DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.


DOBRO NAM DOŠLI !



DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -

-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
 
PrijemPORTALČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupi

Delite | 
 

 Vitomir Vito Nikolić

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
AutorPoruka
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Vitomir Vito Nikolić   Sre Sep 30, 2009 2:10 pm

Vitomir Vito Nikolić



(1934 – 1994)



Život nije mazio pjesnika Vita Nikolića. Porijeklom Nikšićanin, rođen
je 1934. godine u Mostaru, gdje mu je otac bio u vojnoj službi. Rat je
presjekao njegovo djetinjstvo. U aprilu 1941. sa porodicom je izbjegao
u Nikšić. Bio je svjedok dosad najstrašnijeg rata, stradalnik u
godinama kada se uče slova. On i njegov drug Nikola našli su bombu.
Vitov dvanaestogodišnji brat je dotrčao, uzeo bombu i bacio je. Ali,
ona je udarila u neko drvo i eksplodirala. Vito je zadobio lakše
povrede, a brat i drug su poginuli. Italijani su 1943. godine ubili
Vitovog oca. Neko vrijeme Vito je živio kod tetke u Mostaru, pa je
otuda opet morao bježati u Nikšić. A kad se rat završio, on i njegovi
vršnjaci slične sudbine okupili su se u domovima za ratnu siročad.
Kasnije će Vito u stihovima progovoriti o toj generaciji koja je morala
da shvati - "u jednom dobu kad se teško šta shvata, kako nam niko ne
može vratiti ni mrtvu majku, ni oca, ni brata".



Možemo li da shvatimo šta znači taj osjećaj o kome priča Vito, kako
je najteže u domu bilo to kada drugovima stignu pisma, paketi ili
posjeta, a njemu ništa, niko! Ili, kad kaže: "Ja nikada ne mogu imati
velikih prohtjeva, većih od tri obroka dnevno i tople sobe!"



Siromaštvo je dostojanstveno podnosio. Pošto nije imao stan, jedno
vrijeme je noćio pod stepeništem, zatim u željezničkom vagonu. U tako
teškim životnim uslovima, razbolio se i postao česti gost sanatorijuma.
Četiri godine bio je vezan za bolesničku postelju. Već od rođenja
zadojen čemerom, nije se predavao. Sav u bolu, nadanjima i
iščekivanjima, živio je ipak svoj život.



Prve zbirke pjesama "Drumovanja" i "Sunce, hladno mi je!" Vito je
štampao o svom trošku. Iako u skromnoj opremi, bile su tražene i rado
čitane. Najčešće su ih kupovali prijatelji sa kojima je provodio
kafanski život.



Stalno je bio u sukobu s vlašću, odležao je neko vrijeme i u
zatvoru, ali su ga pojedinci iz te vlasti i štitili. Vjera Kovačević,
tadašnji sekretar Opštinskog komiteta u Nikšiću, obezbijedila mu je
garsonjeru.



Iz Nikšića se preselio u Titograd (današnju Podgoricu) i zaposlio
se u redakciji "Pobjeda". Njegove reportaže "Crnom Gorom putem i
bespućem" su, u stvari, priče.



Ponekad je Vito priređivao književne večeri u kafanama, pred
brojnom publikom koju je on znao da razgali i uzbudi svojim stihovima.

Pisao je i pjesme za djecu, od kojih su se neke našle u čitankama za osnovce.



Vitove pjesme često se recituju u kafanskom štimungu, jer su
većinom nastale za kafanskim stolom. I danas je hit pjesma Mikija
Jevremovića "Pijem". Vito Nikolić je otkrio da su to njegovi stihovi,
presavio je tabak i podnio tužbu zbog plagijata. Suđenje je bilo
interesantno za novinare i čitalačku publiku, ali su se njih dvojica
brzo pomirili na sudu. Zahvaljujući njihovoj "koprodukciji" dugo vec
pjevušimo pjesmu "Pijem".



Kad god pročitamo nevelik pjesnički opus Vita Nikolića ne možemo se
oteti utisku da se radi o autentičnom pjesniku, liričaru sa spontanim
izrazom, u čijim pjesmama ima puno sjete, gorčine, lične tragike i
sugestivne slikovitosti.



Vito je prestao da drumuje 1994. godine ("Pustite me, pustite da
odem, bez pitanja kako i zašto i dokle, drumovi uvijek nekuda vode, a
ja sam nomadskom gladju proklet."), a njegova poezija prihvaćena je u
narodu i nastavlja da živi...











