazuje pogubnost djelovanja bijede
na ljudski moral. Najveci stradalnik je Marmeladova kci Sonja koja
primorana da hrani obitelj prodaje svoje tijelo, proživljava ocevu
smrt, ludilo macehe i zlu sudbinu brace i sestara koji postaju
prosjaci. Roskoljnikov gotovo podsvjesno donosi odluku i kao voden
necim izvan svoje svijesti hladno izvršava svoj plan. Ubija lihvaricu,
ali i njezinu sestru Lizvetu Ivanovu. Poslije izvršenog ubojstva
Raskoljnikov doživljava ipak tešku grižnju savjest i tu se pocinje
odvijati jedna psihološka drama: borba sa savješcu i dvoboj sa
istražiteljem Porfirijem Petrovicem. Nakon nekog vremena ipak priznaje
ubojstvo, dovodi sebe do pokajanja i predaje se sudu. Doživjevši
katarzu on osjeca pobjedu dobra nad zlim.
Završetak romana nas izvještava o sudbinama likova. Sonja prati Rodiona
u Sibir. Dunja se iz ljubavi udaje za Rodionova prijatelja Razumihina.
Umire Puljherija Raskoljnikova, Rodionova majka. Roskoljnikov se
razboli. Nakon dugog bolovanja vraca se u život radostan i pun nade.
Sedam preostalih godina, koliko još mora biti u Sibiru, cine mu se
kratke zbog utjehe pronadene u Evandelju i strpljivoj Sonjinoj ljubavi.

Raskoljnikov je pobunjenik protiv društva, njegovi su cinovi ne samo
motivirani njegovim shvacanjima etike, vec i bijedom što ga okružuje,
socijalnim zlom koje nagoni covjeka na zlocin, ali on je ujedno i
usamljenik što se muci etickim i moralnim pitanjima. Svoju osamljenost
dokida prijavljivanjem samog sebe vlastima, kaznom, odlaskom na robiju
i prilaženjem religiji. Nasuprot razumnom i buntovnom u ime razuma
Raskoljnikovu, postavlja, Dostojevski smirenu i osjecajnu Sonju
Marmeladovu, koja kao prostitutka vrši zlocin na sebi, ali ne iz pobuda
razuma, vec iz osjecaja ljubavi prema svojoj porodici koja može
preživjeti samo zato što ona trguje svojim tijelom. Njen je karakter
apologija ljubavi i patnje u ime drugih ljudi. Ova cjelovita fabula o
Raskoljnikovu i Sonji, uz sporedne fabule, a posebno Raskoljnikovi
unutrašnji monolozi i dijalozi te konacno mnogostruke diskusije
Raskoljnikova sa sporednim karakterima podredeni su etickoj, moralnoj,
socijalnoj i politickoj problematici, o kojoj se na stranicama ovog
romana raspravlja, pa roman Zlocin i kazna izraduje ideološki roman
izraden na osnovama kriminalne fabule. Fabula ovdje služi piscu zato da
bi svoga junaka postavio pred eticki problem koji se isto tako
fabulirano rješava. Razapet izmedu pobune i smirenja, ljubavi i mržnje,
Rraskoljnjikov terorizira, razmišlja i ispovijeda se. U njemu kao da
pisac nastavlja motiv iz svog Dvojnika. U Rodionu se stalno bore dva
karaktera, pa se njegovi unutrašnji monolozi zaista pretvaraju u
unutrašnje dijaloge koji citaoca stalno tjeraju na razmišljanje. Vec u
samom imenu glavnog junaka vidimo da je on covjek u raskolu izmedu
svoje humane biti i surovosti traženja koja pred njega postavlja
životna stvarnost.
Zašto je Raskoljnikov ubio staru lihvarku? Ocigledno da bi svoju
porodicu spasio bijede, poštedio svoju sestru koja da bi mu pomogla da
se školuje bila spremna da se uda za jednog bogatog, ali surovog
covjeka. Ali on je izvršio ovo ubojstvo i da bi sebi dokazao da nije
obican covjek koji poštuje moralne zakone koji su drugi stvorili, vec
sposoban da sam stvori vlastiti zakon i da snosi ogroman teret
odgovornosti, da svojim život opovrgne grižnju savjest i da podmuklim
sredstvima (ubojstvom) postigne dobar cilj (da pomogne vlastitoj
porodici i završi školovanje koje ce mu omoguciti da postane
dobrocinitelj cijelog ljudskog roda), Bez imalo predrasuda prema svojoj
unutrašnjoj ravnoteži i svom vrlom životu.
Pocinio je on ovo ubojstvo i stoga što je jedna od omiljenih ideja
Dostojevskog bila da širenje materijalistickih ideja mora uništiti
moralne vrijednosti mladih i napraviti ubojicu cak i od sasvim dobrog
mladica koga bi nesretni stjecaj okolnosti lako mogao gurnuti u zlocin.

SADRŽAJ:

Zlocin i kazna,
roman je temeljen na poznatoj fabuli kriminalistickih romana. Naime,
dogada se ubojstvo i traži se ubojica – no mi od pocetka znamo tko je,
zašto je zapravo ubio staru ljudski i socijalno štetnu lihvarku i njenu
sestru Lizavetu, pa nas pocinje zanimati da li ce se i kako otkriti
ubojstvo koje je pocinio Rodion Raskoljnikov. Ubojstvo nije pocinjeno
iz razloga banalnoga bogacenja, nego ga Raskoljnikov opravdava svojim
altruizmom – na taj nacin on ce pomoci cijelom društvu, njegovim
siromašnim vršnjacima – te ga uopce zaokuplja jedna takva misao (da on
može ubiti covjeka) pa ovaj zlocin prerasta u zlocin s predoumišljajem
i na taj nacin razmatra se ideološki zlocin uopce. Ni istražitelj u
romanu nije obican dovitljivi policajac, nego je izvrstan poznavalac
ljudske duše, i konstantnim razgovorima on pomalo steže obruc oko
Raskoljnikova i ovaj naposljetku popušta – priznaje zlocin. Upravo to
daje piscu priliku da savršeno psihološki okarakterizira glavnog lika,
a to postiže mnogobrojnim monolozima Raskoljnikova kojeg savjest
proždire. On si sada, nakon zlocina postavlja mnoga eticka i moralna
pitanja. Raskoljnikov je siromašan student sa veoma razvijenom
intelektualnom sviješcu-mnogo razmišlja o svijetu i sebi, ali on je
takoder pobunjeni plebejac koji je spreman na sve. Raskoljnikovljev je
zlocin – zlocin s predomišljanjem; “poniženi” intelektualac želi svojim
cinom potvrditi ideju o odabranoj, snažnoj ljudskoj licnosti kojoj je,
upravo zbog te njene iznimne naravi, dopušteno, kao i Napoleonu, da se
u ime viših, navodno humanih, ciljeva posluži zlocinom. Ta njegova
razmišljanja dana su kroz njegove mnogobrojne monologe, kao i razgovore
sa Porfirijem Petrovicem, Razumihinom i prostitutkom Sonjom
Marmeladovom – koja ga svojom smirenošcu i kršcanskim podnošenjem
patnji te iskrenim altruizmom (prostituira se da bi prehranila obitelj)
vodi prema priznanju zlocina. Završetak romana – odlazak na robiju sa
Sonjom i Raskoljnikovo smirenje u Evandelju - razrješuje mnoge idejne
sukobe koje je mladi intelektualac doživio.
LIKOVI:

Rodion Raskoljnikov
– mladi, inteligentan i obrazovan covjek, spreman pomoci siromašnim,
nesretnim ljudima (s njima suosjeca), s razvijenom intelektualnom
sviješcu, ali gnjevan i prezire sadašnji poredak u Rusiji i tu se
pretvara u pravog pobunjenog plebejca spremnog na sve, pa i na zlocin
kao što je ubojstvo. Iako se zanosi idejom da postoje tzv. neobicni,
odabrani ljudi kojima je dopušteno da zbog opceg dobra cine zlocine
njega na kraju satire savjest, on popušta i priznaje da je ubio staru
lihvarku i njenu sestru Lizavetu. A utjehu i mir napokon nalazi u Sonji
i Evandelju.
“Na nježnim crtama mladicevog lica na trenutak se pojavi osjecanje
najdubljeg gadenja. Uzgred receno, on je bio upadljivo lijep, vrlo
lijepih zagasitih ociju, smed, povisok, tankovijast i stasit.....
On je bio tako bijedno odjeven da bi se neko drugi, cak i naviknut na
tako nešto, stidio da u takvim traljama danju izade na ulicu.”
Aljona Ivanovna – zla, koristoljubiva, nepovjerljiva, škrta, zelenašica
“To je bila sicišna, suhonjava stra baba od šezdesetak godina,
užagrenih i zlobnih ocica, malog šiljatog nosa i gologlava. Njena
blijedoplava i prosijeda kosa bila je izdašno namazana zejtinom. Njen
dugacki i tanki vrat, koji je licio na kokošju nogu, bio je omotan
nekom flanelskom krpom, a o ramenima, iako je bila vrucina, visio joj
je pohaban i požutio krznom obrubljen haljetak. Baba je svaki cas
kašljala i stenjala. Mora da ju je mladic omjerio nekim cudnim
pogledom, jer i u njenim ocima opet bljesnu on predašnja
nepovjerljivost.”

Lizaveta Ivanovna – plašljiva, vrijedna, poštena, pobožna
“To je bila visoka, nezgrapna, stidljiva i tiha djevojka, skoro
idiotkinja, koja je imala oko trideset i pet godina i bila prava
robinja svoje sestre, dan i noc je radila, drhtala pred njom i cak
batine od nje dobivala. Sa nekim zavežljajem u rukama, ona je
zamišljeno stajala pred tim trgovcicem i njegovom ženom i pažljivo ih
slušala...”

Marmeladov – covjek dobrih namjera i velikog razumijevanja ali pijanica i propao, veoma voli i cijeni svoju obitelj
“To je bio covjek od preko pedeset godina, srednjeg rasta i snažne
grade, s prosijedom kosom i velikom celom, sa podbuhlim, žutim i cak
zalenkastim licem od stalnog pijancenja i s otecenim kapcima, iz kojih
su, kao kroz uzane pukotine, sijale živahne crvenkaste ocice. Ali u
njemu je bilo nešto vrlo cudnovato; u njegovom pogledu kao da je
blistalo cak neko ushicenje – ako hocete, osjecao se i smisao i razum –
ali u isto vrijeme i kao da je svjetlucalo neko bezumlje. Imao je na
sebi star, potpuno pohaban crni frak, s otpalim dugmadima. Samo se još
jedno nekako držalo, i njime se on i zakopcavao, ocevidno ne želeci da
se udaljaava od uljudnosti. Ispod prsluka od nankina virio je plastron,
sav zgužvan, uprljan i ispolivan. Bio je obrijan na cinovnicki nacin,
ali vec poodavno, pa mu je gusto izrastala siva, cekinja. Pa i u
njegovim manirima se stvarno naziralo nešto cinovnicki dostojanstveno.
Ali on je bio uznemiren, mrsio je kosu i ponekad bi, u nekoj tuzi,
objema rukama podupro glavu stavljajuci poderane laktove na mokar i
ljepljiv sto.”

Katarina Ivanovna – žena Marmeladova, upropaštena sadašnjim prilikama i
statusom i s time ne nikako ne može pomiriti pa je zbog toga bijesna i
gnjevna, izmucena i iscrpljena, a tubrkuloza ju je nacela, voli jako
svoju djecu, ali kada umire od tuberkuloze konacno nalazi svoj mir
“To je bila strašno mršava žena, slabašna, dosta visoka i stasita, još
divne zagasitoplave kose, a na njenom licu stvarno su se vidjele crvene
pjege. Stisnuvši ruke na grudima, zapecenih usana, ona je hodala po
svojoj maloj sobi i disala neujednaceno i isprekidano. Oci su joj
blještale kao u groznica, ali njen pogled je bio oštar i ukocen. To
sušicavo i uzbudeno lice pri posljednjem svjetlu dotrajale svijece koje
je treperilo na njenom licu stvaralo je bolan utisak.
Raskoljnikov je imao utisak da joj nema više od trideset godina i da ina stvarno nije bila za Marmeladova...”

Nastavak:

Dimitrije
Prokofjic-Razumihin – jedini razumije Raskoljnikova i zapravo jedini je
s kojim se on druži na univerzitetu, voli Dunju, veoma pošten, spreman
pomoci u nevolji i uvijek daje sve od sebe
“To je bio neobicno veseo, društven i do u potpunosti dobar momak.
Zapravo, pod tom prostotom krili su se dubina i dostojanstvo. Njegovi
najbliži drugovi shvatili su to, i svi su ga voljeli. Bio je prilicno
bistar, iako ponekad zaista priprost. Bio je izrazite vanjštine– visok,
mršav, uvijek slabo obrijan i crnokos. Ponekad je pravio izgrede i
važio je za veoma snažnog covjeka. Jedne noci je, u društvu, jednim
udarcem oborio kao gora visokog redara. Mogao je da pije bez kraja i
konca, a mogao je da i uopce ne pije; ponekad je pravio nedozvoljene
ispade, ali je mogao da ih uopce i naravi. On je bio još i po tome
zanimljiv što njega nikad i nikakvi neuspjesi nisu zbunjivali i što ga,
kako je izgledalo, ni kakve teške okolnosti nisu mogle dovesti do
ocaja. Mogao je na krovu stanovati, mogao je trpjeti paklenu glad i
neobicnu studen. Bio je neobicno siromašan i potpuno sam, sam se
izdržavao zaradujuci novac raznim poslovima. On je znao bezbroj
izgovora odakle je mogao da izvuce neku korist, ali razumije se, samo
zaradom. Jednu citavu zimu uopce nije ložio u sobi i tvrdio je da je
tako cak prijatnije, jer se u hladnoj sobi bolje spava. I on je sada
bio primoran da napusti univerzitet, ali samo na kratko vrijeme, i svim
silama je nastojao da popravi svoje prilike kako bi mogao nastaviti
studije.”

Petar Petrovic Lužin – podao, zao i lažljiv, primitivan i veoma umišljen malogradanin, priglup i podmukao
“To je bio neki postariji gospodin, ukrucen, stasit, s izrazom
opreznosti i mrzovolje na licu; on poce time što zastade na vratima
gledajuci oko sebe uvredljivo – ne skrivenim cudenjem i kao da je ocima
pitao: “Kuda sam ja to zabasao?” Nepovjerljivo i cak s afektacijom
izvjesne uplašenosti, gotovo neke uvrijedenosti, razgledao je tijesnu i
nisku Raskoljnikovljevu “brodsku kabinu”.”

Sonja – dobra, kršcanski požrtvovna, razumna, puna suosjecanja iako se i ona nalazi u vrlo teškim prilikama
“Cudno je djelovao taj njen iznenadni dolazak u ovu sobu, usred
sirotinje, rita, smrti i ocaja. I ona je bila u krpetinama; odjeca joj
je bila bezvrijedna, ali je bila ukrašena na ulicni nacin, sve po ukusu
i pravilima koja su bila uobicajena u tom narocitom svijetu, s
upadljivim i sramnim isticanjem cilja. Sonja zastade u hodniku, kod
samog sobnog praga, ali ga ne prekoraci; gledala je kao izgubljena i,
izgleda, ništa nije shvatila; zaboravila je na svoju, iz cetvrte ruke
kupljenu, ali ovdje nedolicnu svilenu haljinu u boji sa dugackim i
smiješnim skutom; zaboravila je na svoju ogromnu krinolinu što je sva
vrata zakrcila; i na svijetle cipele, i suncobrana, nepotreban nocu,
ali koji je ponijela; i na smiješan okrugli slamni šeširic sa sjajnim
perom boje plamena. Ispod tog nestašno nakrivljenog šeširica virilo je
mršavo, blijedo i uplašeno lice, otvorenih usta i od užasa ukocenih
ociju. Sonja je bila omanjeg rasta, mršava, ali prilicno lijepa
osamnaestogodišnja plavuša, sa prekrasnim plavim ocima.”

Avdotja Romanovna (Dunja) – pametna i razborita iako i tvrdoglava,
snažnog karaktera vrijedna i poštena, voli majku i brata, požrtvovna
“Avdotja Romanovna je bila izvanredno lijepa – visoka, neobicno
stasita, jaka i samouvjerena – što se izražavalo u svakom njenom
pokretu, ali to nimalo nije uticalo na gipkost i gracioznost njenih
pokreta. U licu je bila slicna bratu, ali ona se mogla nazvati cak
ljepoticom. Kosu je imala svijetlo-smedu, nešto svjetliju nego u brata;
oci gotovo crne, sjajne, gorde i u isto vrijeme, ponekad, na trenutak,
neobicno dobre. Bila je blijeda, ali to nije neko boležljivo bljedilo,
njeno je lice odisalo svježinom i zdravljem. Usta je imala nešto mala,
a donja usna, svježa i rumena, sasvim malo isturena naprijed, isto tako
kao i brada – jedina nepravilnost na tom prekrasnom licu, ali ona mu je
pridavala neku narocitu karakteristicnost, pored ostalog, i izgled
gordosti. Izraz njenog lica uvijek je bio više ozbiljan i zamišljen
nego veseo; ali zato, kako je samo tom licu pristajao osmijeh, kako joj
je pristajao smjeh, veseo, mladalacki i od sveg srca!”

Pulherija
Aleksandrovna – prava majka, brižna i poštena, želi svojoj djeci sve
najbolje, ne može se suociti sa sudbinom sina pa su joj ludilo i
konacno smrt jedini izlaz
“Mada je Pulherija Aleksandrovna imala vec cetrdeset i tri godine,
njeno lice je još uvijek zadržalo ostatke predašnje ljepote, a uz to je
izgledala daleko mlade nego što jeste, što gotovo uvijek biva kod žena
koje do starosti sacuvaju jasnost duha, svježinu utisaka, pošten i cist
žar srca. Uzgred cemo reci: ocuvanje svega toga predstavlja jedino
sredstvo da se ljepota cak ni u starosti ne izgubi. Kosa joj je vec
pocela da sijedi i opada, vec odavno su se pojavile sitne bore oko
ociju, obrazi upali i uvenuli od briga i tuge, pa ipak njeno lice je
bilo prekrasno. To je bila kopija Dunjeckinog lica, samo dvadeset
godina kasnije i bez onog izraza donje usne, koja kod nje nije bila
isturena naprijed. Pulherija Aleksandrovna je bila osjecajna ali ne
prekomjerno, bila je snebivljiva i popustljiva, ali samo do izvjesne
granice: u mnogo cemu je mogla popustiti, na mnogo što je mogla
pristati, cak i na ono što je proturjecilo njenom uvjerenju, ali kod
nje je uvijek postojala odredena crta poštenja, pravila i krajnjih
uvjerenja preko koje je nikakve okolnosti nisu mogle primorati da
prekoraci.”

Porfirije Petrovic – inteligentan covjek, izvrstan poznavalac ljudskog uma i duše, nije samo obicni policijski službenik
“Porfirije Petrovic je bio raskomocen, u domacem ogrtacu, u veoma
cistom rublju i izgaženim papucama. To je bio covjek od nekih trideset
i pet godina, omalen, pun i cak s trbušcicem, izbrijan, bez brkova i
bez zalizaka, kratko ošišane kose na velikoj okrugloj glavi, nekako
neobicno ispupceno zaobljenoj na potiljku. Njegovo bucmasto, okruglo
lice malo prcasta nosa bilo je boležljive, tamno žute boje, ali
prilicno živahno i cak podsmješljivo. Ono i izgledalo cak i dobrodušno
da mu nije smetao izraz ociju nekako vodnjikavog sjaja i gotovo
prekrivenih bijelim trepavicama, koje su stalno treptale kao da nekome
podmiguju. Pogled tih ociju nekako je cudno odudarao od citave njegove
pojave, koja je u sebi imala cak nešto žensko, i davao joj je mnogo
ozbiljniji izgled nego što bi covjek na prvi put mnogo od nje
ocekivati.”

Arkadije Ivanovic Svidrigajlov – strastveni kockar, razbludan covjek,
dosta nemoralan, ali ipak ima dovoljnu savjest i pri kraju života cini
dobra djela, Raskoljnikov je rekao da je hrabar jer je imao snage ubiti
se ali treba imati hrabrosti nastaviti život
“Citav minut je promatrao njegovo lice koje ga je i prije uvijek
zaprepašcivalo. To je bilo nekakvo cudnovato lice, nalik na masku:
bijelo, rumeno, grimiznih usana, svijetlo plave brade i još prilicno
guste plave kose. Oci je imao nekako previše plave, a pogled nekako i
suviše težak i ukocen. Bilo je nešto strašno neprijatno u tom lijepom i
prema godinama neobicno mladolikom licu. Svidrigajlovljevo odijelo je
bilo kicoško, ljetno, lako, a osobito je mnogo polagao na košulje. Na
prstu je nosio ogroman prsten sa skupocjenim kamenom.”


PEJZAŽ:


“Nad gradom je ležala gusta, mlijecna magla. Svidirgajlov pode po
klizavoj i prljavoj kaldrmi u pravcu Male Neve. Pred njim su iskrsavali
preko noci nabujala voda Male Neve, petrovsko ostrvo, mokre staze,
mokra trava, mokro drvece i žbunje, i najzad onaj žbun...”
“Na ulici je bila
strašna vrucina, a pored toga sparina, gužva, na sve strane vapno,
skele, prašina i onaj osobiti ljetni zadah, tako poznat svakom žitelju
Peterburga koji nije u stanju da iznajmi ljetnikovac...”
Opis sobe
“To je zapravo bila
krletka pet-šest koraka u dužinu. Sa svojim požutjelim, prašnjavim i
odlijepljenim tapetama vrlo je bijedno izgledala i bila je tako niska
da je u njoj svaki malo viši covjek osjecao zebnju i sve mu se cinilo
da ce glavom udariti u tavanicu. I namješta je bio u skladu sa stanom:
tri ne baš ispravne stare stolice, u uglu obojen sto, na kome se
nalazilo nekoliko teka i knjiga; vec samo po tome koliko je na njima
bilo prašine, moglo se vidjeti da ih vec odavno nije dotakla nicija
ruka; i, najzad, glomazna sofa, nekad presvucena cicom, a sad sva u
ritama koja se pružila gotovo duž citavog zida i zauzimala polovinu
širine cijele sobe.
To je bila Raskoljnikova postelja. Cesto je on na njoj spavao onako
kako bi došao, ne svlaceci se, bez deke i pokrivajuci se starim,
iznošenim studentskim kaputom, sa jastukom pod glavom, pod koje je
podmetao sve rublje što je imao – i prljavo i cisto – da bi mu
uzglavlje bilo više. Ispred sofe je stajao mali stol.


MORALNE I PSIHOLOŠKE KRIZE GLAVNIH JUNAKA U ROMANU ''ZLOČIN I KAZNA''

Roman Fjodora Mihajloviča Dostojevskog ''Zločin i kazna'' može se
svrstati u psihološke romane, što potiče iz moralnih i psiholoških
odrednica glavnih junaka. Pisac je veliki poznavalac psihologije, pa ne
čudi da je stvorio roman trajne vrednosti, koji predstavlja neiscrpni
izvor tumačenja postupaka i osobina glavnih likova. Roman je nastao
davne 1866. godine i verna je slika raslojavanja društva, ali u tom
društvu dominira beda, pa se čovekova egzistencija, u ovom slučaju
primenjivo i kod ubice i ubijene, postavlja kao ključno pitanje, ali i
objašnjenje uzroka i posledica kriza glavnih junaka. Kriminalistička
crta romana doprinosi zanimljivosti samog dela, ali je bitno da je
težište i suština romana usmerena na samog Rodiona Romanoviča
Raskoljnikova, glavnog junaka, i njegove motive za dela koja čini.
Tumačenje psihologije glavnih likova umnogome olakšava česta upotreba
unutrašnjeg monologa u piščevom stilskom izrazu. Ovo remek-delo
zasnovano je na fabuli o ubistvu. Sve vreme je čitalac uz ubicu i
njegov zločin, ali je nezaobilazna i za tumačenje najbitnija, njegova
unutrašnja borba. Glavni junak nije zle duše. On čak i nije hteo da
pokrade staricu, zelenašicu. Njegova motivacija leži u osnovnoj ideji o
zatiranju zla uopšte. U romanu je starica ta koja je zla i lepo živi
zahvaljujujući tuđoj nesreći. Splet je okolnosti koji je naveo
Raskoljnikova da je ubije sekirom – siromaštvo, beda i uopšte, ljudsko
stradanje i poniženje u društvu u kome je živeo. Naravno, ne i
opravdanje za zločin! Raskoljnikov se hrani idejom da je izuzetnim
ličnostima kroz čitavu istoriju dopušteno da uništavaju zulumćare i
nametnike koji čine društvo nepravednim. Primer mu je i idol i sâm
Napoleon. Dovoljno samouveren i egoista, glavni junak sebe smatra
izuzetnim, počinje da razmišlja o tome, a samim tim i ovaj zločin
postaje zločin s predumišljajem. On je, ustvari, počinio zločin zbog
ideala. Na sreću ili nesreću glavnog junaka, istražitelj je dobar
poznavalac ljudske duše, dovitljiv je i lukav policajac koji u čitavom
romanu steže obruč oko glavnog junaka. Najbolje dat psihološki karakter
likova vidi se baš u komunikaciji između ubice i policajca. Postavljena
su brojna etička i moralna pitanja koja navode glavnog junaka da se
stalno preispituje, a samim tim i otuđuje od sveta ne bi li razrešio
svoje moralne i psihološke dileme.
Mnogobrojni su likovi u romanu, ali za moralni i psihološki rasplet
glavnog junaka najbitnija je Sonja Marmeladova koja glavnog junaka
verom dovodi do priznavanja zločina. On se predaje, odlazi u Sibir i
tamo konačno nalazi volju za životom u ljubavi prema Sonji i Bibliji.
Svi likovi su psihološki dobro osmišljeni, ali je najizrazitije oslikan
baš glavni lik sa svim moralnim i psihološkim pitanjima običnog čoveka.
Tumačenje pobuda glavnih likova uslovljeno je i prostorom i vremenom
prikazanim u romanu. Prostor je veoma skučen, a samim tim dočarava i
životni stil glavnih junaka i njihovih položaja u društvu. Vreme je
takođe oskudno, svega devet i po dana (dva pre ubistva i šest posle
ubistva). Ostatak vremena je umetnički raspoređen na suđenje, odlazak u
Sibir, odnos sa Sonjom...
Raskoljnikov ima sve odlike duple ličnosti. S jedne strane, on je
principijelan, statičan i nepromenljiv u stavovima, ali s druge strane,
itekako reaguje na spoljašne događaje i izrazito je netrpeljiv prema
društvu. Stalno je prisutna suprotnost moralnih pogleda i principa u
njemu.
Mlad je čovek, bivši student, obdaren je lepotom, pameću,
samopouzdanjem, a opet, on je i pod teretom životno nametnutog
siromaštva, patnje i usamljenosti. Celi život njegov, žalosno, ali
istinito, može se svesti u tri faze, a sve se okreću oko počinjenog
zločina – pre, za vreme i posle zločina. Racionalna priroda i snaga
duha ga dovode do savršene podloge za zločin. Vidljivo je kolebanje: da
ili ne!? Odustati ili ne odustati!? Ipak se odlučuje za zločin. Očito
je nemiran i zbunjen, i naravno preplašen, ali je interesantno da u
samom zločinu nastupa sasvim pribrano. Sada nastaje psihološki i
moralni pakao ovog mladog čoveka. Jednim delom zna da mora prikriti
zločin, a s druge strane nesvesno ukazuje na njega. Borba neprestano
traje, lomi ga, uništava. Naizgled hladan, racionalan, siguran, a
ustvari dubljom analizom vidi se da je to samo maska i uloženi napor da
se prebrodi kriza. Danonoćno proživljava ono što je učinio, što ga
dovodi do duševnog i fizičkog uništavanja. Sestrine suze i majčinu smrt
ne može da prevari u svojim izmučenim osećanjima. Svojom jakom
ličnošću, Sonju navodi na žrtvu, što se vidi u njenom dolasku za njim u
Sibir. Ona i ne sluti da mu je to najveća moguća kazna, mnogo veća nego
progon u Sibir i sama robija, koji nemaju snagu njegovog čina, pa ih ni
on sam ne smatra dovoljnom kaznom.
Velika je muka ovog mladića koji je beg iz krajnje neimaštine video u
samo jednom potezu. Odlučivši da izvrši zločin koji će mu zagorčati
život, i ne sluti da više nema puta do poštenog i normalnog života, jer
za zločin nema opravdanja. Može se pronaći razumevanje za njegove
moralne i psihološke krize, može se razumeti starica koja je svojim
načinom života dovela indirektno do svoje smrti. Razumevanje ličnosti
postoji, ali je sigurno da opravdanja za zločin nema!!!
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Uto Nov 03, 2009 11:12 pm

DERVIŠ I SMRT - Mesa Selimovic

"Pozivam za svjedoka vrijeme, početak i svršetak svega - da je svaki čovjek uvijek na gubitku."

Stihovima iz Kur-ana Selimović započinje i završava roman, zaokružujući
time cjelinu, cjelinu trajanja u vremenu u kojem je čovjek taj koji
gubi. Ne može promijeniti vrijeme, zaustaviti ga ili vratiti. U taj
okvir pisac smješta svoju priču.

"Šejh sam tekije mevlevijskog reda..." U ja-formi pisac nas upoznaje s
glavnim likom, svećenik je, župnik svog samostana i tu živi već niz
godina. Počinje pisati zbog ogromnog nemira u sebi koji je potrebno
kanalizirati, nemir se njemu ne smije događati ali dogodio se. Sve je
počelo kako sam kaže prije dva mjeseca i tri dana, od đurđevske noći,
brat mu je deset dana ležao u zatvoru, u tvrđavi.

Tu negdje u pokušajima da oslobodi brata i zadiranjem u vanjski,
svjetovni život počeli su se u njemu kovitlati nemiri, strah,
nerazumijevanje.

Stari Đanić leži bolestan i Ahmed Nurudin (ime glavnog junaka) ga
pohodi, znajući da mu je zet Ajni-efendija, kadija koji je napisao
nalog da se zatvori brat Harun. U kući slijedi susret sa starčevom
kćerkom: ona ga moli da nagovori njenog brata Hasana, crnu ovcu
obitelji, da se zbog svijeta sam odrekne nasljedstva jer kad ga otac
razbaštini bit će to javna sramota. Ahmed pristaje na razgovor s
Hasanom iako zna da tome nema koristi, jer očekuje porotuuslugu - da
njezin muž oslobodi njegova brata iz zatvora. "Nije u meni probudila
želju, ne bih to sebi dopustio, udavio bih je u samom začetku, stidom,
mišlju o godinama i zvanju... Ali nisam mogao da sakrijem od sebe da je
gledam sa zadovoljstvom." Hasan je oprečan lik od Ahmeda. Završio je
škole u Carigradu i puno se u njega polagalo, no potom se naprasno
vratio, prekinuo školovanje, oženio se, potom razveo. Sada pije i
kocka, razbacuje novac, a potom je počeo prenositi robu konjima i
stalno putovati. Karakterno je vedar, optimističan, površan, brzoplet,
ali dobar. Ništa kod njega nema dubinu i ne mora se analizirati.

U Ahmedu je nemir rastao, ušao je s tom ženom u zavjeru, doduše zbog
brata, ali više nije bio čist, nosio je to kao mrlju na čistoći svog
poziva. Probdio je noć u vrtu, griješnu đurđevsku noć. U vrtu se te
noći skrivao čovjek pred progoniteljima i Ahmed je postao svjedokom,
nije htio sudjelovati, ali veselilo ga je. Rodila se u njemu dilema: da
li ga predati ili sakriti!? Nije učinio ništa, prozvao ga je Ishakom,
po svom stricu i taj će se lik pojavljivati u svim ključnim trenucima
romana. Ishak može biti Ahmedova nečista savjest. Imao je jednu cipelu
i hod mu je bio nejednak. Svoju tajnu Ahmed je podijelio s
Mula-Jusufom, mladićem koji živi u samostanu i prepisuje Kur-an, time
je krivica postala manja jer odluka više ne ovisi samo o njemu, sad
može i netko drugi predati bjegunca. Ahmed razgovara s Ishakom.

"Jesi li zadovoljan?- upitao je, gledajući me mirno.
Zadovoljan sam. Neću da mislim na tebe, htio sam da te ubijem.
Ne možeš me ubiti. Nitko ne može.
Precjenjuješ svoje snage.
Ne precjenjujem ja, nego ti.
Znam. Ti i ne govoriš. Ti možda i ne postojiš više. Ja mislim i govorim umjesto tebe.
Onda postojim. I utoliko gore po tebe."

Je li Ishak njegovo drugo ja, njegov alter ego, ono što bismo mogli nazvati nečistom savješću?!

U hanu je Ahmeda dočekao otac, došao je moliti za Haruna. Pojava oca
izaziva niz sjećanja, nepostojanje ničeg među njima, ljubav,
sažaljenje. Ahmed susreće Hasana koji se upravo vraća iz Vlaške i već
je čuo za Haruna. Ahmed pohodi muselima i tu započinje njegov razgovor
s pravdom: nitko mu ne govori što je učinio, drže ga Harunovim
suučesnikom jer ga pokušava braniti, ne žele ga ni primiti. Braneći
brata Ahmed se suprotstavlja zakonu. Tu započinje njegov besmisao: zna
li što je ispravno, a što krivo, što je dobro a što loše. Do tada je
mislio da zna, ali do tada se nije ticalo njega, a sad mu je brat
ugrožen.

Iz razgovora s hafiz Mehmedom i Hasanom razaznajemo: "Ništa nije naše
osim varke, zato se čvrsto držimo za nju. Mi nismo nešto u nečemu, već
ništa u nečemu, nejednaki s tim oko sebe, ne isto, nespojivo. Razvitak
čovjekov trebao bi da ide ka gubljenju svijesti o sebi. Zemlja je
nenastanjiva, kao i Mjesec, a mi sebe varamo da je ovo naš dom, jer
nemamo kuda."

Hasan mu ispriča zašto je Harun zatvoren. Jedan je trgovac koji je bio
protiv vlasti zatvoren i ubijen, no spisi sa njegovih saslušanja bili
su sastavljeni unaprijed, prije no što je zatvoren, a Harun je bio
pisar kod kadije i uhvatili su ga s tim spisima i zatvorili, da ne izda
montirani proces. Ahmedu sve postaje još manje jasno: što je sad
ispravno, a što krivo!? Što je potrebno učiniti da se čovjek zatvori?
Raditi protiv vlasti, a je li vlast pravedna? Kakav je onda svijet - to
Ahmed lomi u sebi.

Hasan mu je na odlasku darovao knjigu Abul Faradzova "Knjiga priča" u
koricama od safijanske kože s četiri zlatne ptice u uglovima. Svilena
marama u koju je knjiga bila zamotana imala je iste takve četiri ptice.
Jednom je u razgovoru pomenuo Hasanu tu knjigu, a on ju nije zaboravio.
"Od dalekog djetinjstva Bajrama što se već izgubio u sjećanju, ovo je
prvi put da mi je netko donio dar, prvi put da je netko mislio na
mene."

Ahmed će balansirati izmedu ljepote njihova prijateljstva i besmisla svijeta.

Ahmed odlazi u polje i susreće dječaka, iz razgovora saznajemo da
dječak ne može ići u školu, a ni otac mu ne bi dao jer je potreban u
polju. Ahmed mu nudi da ga povede u tekiju, kao što je to jednom
ponudio Mula-Jusufu, ali dječak ne želi pitati oca.

Hasanu odlazi da se umiri prijateljskom riječi, saznaje tada priču o
Zejni i njezinu mužu i mladiću, svi oni rade kod Hasana. Mladić je
mužev daleki rođak i zaljubljen u njegovu ženu. Oni se sastaju a muž
ništa ne sumnja, Hasan ne želi biti taj koji će otkrivati istinu.
Neobičan ljubavni trokut u kojem muž voli mladića kao sina. Pitanje je
što bi bilo moralnije otkriti istinu i ubrzati tragediju ili prešutjeti
i do tragedije možda neće ni doći!? "Život je širi od svakog propisa.
Moral je zamisao a život je ono što biva." Hasan nudi Ahmedu odricanje
od svog nasljeđa ukoliko kadija oslobodi Haruna. Ahmed se oslanjao na
božju volju. Hasan je Ahmedov svjetovni antipod. U dvorište ulazi
Dubrovkinja i njezin muž i prekida se razgovor. Po pogledu Hasanovu
Ahmed je znao da je on bespovratno spleten strašću i da više ne misli
na njega. "Opet sam sam. Možda je i najbolje tako, ne očekuješ pomoć i
ne bojiš se izdaje."

Ahmed odlazi Ajni-efendiji i nudi Hasanovu riječ da će se odreći
imovine ukoliko puste Haruna. Uzalud. "Slab je koji traži, a slabo je i
ono što se od njega traži."- bio je kadijin odgovor.

Šećući tekijom nailazi na nepoznata čovjeka koji ga opominje da se
povuče, da odustane jer bi mogao nastradati. Drugog je dana molio za
brata kod muftije, tu susreće Kara-Zaima nekadašnjeg junaka, a sada
sjenu koja živi od uspomena, no razgovor s muftijom je uzaludan.

Hafiz Muhamed mu je saopćio da mu je brat mrtav već tri dana. Ahmed je
održao misu za brata, u propovjedi ga branio, a čitava je tekija bila
prisutna u crkvi. "Živimo na zemlji samo jedan dan ili manje. Daj mi
snage da oprostim. Jer tko oprosti, on je najveći. A znam, zaboravit ne
mogu."

Je li oprostio uistinu? Je li se oslobodio mržnje? Je li postupio po savjesti ili zvanju? Nije znao sve odgovore.

Hasan ga je čekao sa svijećom, kad su sve već bile dogorijele. To
svjetlo bilo je jedino u mraku koji je nastupio oko njega, jedini
prijatelj koji mu je preostao.

Prolazeći kroz tekiju naišla su četiri sejmena na konjima i istukli ga.
Bila mu je to prva opomena. Te noći su ga odveli u tvrdavu, bio je
zatvoren. Ostvaruje kontakt s Đemalom, stražarem. Razmišlja o životu i
smrti, očekuje da netko dođe, no ne dolazi nitko. Potom ga premještaju
u drugu ćeliju, s Ishakom. Nakon nekog vremena ga puštaju, a Ishaka
više nema iako on pita za njega. Ishaka ne vidi nitko osim njega.

Drugi dio

Započinje pričom o mladosti u vojsci i susretu s dječakom koji živi s
majkom i slijepom bakom. Majka je jedina žena u okolici i prostitutka
je . Dječak to ne zna. Kad su odlazili ubili su je jer je išla i s
neprijateljima. On je dječaka odveo sa sobom, gube se kasnije da bi ga
on na kraju ponovo potražio i doveo sa sobom u tekiju (Mula-Jusuf). Lik
dječaka se transformira u toj priči od vedrog i zaigranog do
mrzovoljnog, zatvorenog i nepovjerljivog. Odnos s Ahmedom je također
izmjenjen i o tome Ahmed razgovara s Hasanom. Hasan ga navodi na
razmišljanje: Mula-Jusuf je nešto učinio zato se promijenio, a ne želi
reći što. Ahmed ispituje Mulu-Jusufa i konačno započinju razgovor o
majci i Ahmed mu otkriva sve što zna. No, slučajno od hafiz Muhameda
saznaje da je Mulu-Jusufa viđao oko kadijine kuće. Mula-Jusuf je izdao
Ahmedova brata Haruna kadiji. Mula-Jusuf traži od Ahmeda ili oprost ili
mržnju, no Ahmed ne pokazuje ništa. Mula-Jusuf pokušava samoubojstvo.

Odlazi s Hasanom hodži-Sinaudinu Jusufu, čovjeku koji pomaže
zatvorenike u tvrđavi, nosi im hranu i brine o njima. Naišao je muselim
i tu je gledajući ga Ahmed započeo mrziti, srastao je s mržnjom, branio
se i hranio njome. Bilo mu je odobreno da iz tvrđave prenese bratovo
tijelo u vrt samostana i održi misu. Od tada su na grobu vječno
gorijele svijeće.

Hasan se pomirio s ocem, prenio ga u svoju kuću, brinuo se o njemu i
oni su pronašli izgubljenu ljubav. Starac je živnuo. Hasan je mladića
iz onog neobičnog ljubavnog trokuta poslao na drugi posao pod uvjetom
da više nikad ne priđe Zejni. Tu kreću najljepši dani prijateljstva s
Hasanom. Uskoro Hasan kreće na put. Ahmed tu započinje priču o Hasanu:
školujući se u Carigradu, upoznao je Dubrovkinju i njezina muža i
sprijateljio se s njima sretan što čuje domaću riječ. Ostavlja škole i
odlazi s njima za Dubrovnik zbog nje. Zaljubljen je u nju i ona u
njega, no dovoljno je obzirna da ne povrijedi muža. Strast ga razara i
on iz Dubrovnika nesretan dolazi kući, ženi se i rastaje za godinu
dana, živi đelepćijskim životom, troši i rasipa i tada ga je otac skoro
razbaštinio.

Ahmedu u samostan dolazi Osman-beg s vojskom, od njega saznaje da je
sin hadži-Sinaudina postao carski silahdar (oružar na sultanovu dvoru).
Bila je noć i on nije otišao saopćiti hadži sretnu vijest, no ujutro su
mu planovi bili drugačiji. Iskoristio je Mulu-Jusufa da poruči kadiji
da je hadži-Sinaudin kriv što su iz tvrđave pobjegli neki Posavci.
Istovremeno je poslao po tataru pismo u Carigrad sinu da mu je otac
zatvoren. Skovao je zavjeru. No, kasaba se pobunila prije no što je sin
iz Carigrada mogao nešto učiniti, jer je hadži-Sinaudin bio dobrotvor.
Revolucionarno su oslobodili hadži-Sinaudina, ubili kadiju, a muselima
nagnali u bijeg.

Ahmed je postao novi kadija. Prošlo je par mjeseci, došla je zima.
Prethodni muselim bio je udavljen, a novi je savijao kičmu kako je
trebalo guverneru. Hasanova sestra je čekala dijete, udovica. Ahmed joj
nudi ruku, no ona odbija. Posavina koja je spaljena i ogoljena privlači
Hasana i on kupuje zemlju.

No, Piri-Vojvoda (novi lik) pronalazi pismo dubrovačkog trgovca koji je
s Hasanom dobar, u kojem je ocrnjena bosanska vlast. Krivi su Ahmed i
Hasan jer su dopustili da trgovac pobjegne. Hasan se uspješno brani, no
stiže guvernerova zapovijed da se Hasan uhapsi. Ahmed to mora
potpisati, u protivnom će tužba protiv njega ići u Carigrad

"Hoćeš li napisati to riješenje?- pitao me defterar.

Moram - rekao sam, gledajući pred sobom pismo, gledajući prijetnju.

Ne moraš. Odluči po savjesti.

Oj, ostavi savjest na miru. Odlučiću po strahu, odlučiću po užasu i
dići ću ruke na sebe sanjanog. Biću ono što moram: đubre. Sramota neka
padne na njih, natjerali su me da budem ono čega sam se gadio."

Spriječio je Mula-Jusufa da obavijesti Hasana da mu se sprema hapšenje.

Sutradan saznaje da je Hasan "predan sejmenima", da je nalog odnio
Mula-Jusuf i da je Hasan na putu za Travnik. Otišao je i Mula-Jusuf, to
je pripisano Ahmedu. Kara Zaim ga obavještava da će zbog ovih grešaka
biti sproveden i ubijen. Ima vremena da pobjegne, no ne želi. Slijedi
susret s mladićem iz njegova sela i saznajemo da je majka mladića bila
prva i jedina ljubav Ahmedova, da su je roditelji udali prije no što se
on vratio kući, da je mladić možda njegov i da se zbog te ljubavi
zaredio.

"Poklapa me strah kao voda. Živi ništa ne znaju. Poučite me mrtvi, kako
se može umrijeti bez straha ili bar bez užasa. Jer smrt je besmisao baš
kao i život."

"Pozivam za svjedoka vrijeme, početak i svršetak svega - da je svaki čovjek uvijek na gubitku."
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Uto Nov 03, 2009 11:13 pm

BORISLAV STANKOVIĆ -Koštana



Ulaze devojke i pevaju, Vaska grli i ljubi Kocu, dolazi i neka
Stana, Vaska i nju moli da igra s njom, Stana nešto plače, ogovaraju
Koštanu, kažu da njihov brat kupuje Koštani haljine; dolazi njihov otac
Hadži-Toma, nešto je nervozan i besan, govori kako je štedljiv, kako ne
ide u kafane, kritikuje svog sina što pije s cigankama i majku što samo
kuka; dolazi Kata (majka), Toma viče na nju što ne pazi na sina, što
ništa ne radi po kući, kaže joj da ide da vidi kako joj sin pije u
ciganskoj kafani; dolazi Arsa (predsednik opštine) čestita Tomi Uskrs,
Toma mu se žali, i dalje je besan, kaže da mu se kuća raskućila, dolazi
Vaska, Arsa joj naređuje da ide kući i da pomogne majci da dočekuju
goste; Toma i dalje viče i besan je, seća se šta su mu govorili kako
treba da čuva sina od maleckog pa do velikog čoveka, da ima ko da mu
oči zaklopi kad umre; pričaju o Koštani, tj. šta drugo ciganima ostaje
da rade, sem da sviraju i igraju; Arsa se takođe žali i da mu je i kuća
i opština puna, svi dolaze nešto da se žale i tužakaju, ne zna da li da
uhapsi svoje komšije što igraju s Koštanom ili nju opet da protera, sve
se nada da će se već jednom udati, pa da će ostali prestati da trče za
njom, kaže da ona neće da se uda, mnogi je prose, ali ih ona sve
odbija; ođednom upada policajac i govori Arsi da daje otkaz, da ne može
više da izdrži, Toma kreće po sina; ulazi Kata, proklinje i sina i
ciganku, vrača sa zrnevljem i proriče: “Postelja mu prazna, put dalek i
krvav”, moli Boga da ne bude krvi, ništa njenom sinu da se ne desi;
U Sobini, Vranjskom predgrađu, sede na stepenicama ispred jedne kućice
Marko (Tomin vodeničar) i Magda i osluškuju, uz svirku dolaze Koštana,
Stojan (sin Tomin) i Salče i Grkljan (Koštanini otac i majka) i pevaju,
Stojan se grli sa Magdom (očigledno svojom dadiljom) i Markom, Koštana
se raspituje kod Magde za neku goru, peva; dolazi Mitka, govori kako
neće još dugo živeti, verovatno je veoma pijan, govori kako je nekad i
on bio mlad; Stojan hoće da ubije Koštanu zato što je voli, daće joj
sve dukate, ona kaže da neće pare od njega, Stojan krene da je ljubi,
ova beži kod majke; Mitka viče sa čardaka Koštaninog oca da je dovede
da nastavi da peva, baca joj dukate, ljuti se na brata (Arsu) što ga je
oženio, tj. zarobio, preti ciganima da će da ih ubije, ovi moraju još
tužnije da mu sviraju, ne da Koštani da mu priđe, proklinje brata što
ga je oženio, što mu nije dao svet da vidi, govori Koštani koju pesmu
da mu peva, kako da stoji, mintan da skine; dolazi Marko i najavljuje
hadžijin dolazak, ulazi Toma kritikuje Mitketa, viče na Magdu, pa na
Stojana, on odlazi pokunjen, Magda moli Tomu da se ne ljuti, da sedne
da pojede hleb i so, jedva ga nagovaraju da se smiri, tj. da sedne;
Koštana hoće da ide, da ne smetaju Tomi, ali Mitke ne da; Marko daje
Tomi pare da da ciganima da se ne priča kako su ljudi sa Tominog imanja
otišli gladni, Magda opet moli Tomu da se ne ljuti na nju; Toma se
misli u sebi kako Koštana ima lep glas, hoće da poruči neku staru pesmu
što mu je još Salče pevala; i Toma je pao u zanos pesme i on igra i
peva i pije;
Stojan spava kao zaklan, Stana ga stalno obilazi; Stojan se budi,
sanjao je ciganku i priča kako je voli, dolazi Stana, on je tera,
dolazi Kata, Stojan i nju tera, ne da da ga pomiluje po čelu, majka
plače što se sin na nju ljuti; dolazi Toma zagrljen sa Koštanom,
verovatno pijan, kaže da nema sina, da nema ženu, govori kako želi da
bude mlad, oseća se neiživljeno, daje Koštani dugate, ova mu peva;
ulazi Stojan i govori Koštani da je najobičnija ciganka i odlazi, a
Toma besan uzima pušku i govori ko je gazda u kući, hoće da ubije
Stojana, dolazi Arsa, tera Mitketa kući, tera i cigane, Toma ne da da
Koštana ide, kaže Arsi da ako je pipne postaće mu neprijatelj, Arsa
govori Koštani da se napravi bolesna;
Mitkina kuća, dolazi Mitka sa ciganima, naređuje im da mu sviraju
"njegovu pesmu", Grkljan ne zna koja je to "njegova pesma", a Mitke
kaže da ne zna ni on, da tu pesmu samo noću i u snovima čuje, jako je
tužan, oseća se kao proklet, Koštana mu peva, Mitke je jako tužan, hoće
da se ubije; tu upada Arsa sa pandurima, bije cigane, Mitke neće da
priča sa bratom, tj. sa Arsom, on mu govori da će ga ubiti ako ga još
jednom vidi u kafani ili ako ga uhvati da se veseli sa ciganima, Arsa
se kaje što je jednom sprečio oca da ubije Mitketa, a spominje i majku
što je obuzdavala i njega i oca da ne tuku Mitketa, Mitke govori da
majku ne spominje, kaže da je majka samo u jednom pogrešila: što je
njega mlađeg rodila, pa mora da sluša starijeg Arsu, Arsa tera Mitketa
kući; okreće se Salčetu i Grkljanu i dere se na njih, Grkljan govori
kako nije ništa kriv, kako je Salče naučila Koštanu da peva i da igra,
Arsa naređuje da ako za nedelju dana ne udaju Koštanu, neće više za
njih da čuje, ako neće živa da se uda-udaće se mrtva i to za onog Asana
iz Banje, Salče plače, moli Arsu da to ne radi; Svatovi, neki kmetovi
čuvaju Koštaninu kućicu da ne bi pobegla, Koštana je tužna, neće da se
uda, pogotovo ne za Asana, moli kmeta da je pusti da ide, dolazi
Stojan, hoće da otme Koštanu, govori joj kako je voli, kako će da je
odvede, svet da je ne vidi, ona se predomišlja, neće da beži sa njim,
neće da služi u hadžijskoj kući, iz sobe da ne sme da izađe, Stojan je
slomljen, sve je zbog nje odbacio, a ona je odbacila njega, govori
Marku da poruči njegovoj majci da joj se Stojan vraća kući; ulazi
policija, došli su po Koštanu, čekaju Salče da se Koštana s njome
oprosti, dolazi Mitke, opet neviđeno pijan, hoće nešto da da Koštani,
ova ga grli, moli ga da je ne da, moli ga da je vodi, ne zna ni ona
sama kuda, Mitke opet govori kako će i on jednog dana da umre, plače i
on i ova ciganka, govori kako po naredbi brata ne sme više da ide u
kafane da ga sramoti, sad mora da bude kod kuće sa ženom i decom;
prekida ih neki policajac, Mitke i Koštana se opraštaju, Mitke joj
briše suze, govori joj da ide, da bude jaka – treba da se uda, daje joj
dukate, teši je; Koštana ulazi u kola, dotrčava Salče da se pozdravi sa
kćerkom, a ova je odguruje sa rečima: "Ćuti stara!"
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Uto Nov 03, 2009 11:14 pm

Tihi Don - Mihail A.Šolohov

Gotovo
sav svoj život proveo je Šolohov na Donu, živjeci sa kozacima. Stoga
nije neobicno što je Don s kozacima glavna tema njegovog književnog
stvaralaštva. Svojevrsna prethodnica Tihom Donu bile su Šolohovljeve
"Donske pripovijesti". Vec u njima on se bavio kozackim pitanjem a one
same obuhvataju razlicite vremenske periode: periode Šolohovu savremene
i periode prelomne za istoriju Rusije i Podonja. Tihi Don je najvece
djelo poslijeoktobarske ruske književnosti i zasigurno jedno od
najvecih uopšte u XX vijeku. Ovaj roman u cetiri knjige nastajao je 15
godina: I i II dio štampani su 1928. i 1929., III-1933. a posljednji
IV-1940. Radnja romana obuhvata razdoblje od maja 1912. do marta 1922.
godine. To je ujedno i period velikih zbivanja kako u svjetskoj tako i
u ruskoj istoriji:I svjetski rat, Februarska revolucija, Oktobarska
revolucija, Gradanski rat. Ruše stare norme morala i života uopšte,
nastupa novo doba koje je u duhu "oslobodenja radnog naroda od
kapitalistickih ugnjetavaca", "pravilne raspodjele" (svakom prema
potrebi, svakom prema radu, itd.). Novi junaci su Marks, Engels,
Lenjin. Krst, novi, bolji ljudi (boljševici) MIJENJAJU zvijezdom, srpom
i cekicem. Medutim, postoje i ljudi i etnicke skupine kojima novi
poredak ne odgovara i oni se bune te je ljude Šolohov nastojao da
prikaže i to mu je veoma zamjereno. Za ovo veliko djelo M.A.Šolohov je
dobio Nobelovu nagradu u cijem obrazloženju stoji: "Za umjetnicku snagu
i istinitost kojima je u svojoj donskoj epopeji opisao istorijsku epohu
života ruskog naroda."

Fabula:
1.Porodica Melehovih.Grigorije i Aksinja
2.Koršunovi.Grigorije se ženi Natalijom

1.Trgovci Mohovi.
2.Radnici i Štokman-boljševicka skupina
3.Grigorije napušta kucu i bježi s Aksinjom
4.Natalija pokušava da se ubije.Natalija rada
5.Grigorije odlazi u vojsku

1.Natalija se vraca Melehovim
2. HAPŠENJE Štokmana. Rat
3.Natalija i Aksinja
4.Grigorije odlikovan
5.Aksinja i Listnicki.Grigorije se vraca kuci

1.Rat 1916.Nezadovoljstvo.Buncuk
2.Natalija rada blizance
3.Februarska revolucija

1.Rat 1917.Kozaci se vracaju.Oktobar
2.Grigorije sa boljševicima
3.Crveni i bijeli-sukob.Potjolkov i Cernjecov
4.Grigorije ranjen dolazi kuci
5.Ratne operacije
6.Grigorije sa bijelima
7.Potjolkov.Valet

1.Rat u aprilu 1918.Rascjep u kozaštvu
2.Listnicki se ženi,napušta Aksinju
3.Stepan se vraca iz zarobljeništva,Stepan i Aksinja
4.Grigorije komandant,dolazi kuci i vraca se
5.Miška Koševoj ubija Petra
6.Ustanici prelaze na lijevu obalu Dona
7.Aksinja i Grigorije
8.Miška Koševoj ubija Grišaku,pali kuce

1.Aksinja i Stepan.Aksinja,Stepan,Grigorije
2.Grigorije i general
3.Natalija umire
4.Raspad donske vojske.Grigorije se razboljeva
5.Darja se davi u Donu
6.Grigorije,Prohor i Aksinja odstupaju
7.Umire Pantelej

1.Grigorije stupa u Crvenu armiju
2.Koševoj i Dunjaška
3.Umire ILINIČNA
4.Grigorije demobilisan.Grigorije i Koševoj
5.Grigorije i Fominova banda
6.Bijeg Grigorija i Aksinje
7.Umire Aksinja
8.Grigorije se vraca kuci,sinu


Radnja
romana "Tihi Don" se odvija u drugoj deceniji XX vijeke na jugu
Rusije,odn. na teritoriji Donska Oblast.Kako je radnja romana obimna
mjesto radnje nije jedno, naprotiv; ipak, linija zbivanja vezana je
ponajviše za mjesto Tatara Jagodno-front. Okosnice radnje
predstavljaju: -na prvom planu Grigorijeva ljubav s Aksinjom
-Grigorijev odlazak u rat -pojava boljševika i komunisticka vlast
-sukob crvenih i bijelih Kroz sudbinu Grigorija Melehova sagledana je
kontrarevolucija oko Dona a to je osnovna tema ovog romana. Sam
Melehov,u previranjima savremenim mu, postaje simbol ljudskosti,
moralne cistote i viteštva. Kuca Melehovih je u središtu romaneskne
price:predocavaju je prva i posljednja slika u romanu. Ova fabularna
linija(Melehovi), razvija se u nekoliko posebnih, sporednih
tokova:Petar, Darja, Pantelej, Natalija,ILINIČNA,Grigorije, Dunjaša.
Šolohov nam takode istice i slijedece tokove radnje:
Melehovi-Koršunovi, Melehovi-Astahovi i Melehovi-Koševoj. Kroz glavne
likove ovog romana predstavljen nam je i život kozaka u ratu i miru.
Medutim, bitno mjesto u ovom romanu zauzimaju i boljševici kao nosioci
nove svijesti.Oni su predstavljeni kroz Štokmana, Koševoja, Potjolkova,
Buncuka i kroz lik crvenoarmejaca utopista. Kroz cijeli roman pratimo
preobražaje glavnog lika-Grigorija Melehova:u ratu vidi besmisao, a
duša mu je "tamna kao prazan bunar". On je najprije crveni, zatim
bijeli pa onda ustanik, da bi zatim ponovo postao crveni i na posljetku
otpadnik u Fominovoj bandi. On je poražen u sticaju istorijskih
dogadaja i okolnosti, ali je pobjednik stamenošcu i dosljednošcu svog
moralnog lika.Vecina junaka u Tihom Donu tragicno skoncava, onako kako
je i živjela. Grigorije se vraca kuci i živi sa sinom.Njegov daljnji
put je nedorecen. Tema:kontrarevolucija oko Dona Ideja:besmisao
rata(bratoubilackog) Likovi:Grigorije Melehov,Aksinja Astahov,Natalija
Melehov,pantelej melehov,ilinična melehova,Darja Melehov,Petar
Melehov,Miška Koševoj,MiĆka Koršunov,boljševici,kozaci.

Likovi:

Grigorije Pantelejevic Melehov:

Grigorije
P. Melehov,mladi sin Panteleja Melehova,središnji je lik romana "Tihi
Don".On je u središtu romaneskne price,a stice se i utisak da opisi
ratovanja,revolucije i kontrarevolucije nisu knjizi zbog sebe
samih(iako su bitni),vec da su i to samo sredstva za što uspješnije
sagledavanje njegove licnosti.Grigorije Melehov je veoma kompleksna
licnost;predstavljen je,može se reci,u više dimenzija:kao vojnik
kozak,kao seljak,kao muž,kao ljubavnik. Za njega,takode,možemo reci da
je nosilac najviših moralnih vrijednosti-on je covjek cija je krivica u
tome što se našao u škripcu istorijskih zbivanja koja su zahtijevala
samoopredjeljenje.Grigorije,medutim,nije ni za kakvu jednostranost i
zbog toga ce doci u sukob gotovo sa svima. Njegov opis dat nam je na
samom pocetku knjige:"...a mladi Grigorije,bio je sav na oca:gotovo za
glavu viši od Petra,iako šest godina mladi,isto kao u oca povijen
orlovski nos,u malko kosim prorezima plavkasti bademi vatrenih
ociju,izbocene jagodice mrkorumenkaste kože.Isto kao otac,i Grigorije
je bio malo povijen,cak i u osmehu bilo je kod obojice nešto zajednicko
divljacno." Da bi se bolje razumio Grigorije,njegovi postupci i
ponašanje,potrebno je razmotriti i porodicno stablo
Melehovih,tj.njegove korijene.Prica Melehovih je slijedeca:Grigorijev
djed Prokofije,pri povratku sa turskog ratišta,doveo je sebi za ženu
Turkinju,koja ja odmah,skupa s Prokofijem,postala predmet ismijavanja
cijelog sela.Seljaci su zbog nje, "Turkinje",veoma osudivali
Prokofija.Tada je nastupio veliki pomor stoke i svi su okrivili
Turkinju i osudili je na smrt.Umrla je mucenicki.Na samrti je rodila
Panteleja." Da li se sudbina ponavlja? Sam Grigorije je veoma slican
Prokofiju:on se ne obazire na druge nego sluša svoje srce,njegova
ljubav je isto osudena od strane svih I svoju ljubav je isto tako
izgubio tragicno. Za Grigorija možemo reci da je bio pravi kozak:ratnik
I ratar.Bez Dona,stepe I njiva on nije mogao da živi:"Od zemlje se ja
nigdje ne micem.Ovdje je stepa,ima se cim disati....Nikud iz sela necu
ici!". On je bio uobicajen momak,medutim,nemir i buru strasti u njemu
izazvala je Aksinja,komšinica,udata žena:"On je uporno oblijetao oko
nje.....Grigorije ju je naglo zgrabio za ruke-tako vuk na svoja leda
zabacuje zaklanu ovcu."I tako pocinje velika,bezgranicna ljubav od koje
ce se Grigorije povremeno udaljavati,ali kojoj ce se uvijek iznova
vracati. Kada je poceo Prvi svjetski rat,Grigorije je,kao i ostali
kozaci,otišao na front.Tu se upoznao sa pravim zivotnim iskustvima i
upoznao surovosti ljudi,te pokazao vitestvo.Mozda je to bilo njegovo
prvo razocarenje u covjeka.Veoma je upecatljiva i scena prvog
Grigorijevog ubijanja.Na pocetku je bio veoma osjetljiv,ali kasnije je
postao suroviji i nijedan se juris nije mogao zamisliti bez
Grigorija."Srce mu je otvrdlo kao slatina na susi.Ono nije imalo
sazaljenja". Naravno,rat je iz dana u dan ostavljao tragove i na
njegovoj dusi "Meni se brate dusa umorila."Sad se osjecam kao
nedotucen".Rat se blizio kraju,osjecao se zamor i rasulo.Medjutim ,tad
se razbuktao Gradjanski rat,pocela je Oktobarska revolucija.I Grigorije
je igrom slucaja , dospio u crvene i borio se hrabro ,jer drugacije
nije umio.Saglasan je sa dosta komunistickih ucenja-pravda jednakost
svih ljudi.Medjutim istovremeno je razocaran postupanjem crvenih sa
svim sto im protivno.Malo je trebalo,pa da Grigorije promjeni
stranu-cuo je pricu kozackog oficira o autonomiji Donske oblasti,a kako
se Revolucija vec bila nadvila nad Donom on napusta Crvenu armiju i
odlazi u Tatarsko.Kao prvi kozak,tradicionalista,Grigorije se
pridruzujeDonskoj armiji koja ne stedi nista sto je boljsevicko.Za
dvije godine rata postaje nosilac najvisih odlikovanja i ranjen je
cetrnaest puta.On postaje sinonim za ratnika,a ne progresa,vizije
buduceg.Njegov stav prema revoluciji je dosta kolebljiv on stalno luta
sa strane na stranu ,a kad pobuna bude pocela slabiti,on ponovo prelazi
crvenoarmejcima, on je opet hrabar vojnik koji juriša u okršaje.
Medutim svugdje nailazi na sumnju i nepovjerenje:bijeli mu zamijeraju
što jednom bio u crvenima, a crveni što je bio sa bijelima. Ranjavan,
umoran i bolestan, on se vraca u svoje Tatarsko, jer misli da je
okajaoo grijehe i zaslužio mir i spokoj; nove vlasti, a narocito Miška
K. Pocinju da sumnjaju na njega, htjeli su da ga zatvore. To ga je
boljelo i on bježi. Skriva se sve dok ne naide na fominovu bandu.
Postace njen clan sve dok ne shvati da je propao, da je postao
progonjena zvijer. Tad se vraca u Tatarsko uzima Aksinju i polazi u
neizvjesnost, ali nailazi na zasjedu i Aksinja biva ubijena. Nosi ju na
rukama i sam sahranjuje. Shvatio je da je sve potonulo. Ostao je bez
svega što mu je bilo drago. U meduvremenu pomrli su gotovo svi osim
njegovog malog Mišatke. Djelo se završava slikom doma Melehovih:"stajao
je kod kapije svog doma i držao sina u narucju. To je bilo sve što ga
je povezivalo sa zemljom i sa cijelim tim ogromnim svijetom.Tako se na
kraju sve smiruje ,sve pocinje da tece mirno i tiho kao Don.Grigorije
je kompleksan lik u višestrukom sukobu sa okruženjem:razdire ga
osjecanje pravde i prezira,licemjerja. Zato Miški i kaže:"ti kažeš da
sve bude jednako. Uzmi crvene, prošli su ovuda. Vodnik u cizmama od
najfinije kože, a obicni vojnik u valjenkama. Vidio sam komesara sav se
zavukao u kožu a drugima nema kože ni za cipele." Grigorije nije covjek
misli i ideja vec osjecanja. Zarobljenike i protivnike ne muci i druge
isto tako sprecava u tome. Grigorije Melehov nije stvoren za
komplikovana stanja. On je covjek vjecitih dilema. Kad malog Mišatku
vrijedaju rijecima "otac ti je bandit", Aksinja ga tješi "nije on
bandit, vec prosto nesrecan covjek". Po povratku s ratišta Koševoju
kaže "ja sam svoje odslužio. Sve mi je dosadilo, neka ide sve do
davola" a nešto kasnije kaže i "pobijedite me, hocu smrt". To su rijeci
covjeka od 30 godina koji je i pored sve svoje snage, bio stvoren za
starost, za život u miru, a ne za velike dogadaje i za velike prelome u
istoriji.

Aksinja Astahova je postala Stepanova žena kad joj je
bilo 17 godina. A godinu dana prije toga otac ju je silovao i
osramotio. Stepan ju je tukao od prvog dana braka zato što je bila
osramocena. U njenom životu nigdje nikad nije bilo ljubavi i nježnosti.
Strast i sreca dolaze Aksinji sa Grigorijem. Njena ljubav je kao neka
bunika pored puta.Kad Pantelej zahtijeva od nje da mu ne sramoti kucu
ona kaze:"Hocu da se naljubim za cio svoj gorki život. Poslije me
možete ubiti. Griška je moj!" Ona i Grigorije žive bestidno ne krijuci
se. Stepan se vraca iz vojske i ponovo tuce Aksinju. Njena cerka sa
Grigorijem umire i kad on ode na front ona postaje Jevgenijeva
ljubavnica. Ljut Grigorije se vraca Aksinji a Stepan moli Aksinju da mu
se vrati. Ovo udaljavanje nije bilo trajno poslije Natalijine smrti.
Oni su ponovo zajedno. Aksinja se brine o njegovoj djeci kao da su
njena. Ona ne može imati svoju djecu, što može biti dokaz njene
neukorijenjenosti u životi, ali barem je umrla na nacin dostojan samo
nje, na Grigorijevim rukama.

Natalija Mironovna je olicenje
vrline i dobrote, cistoce, hrišcanske predanosti mužu i nacelu porodice
uopšte. Ona je nosilac ideala kozacke patrijarhalne ženstvenosti. U
kuci Melehovih svi je obožavaju osim muža. Griška joj se odmah
svidio:"Drag mi je Griška; ni za kog drugog necu poci." A stvarnost je
bila surova prema Nataliji. Otkad je muž napustio, ona je izložena
uvredama. Pokušaj samoubistva, gubitak najbližih, neodreden položaj u
braku, sve to donosi bol i stradanja ovoj ženi. Kada na kraju saznaje
da se Grigorije ponovo srece sa Aksinjom ona tuguje i buni se ali se ne
boji. U njoj sazrijeva odluka da ne rodi. I tako u vrijeme strmoglavog
kraha ni Natalija nije mogla više ostati cestita. Pisac je za to
kažnjava mucenickom smrcu.

U ovom djelu veoma su upecatljivo
dati ženski likovi. Prije svega tu valja pomenuti, sem Aksinje i
Natalije, Dariju, Dunjašku i Iljinicnu a isto tako i kolektivni lik
žena. Kozakinje su brižne, vrijedne, dobre majke i domacice. Nosilac
nacela materinstva je Iljinicna Melehova. Pisac ovu stamenu, kozacku,
seljacku majku daruje atributima: mudra,hrabra i dostojanstvena. Sav
smisao svog života vidi upravo u tome da bude majka. Darija Melehova,
Petrova žena, nosilac je nacela drskosti, životne radosti. Kao
soldatuša živi raspuštenim životima i krši sva nacela kozackog morala.
Stari Pantelej je odlucio da zavede red u kuci tj. Da urazumi Dariju na
bilo koji nacin, medutim Darija je mudrija od njega."Neceš!Ili možda ne
možeš? Privukla je svekra na sebe i dodala: muža nemam evo godinu, a ja
niti cu, necu valjda sa kerom." U takvim prilikama Darija je bila
jedina razonoda, vjecito nasmejana. Medutim sve ima svoje posljedice,
oboljela je od sifilisa. Darija nije htjela da skonca od sifilisa,
stoga se utopila u Donu.Dunjaška, najmlade je dijete Panteleja i
Iljinicne, simbol je mladalacke ljepote, nevinosti i zanosa. Ona je
poslušna, vrijedna djevojka: u svemu se vinuje svojim roditeljima. Zbog
svoje ljubavi prema Miški Koševoju dolazi u sukob s roditeljima. Njena
žrtva je velika i njezin nesrecan, težak život.


Šolohov ne
bi stvorio tako veliki i ssveobuhvatan roman da se zadrzao samo na liku
Grigorija Melehova .Veoma vazno mjesto u romanu posveceno je
boljševicima-nosiocima nove svijesti:Štokman,Buncuk, Koševoj. Štokman
je tip boljševika i asketa,koji svoju u revoluciju potvrduje licnom
žrtvom i smrcu.Metode Štokmana i onih slicnih njemu su dobrim dijelom i
izazvale ustanak kozaka protiv svjetskw vlasti. Buncuk je boljševik po
svemu znatno bliži Grigoriju.On je borac za rad i mir i za socijalnu
jednakost.I sam je kozak,u krvi mu je narodni izraz i zato ga kozaci
primaju znatno prisnije od Štokmana.Medutim,on je ipak covjek sa manje
dostojanstva od Grigorija.Pa ipak,Buncuk nece moci da podnese sav teret
svoje teške uloge u revoluciji.Bio je sudija i osudenik,ubica i
žrtva,zaljubljenik i ljubljen. Miška Koševoj,mali i zao covjek prikazan
je u romanu kao izraz pesimizma jer je sam u vlasti osvetnickih nagona
i svojih duboko urodenih kompleksa.
Kozaci

Kao specifican
društveni sloj,a poslije i vojnicki stalež,kozaštvo se pocelo formirati
krajem 14 vijeka ,popsebno u 15 vijeku. Kozaci vode porijeklo od
odbijeglih najsiromašnijih seljaka-kmetova,koji su se poceli
naseljavati na stepe juga Rusije ,zvane divlje polje ,koje su
opustošili Mongoli.U pocetku su oni bili nezavisni ,medutim ruski car
Ivan lV Grozni,sredinom XVl-vijeka,angazovao kozake kao vojnike,cuvare
svojih južnih granica.Kozaci su bili pod pokroviteljstvom
imperije,priznate su im sloboda i autonomija.Njihova skupština se zvala
Krug. Kozaštvo je ukinuto u SSSR-u.Sva istorija kozackog naroda
sadržana je u jednoj njihovoj pjesmi:"Ponosan je naš dom,tihi Don,naš
bacuška".Kozaštvo u romanu Tihi Don izraženo je u vidu mnogih
protivrijecnosti koje posebno dolaze do izražaja u revoluciji.U ratu
oni potvrduju svoju staru slavu :"stotine ihiljade njihv otišlo je u
smrt.padale su glav ena sve cetri strane svijeta,lila se crvena kozacka
krv.Takvi su kozaci u boju,a kod kuce oni su vrijedni
kosioci,zemljoradniczaljubljeni u svoju slavu.Mkedutim unutrašnja
komešanja u carskoj Rusiji i dužina ratovanja stvarali su medu
vojnicima haos i dezertiranje.Kozaci,nemocni da shvate novo i
revolucionarno,opredjeljuju se za staro kao dobro poznato i
sigurno.Zato je revolucija i bila tragicna za kozake i kozaštvo.Kasnije
umorni od zablude i sablje,prikljucivali su se crvenima,ili su se
pretvarali u bande koje su remetile mir stepa sve do 1922.godine.Kao
najizrazitijeg kozaka,iizdvajamo,naravno,Grigorija Melehova.

Don

Don
je najveca rijeka u južnoj Rusiji,peta po velicini rijeka u Evropi,dug
je 1970 m.U bijegu od kmetova ruskii seljaci su se naselili na stepe uz
Don.Bila je to plodna zemlja.Na Don,kozaci nisu gledali kao na obicnu
rijeku,voddenu površinu-Don je za njih bio nešto više; stoga mu se
pjesmama obracaju:"Oj ti,naš bacuška,Tihi Done!" I sam Šolohov mu je
dao znacajno mjesto u djelu.Don je mjesto ljubavi,mjesto lova,mjesto
smrti,mjesto bola,mjesto srece-mjesto življenja.Don se pojavljuje u
opisima slika od važnosti za junake:cin Grigorijevog i Natalijinog
vjencanja.Medutim,ratovi i smjena vlasti dovodi Don skoro do
samouništenja.Sve što je ostalo jeste zlo i smrt. "Okicen je naš Tihi
Don mladim udovicama,procvjetao je bacuška Tihi Don sirocicima,valovi
Tihog Dona prepuni su suza oceva i materi.


Simboliku romana
sugeriše,prije svega, narušenost ravnoteže izmedu života i smrti i
nadmoci stihije smrti. Šolohov vecinu sudbina svojih likova gradi na
principu:"Ko se noža lati od noža ce i poginuti." Kako bismo se
uvjerili u istinitost teze "Kako umiru junaci u Tihom donu, to je
svjedocanstvo kako su živjeli, moramo najprije razmotriti svaku
pojedinacnu smrt. Natalija: "Da li cu živjeti s Grigorijem, zasad ne
znam, ali više necu da radam njegovu djecu. Blijeda kao smrt,
pridržavajuci se za ogradu, Natalija se pela uz stepenice, gdje je
gazila njena noga - ostajala je mrka krvava mrlja." Umrla je u podne.
Natalija je za života bila olicenje vrlina hrišcanstva. Darja:
"Nastradala sam... Moja slabost... Juce sam išla doktoru... Odjednom
svemu je kraj. Zaglavila sam. Ubicu se. Eto šta cu." Darja je živjela
nemoralno: kao udata žena se zabavljala, kad joj je muž bio u vojsci.
Živjela je bez obaveza i posljedica. Medutim, posljedica je bila samo
jedna - smrt, ona koja je varala muža stalno i bila razbludna umrla je
od tada najstrašnije polne bolesti - sifilisa. Ne direktno, naravno,
ali sifilis je bio uzrok njenog samoubistva. Kao što vidimo, tragicnost
djela ne ogleda se samo u liku Grigorija i njegovog sukoba sa sredinom;
ona se proteže kroz citavo djelo i mogli bismo reci, prati svaki lik od
prve do posljednje stranice. U romanu "Tihi Don", agitatori umiru
agitujuci, ubice bivaju ubijene, kradljivci bivaju pokradeni. Oni koji
citav život nastoje da što više steknu, umiru u ostaji punoj namirnica
i stvari, oni koji citav život pate i tuguju umiru neutješni. Medutim
smrt dva lika je potrebno izdvojiti: Aksinjinu i Natalijinu. Kad je
rijec o grešnoj ljubavi Šolohov je ipak dosta blaži: Aksinja umire bez
muka, brzo, na rukama Grigorija, a Natalija koja je citav život patila,
umire dugo, mucenicki. Ovakva smrt za Nataliju je bila iskupljenje.I
tako, na kraju djela, ostaju pesimizam i gorcina. "Kozaku je na rodenoj
stepi istocni vjetar.Doline zavejane snijegom. Nema ni puteva ni staza.
Kud god se pogleda gola bijela ravan brisana vjetrom. Stepa kao da je
mrtva." A Don tiho i polako tece...







Nazad na vrh Ići dole
montoya
NR .1 foruma
NR .1 foruma
avatar

Location : gde god da treba
Datum upisa : 09.02.2008

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Uto Nov 03, 2009 11:15 pm

Revizor-Gogolj

Komedija ima pet cinova:
PRVI CIN
Za mesto radnje uzeta je provincijska sredina i sve
drustvene strukture: sudstvo, zdravstvo, obrazovanje. Glavne uloge: nacelnik
grada Anton Antonovic, direktor bolnice Zemljanika, sudija Amos Fjodorovic
Ljapkin Tjapkin, skolski nadzornik Luka Lukic, postar Ivan Kuzmic, varoske
spahije Dopcinski i Bopcinski … Lik koji je iznad njih, koji pokrece radnju
jeste Hljestakov, sitni cinovnik iz Petrograda.

Nacelnik je pozvao u kancelariju sve glavne ljude u
gradu da im saopsti iznenadnu I neprijatnu vest koja glasi: Dolazi nam
revizor
. Iz njegovih reci saznajemo da u bolnici vlada prljavstina,
bolesnici lice na kovace, nema bolesnickih lista i dijagnoza, sve zaudara na
kupus, pusi se duvan. U sreskom sudu je opsti nered. Sudija uzima mito- lovacke
kucice, nacelnik sve sto mu padne saka- skupocenu bundu, sal ili bilo sta drugo.

Dolaze spahije Dopcinski i Bopcinski sa vescu da je u
gradskoj gostijonici cinovnik. Da se zove Ivan Aleksandrovic Hljestakov, da je
tu vec dve nedelje. Nastaje dilema sta raditi. Ipak, spremaju se da svi odu u
gostionicu i potraze revizora, ali kako kad ne znaju nista o njegovom izgledu.


DRUGI CIN

Mesto desavanja je gostionica odnosno soba u kojoj su
odseli Hljestakov i njegov momak Osip. Vec je drugi mesec kako je Hljestakov iz
Petrograda krenuo na put, a nikako da stigne na cilj- do svijih roditelja. U
gradu nista ne placa, gostionicar preti da ce ga prijaviti vlastima i oterati u
zatvor.

Nastaje izuzetno komicna situacija koja se gradi na
zabuni, nesporazumu i uzajamnom strahu.


TRECI CIN

Razgovor nacelnikove zene Ane Andrejevne i kcerke
Marije. I one su uzbudjene jurnjavom koja je nastala u gradu. Dopcinski im
javlja da ce u njihovu kucu na smestaj doci revizor i da ona, Ana Andrejevna,
sve dobro pripremi.

Nacelnik dovodi u kucu uglednog gosta. Do izrazaja prvo
dolazi provincijski du nacelnikove zene i kcerke. One su fascinirane prisustvom
i pricom Hljestakova o petrogradskom zivotu. Posto u pitanjma prelaze sa teme na
temu, to je dokaz njihove neizivljenosti i potrebe za zivotom u velikom gradu i
svetu otmenisti.

Hljestakov , u pricanju, gubi granicu izmedju istinitog
I izmisljenog. Njegova prica ima svoje dejstvo. Nacelnik i svi oko njega drhte
od straha, a on, dok prica, zivi zivot o kome je sanjao kao sitan cinovnik.


CETVRTI CIN

Do kraja se uoblicava motiv korupcije i podmicivanja kao
sredstva u ocuvanju polozaja u drustvu. Korupcija i malogradjansko ponasanje
malih ljudi u malom mestu spram vaznih licnosti, uveliko su dosli do izrazaja,
sto dobija i vanvremensko znacenje.

Prvo Hljestakovu dolazi Ljapkin Tjapkin, sudija. Prilazi
zaplaseno, iz ruku mu ispada pripremljen novac. Videci povoljnu priliku,
Hljastakov ga uzima na zajam. Ali, pored sklonosti da podmicuje, on ima jos
jednu crtu: potrebu da svakog od bliznjih podkazuje i jos vise obelezi greskama
i nedostacima, kako bi sebe prikazao u sto boljem svetlu.

Dolaze i trgovci koji se zale na nacelnika. Njegova
gramzivost popsima takve dimenzije da se nicega ne libi- sve nosi, pa cak i suve
sljive koje u buretu stoje i po sedam godina. Da bi sto vise dobio, on i po dva
rodjendana slavi godisnje. Zatvara ljude i u zatvoru ih hrani slanom ribom, ne
dajuci im vodu. Nacelnikovu bahatost i samovolju potvrdjuje i zena jednog
podoficira, cijeg je muza nezakonito oterao u vojsku a nju isibao.

Hljestakov se naizmenicno udvata nacelnikovoj zeni i
kcerci, da bi se na kraju stekao utisak kako on prosi nacelnikovu kcerku.
Hljestakov pise pismo prijatelju, novinaru, u Petrograd, ciji ce se sadrzaj
otkriti na kraju. Odlazi u kocijama, sa izgovorom da ce to biti nakratko, a
nacelnikova porodica ostaje presrecna sto je sve dobilo takav nesluceni obrt.


PETI CIN

Ovaj cin donosi resenje, ali na nacin kako je komedija i
pocela. Na pocetku ovog cina data je slika malogradjanske porodicne srece.
Nacelnik u udaji kcerke vidi izuzenu sansu za svije napredovanje u sluzbi.
Verujuci da se visoko vinuo, izrice pretnje i osvetu svima koji su se zalili na
njega.

Da bi prikazao mentalitet i licemerje kako cinovnickog
tako i trgovackog sveta, Gogolj i treci put na pozornicu izvodi i sudiju,
upravnika bolnice, trgovce i policajce. Svi dolaze da nacelniku cestitaju na
udaji kcerke i da sa njim podele “zadovoljstvo” i srecu.

A onda- sok za sve njih. Dolazi postar sa pismom
Hljestakova koje je upuceno prijatelju u Petrograd. Pocinje citanje pisma u
prisustvu svih. U njemu je Hljestakov podsmeh upucen svima koji su uvereni da
nesto znace u tom provincijskom zivotu.

Pismo otkriva da Hljestakov nije nikakav revizor, niti
neka vazna licnost, vec slucajni prolaznik i prevarant, te da je nacelnik sa
svojom porodicom izigran i kao ostali ismejan.

i dok jos traje stanje izazvano brukom koja je dosla sa
pismom, stize gromovita vest o dolasku pravog revizora. Ova vest je pretvorila
sve prisutne u skamenjenu grupu. Sve se pretvara u nemu scenu, u kojoj nema ni
pokreta ni reci.

Tako se zavrsava Gogoljeva komedijau kojoj, na prvi
pogled, sve deluje obicno, a opet izuzetno i neponovljivo.










Ludosti učinjene u mladosti ne može nadoknaditi sva mudrost u starosti.
..
[You must be registered and logged in to see this link.]
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Uto Nov 03, 2009 11:18 pm







Camus – STRANAC





ŽIVOTOPIS:
Albert Camus (1913. – 1960.), francuski je romanopisac, dramatičar i esejist.
Ateist s dušom kršćanina. Camus želi da se spase moralne i duhovne
vrijednosti čovjeka: one za njega predstavljaju jedini smisao u
apsurdnosti života.
Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1957. godine.
Za Drugoga je svjetskoga rata sudjelovao u Pokretu otpora.
1945. g. postaje glavni urednik lista “Le Combat”, a od 1947. se posvećuje isključivo književnosti.
Čitav se Camusov opus temelji na ideji apsurdnosti ljudske sudbine.
Apsurdnosti svijeta, Camus suprostavlja stvaralački akt koji tu
apsurdnost poriče (“stvarati znači dvaput živjeti”). Ističe poguban
utjecaj grada na modernu civilizaciju koja je izgubila dodir s
prirodom, sa čistoćom krajolika; umorna i neurotična, ne poznaje mir,
vedrinu duha, blagost večeri. Modernog čovjeka naziva hladnim, ciničnim
monstrumom. Nasuprot svijetu današnjice, evocira primjer stare Grčke,
koja je “u svemu znala naći pravu mjeru”.
Poginuo je u automobilskoj nesreći.

KNJIŽEVNI ROD: proza
VRSTA DJELA: roman lika

MJESTO RADNJE: Alžir

O DJELU:
''Stranac'' je kratak roman u dva dijela, u kojem se opisuje jednoličan
i besmislen život mladog službenika Mersaulta u Alžiru od trenutka kad
je saznao za smrt svoje majke pa do iščekivanja vlastite smrti na koju
je osuđen zato što je bez pravog razloga ustrijelio nekog Arapina, koji
se prethodno potukao s njegovim prijateljima.
Svi ti događaji ispričani su u obliku ispovjedi glavnog junaka, koji u
tamnici, s podjednakim mirom i ravnodušnošću, govori o proteklim
zbivanjima, kao i o smrti koja mu preostaje.
Djelo je pisano izvanrednim stilom, a iskaz je dan u jasnim, preciznim i kratkim rečenicama.
Prema romanu je ''Stranac'' 1967. g. snimljen istoimeni film.
Camusov ''Stranac'' jest roman s poprilično uskom usmjerenošću,
jednostavan je u svijetu punom nedokučivosti i ravnodušnosti, događaji
koji se nižu nemaju opravdanja, nemaju smisla i svi su apsurdni, kao
što je primjer sukob Raymonda i Mersaulta s dvojicom Arapina. Upravo u
tom sukobu, Camus želi prikazati unutarnje napetosti, nelagode,
osjećaje kriznih situacija. Camus to prikazuje Mersaultovim
razmišljanjem u tim trenicima.
''Stranac'' se razlikuje od drugih suvremenih romana i po tematici,
koja ne govori o politici, o ratu, o gospodarskim i
kulturno-psihološkim razlozima, već govori o nečem posve drugom: o
privatnim stvarima, zgodama i nezgodama jednog mladića, Mersaulta.

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
MERSAULT: Sitni je bankovni činovnik koji ni od koga ništa ne
traži, i koji priznaje drugima pravo da rade što žele. Otuđio se od
majke. Nakon majčine sahrane započinje vezu s Marijom. Ona hoće da se
oni vjenčaju, no njemu je svejedno. On je ravnodušan, nezainteresiran
za sve. Prepustio se životu. Ništa ne poduzima da bi bolje živio. Ubija
Arapa te mu sude za to ubojstvo. Na suđenju je također nezainteresiran,
kao da se to njega ne tiče.

MARIJA: Mersaultova je prijateljica, bivša daktilografkinja u
njegovom uredu. Srela je Mersaulta na kupanju i od tada su oni u vezi.
Želi se udati za njega, ali njemu je svejedno. Posjećuje ga u zatvoru i
rasplače se na suđenju.

RAYMOND: Onizak je, plećat, ima boksački nos. Najbolji je
Mersaultov prijatelj. Uvijek je besprijekorno obučen. Živio je u stanu
s jednom sobom i kuhinjom bez prozora. Imao je ljubavnicu koju je
pretukao jer ga je
varala. Mersault je pristao svjedočiti da ga je ona varala i izvrgla ruglu. Potukao se sa njezinim bratom.

SALAMAN: Mersaultov prvi susjed. Imao je starog psa prepeličara
koji je imao neku kožnu bolest pa mu je ispala sva dlaka i tijelo mu je
bilo osuto pjegama i krastama. On i pas živjeli su u istoj sobi.
Salaman je imao crvenkaste kraste na licu i žute rijetke dlake. Svakog
je dana starac psa izvodio u šetnju. Uvijek je grdio psa i tukao ga,
ali ga je stvarno volio. On mu je bio sve. Kada ga je izgubio, bio je
utučen i sve je pretražio da bi ga našao.

PEREZ: Nosio je šešir okrugla tulca i širokoga oboda, odijelo
kojem su hlače padale u naborima na cipele, i kravatu od crne tkanine,
koja bijaše premalena za njegovu košulju s velikim bijelim ovratnikom.
Iz njegove su sijede i prilično nježne kose virile čudne, klempave i
nepravilne uši kojih je boja crvena kao krv iznenadila svakoga na tom
bljedunjavom licu.

CELESTE, Mersaultova majka

EMANUEL, nadstojnik i upravitelj staračkoga doma

VRATAR DOMA

MASON i njegova žena

VLASNICA RESTORANA u kojem se Mersault hrani

ANALIZA JEZIKA I STILA:
- epiteti: mrtvačka kola, bezuba usta, nehotični trzaji, ispupčeni trbuh
- usporedbe: kao da mama nije ni umrla, kao i obično, kao krv što se kotrlja po maminu lijesu, kao da se lutak razglavio

KRATAK SADRŽAJ:
Radnja se romana događa u Alžiru.
Glavni je junak mali namještnik Mersault, mladić s banalnim životom bezbroja malih, beznačajnih ljudi.
Roman, pisan u prvom licu, započinje jednostavnom konstatacijom: “Danas
je majka umrla”. Od te prve jednostavne rečenice u romanu svi događaji
djeluju tako na glavnog junaka - oni najglavniji, presudni,
kao i svakodnevni. Upravo je ta beznačajna svakodnevnost i ispunila prvi dio ove ispovjedi.
Mir i ravnodušnost kojom Mersault putuje na pokop majke, mir koji u
njemu učestvuje, produžuje se do posljednjeg retka knjige. U njegovu
životu nema potresa. Imati prijatelja, djevojku, izlaziti s njima,
ljubiti - to je okvir njegova života, okvir koji ispunjava iz dana u
dan na isti način.
Jedan događaj odjednom unosi promjenu u taj život. Za uobičajnog izleta
u okolici grada Alžira s prijateljem i djevojkama, dolazi do sukoba sa
koji je za Mersaulta bio presudan. Njegov prijatelj Raymond i on
potukli su se sa dvojicom Arapina. Najgore je prošao Raymond kojeg je
Arapin ranio nožem.
Kad su se strasti smirile i činilo se da je sve zaboravljeno, dolazi do preokreta. Mersault pištoljem ubija tog Arapina.

Drugi se dio romana odvija u zatvoru bez ikakvih događaja osim
ispitivanja i suđenja, on sadrži osjećanja i misli Camusova junaka,
koji ne može dati nikakvo objašnjenje za svoj postupak; isto tako ne
može pronaći nijedan razlog pokajanja, niti se želi spasiti.
Smrt na koju je osuđen prima potpuno ravnodušno, uvjeren da je,
napokon, sve svejedno, da nema vrijednosti zbog kojih bi trebalo nešto
poduzeti. Užasavanje koje izaziva svojom otvorenom ravnodušnošću očito
je užasavanje koje čovjek pokazuje pred otkrićem besmislenosti, apsurda
svog postojanja. Mersault ide miran u smrt uvjeren da ona nije ni u
čemu gora od života, ni besmislenija, uvjeren da je ona apsolutni kraj.
O majci:
''Djelomice je i zbog toga nisam u posljednju godinu dana gotovo uopće
posjećivao. Pa i zato što bih tada izgubio cijelu nedjelju – a da ne
govorim o naporu koji je bio potreban da odem na autobus, kupujem kartu
i putujem dva sata.''

Nakon majčine smrti:
''... uostalom, nisam se imao zbog čega ispričati. Zapravo je trebalo
da mi on izrazi sućut. Vjerojatno će to učiniti prekosutra, kada budem
u crnini. Zasad kao da mama nije ni umrla. A nakon pokopa bit će to
nešto svršeno i sve će poprimiti službeniji izraz.''
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   Uto Nov 03, 2009 11:21 pm

JULES VERNE - 20 000 MILJA POD MOREM



LICA:profesor Arronax,Savet,Kanadanin,Ned Land,kapetan Nemo



MJESTO RADNJE:u dubinama mora



VREME RADNJE:19.vek



TEMA: pustolovine i plovidba podmornicom



OSNOVNA MISAO: normalan život na zemlji je privlacniji od sveg blaga i zlata pod morem



SADRŽAJ:

Godinu 1886. svi ljudi istražuju morsko čudo. Koji god bi brodovi išli
na istraživanje vratili su se bez rezultata. Neki su mislili da je to
cudovište neprirodne snage, a drugi su mislili sa je to podmornica sa
beskrajno jakom pokretnom snagom. Tako je jedan brod krenuo u
istraživanje s namerom da se ne vrati dok nešto ne sazna. Na tom brodu
je bio profesor Arronax, njegov večni pratilac Savjet i Kanadjanin Ned
Land. Profesor Arronax je rekao svim mornarima da gledaju u more ne bi
li ugledali čudovište.Na moru se pojavila velika riba i prevrnula brod.
Arronax,Savjet i Ned Land su skočili u more. Ugledali su podmornicu i
popeli se na nju. Vrata podmornice im je otvorio kapetan Nemo. Sutradan
je kapetan Nemo vodio Arronax, Savjeta i Ned Landa na ronjenje da
upoznaju sviet pod morem. Tu su bile razne školjke, ribice i različite
morske trave. Arronax,Savjet i Ned Land su se čudili lepoti morskog
dna.Kapetan Nemo se hvalio podmornicom koja se zvala "NAUTILUS".
Podmornica je bila vrlo lijepa. Imala je muzej u kojoj su se držali
zlato, biseri i drago kamenje. Kapetn Nemo im je rekao da ko god dodje
na podmornicu mora na njoj ostati do kraja života. Prolazili su dani i
nedelje. Jednog dana Savjet je gledao kroz prozor i odjednom
povika:"profesore,dodite!" profesor pridje prozoru, pogleda i vidič
camac. Na palubi je bilo nekolko leševa jer ih je zatekao brodolom.
Plovili su ka ostrvu Vanikovo. Nakon nedelju dana bili su na ostrvima
Australije.Profesor je zamolio kapetana Nema da ih pusti da odu na
ostrvo. Kapetan Nemo je dozvolio. Ušli su u camac i bili naoružani
električnim puškama. Ostrvo je bilo prekriveno divnom šumom. Iz dana u
dan su išli na ostrvo. Jednog dana kada su bili na ostrvu i grejali se
na vatri, počne padati kamenje na njih. Uhvatiše puške i pobegoše u
čamac. Uto iz šume izadoše divljaci i pocnu ih gadjati strielama.
Zaveslaju i odu na podmornicu. Prolazili su meseci plovidbe na
podmornici. Jednog dana Arronax, Savjet i Ned Land se dogovore za beg.
No nisu uspeli jer je podmornica zaronila u morske dubine, ali nisu
odustajali nego su čekali novu priliku. Podmornica je plovila prema
jugu do južnog pola. Dok su plovili našli su se u klopci od ledenih
stena. Podmornica je radila punom parom i sledeceg dana su se probili.
Podmornica je jurila velikom brzinom ka severu.Jednog dana Ned rece
profesoru :"nocas bežimo!" Došla je noc. Profesor, Savjet i Ned ukrcaše
se u čamac. U tom trenutku podmornica se našla u vrtologu. Čamac se
otkačio i našao usred vrtloga. Ujutro kada su se probudili bili su u
kolibi pitali su se da li se podmornica izvukla? Svo troje bili su
sretni što su živi.
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: LEKTIRE - kratak sadržaj i analize   

Nazad na vrh Ići dole
 
LEKTIRE - kratak sadržaj i analize
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 1 od 3Idi na stranu : 1, 2, 3  Sledeći
 Similar topics
-
» Najbolja hrana za mozak
» Bol tokom odnosa
» Kapsule Germanijuma ( GE 132 )
» IVF Protokoli /poor responderi/fsh-ovke/
» Sadrzaj kalcijuma i magnezijuma u pojedinim namirnicama

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -  :: KNJIŽEVNOST I JEZIK :: KNJIŽEVNOST :: PROZA/POEZIJA/PISANA REČ ..-
Skoči na: