First topic message reminder :

Dajte nam ideje ,šta da čitamo,a šta da zaobiđemo..

Knjiga Aleksandre Popov “The Wives: The Women Behind Russia's Literary Giants” opisuje često tragične živote supruga najvećih ruskih pisaca, od Tolstoja do Solženjicina.



Knjiga Aleksandre Popov “The Wives: The Women Behind Russia's Literary Giants” opisuje često tragične živote supruga najvećih ruskih pisaca, od Tolstoja do Solženjicina.
Iako uvijek u pozadini, supruge klasika su imale veliki udeo u stvaranju brojnih remek-djela ruske književnosti, radeći sve od ispravljanja greški u tekstu do uređivanja cijelih knjiga.

Što je društvo patrijarhalnije, to je žena više gurnuta u pozadinu i osuđena na služenje, a to pokazuje i zanimljiva knjiga Aleksandre Popov, koja opisuje sudbine supruga najvećih ruskih književnih klasika.

Knjiga na 370 stranica prati i analizira živote Ane Dostojevski, Sofije Tolstoj, Vere Nabokov, Nadežde Mandeljštam, Elene Bulgakov i Natalije Solženjicin.

Dostojevski svojoj ženi nije dozvoljavao da nađe posao, kada je htjela sama da zaradi nešto novca, uglavnom je tretirao kao sluškinju koja sav svoj život mora posvetiti njemu

Njihova imena su u široj javnosti većinom nepoznata, dok su prezimena dio opšte kulture, zahvaljujući romanima koje su muževi napisali.

Ono što se često zanemarivalo jeste uloga tih supruga, koje su bile prve čitateljke i kritičarke budućih klasika, te zadužene za transkribovanje rukom napisanih tekstova, ispravljanje raznih greški, a ponekada i uređivanje.

Velikom piscu Fjodoru Dostojevskom, žena je uvijek bila toliko bez novca da je hodala u poderanoj odjeći, ili većinom od sramote ostajala zatvorena u kući.

Dostojevski svojoj ženi nije dozvoljavao da nađe posao, kada je htjela sama da zaradi nešto novca, uglavnom je tretirao kao sluškinju koja sav svoj život mora posvetiti njemu.

Od dvojice klasika iz XIX vijeka nisu ništa bolji bili ni ruski literarni velikani XX vijeka.

Elena Bulgakov je zapisivala tekstove koje je diktirao Mihail, pa je zapravo ona svojom rukom ispisala mnoge stranice “Majstora i Margarite”, a usput je trpjela i suprugovu ljubavnicu, koju je Bulgakov takođe znao angažovati kao stenografkinju.

Osip Mandeljštam je od svoje supruge tražio da njemu posveti svu pažnju, pa je s njim podijelila svaki trenutak groznog progona u vrijeme najgorih Staljinovih čistki, dok je Vladimir Nabokov suprugu Veru ponekad tretirao kao sekretaricu, izjavivši jednom da “pisaća mašina ne radi ako Vera nije za njom”.

Elena Bulgakov je zapisivala tekstove koje je diktirao Mihail, pa je zapravo ona svojom rukom ispisala mnoge stranice “Majstora i Margarite”, a usput je trpjela i suprugovu ljubavnicu, koju je Bulgakov takođe znao angažovati kao stenografkinju

Gospođa Nabokov je morala iz vatre da spasava rukopis jednog muževljevog romana, koji je Vladimir u trenutku nervne rastrojenosti odlučio da uništi.

Ipak, Nabokov svoju suprugu nikad u javnosti nije gurao u zapećak, nego je većinu knjiga posvetio baš njoj te uvijek pominjao važnost Verine podrške.

Namjera Aleksandre Popov bila je da napiše knjigu koja bi “promijenila raširenu percepciju o takvim životima kao mizernim, teškim i neispunjenim”.

Ta percepcija je u dobroj mjeri ispravna, jer je većina opisanih žena imala težak, pa i tragičan život, i to bez poštovanja koje su više nego zaslužile.

Izostala zahvalnica

Kako naglašava autorka Popov, za nastanak megaromana “Rat i mir” bilo je potrebno obaviti veliko istorijsko istraživanje, napraviti kompilaciju svih relevantnih podatka, proći kroz tekst više puta kako bi se ispravili svi zarezi, sve greške, prepisati i prekucati rukopis u nastajanju i još mnogo toga.

Sve to je u periodu od sedam godina radila Sofija Tolstoj, koja je kasnije predstavljena kao histerična supruga koja je muža Lava ostavila da umre na željezničkoj stanici, iako je Tolstoj bio nepodnošljivi egocentrik, “koji je cijeloga života varao s lokalnim seljankama”, zapisuje Aleksandra Popov.

Naravno, nigdje se u “Ratu i miru” ne može naći posveta ili zahvalnica Sofiji, bez koje Lav Tolstoj taj obimni roman sigurno ne bi uspio da napiše.

Činjenica da je Sofiji svega toga u jednom momentu bilo dosta predstavljena je kasnije kao njena velika mana, jer se često smatralo da veliki umjetnici moraju automatski biti i veliki ljudi, a ne sitne duše.




[You must be registered and logged in to see this image.][You must be registered and logged in to see this link.] border="0" alt="" />

[You must be registered and logged in to see this image.]



Знаменити Срби мухамеданци - Миленко Вукићевић
[You must be registered and logged in to see this link.]



11. октобра 1579. године, турског великог везира српског порекла Мехмед пашу Соколовића, према налогу његових непријатеља, убио је један дервиш. Захваљујући Мехмед паши Османско царство водило је толерантнију политику према Србима, дозволило је подизање храмова, отварање српске штампарије, као и обнову српске патријаршије у Пећи 1557. За првог патријарха постављен је његов брат (или брат од стрица) Макарије Соколовић. У српским земљама подигао је многе задужбине, укључујући знаменити мост на Дрини у Вишеграду.

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this link.] [You must be registered and logged in to see this image.]


U beogradskoj kafe-knjižari "Glasnik" 6. decembra je predstavljena
knjiga dnevničkih zapisa Radivoja Cvetićanina "Zagreb Indoors", u izdanju
"Službenog glasnika".

NAJBOLJE KNJIGE U 2012.


Hilary Mantel je napisala roman godine


[You must be registered and logged in to see this link.] class="postlink" target="_blank" rel="nofollow">
[You must be registered and logged in to see this image.][You must be registered and logged in to see this link.] border="0" alt="" />
Kraj godine znači i da svi svjetski relevantni
mediji objavljuju svoje top liste najboljih knjiga objavljenih u 2012.
godini. Tportal.hr donosi koje su to knjige obilježile ovu godinu po
mišljenju svjetskih književnih kritičara


Prije negoli se upustimo u osmišljavanje novogodišnjih želja koje
vjerojatno nećemo ostvariti, kraj godine nudi i priliku svođenja računa
proteklih dvanaest mjeseci, koja se ne propušta ni u književnom svijetu.
U 2012. se godini čitalo elektroničke i knjige od papira, neki važni
pisci su se nakon duže pauze predstavili novim djelima, dok je par
klasika objavio svoj odlazak u literarnu penziju, obećavši da više ni
riječ neće objaviti, ako već ne i napisati. Svjetski bestseler je bez
sumnje 'Pedeset nijansi sive', no tu knjigu ćete uzalud tražiti na
listama najboljih knjiga ove godine, jer se teško sjetiti – s izuzetkom
Dana Browna – kada su se čitateljska publika i kritičari toliko
zaobišli kao u slučaju sado-mazo ljubića E. L. James.
Zato suglasje vlada oko povijesnih romana Hilary Mantel, koja je za 'Bring Up the Bodies' dobila svojeg drugog Bookera, višestranične pohvale u New Yorkeru, a i urednici kulture u New York Timesu su ovu knjigu uvrstili među deset najboljih u 2012. Mantel je poznatu priču o odnosu Henrika VIII i Anne Boleyn čitateljima predstavila u potpuno novom ruhu, kroz oči sporednog lika Thomasa Cromwella, koji bi trebao zauzeti centralno mjesto trećeg dijela Manteličine povijesne trilogije. Prema riječima Washington Posta, koji je 'Bring Up the Bodies' također uvrstio među najbolje knjige godine (kao i Publishers Weekly
te drugi časopisi), Hilary Mantel se naročito ističe 'svojim grubim
suosjećanjem za počinitelje i njihove žrtve', 'otkrivajući da njihove
slabosti i okrutnosti nisu ništa drugo nego dio naše dijeljene
ljudskosti'.

No, ako su se već skoro svi kritičari mogli složiti oko Mantel, ostatak
lista najboljih knjiga godine predstavlja prilično heterogeno društvo,
koje pokazuje da literarni stručnjaci njeguju specifične ukuse i
estetike. Kakav-takav konsenzus postoji i oko romana 'NW' Zadie Smith,
kojim se ova britanska spisateljica – nekoć u ulozi mlade nade svjetske
književnosti sa svojim prvijencem 'Bijeli zubi' – vratila na književnu
scenu. Prigovora na roman od Smith ima, ali oni ipak padaju u drugi plan
pred oduševljenim pohvalama koje je dobila u Guardianu, Salonu, te uvrštavanju među najboljih deset romana godine u New York Timesu i Wall Street Journalu.
'NW' je dio poštanskog broja londonskog siromašnog kvarta u koji Zadie
Smith smješta svoj urbani ep, prikazan kroz odnos dvije prijateljice od
1970-ih do danas i tematiziranje 'ekonomije, rasnih odnosa i kriminala'.
Mnoge je pohvale dobio i američki pisac Junot Diaz za svoju zbirku priča 'This Is How You Lose Her',
čiji je Pulitzerom nagrađeni roman 'Kratak, čudnovat život Oscara Waoa'
objavljen i kod nas zahvaljujući nakladniku Vuković & Runjić. U
svojoj novoj knjizi Diaz, inače dobitnik tzv. stipendije za genijalce
Fondacije Macarthur, prati dogodovštine i ponajviše nepodopštine
preljubnika Yuniora, a Slate piše da je riječ 'o najboljem Diazovom
romanu dosad, koji se kamuflira kao zbirka priča'. 'Siguran u svojem
stilu i sazrio u pogledu na svijet', Diaz je napisao 'potresno a
duhovito djelo' o tome kako čovjek 'preuzima odgovornost za samoga
sebe', zaključuje Slate koji je – uz New York Times i druge – 'This Is How You Lose Her' uvrstio među svoje knjige godine.

Inače dolazak na listu najboljih knjiga znači prvenstveno tek malo
simboličkog kapitala, ali se kao izuzetak u američkoj književnoj
industriji tretiraju liste 100 odnosno 10 najboljih knjiga godine koje
objavljuje New York Times. Razlog tome je što se liste New York Timesa
konzultiraju kod kupovanja božićnih i novogodišnjih poklona, pa se
ovogodišnjem izboru naročito raduje nakladnik Random House, čija se tri naslova nalaze među najboljih deset New York Timesa, a čak njih 27 među 100 najboljih.

Među njima je i naslov Pantheona, jedne od podružnica moćne Random House, 'Building Stories' Chrisa Warea,
koji se teško da definirati u uskim žanrovskim okvirima, jer
predstavlja kombinaciju stripa, proze, poezije i nekoliko različitih i
raznorodnih knjiga koje se spajaju u fascinantnu cjelinu. 'Building
Stories' je knjiga koja se dobiva zapakirana u veliku kutiju, kao da je
riječ o društvenoj igri, u kojoj se nalazi 14 'elemenata koji se mogu
lako izgubiti'. To su pamfleti, knjige i karte, čarolija slika i teksta u
kojoj se prati stanovnike zgrade u Chicagu, među njima jednu staricu,
posvađani bračni par i žrtvu strašne nesreće, kroz njihov svakodnevni
život. New York Times piše da Ware u svojoj čudesnoj knjizi, odnosno
crtanom romanu, obrađuje 'univerzalne teme poput seksa, umjetnosti,
obitelji i egzistencijalne usamljenosti na način koji je istovremeno
razigran i produhovljen'.

Među publicističkim naslovima koji su ove godine oduševili
anglosaksonsku kritiku vrijedi pak izdvojiti četvrti tom biografije
američkog predsjednika Lyndona Johnsona, koja je životni projekt povjesničara Roberta Caroa. 'The Passage of Power'
se nastavlja na već tri tisuće stranica koje je Caro napisao o
Johnsonu, te se ponajviše bavi periodom dok je ovaj američki političar
bio u sjeni Johna F. Keneddyja, kao potpredsjednik izostavljen iz
vošingtonskih krugova odlučivanja. Caro piše sa svojom 'uobičajenom
kombinacijom obuzimajuće drame, psihološkog nijansiranja i detaljnog
istraživanja', zaključio je New York Times, koji ističe da posebnu
napetost 'The Passage Of Power' dobiva zbog činjenice da čitatelj zna
što slijedi za JFK-a, kao i za Johnsona koji potpredsjedničke godine
provodi u 'političkom poniženju'.

Iako se Carov historiografski poduhvat može činiti ambicioznim, on ipak
blijedi pred pitanjem zašto postoji svijet – a odgovor na njega je u
hvaljenoj knjizi 'Why Does The World Exist?' pokušao naći Jim Holt. Publicistički naslov koji oduševljeno preporučuju svi od New York Timesa do National Public Radija,
'Why Does The World Exist?' nosi znakovit podnaslov 'egzistencijalna
detektivska priča' te ne tako jednostavnoj, a uvijek potencijalno
pretencioznoj tematici pristupa uz odgovarajuću dozu opuštene
duhovitosti. Holt je u potrazi za odgovorom na pitanje o tome zašto
postojimo razgovarao s filozofima, umjetnicima i znanstvenicima,
razbacanim od Pariza preko Oxforda pa do Austina u Teksasu. Jedan od
Holtovih sugovornika je i filozof Robert Nozick, koji
napominje da 'svaki odgovor na ovo pitanje koji nije čudan pokazuje da
osoba nije razumjela pitanje', što se potvrđuje i s ostatkom knjige koja
je 'briljantna filozofska sinteza matematike, astronomije i fizike',
kako je konstatirao jedan američki kritičar.

Ne mogu, i pored najbolje volje da čitam Pavića.

Pročitala sam i "Moć podsvesti" i nije mi "legla" knjiga.

Ukusi su različiti, ali ta popularna psihologija zna da bude dosadna. Više volim stručnu literaturu iz domena psihologije.

Šta preporučujem?

1. Ken Folet "Stubovi zemlje"

2. Džon Grišam -sve knjige

3. Dušan Dule Nedeljković - "Poranio Milorad"

4. Pekić i sve njegove knjige posebno "Besnilo"

5. Stiven King i sve knjige

I tako bih mogla da nabrajam dugo.. Volim istorijske knjige sa primesom trilera, ljubavne priče..

Volim Mirjanu Bobić Mojsilović i Momu Kapora.

Jednostavno, čitam bukvalno sve, sem Pavića i te popularne psihologije.

Norveški pisac Erland Lu o tradiciji srpskog psovanja




[You must be registered and logged in to see this image.][You must be registered and logged in to see this link.] style="width: 200;height: 118" border="0">„Čuo sam još ranije za famoznu srpsku tradiciju psovanja. Kada sam bio u Beogradu 2010. godine, razgovarao sam o tome sa ljudima u mojoj srpskoj izdavačkoj kući, i dali su mi nekoliko primera. Kasnije sam im elektronskom poštom slao još pitanja na tu temu, i dobio zaista živopisna uputstva za psovanje.“


[You must be registered and logged in to see this link.]


[You must be registered and logged in to see this image.][You must be registered and logged in to see this link.] style="width: 650;height: 300" border="0">

ČUVAM tople uspomene na Beograd, dobri su to i jaki ljudi... ali zaista mnogo psuju - kaže Jens Stoltenberg, aktuelni premijer Norveške, kao junak romana Erlenda Lua "Fvonk", koji je kod nas objavila "Geopoetika", u prevodu Radoša Kosovića.

"Fvonk" je priča o neobičnom i neočekivanom prijateljstvu između jednog tipično luovskog lika: Fvonka - sredovečnog autsajdera, sa apsurdnim opsesijama i strahovima, koji ne zna kako da se izbori s "nekulturom" i Jensa Stoltenberga, koji je starajući se o državi, izgubio sebe i jednostavan život.

[You must be registered and logged in to see this link.]

Kamasutru svima jer je ovde postalo to aktuelna tema

Sve od Vedrane Rudan...

Moja Indija-Osho..sve preporuke

Preporuka:
Germinal - Emile Zola
Lord Jim - Joseph Conrad
Lovac na zmajeve - Khaled Hosseini
Mi deca sa stanice Zoo - Christiane F.
Trijumfalna kapija - Erich Maria Remarque
Avanture nevaljale devojcice - Mario Vargas Llosa
Izuzetna stvorenja - Tracy Chevalier
Crveni sator - Anita Diamant


Mislim da je sastavni deo citanja dobrih knjiga to sto da biste do njih dosli, morate procitai i neke manje dobre. Ali, valjda i one imaju neku poruku.

Upravo pročitah
Divljaci, Don Winslow

Tipična američka akciona limunada... ali sa nekim izletima u pitanja.

Ona i njena dva momka se vole.
Žive idilično i gaje marihuanu ekstara klase.
Narko mafija nju otima da bi brisilili njih dvojicu da rade za njih.
Njih dvojica je vole i spremni su da umru za nju.
Nekoliko meseci sve pokušavaju da je spasu i na kraju završni obračun.
Jedan od dvojice njenih momaka biva smrtno ranjen.
Odluče da ga ne ostavljaju i umru svi zajedno.
Sve troje se predoziraju morfijumom i odlaze u san iz kojeg nema povratka.

Ne znam da li da preporučim.