***



Tamniji za tamu ove jeseni tmaste

i grublji za zimu ove zime prošle

ja vam ovog proljeća neću mahati, laste

i neću vam opet reći: Dobrodošle!



Vrapcima ja moram, nežno, kao otac

reći nešto toplo u ovaj dan plavi

vrapcima - tom sitnom zrnevlju života

što je cvokotalo s nama na mećavi.



Dok ste vi negdje ispod tuđeg neba

izvodile svoje igre vragolaste

ne, vaš mi cvrkut sad zbilja ne treba

razmažene gospođice laste.



Oni su s nama zebli ispod streha

oni su voljeli i ovo golo granje,

zato, moj pozdrav, vesela grudvo smjeha

gospodo vrapci, moje duboko poštovanje!!!
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: Vitomir Vito Nikolić   Sre Sep 30, 2009 2:11 pm

Prvi snijeg



Sonja, izađi da skitamo,

imam ludu želju večeras da lutam.


Sonja, izađi i iznesi samo

malo nježnosti ispod kaputa.


Malo nježnosti, malo samo,

zalogaj jedan za ogromnu glad.


Sonja , izađi da skitamo ,

noćas je nestvarno lijep grad.
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: Vitomir Vito Nikolić   Sre Sep 30, 2009 2:11 pm

I opet jesen



I opet jesen

opet tutnje beskrajne kiše po Nikšiću,

i opet stare, crne slutnje,

i opet sam si, Nikoliću.

I opet neka pisma duga,

očajna pisma bez adrese,

a nigdje drage, nigdje druga,

samo ta jesen, opet jesen.


A šta ako prosviram taj metak

kroz ovo čelo neveselo,

pa onda počne sve iz početka,

život, stradanja, pa opet čelo,

a šta ako nema zaborava,

ako je to vječna igra kruga,

a šta ako tamo ispod trava

boli ova ista ljudska tuga.
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: Vitomir Vito Nikolić   Sre Sep 30, 2009 2:12 pm

Poslednja pjesma



Ležim na odru, tih upropašćen

do banalnosti, do gorskog stida,

ulaze nekakve crne gošće,

poneka priđe i zarida.



Okolo sjede. Tiho i tužno.

Starci puše, pričaju, kašlju

i opraštahu mi velikodušno

sve što se zbilo uz veselu čašu.



Vrline vezu uz izraz ozbiljan,

pričaju sa smiješkom

(Ispada, eto, da sam bio divan,

smrti, moja jedina greško!)



Ležim na odru, tih, upropašćen,

napolju sunce svakodnevno sja.

Ne znam da li je ko ožalošćen,

ali, zaista, jesam ja.
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: Vitomir Vito Nikolić   Sre Sep 30, 2009 2:12 pm

Rekvijem za skitača



Blagosloven ti, što se obestrvi

u divnom prostranstvu svoje krvi

i odreče se povratka ko srama

uz skupu žrtvu sebe sama.


Na isti način umiru svi dani:

sopstvenim suncem svirepo zaklani,

pozarno lijepi dugo mru nad drumom

razvivši ko barjak svoj čestiti umor.


Mir tebi, skitaču, što se obestrvi

zaljubljen u riječ s one strane krvi.
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: Vitomir Vito Nikolić   Sre Sep 30, 2009 2:13 pm

Umjesto molitve za daleku



Ponekad, davna, sjetim te se,

A nešto toplo zasja u duši

Kao od dobre stare pjesme

Što se slučajno zapjevuši.


Gdje li si noćas, ti daleka,

Da li si negdje svila dom,

Ili još uvijek, ko nekad,

Lutaš ponoćnim Beogradom?


Da li još tražiš onog čudnog,

Onog iz tvojih snova vrelih,

Koga si tražila uzaludno

I one noći kad smo se sreli.


Traži, samo traži, tragaj,

On ipak jednom mora doći

Iz tvojih lijepih snova, draga,

U tvoje nimalo lijepe noći.


Kao što dođu ove pjesme

Iz divnih šuma nepoznatih

Pravo u naše ružne nesne,

U gorku zbilju kasnih sati.


Ponekad tako sjetim te se,

A nešto toplo zasja u duši

Kao od dobre stare pjesme

Što se slučajno zapjevuši.
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: Vitomir Vito Nikolić   Sre Sep 30, 2009 2:14 pm

Slika sa periferije



Pjeva pijana kafanska drolja

zvučno kukovima vrteći u krug

uporno kao zubobolja

priča nešto moj pijani drug.



Pijan sam eto ali šta to mari

pustite me, dragi, ja vas molim

u ovom životu ima mnogo stvari

koje samo pijan mogu da odbolim.



Sa tornja odzvanja kasna ura

opominjuć na san nepospale nas

ulicom pijan vjetar tetura

psujući nešto na sav glas.
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: Vitomir Vito Nikolić   Sre Sep 30, 2009 2:14 pm

Balada



Mi smo beskućnici al' ne i ubice

i zašto nas se svak gnuša i boji,

zašto širiš plave oči djevojčice

kad prođemo jutrom kraj prozora tvojih?



Nismo mi s Marsa pali, živa bila,

ovakvi se dronjci ni gore ne nose,

pa kad otud’ nismo što bi se plašila.

naših mutnih očiju i prljave kose?



Mi smo ljudi k’o i drugi ljudi

samo s mnogo više sreće zle,

ali zato mi imamo grudi

i široko srce za svakog i sve.



Mi smo beskućnici, al’ ne i ubice

i nek nas se niko ne gnuša i boji,

nemoj širit’ plave oči djevojčice

kad prođem opet kraj prozora tvojih.

*********************************************

Noćas tako želim da me neko voli

pregršt nečije nježnosti mi treba;

noćas ću sve da zaboravim i prebolim

i da se vratim u naručje naba.



Ja sam bio kafanski i više ničiji,

i bio pust i prezren - neželjen kao grobar.

Noćas bih htio sebi - dječaku da ličim

i da mi opet kažu kako sam dobar.

******************************************
Jednom

kad bude veče

kad budeš sama

i bude neka kiša lila,

jednom

kad oko svojih usana

nađeš tuđi osmijeh, mila,

znam,

biće ti teško, a mene neće biti

da ti u tom času štogod kažem.

Biće jedno veče, jedna kiša i ti

koju sam divno umio da lažem.
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: Vitomir Vito Nikolić   Sre Sep 30, 2009 2:15 pm

Ne vjerujem ovoj noći





Ne vjerujem ovoj noći,

Izdaće me.

Ako samo sklopim oči,

Ako trenem,

Prikrašće se,

Zaklaće me,

Ili ce me udaviti omčom mraka.



Ne vjerujem ovoj noći,

Crnoj,

Gluvoj,

Bez koraka.
_________________



Možda



Možda tu ljepotu

kojom živim sada

u nekom životu

prosanjah

nekada

sad

i ona mi stiže

u mimogredu

u ovom životu

ko zna kom po redu.



Možda bas ovako

i baš ovoliko

stajao sam davno

pred tom istom slikom

ne sluteći da će

ona

jednog dana

izaći da živi

izvan svoga rama
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: Vitomir Vito Nikolić   Sre Sep 30, 2009 2:15 pm

Pismo mojoj učiteljici



Draga gospođo učiteljice,

ne začudite se ovom pismu kasnom,

podsjetiše me na Vas dvije male ptice,

dvije obične ptice na žici telegrafskoj.



Sjetih se, znate, onih Vaših priča

punih ljubavi za ptice nevine i slabe

poslije kojih smo, zbog svake praćke

i kamička, klečali dugo iza table.



Ne zamjeram Vam - daleko bilo,

pa čak ni to što me vukoste za uši,

sve je to danas na svoj način milo

i prijatno je od toga u duši.



Ja se često sjetim tog vremena davnog

rata, zime, gladi, bodljivakve žice,

nije, bogme, tada bilo jednostavno

naučiti nekog da zavoli ptice.



Gospođo, to je, u najmanju ruku,

junaštvo dostojno poštovanja

učiti nekog ljubavi

uz huku jednog strašnog rata,

jednog propadanja.



Hvala Vam, gospođo učiteljice,

i ne začudite se ovom pismu kasnom,

podsjetiše me na Vas dvije male ptice,

dvije obične ptice na žici telegrafskoj.
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: Vitomir Vito Nikolić   Sre Sep 30, 2009 2:16 pm

Još mogu poneki osmijeh da slažem…



Još mogu poneki osmijeh da slažem,

poneku sreću da odglumim,

još mogu ponešto lijepo da kažem

svakom, osim sebi.



Ne daju mi bolnice: Brezovici,

Bežanijske kose, Kasidoli…

Uzalud se vraćam nekoj dragoj slici:

ptici, nebu, lišću…boli, boli, boli...



I krijem se tako krvav, unakažen

u zavjese svoje crne strašne kiše...

Još mogu poneki osmijeh da slažem,

ali sve tiše, tiše, tiše...
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: Vitomir Vito Nikolić   Sre Sep 30, 2009 2:17 pm

DRUMOVI CE POZELJET LUDAKA





Drumovi ce pozeljet ludaka,

a ludaka vise biti nece,

vjekovima za njima ce plakat

ojadjeno nebo i drvece.



Na gradove udarice trava

i zavesti svoju strahovladu,

svi cvjetovi ostace bez glava

da bi bili sa travom u skladu.



Nece biti toga ko ce smjeti

da posumnja u sve ko do sada,

poput teske omorine ljeti

svijetom ce vladati dosada.



I ljudi ce poci u povratak,

opcinjeni minulim stoljecem...

Drumovi ce pozeljet ludaka,

a ludaka vise biti nece.
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: Vitomir Vito Nikolić   Sre Sep 30, 2009 2:17 pm

Bjelina



Stojim pod pahuljama sa rukom prosjacki ispruzenom.

One padaju, osmjehuju se i mru na mome dlanu,

puno je jutros njeznosti i dobrote u prostoru osnijezenom

skoro da povjerujem kako sam nekada i ja imao mamu.



Skoro da povjerujem u sve nedodjije i sarene laze,

u sve price o patuljcima, Snezani i crvenkapici,

skoro da povjerujem kako cu nekad opet biti mazen

kod dobre moje bake tamo u Gornjoj Bukovici.



Stojim pod pahuljama sa rukom prosjacki ispruzenom,

ali ni sam ne znam da li nesto dajem ili molim,

o, ne zacudi se i ne zamjeri mi, prva zeno,

koja jutros ovuda prodjes ako pocnem da te volim.
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: Vitomir Vito Nikolić   Sre Sep 30, 2009 2:18 pm

Gimanzijalke na snijegu



...A da ih nije

Ovako

Zimi,

Njih

Što vječno na ljeto misle,

Mi bi se proveli

Kao Eskimi

-kao pingvini

Smrzli bi se.


Da nije tih očiju

I tih lica

Iz kojih

Vječno

Sunce grije...


Gimnazijalke

Danas

Svakoj po petica

Iz života,

Ljepote

I

Poezije.






****************************************************


Jedan nesto ozbiljniji pogled na magarca



Da okupas zebru,

da joj speres sare,

sta bi bila zebra?

Obicno magare.


A da nesto stavis

magarcu na rebra

iste one sare

- bi li posto zebra?


Ja mislim da ne bi

(I sigurno ne bi!)

jer on ne da da se

tek tako pozebri,


ko sto neki lako

svoje ruho svlace

i oblace tudje

pa se - pomagarce.









*********************************


ПЈЕСМА ЈЕДНОГ НЕОДГОВОРНОГ ЛИЦА



Питају те, још малог, на старту:

"Кога више волиш - маму или тату?"


Касније, у школи, да не одеш изван

мораш бит за "Звезду" или за "Партизан".


А кад одрастеш питају те знанци:

"Ко је јачи - Руси ил'А мериканци?"


Чак и на крају, кад си сасвим тропа,

чека те питање: "С попoм ил'без попа?"


Читавог живота стојиш пред одлуком:

да ли да опсујеш ил'одмахнеш руком?
Nazad na vrh Ići dole
Samouka
PrEkoBrojNa
avatar

Datum upisa : 24.05.2011

PočaljiNaslov: Re: Vitomir Vito Nikolić   Čet Avg 01, 2013 8:27 pm

Bijelim drumom očajno proboden
drumujem, skitač, bez lijeka.

Idem kuda me oči vode
u san, u pjesmu, u riječ, u čovjeka...
Tako ću jednom i u smrt da odem,
pa ako slučajno umrem - neka.
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Vitomir Vito Nikolić   

Nazad na vrh Ići dole
 
Vitomir Vito Nikolić
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -  :: KNJIŽEVNOST I JEZIK :: BIBLIOTEKA DANUBIUS FORUMA :: DOMAĆI PISCI/PESNICI-
Skoči na: