DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.


DOBRO NAM DOŠLI !



DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -

-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
 
PrijemPORTALČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupi

Delite | 
 

 Petar Petrović Njegoš

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
AutorPoruka
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Petar Petrović Njegoš   Ned Sep 13, 2009 6:42 pm






Petar Petrović Njegoš misli, izreke, poslovice, mudrosti





U dobru je lako dobar biti, na muci s poznaju junaci!
Ćud je ženska smiješna rabota! Ne zna žena ko je kakve vjere, stotinu će
promijenit vjerah da učini što joj srce žudi.
Ko na brdo ak i malo stoji, više vidi no onaj pod brdom.
Bez muke se pjesma ne ispoja, bez muke se sablja ne sakova! Junaštvo je car zla
svakojega, a i piće najslađe duševno, kojijem se pjane pokoljenja. Blago tome ko
dovijek živi, imao se rašta i roditi! Vječna zublja, vječne pomrčine nit dogori
niti svjetlost gubi.
Strah životu kalja obraz često.
Oči zbore što im srce veli.
Teško zemlji kuda prođe vojska!
Tvrd je orah voćka čudnovata, ne slomi ga al zube polomi!
Svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka.
Iz grmena velikoga lafu izać trudno nije, u velikim narodima geniju se gnijezdo
vije.
Što ljudi hoće, to i vrijeme trpi.
Budale su s očima slepe, koje vide, a zaludu vide.
Iza tuče vedrije je nebo, iza tuge bistrija je duša, iza plača velje pojača.
Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom.
















Poslednji izmenio Krupljanka dana Ned Sep 13, 2009 6:47 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: Petar Petrović Njegoš   Ned Sep 13, 2009 6:43 pm


PETAR PETROVIC
NJEGOS

[You must be registered and logged in to see this image.]
Petar
II Petrovic Njegos je vladar koji je pisao poeziju, odnosno pesnik koji je
vladao jednom drzavom. Potice iz slavne dinastije Petrovic Njegos koja je
od 1696-1818 vladala u Crnoj Gori. Rodjen je u selu Njegisima pod Lovcenom.
Do velike promene u njegovom zivotu doslo je 1825 kada ga je vladika Petar
I uzeo kod sebe, s namerom da ga pripremi za svog naslednika.. 1830 u
svojo 17. godini Radivoje postaje “upravitelj” Crne Gore. Njegos je
vec u prvim godinama svoje vladavine pregao da udari temelje stvarne
vlasti: ustanovio je senat, osnovao narodni sud, uveo placanje poreza,
obrazovao “perjanike” koji su imali ulogu kraljeve garde i policije.
Uporedo s tim polozio je osnovu moderne prosvjete. Njedova najveca dela su:
“Pustinjak cetinski”, “Svobodijada”, prevod prvog pjevanja Ilijade,
“Luca mikrokozma”, “Gorski vijenac”. Umro je 19. oktobra , tacno
poslije 21 godine vladavine, a 4 godine kasnije njegove kosti su bile
prenesene u mauzolej na Lovcenu.
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: Petar Petrović Njegoš   Sub Okt 31, 2009 9:33 am

1851. - Umro je srpski pisac Petar II Petrović Njegoš,
crnogorski vladar i vladika, prema većini književnih kritičara najveći
srpski pesnik, čija je kruna stvaralaštva nenadmašni dramski spev
"Gorski vijenac". U osnovi je refleksivno-lirski pesnik, što je
uočljivo i u njegovim najvažnijim delima, iako ona imaju epsko-dramski
oblik, a njegov jezgroviti stil obojen je snažnim elementima mirnog
klasičnog stiha i svežinom narodne pesme. Glorifikovao je heroizam i
osećanje za slobodu Crnogoraca, koje je u nacionalnom pogledu posmatrao
isključivo kao deo srpskog naroda. Rade Tomov Petrović - iz porodice
koja je Crnoj Gori više od sto godina davala vladike - dobio je monaško
ime po stricu, vladici i vladaru Crne Gore Petru I, koji ga je odredio
za naslednika. Školovao se u Cetinjskom manastiru i u Topli kod Herceg
Novog, a učitelj mu je bio i Sima Milutinović Sarajlija, koji ga je
uputio u istoriju, filozofiju i književnost. Kao državnik je položio
temelje moderne crnogorske države, ustanovio izvršnu vlast i senat,
organizovao sudove, uveo poreze i izdejstvovao veću pomoć Rusije, ali
nije ostvario san o tome da zajedno sa Srbijom oslobodi Bosnu i
Hercegovinu. Takođe je podigao prvu osnovnu školu, a 1834. je osnovao
štampariju. Ostala dela: filozofski ep "Luča mikrokozma", spev "Lažni
car Šćepan Mali", misaone i lirske pesme.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
sonia
حبيبي
حبيبي
avatar

Godina : 43
Location : my world
Humor : ;)
Datum upisa : 23.03.2008

PočaljiNaslov: Re: Petar Petrović Njegoš   Pet Feb 15, 2013 10:59 pm

Матица српска обележава два века од рођења Његоша



НОВИ САД – У Матици српској у Новом Саду сутра ће, на дан те наше најстарије
културно–научне институције, бити одржана свечана седница посвећена 200.
годишњици рођења Петра II Петровића Његоша.

Како је најављено из Матице српске, митрополит црногорско–приморски
Амфилохије одржаће беседу "Христоцентричност престола свесветија по Његошу", а
Његошеве стихове казиваће глумац Гојко Шантић.

На тој традиционалној свечаности биће уручена Змајева награда Матице српске
за протеклу годину, која је додељена Марији Шимоковић за збирку песама "Чувари
привида".

О награђеној књизи говориће Ђорђе Деспић а стихове ће казивати глумица
Гордана Ђурђевић Димић.

Учесници и гости свечане седнице, која почиње у 19 сати, моћи ће да погледају
изложбу Прва издања Његошевих књига у Библиотеци Матице српске.


Танјуг
објављено: 15/02/2013

Ovo je fantasticna vest, i rado bih pogledala ovu izlozbu, ili prisustvovala ovakvom skupu.



...i jedan od omiljenih...

Al' je djavo, ali su madjije,
ali nesto teze od oboje?
Kad je vidju da se smije mlada,
svijet mi se oko glave vrti.
Pa sve mogah s jadom pregoreti,
no me djavo jednu vecer nagna,
u kolibu nocih Milonjica.
Kad pred zoru, i noc je mjesecna,
vatra gori nasred sjenokosa,
a ona ti od nekuda dodje;
ukraj vatre sjede da se grije.
Cuje da svak spava u kolibe.
Tada ona vjenac rasplete,
pade kosa do nize pojasa;
poce kosu niz prsa cesljati,
a tankijem glasom naricati,
kako slavlja sa dubove grane.
Tuzi mlada djevera Andriju,
mila sina Milonjica Bana,
koji mu je lanih poginuo
od Turakah u Dugu krvavu.
Pa se snahi ne dao ostrici:
zalije mu snahin v' jenac bilo
nego glavu svog sina Andrije.
Tuzi mlada, za srce ujeda,
oci gore zivje od plamena,
celo joj je ljepse od mjeseca,-
i ja placem ka malo dijete.
Blago Andrij' dje je poginuo-
divne ga li oci oplakase,
divna li ga usta ozalise...










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Petar Petrović Njegoš   Uto Feb 19, 2013 12:36 am



Petar Petrovic
Njegoš (1813 - 1851)



[You must be registered and logged in to see this image.]Čašu meda jošt' niko ne popi,
što je časom žuči ne zagrči;
čaša žuči ište čašu meda,
smiješane najlakše se piju.


Đe
je zrno klicu zametnulo,
onda neka i plodom počine.


Ćud
je ženska smiješna rabota!
Ne zna žena ko je kakve vjere;
stotinu će promijeniti vjerah
da učini što joj srce žudi.


U dobru je lako
dobar biti, na muci se poznaju junaci.


Vuk na ovcu
svoje pravo ima
ka tirjanin na slaba čovjeka;
al' tirjanstvu stati nogom za vrat,
dovesti ga k poznanju prava,
to je ljudska dužnost najsvetija!


Ko na brdo,
ak' i malo, stoji
više vidi no onaj pod brdom...


Ćud lisičija
ne treba kurjaku!


Laktom vjere
glupost čojka mjeri, a ozbiljnost djelom i vrlinom.


Strah životu
kalja obraz često.


Budale su s
očima slijepe
koje vide, a zalud vide.


Iz grmena velikoga
lafu izać trudno nije:
u velikim narodima geniju se gnj'ezdo vije.

Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Petar Petrović Njegoš   Uto Feb 19, 2013 12:40 am

"Tijelo stenje pod silom dusevnom,koleba se dusa u tijelu,
more stenje pod silom nebeskom,kolebaju se u moru nebesa.
Niko srecan,a niko dovoljan,niko miran,a niko spokojan.
Sve se covjek bruka sa covjekom,gleda majmun sebe u zrcalo".
"Nisu svi ljudi tako rdjavi kao sto rdjav covjek misli!"

P.P.Njegos-Gorski vijenac
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Petar Petrović Njegoš   Uto Feb 19, 2013 12:41 am

GORSKI VIJENAC “ PETAR II
PETROVIC NJEGOS






“ Gorski
vijenac “ je za mnoge , tesko razumljivo djelo, zbog arhaicnog jezika kojim je
pisano. Njegova ljepota I lezi u tome, u pravom duhu naroda, koji je uvijek
tezio svojoj slobodi. Ne smije se
zaboraviti ni istorijski okvir u kojem je ovo djelo pisano. Napisano je u jeku
borbe protiv turske vlasti. Njegos velica srpsku istoriju, kroz njegov omiljeni
lik – junaka srpske istorije – Karadjordja. Njemu je posvecen uvod , koji je
naknadno pisan I koji se zove “ Posveta prahu Oca Srbije “. Cijelo Njegosevo
djelo, ima osnovnu ideju, velicanje srpske nacionalne svijesti I jacanje
borbenog duha u borbi protiv poturica. Niko nikada nije tako dobro istakao
nepomirljive razlike izmedju dva naroda, srpskog I turskog ( zapravo
poislamljenih Srba ), kao sto je to uradio Njegos. Izvukao je glavne ljudske
osobine, koje karakterisu I jedan I drugi narod, isticuci kako su one toliko
nepomirljive da stvaraju duboki istorijski jaz, koji se nikada nije mogao I
nece premostiti. I danas smo zivi svjedoci, koliko je Njegos bio u pravu.


“ POSVETA PRAHU OCA SRBIJE “


Cijela
Posveta je oda Karadjordju I velicanje
njegovog djela, a isticanju velike sramote Milosa Obrenovica, koji je
svoju vlast utvrdio na izdaji velikog srpskog junaka I tako zadobio povlastice
od Turaka. O tome govori stih br.24


…tvojoj glavi bi sudjeno za v’jenac
se svoj prodati !



Pominje I
poznate istorijske vojskovodje : Napoleona, Karla, Blihera, kneza Velingtona I
Suvorova. ( stihovi 5 i 6 )


Govori I o
velikim izdajama kroz istoriju naroda, pocevsi od starogrckog perioda, pa do
Milosa Obrenovica. U tom kontekstu
spominje Egista, Pizona, Vukasina Mrnjavcevica, Borisa Godunova I Milosa
Obrenovica. ( stihovi 25 – 28 )





GORSKI VIJENAC ( analiza )


Zapocinje
monologom Vladike Danila u kojem opisuje koliko je jako I rasprostranjeno
tursko carstvo I koliko se sve vise I vise siri. Pominje neke istorijske
dogadjaje, a medju njima je najznacajniji dogadjaj, sprijecavanje sirenja
turskog carstva u zapadnoj Evropi
732g. u bitci kod Poatjea, kada
je Karlo Martel, pobijedio Turke. O tome govore stihovi br. 7 I 8


… Francuskoga da ne bi brijega,



aravijsko more sve potopi !



Spominje I
ostale junake koji su se borili protiv Turaka, Sibinjanin Janka I Skenderbega,
a uporedjuje s njima svoju sudbinu, koja mu je nametnula tezak zadatak da
probudi nacionalnu svijest kod svog malog naroda, koji je mali po brojnosti, a
kojeg je snasla jos gora sudbina, pojava sve veceg broja poturica. Njegov
zadatak je samim tim I bio tezi, jer se tu nije radilo o stranom neprijatelju,
nego o dojucerasnjoj braci. Mnoge crnogorske porodice su imale tu tesku sudbinu
,da je jedan brat ostao u pravoslavnoj vjeri, dok je drugi primio islam. Kud ce
vece tragedije, nego da brat udari na brata, a to je bilo neminovno. To je
Vladiku Danila razaralo . O tome svjedoce stihovi br. 35 –45.


A ja sto cu, ali sa kime cu?


malo rukah, malena I snaga,


jedna slamka medju vihorove,


sirak tuzni bez nigdje nikoga!


Moje pleme snom mrtvijem spava,


Suza moja nema roditelja,


Nada mnom je nebo zatvoreno,


Ne prima mi placa ni molitve;


U ad mi se svijet pretvorio,


A svi ljudi pakleni duhovi.


Crni dane, a crna sudbino!


O kukavno Srpstvo ugaseno,


Zla nadzivjeh tvoja svakolika,


A s najgorim hocu da se borim!


Ovo su stihovi
koji opisuju kako su Turci raznim povlasticama , prevodili Srbe u islam, br.70
– 80.


“ Crnu Goru pokorit ne mogu


Ma nikako da je sasvim moja;


S njima treba ovako raditi…”


Pa im poce demonski mesija


Lazne vjere pruzat poslastice.


Bog vas kleo, pogani izrodi,


Sto ce turska vjera medju nama?


Kuda cete s kletvom pradjedovskom?


Su cim cete izac pred Milosa


I pred druge srpske vitezove,


Koji zive doklen sunca grije?


Vuk
Micunovic tjesi Vladiku, pricajuci mu o velikom junastvu mladih Crnogoraca,
koji sa majcinim mlijekom, upijaju shvatanje o nacionalnoj borbi za
oslobodjenje I cija borba traje kroz vjekove. Stih br. 130 govori o neprestanoj
borbi.


Borbi nasoj kraja biti nece


Do istrage turske ali nase.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Petar Petrović Njegoš   Uto Feb 19, 2013 12:42 am

KOLO
I :






U ovom kolu
Njegos pretresa srpsku istoriju, pocevsi od
Nemanjica, I tuzi nad pojavom, koja je tako cesta kod srpskog naroda, a
to je bratoubistvo I oceubistvo, te spominje u zavijenoj, pjesnickoj formi, zlocinstva
Vukana , Urosa I,Stefana Decanskog, Dusana. Pominje velikase, koji su
rasparcali veliku Srpsku drzavu, pominje Vuka Brankovica I njegovu klevetu.
Prikazuje kako se pojavljuje sve veci I veci broj poturcenjaka, a krajem XVII
vj. ih je bilo dosta I u selima na cetinjskom polju. O tome govore stihovi br.
280 – 290


Pocinu ni rdja na oruzje,


Ostade ni zemlja bez glavarah;


Nekrscu se gore usmrdjese,


Ujedno su ovce I kurjaci,


Zdruzio se Turcin s Crnogorcem,


Odza rice na ravnom Cetinju;


Smrad uhvati lafa u kljusama,


Zatrije se ime crnogorsko,


Ne ostade krsta od tri prsta!





Mudri su I
stihovi Vojvode Stanka ( Ljubotinjanina ) br. 305 – 310, koji takodje opisuju
poturice kao najvece nase zlo.


I dabogda trag nam se zatro


Kad pod ovom zivjeli maramom!


Sto ce djavo u krscenu zemlju?


Sto gojimo zmiju u njedrima?


Kakva braca, ako boga znate,


Kada gaze obraz crnogorski,


Kada javno na krst casni pljuju !





Knez Janko
prica o svadji kapetana Hamze I Vuka Micunovica. Opet se govori o poturicama I
njihovom prelasku u islam.


“Ja sam bolji , cuj, vlase, od tebe,


Bolja mi je vjera nego tvoja;


Hata jasem, britku sablju pasem,


Kapetan sam od careva grada,


U njem vladam od trista godinah,


Djed mi ga je na sablju dobio


Dje su carstvo sablje dijelile,


Te mu tragu osta za gospodstvo.”


Raspali se Micunovic Vuce,


Pa se Hamzi poprimace blizu:


“ Kakvo vlase, krmska poturice!


Dje izdajnik bolji od viteza?


Kakvu sablju kazes I Kosovo?


Da l’na njemu zajedno ne bjesmo,


Pa ja rva I tada I sada,


Ti izdao prijed I poslijed,


Obrljao obraz pred svijetom,


Pohulio vjeru pradjedovsku,


Zarobio sebe u tudjina?


Opet jedan
izuzetan monolog Vladike Danila, koji oklijeva da zapocne istragu poturica, jer
je svjestan da je to borba medju bracom, ali je svjestan I da je to najveca
boljka koja je zahvatila Crnu Goru. Stihovi br.520 – 535


Slusaj, Vuce I ostala braco!


Nista mi se nemojte cuditi


Stro me crne rastezaju misli,


Sto mi prsa kipe sa uzasom.


Ko na brdo, ak ‘ I malo ,stoji


Vise vidi no onaj pod brdom-


Ja povise nesto od vas vidim,


To je sreca dala al’ nesreca!


Ne bojim se od vrazijega kota,


Neka ga je ka na gori lista,


No se bojim od zla domacega.


\bijesna se bratstva isturcila;


Tek domace napadnemo Turke,


Svoj svojega nikad pustat nece,


Razluci se zemlja na plemena,


Krvava se isklati plemena,


Vrag djavolu doci u svatove


Te svijecu srpsku ugasiti!


Knez Rade
upucuje prekorne stihove Vladici Danilu, koji oklijeva u zapocinjanju istrage
poturica, osudjuje njegovo dvoumljenje I kurazi ga za borbu. Stihovi 545 – 555.


Sto se mrci kada kovat neces?


Sto zbor kupis kad zborit ne smijes?


…..


Zalis nesto , a ne znas sto zalis;


S Turcima ratis, a Turke svojakas,


Domacima toboz da s’ umilis;


A jednako, nemoj se varati,


Kako bi im zapa d ate mogu,


Glavu bi ti onaj cas posjekli


Al’ ti zivu ruke svezali,


Da te muce, da srce naslade.


Vrana vrani oci ne izvadi;


Brat je Turcin svud jedan drugome.


Nego udri dokle mahat mozes,


A ne zali nista na svijetu!


Sve je poslo djavoljijem tragom,


Zaudara zemlja Muhamedom.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Petar Petrović Njegoš   Uto Feb 19, 2013 12:43 am

KOLO II :


Govori o
tome, kako se u zivotu stalno smjenjuju
sreca I nesreca I kako zajedno cine zivot. To su dobro poznati stihovi koje smo
svi zapamtili mozda I najbolje u “ Gorskom vijencu “ br. 565


Casu meda jost niko ne popi,


Sto je casom zuci ne zagrci;


Casa zuci iste casu meda,


Smijesane najlakse se piju.


Jos neki
poznati stihovi koje izgovara Vuk Micunovic, a koji govore o junastvu I
junacima, cije se ime spominje kroz vjekove. Za takve kaze da su se imali zbog
cega I roditi I da zub vremena ne moze ugasiti svjetlost njihovog casnog imena.
Stihovi br. 605 – 610


Bez muke se pjesna ne ispoja,


Bez muje se sablja ne sakova!


Junastvo je car zla svakojega-


A I pice najsladje dusevno,


Kojijem se pjane pokoljenja.


Blago tome ko dovijek zivi,


Imao se rasta I roditi!


Vjecna zublja vjecne pomrcine


Nit’ dogori nit svjetlost gubi.


Stihovi koji
potvrdjuju odluku Vladike Danila da krene u istragu poturica, iako zna da ce
pri tome mnogi stradati, ali da te zrtve nece biti uzaludne.br.615 – 660.


Mlado zito, navijaj klasove,


Predje roka dosla ti je znjetva!


Divne zertve vidim na gomile


Pred oltarom crkve I plemena,


Cujem lelek dje gore prolama.


Treba sluzit cesti I imenu!


Neka bude borba neprestana,


Neka bude sto biti ne moze,


Nek ad prozdre, pokosi satana!


Na groblju ce iznici cvijece


Za daleko neko pokoljenje!


I dalje
stihovi koje govori Vladika Danilo i koji bude nacionalnu svijest I pozivaju na
veliku borbu do istrebljenja. Stihovi br. 670 – 675


Udri za krst, za obraz junacki,


Ko godj pase svijetlo oruzje,


Ko godj cuje srce u prsima:


Hulitelje imena Hristova


Da krstimo vodom ali krvlju!


Trijebimo gubu iz torine!


Nek propoje pjesna od uzasa,


Oltar pravi na kamen krvavi!
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Petar Petrović Njegoš   Uto Feb 19, 2013 12:43 am

KOLO
III :



U kojem se
govori o Mari ( Mariji ) kceri arbanaskog velikasa, a zeni Ivanbega Crnojevica,
ciji se sin Stanisa poturcio I uzeo ime Skenderbeg I koga je majka proklela.Stihovi
br.695 - 710


Ljuta kletva pade na izroda!


Prokle mati od nevolje sina,


Te kneginja Ivanbegovica,


Prokle Mara svog sina Stanisu,


Progrize joj sisu u posanje,


Rajsko pice prosu u njedrima.


Stize djecu roditeljska kletva!


Stanisa je obraz ocrnio,


Pohulio je na vjeru Hristovu,


Na junacko pleme Crnojevo,


Obuka se u vjeru krvnicku


I bratske je krvi ozednio.


Grdne treske oko Ljeskopolja,


Dva se brata bore oko vjere,


A oko njih hiljade ratnikah !


Vladika
Danilo jos jednom pokusava da razgovara sa prdstavnikom poturica, ne bi li ih
vratio u pravu vjeru, sve u nadi da se moze izbjeci bratoubistvo. Razgovor
kadije Hadzi – Ali Medovica , Skender Age, Mustaj – Kadije I Vladike Danila. Stihovi br.720 - 1040.


Vladika
Danilo govori kako su se mnogi Srbi poturcili zbog sopstvene slabosti I iz straha
od odmazde. Stihovi br.760 - 785


Da, nijesu ni krivi toliko;


Premami ih nevjera na vjeru,


Ulovi ih u mrezu djavolju,


Sto je covjek ? Ka slabo zivince !


Med za usta I hladna prionja,


A kamoli mlada I vatrena!


Slatka mama, no bi na udicu:


“ Pij serbeta iz case sveceve,


Al ‘ sjekiru cekaj medju usi ! “


Strah zivotu kalja obraz cesto;


Slabostima smo za zemlju privezani,


Nistava je, nego tvrda veza.


Ali tice te su najslabije


Lovi svjetlost lisicijih ocih,


Nego orla krijuci gledaju.Za vrsnijem
bratom ali sinom



Pusti glasi milost utrostruce;


Nadjeno je draze negubljena;


Iza tuce vedrije je nebo,


Iza tuge bistrija je dusa,


Iza placa viselike pojes.


Oh, da mi je ocima vidjeti


Crna Gora izgub da namiri!


Tad bi mi se upravo cinilo


Da mi sv’jetli kruna Lazareva,


E sletio Milos medju Srbe;


Dusa bi mi tada mirna bila


Kako mirno jutro u proljece,


Kad vjetrovi I mutni oblaci


Drijemaju u morskoj tavnici.


Vladika
Danilo govori kako niko od njega ne bi bio srecniji, kada bi se poturice
vratile svojoj iskonskoj vjeri, mirnim putem, bez ratovanja. I Vojvoda Batric
poziva poturice da se vrate svojoj staroj vjeri. Stihovi br. 850 – 865


No lomite munar I dzamiju,


Pa badnjake srpske nalagajte


I sarajte uskrsova jaja,


Casne dvoje postah da postite;


Za ostalo kako vam je drago!


Ne sceste li poslusat Batrica,


Kunem vi se vjerom Obilica


I oruzjem, mojijem uzdanjem,


U krv ce vam vjere zaplivati,


Bice bolja koja ne potone!


Ne slozi se Bajram sa Bozicem!


Je l’ ovako , braco Crnogorci?


Poslije
ovoga, Mustaj – Kadija govori stihove koji velicaju islamsku vjeru. Stihovi br.
870 – 930


Nakon ovoga
slijede razgovori izmedju crnogorskih I
turskih prvaka u kojima se vidi, da do pomirenja nikako ne moze doci.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Petar Petrović Njegoš   Uto Feb 19, 2013 12:46 am

KOLO
IV :



Opisuje
bitku na Vrtijeljci iznad Cetinja, gdje su Crnogorci hrabro izginuli u borbi za
oslobodjenje od Turaka.Stihovi br. 1045 – 1070


… Ne kce Srbin izdati Srbina


Da ga svijet mori prijekorom,


Trag da mu se po prstu kazuje


Ka nevjernoj kuci Brankovica,


No svi pali jedan kod drugoga,


Pjevajuci I Turke bijuci.


Slijedi
pismo vezira Selim pase, koji prijeti Crnogorcima. Stihovi br. 1080 -1120 I
odgovor Vladike Danila, stihovi br. 1135 – 1170.


……………………….


Hajte k meni, pod mojim satorom,


Ti, vladiko, I glavni serdari,


Samo da ste caru na bjeljegu,


Za primiti od mene darove,


Pa zivite kao dosle sto ste.


Jaki zubi I tvrd orah slome;


Dobra sablja topuz iza vrata,


A kamoli glavu od kupusa.


Sta bi bilo oduciti trske


Da ne cine poklon pred orkanom?


Ko potoke moze ustaviti


Da k sinjemu moru ne hitaju?


Ko izide ispod divne sjenke


Prorokova strasnoga barjaka,


Sunce ce ga sprzit kao munja.


Pesnicom se nada ne rasteze!


Mis u tikvi – sto je nego suzanj?


Uzdu glodat – da se lome zubi!


Nebo nema bez groma cijenu;


U fukare oci od splacine.


Pucinaq je stoka jedna grdna –


Dobre duse kad joj rebra pucu,


Tesko zemlji kuda prodje vojska!


Odgovor
Vladike Danila Selim pasi.


…………………


Tvrd je oreh vocka cudnovata,


Ne slomi ga, al’ zube polomi!


Nije vino posto pridje bjese,


Nije svijet ono sto misljaste;


Barjaktaru darivat Evropu –


Grehota je o tom I misliti!


……………………………………….


Divlju pamet a cud otrovanu


Divlji vepar ima, a ne covjek.


Kome zakon lezi u topuzu,


Tragovi mu smrde necovjestvom.


………………………………………….


Spustavah se ja na vase uze,


Umalo se uze ne pretrze;


Otada smo visi prijatelji,


U glavu mi pamet uceraste.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Petar Petrović Njegoš   Uto Feb 19, 2013 12:46 am

KOLO
V :



Govori o
porazu Turaka kod herceg Novog 1687 g., kada je mletacka vojska, zajedno sa
Crnogorcima, otela Herceg Novi od
Turaka. Stihovi br.1210 – 1225


Slijedi duzi dio , koji je manje interesantan
I nije ni bitan za glavnu radnju “ Gorskog vijenca “. U dokolici, serdari
razgovaraju o mnogim stvarima, o ljubavi, zenama, Vojvoda Drasko opisuje svoj
odlazak kod Mletaka I karikira mnoge situacije, koje daju pecat humora ovom
djelu. Tu je I tuzbalica sestre Batriceve, koja je postala cuvena u literaturi,
po velikoj ljubavi sestre prema bratu. Humor nastavlja I epizoda sa neukim
popom Micom, pojavljivanjem jedne babe, gdje se opisuju neki narodni obicaji
prilikom vracanja. Cijeli ovaj dio sam shvatila kao jedan etnografski prikaz
crnogorskog naroda.


Filozofiju
zivota govori Iguman Stefan, jedan od
glavnih likova u ovom djelu. Njegove rijeci, pune mudrosti, ostaju zapamcene, I
cine najjacu filozofsku okosnicu ovog djela. To su stihovi br. 2220 – 2360


Ko ce, sinko, bozju volju znati,


Ko li boza prozreti cudesa?


…………………………………..


Aljinah je na nebesa dosta,


Pa bog daje kome kakvu hoce;


A meni je svakoja jednaka,


Tek sam svoje oci izgubio.


Blago vama koji ih vidite,


Vi ste blize boga I cudesah!


Iguman prica
o prirodnom zakonu, koji nalaze da svako ima pravo na odbranu I uporedjuje zakone prirode I njegovu primjenu na
drustvene pojave.


Odbrana je s zivotom skopcana!


Sve priroda snabd’jeva oruzjem


Protiv neke neobuzdane sile,


Protiv nuzde, protiv nedovoljstva;


Ostro osje odbranjuje klasje,


Trnje ruzu brani ocupati;


Zubovah je tuste izostrila,


A rogovah tuste zasiljila;


Kore, krila I brzine nogah,


I cijeli ovi besporeci


Po poretku nekome sljeduju.


Nad svom ovom grdnom mjesavinom


Opet umna sila tozestvuje;


Ne pusta se da je zlo pob’jedi,


Iskru gasi, a zmiju u glavu.


Muz je branic zene I djeteta,


Narod branic crkve I plemena;


Cest je slava, svetinja narodnja!


Pas svakoji svoje breme nosi;


Nove nuzde radju nove sile,


Djeistvija naprezu duhove,


Stjesnenija slamaju gromove;


Udar nadje iskru u kamenu,


Bez njega bi u kam ocajala.


……………………………………..


Pokoljenje za pjesnu stvoreno,


Vile ce se grabit u vjekove


Da vam v’jence dostojne sapletu,


Vas ce primjer uciti pjevaca


Kako treba s besmrtnoscu zborit!


………………………………………………..


Krst nositi vama je sudjeno


Strasne borbe s svojim I s tudjinom!


Tezak v’jenac, al’ je voce slatko!


Voskresenija ne biva bez smrti;


Vec vas vidju pod sjajnim pokrovom,


Cest, narodnost dje le vaskresnula


I dje oltar na istok okrenut,


Dje u njemu cisti tamjan dimi.


Slavno mrite, kad mrijet morate!


Cest ranjena zeze hrabra prsa,


U njima joj nema bolovanja.


Porugani oltar jezicestvom


Na milost ce okrenut nebesa!


Citavo ovo
poglavlje zavrsava rijecima serdara Vukote, koji kune onoga ko izda I povuce se
iz bitke. Stihovi br. 2410 – 2435


U pamet se dobro, Crnogorci,


( a ko cinja bit ice najbolji ! )


A ko izda onoga te pocne,


Svaka mu se satvar skamenila!


…………………………………………….


Zadnji dio “
Gorskog vijenca “ je Badnje vece, kada Iguman Stefan govori neke zivotne
mudrosti uz gusle. Stihovi br. 2490 – 2520


Jas am prosa sito I reseto,


Ovaj grdni svijet ispitao,


Otrovi mu casu iskapio,


Poznao se s grkijem zivotom.


Sve sto biva I sto moze biti,


Meni nista nije nepoznato;


Sta god dodje ja sam mu naredan.


Zla pod nebom sto su svakolika


Covjeku su prcija na zemlju.


Ti si mlad jost I nevjest , vladiko !


Prve kaplje iz case otrovi


Najgrce su I najupornije;


O da znades sto te joste ceka!


Sv’jet je ovaj tiran tiraninu, a
kamoli dusi blagorodnoj!



On je sostav paklene nesloge:


U nj ratuje dusa sa tijelom,


U nj ratuje more s bregovima,


U nj ratuje zima I toplina,


U nj ratuju vjetri s vjetrovima,


U nj ratuje zivina s zivinom,


U nj ratuje narod sa narodom,


U nj ratuje covjek sa covjekom,


U nj ratuju dnevi sa nocima,


U nj ratuju dusi s nebesima.


T’jelo stenje pod silom dusevnom,


Koleba se dusa u tijelu;


More stenje pod silom nebesnom,


Koleblju se u moru nebesa;


Volna volnu uzasno popire,


O brijeg se lome obadvije.


Niko srecan, a niko dovoljan,


Niko miran, a niko spokojan;


Sve se covjek bruka sa covjekom:


gleda majmun sebe u zrcalo.


Iguman
govori o tome koliko je zivot tezak I da su sva zla, koja su sabrana pod kapom
nebeskom, ljudska svakodnevnica, sa kojom se covjek nosi. Da je zivot tezak I
za lose ljude, a jos tezi za dobre I blagocestive duse. Nabraja suprotnosti u
prirodi, a kao najveca su ,dusa I tijelo ,kao sinonim neke vjecne borbe. Covjek
se ruga drugom covjeku I pri tome lici na majmuna, koji se gleda u ogledalo I
smije se sam sebi.


Slijedi
okupljanje plemena, koja dolaze da zapocnu ustanak I koja donose radosne
vijesti o ustanku I u drugim krajevima, koji je vec poceo. Stihovi Vojvode
Batrica, br.2585 – 2610


………………………………


I sto cu ti duljiti pricanje :


Koliko je ravnoga Cetinja


Ne utece oka ni svjedoka,


Ni da kaze kako im je bilo,


Te pod sablju svoju ne metnusmo


Koji ni se ne kce pokrstiti;


Koji li se pokloni Bozicu,


Prekrsti se krstom hristijanskim,


Uzesmo ga za svojega brata.


Kuce turske ognjem izgorjesmo,


Da se ne zna ni stana nit raga


Od nevjerna domacega vraga.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Petar Petrović Njegoš   Uto Feb 19, 2013 12:47 am

KOLO
VI :



Govori se o
pocetku ustanka I uspjeha u bitci na Cetinju. Simbolicno se cestita Bozic, koji
predstavlja novo radjanje, u ovom slucaju, radjanje zore ,koja nosi slobodu
crnogorskom narodu, u borbi protiv Turaka. Stihovi br. 2625 – 2645


Kasnije
pristizu pisma I iz drugih krajeva Crne Gore ,u kojima stizu radosne vijesti o
uspjesima crnogorske vojske u borbi za
oslobodjenje. “Gorski vijenac “ zavrsava
stihovima Vladike Danila , koji tjesi Mandusica Vuka zbog puske koju je izlomio
I daruje mu novu iz svojih odaja. Stihovi br.2810 – 2815


Mrki Vuce, podigni brkove


Da ti vidju toke na prsima,


Da prebrojim zrna od pusakah


Kolika ti toke izlomise!


Mrtvu glavu ne dize iz groba


Ni prekova bistra dzeferdara.


Zdravo tvoja glava na ramena,


Ti ces pusku drugu nabaviti,


A u ruke Mandusica Vuka


Bice svaka puska ubojita!


Na kraju da
kazem da sam “ Gorski vijenac “ citala
vise puta I svaki put kada ga citam, nalazim neke nove mudrosti, svaki put sve
vise I vise shvatam I razumijem, koliko je jaka bila Njegoseva ljubav prema
sopstvenom narodu I prema pravoslavnoj vjeri. Koliko je bilo dubokoumno njegovo
sagledavanje zivota, zivotnih pojava, covjeka I njegovog mjesta u prirodi .
Mislim da su Njegosevi stihovi, koji pozivaju na borbu za oslobodjenje,
najjaci stihovi napisani u srpskoj
knjizevnosti.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Petar Petrović Njegoš   Uto Feb 19, 2013 12:47 am

Istorijska osnova:
Osnovu Gorskog vijenca čini "istraga poturica", istorijski događaj koji
se odigrao u Crnoj Gori početkom 18. veka. Shvativši da su poturice
(Crnogorci koji su u strahu od Turaka prešli u islam) najveća opasnost
za slobodu i opstanak zemlje, vladika Danilo je organizovao njihovu
istragu. U ovom lokalnom, ali važnom događaju Njegoš je video
prekretnicu u oslobodilačkoj borbi koju je Crna Gora vodila više od
jednog stoleća. Ali više nego samom temom, Gorski vijenac, opštim duhom,
koji živi u njegovim likovima i scenama, odražava istorijsko razdoblje
iz koga je uzet predmet dela. Crnogorci su određivali svoje međusobne
odnose imajući uvek u vidu interes zajednice. Najbolji među njima vodili
su ih u ratove i okupljali se u veća da presuđuju sporove. Kolektivan
život razvio je u njima mnoge vrline: junaštvo, drugarstvo, čuvanje date
reči, želju za junačkim delima. Takav duh vremena i života odražava
Gorski vijenac u potpunosti.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Petar Petrović Njegoš   Uto Feb 19, 2013 12:48 am

Fabula:

Gorski vijenac je pisan u obliku drame. Njegoš se, međutim, nije držao
važećih šablona koji vladaju u dramskoj književnosti. U delu nema
činova, nego je cela radnja koncentrisana oko tri istorijska trenutka.
To su dve skupštine i sama istraga.
Prva, trojičindanska skupština održava se na Lovćenu. Crnogorski glavari
su se okupili da razgovaraju o "domaćem zlu" i u "gluho doba noći", dok
svi spavaju, vladika Danilo "sam sobom" govori kako je paklena turska
sila pokorila skoro pola Evrope, pregazila Srbiju, Bosnu i Albaniju,
sejući za sobom pustoš i smrt. Ostala je nepokorena samo Crna Gora. Ne
mogavši da je vojnički savladaju, Turci su mitom, obećanjima i pretnjama
uspeli da jedan deo Crnogoraca prevedu u islam i da na taj način
pripreme njeno osvajanje. Svestan da se našao pred istorijskim zadatkom
odbrane slobode, kada sa malo snage treba braniti zemlju od moćne turske
imperije, vladika Danilo se podaje gorkim i mračnim mislima. Vuk
Mićunović vraća samopouzdanje mladom vladiki veličajući snagu omladine i
viteški duh svog naroda. Pa ipak, ova skupština, na kojoj je trebalo
doneti odluku o ustanku na poturice, razilazi se bez rezultata.
Druga skupština se održava na Cetinju u jesen iste godine."Glavari se
makli na stranu, a narod kolo vodi" i peva pesmu u kojoj veliča junake u
borbi za slobodu, a proklinje izdajnike i malodušnike. Kolo, na kraju,
otvoreno prekoreva vladiku i glavare zbog njihove neodlučnosti:
Što je ovo, evo neko doba
te su naše gore umučale,
ne razležu ratnijem kricima?
Počinu ni rđa na oružje,
ostade ni zemlja bez glavarah.
Kolom koje je, kako kaže vojvoda Milija - "iz glave cijela naroda"
Njegoš je pokazao da su narodne mase osnovna snaga u borbi protiv
tiranije. Neki glavari priznaju da su neodlučni, da "ne smeju ništa da
započnu" i da zbog toga Crnogorci imaju pravo"dići na njih prokletu
gomilu". tada stižu predstavnici ostalih plemena i donose nove dokaze da
se sa poturicama više ne može živeti zajedno. Postepeno, jedan za
drugim, glavari se izjašnjavaju za istragu, dok vladika Danilo i dalje
ostaje neodlučan. Nastaje mučno ćutanje. Svi osećaju da je to sudbonosni
trenutak, koji će ili doneti odluku za borbu ili prihvatiti stav
posmatranja i čekanja. Tada se opet javlja kolo, koje slikovitom pesmom o
Ivan-begu kako je osveta "sveto piće", a smrt u oslobodilačkoj borbi
dužnost i dug svakog ratnika. Na taj način kolo daje podršku odlučnima,
hrabri kolebljive i kritikuje izdajnike. Vladika Danilo je ostao sam,
ali i tako usamljen on želi da sagleda sve mogućnosti i da izmeri sve
razloge i protivrazloge u vezi sa istragom. Svestan je da verske borbe
uvek donose nesreću. I islam i hrišćanstvo učvrstili su svoju vlast na
grobovima nedužnih ljudi koji su stradali za interese jedne ili druge
vere:
Luna i krst, dva strašna simvola,
njihovo je na grobnice carstvo.
Vladika Danilo bi prešao preko verske mržnje i netrpeljivosti, ali on ne može da shvati izdaju nacionalnih interesa:
Ali hula na svešteni ćivot
koji ga je mlekom odranio,
to mi prsa u tartar pretvara.
I tada, obuzet zanosom, on se konačno obračunava sa sumnjom u sebi i odlučuje se za istragu:
Mlado žito, navijaj klasove,
pređe roka došla ti je žnjetva!
---------------------------------------
Treba služit časti i imenu!
Neka bude borba neprestana,
neka bude što biti ne može;
-------------------------------------
Na groblju će iznići cvijeće
za daleko neko pokoljenje!
Ali vladika bi ipak želeo da se isturčena braća pozovu i da se još
jednom pokuša rešiti sukob bez prolivanja krvi. Glavari nisu zadovoljni
ovim predlogom, ali pristaju. Tada se opet javlja kolo i pesmom o
poturčenjaku Staniši Crnojeviću govori da izdajnici ne "razlikuju
nikakav drugi jezik do jezika oružja" i da Crna Gora nije stekla slavu
razgovorima sa neprijateljima nego borbom i pobedama.
Dolaze turske poglavice i sedaju prema Crnogorcima. S jedne strane su
Crnogorci, viteški svet, koji slobodan život ceni kao najviši ljudski
ideal; s druge strane su poturice, svet izdajnika, tirana i ugnjetača.
Počinje razgovor kroz kratke i britke reči prigovora i aluzija, ustvari
jedna jedna teška i ljuta bitka rečima. U ime Crnogoraca vladika Danilo
govori o ljubavi prema rodnoj grudi, o slobodi, slavi i zavičaju. Kazuje
da je čovek slab i da može kadgod iz straha i da pogreši, kao što su i
poturice učinile prelaskom u islam. Danilove reči vojvoda Batrić prevodi
na jezik junaka: zemlja je mala i "otsvud stiješnjena", tako da dvojica
u njoj ne mogu da vladaju. Zato on poziva poturice da prime "vjeru
prađedovsku", a ako to ne učine: "U krv će nam vjere zaplivati, biće
bolje koja ne potone".
U ime svoga sveta govori Mustaj-kadija, koji ističe pravo jačega i sa
zanosom govori o svojoj veri. Žestoku borbu prigovora, koja preti da se
pretvori u pokolj, staloženiji smiruju i stišavaju zavađene. Kada se sve
utišalo, javlja se kolo koje pesmom o Vrtijeljci iskazuje svoje
nerihvatanje pregovora sa poturicama. Tada stižu i kavazi iz Podgorice
sa pismom od Selima vezira, koji obilazi "carstvo" i koji, smatrajući da
i Crna Gora pripada turskoj imperiji, traži od vladike i glavara da mu
dođu "na biljegu" i da se poklone, jer: "jaki zubi i tvrd orah slome..."
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Petar Petrović Njegoš   Uto Feb 19, 2013 12:48 am

Kroz razloge koje su iznosile poturice i kroz misli iz vezirova pisma
Njegoš je pokazao feudalna shvatanja turskih eksploatatora, koji
smatraju da su na sablji dobili pravo da porobljavaju i eksploatišu
druge: Za njih je narod "stoka jedna grdna", a sirotinja je bez ikakvog
ljudskog dostojanstva.
Vladika Danilo i glavari odgovaraju dostojanstveno: da je njihov narod,
iako mali, borben i snažan i da vlast ne treba davati neljudima. Sukob
je time doveden do vrhunca i više se nije imalo šta čekati.
Istraga se opravdava još nekim pojedinostima. Iz Mletaka dolazi vojvoda
Draško i svojom pričom o zapadnjačkoj civilizaciji, koja počiva na
eksploataciji, još više ističe moralne vrednosti svoga naroda. posle
turskih svatova koji prolaze kraj Cetinja, nailazi sestra Batrićeva
tužeći za bratom koga su Turci na veru namamili i ubili. Spremna je da
prežali bratovljevu smrt, ali ne može glavarima da oprosti njihovu
neodlučnost i zbog toga se ubija pred njima.
Narod potom dovodi neku babu koju je skadarski paša, čim je čuo za
crnogorske dogovore, poslao da zavadi glavare i tako ih spreči u
njihovom poduhvatu. Narod hoće da je kamenuje, a glavari je s mukom
spasavaju. Njegoš je postupnim razvijanjem sukoba između Crnogoraca i
poturica, slikajući oba sveta, oružanu borbu obrazložio kao nužno i
jedino rešenje. Na kraju dogovora javlja se slepi iguman Stefan da ovoj
borbi da opšti smisao, da je objasni i opravda večitim zakonima koji
vladaju u prirodi i društvu, da kaže da sve što živi na zemlji mora da
se brani od napadača. Zatim se glavari zaklinju da će svi kao jedan
ustati na poturice i osloboditi zemlju tog strašnog domaćeg zla.
Sam čin istrage u delu nije prikazan. Njegoš to nije učinio zato što je
opravdanost i nužnost istrage prikazao tako snažno i ubedljivo da smo je
mi u sebi skoro doživeli. U završnim scenama dela on prikazuje
cetinjski manastir u noći uoči praznika. Dok se Crnom Gorom razležu
puške, stari iguman i vladika sede kraj ognjišta. Iguman priča vladici o
teškoćama u životu i time ga priprema za vesti koje obojica očekuju.
Izjutra stižu osvetnici i glasnici s bojnog polja i pričaju o krvavom
pokolju iz koga se rodila crnogorska sloboda.
Opet se javlja kolo koje slavi istragu i veliča pobedioce. U završnoj
sceni pojavljuje se i Vuk Mandušić koji dolazi iz neoslobođene nahije,
mrk, izlomljenih toka i prebijena džeferdara. Plače za slomljenim
oružjem i priča vladici o borbama u kojima je učestvovao. Danilo mu daje
novi džeferdar i rečima:
A u ruke Mandušića Vuka
biće svaka puška ubojita
kazuje da borba nije završena i da se treba spremati za nove podvige.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Petar Petrović Njegoš   Uto Feb 19, 2013 12:50 am

U dobru je lako dobar biti,
na muci se poznaju junaci!

[You must be registered and logged in to see this image.]
Ćud je ženska smiješna rabota!
Ne zna žena ko je kakve vjere;
stotinu će promijenit vjerah
da učini što joj srce žudi.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Strah životu kalja obraz često.
]Ko na brdo, ak i malo, stoji
više vidi no onaj pod brdom.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Oči zbore što im veli srce.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Teško zemlji kuda prođe vojska.


Tvrd je orah voćka čudnovata,
ne slomi ga, al zube polomi!
[You must be registered and logged in to see this image.]
Svak je rođen da po jednom umre,
čast i bruka žive dovijeka.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Vuk na ovcu svoje pravo ima
ka tiranin na slaba čovjeka;
al tirjanstvu stati nogom za vrat,
dovesti ga k poznaniju prava,
to je ljudska dužnost najsvetlija!
[You must be registered and logged in to see this image.]
Samoobmana je ubitačna i za ljude i za narode.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Što ljudi hoće, to i vreme trpi.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Budale su s očima slepe
koje vide, a zaludu vide.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Iza tuče vedrije je nebo,
Iza tuge bistrija je duša,
Iza plača velje pojača.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Bez muke se pesma ne ispoja,
bez muke se sablja ne sakova!
[You must be registered and logged in to see this image.]
Junaštvo je car zla svakojega,
a i piće najslađe duševno,
kojijem se pjane pokoljenja.
Blago tome ko dovijek živi,
imao se rašta i roditi!
[You must be registered and logged in to see this image.]
Vječna zublja vječne pomrčine
nit dogori niti svjetlost gubi.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Petar Petrović Njegoš   Uto Feb 19, 2013 12:55 am

PETAR PETROVIĆ II NJEGOŠ


NOĆ SKUPLJA VIJEKA

La douceur de l'haleine de cette deesse
surpassait tous les parfums de l’Arabie heureuse


Plava luna vedrim zrakom u prelesti divno teče
ispod polja zvjezdanije u proljećnu tihu veče,
siplje zrake magičeske, čuvstva tajna neka budi,
te smrtnika žedni pogled u dražesti slatkoj bludi.
Nad njom zv'jezde rojevima brilijantna kola vode,
pod njom kaplje rojevima zažižu se rojne vode;
na grm slavuj usamljeni armoničku pjesnu poje,
mušice se ognjevite ka komete male roje.
Ja zamišljen pred šatorom na šareni ćilim sjedim
i s pogledom vnimatelnim svu divotu ovu gledim.
Čuvstva su mi sad trejazna, a misli se razletile;
krasota mi ova boža razvijala umne sile.
Nego opet k sebe dođi, u ništavno ljudsko stanje,
al' lišeno svoga trona božestvo sam neko manje;
pretčuvstvijem nekim slatkim hod Dijanin veličavi
dušu mi je napojio — sve njen v'jenac gledim plavi,
O nasljedstvo idejalno, ti nam gojiš besmrtije,
te sa nebom duša ljudska ima svoje snošenije!
Sluh i duša u nadeždi plivajući tanko paze
na livadi dviženija — do njih hitro svi dolaze!
Rasprsne li pupulj cv'jetni ali kane rosa s struka —
sve to sluhu oštrom grmi, kod mene je strašna huka;
zatrepte li tice krila u busenju guste trave,
strecanja me rajska tresu, a vitlenja muče glave.
Trenuć mi je svaki sahat — moje vreme sad ne ide;
sile su mi na opazu, oči bježe svud — da vide.
Dok evo ti divne vile lakim krokom đe mi leti —
zavid'te mi, svi besmrtni, na trenutak ovaj sveti!
Hod je vilin mlogo dični na Avrorin kada šeće,
od srebrnog svoga praga nad proljećem kad se kreće;
zrak je vile mladolike tako krasan ka Atine,
ogledalo i mazanje preziru joj čerte fine.
Ustav' luno, b'jela kola, produži mi čase mile,
kad su sunce nad Inopom ustaviti mogle vile.
Prelesnicu kako vidim, zagrlim je kv bog veli,
uvedem je pod šatorom k ispunjenju svetoj želji.
Pri zrakama krasne lune, pri svjećici zapaljenoj
plamena se spoji duša ka dušici raskaljenoj
i cjelivi božestveni dušu s dušom dragom sliju.
Ah, cjelivi, boža mana, sve prelesti rajske liju!
Cjelitelni balsam sveti najmirisni aromati
što je nebo zemlji dalo na usne joj stah sisati.
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše nit' je kada niti od nje stvorit može!
Malena joj usta slatka, a angelski obraščići —
od tisuće što čuvstvujem jednu ne znam sada reći!
Snježana joj prsa okrugla, a strecaju svetim plamom,
dv’je slonove jabučice na njih dube slatkim mamom;
crna kosa na valove niz rajske s igra grudi...
O divoto! Čudo smrtni ere sada ne poludi!
B'jela prsa gordija su pod crnijem valovima
no planina gordeljiva pod vječnijem snjegovima
na izlazak kad je sunca sa ravnine cv'jetne gledim,
kroz mrežicu tanke magle veličinu kad joj sl'jedim.
Igram joj se s jabukama — dva svijeta srećna važe,
k voshištenju besmrtnome lišenika sreće draže;
znoj lagani s njenom kosom s zanešene tarem glave...
Druge sreće, malo važne, za nju bi da, i sve slave.
Ne miču se usta s ustah — cjeliv jedan noći c'jele!
Jošt se sitan ne naljubih vladalice vile b'jele;
svezala se dva pogleda magičeskom slatkom silom,
kao sunce s svojim likom kada leti nad pučinom.
Luna bježi s horizonta i ustupa Febu vladu,
tad iz vida ja izgubim divotnicu moju mladu!

[Pjesma je napisana 1845. Prvi put je objavljena u "Bosanskoj vili" 1913.]






Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Petar Petrović Njegoš   Uto Feb 19, 2013 12:56 am

GORKE GODINE

Ni
one pre gorkih nisu bile slasne. Zar nije mladi Rade Petrović, pre no
što je stekao prvu titulu Gospodara i postao arhimandritom, zar nije već
primio pismeni ultimatum od paše iz Skadra? Ali od godine 1836,
iskušenja, nevolje i nepravde naviraće kao bujica. Premda će u momentima
dolaziti do oseka i do odušaka, može se ipak reći da će jedno desetak
godina gorčine, ogorčenja, pa i očajanja sedeti uz mladoga Gospodara dok
hleb jede, dok pisma i peome piše, kad se odmara. A posle tih deset
godina ostalo mu je još svega tri-četiri da boluje, umire i umre.

Crna
Gora opasana je "Turcima od Albanije i onima od Hercegovine" i
Austrijom. Turci napadaju, ubijaju, haraju, premamljuju ljude i plemena
na novac, žito, odelo, oružje. Austrija se godinama razgraničava, i pri
tom štrba, krnji, kupuje što jeste njeno, i što ne može biti njeno. Čim
se na nekom mestu razgraničenje svrši, znači da su Crnogorci, uz
prigušen bol, ili uz tuču i krv i kazne, izgubili nešto zemlje, nešto
pasišta svojih; znači da je Vladika prodao neki manastir, ili svoje
lično zemljište. A kad se razgraničenje najzad konačno završilo, prestao
je Vladika biti mitropolit crnogorski, brdski i primorski, izgubio od
titule i prava ono treće. Primorje je Austrija. Priroda, od svoje
strane, niže sušne godine, glad raste, novaca nema, pomoć iz Rusije je
mala i stiže neredovno. Spletke i optužbe protiv Goopodara putuju
Gagiću, i u Rusiju, svim putevima. Narod, nevoljan, mučen, prek je, na
zlo brz, za sve baca krivicu na onoga koji je starešina i upravlja.
Prosvetne ustanove, tek zasvetlucaju, gase se od nemaština svakojakih,
onih materijalnih i onih u smislu dovoljno širokih duhovnih potreba.
Vladika, što dalje, sve više oseća lično svoje kulturne nedostatke,
teškoće da se snabdeva knjigama i da se sastaje s obrazovanim svetom.
Koliko je puta do smrtne svoje godine, do 1851, pa još i 51, malo
vremena pred izdisanje, pisao: "Ja sam za granicom prosvijećenosti
svijeta, na mom uzanom podnebiju svagda se lome tirjanski gromovi, stoga
je moj mali kraj tamom divljine obezobražen." U njemu samom, onako
složenu a još primitivnu, bila je tama. Čovek ima zadataka i funkcija,
ali čovek ima i sebe: svojih gladi i žeđi, svojih strasti koje mora
zadovoljavati. I taj čovek je sila, jedan mali svet za sebe, suverenost u
sebi, sa sudovima i judikaturom u sebi. Da govorimo okruglo, sve do
1847. ići će tako, gorko, otrovno, burno, sa malim zatišjima i
provedrinama. U suzama je Vladika hleb jeo, u očajanju polazio na put da
moli i prosi. Ali, po rečima Getea:

Ko nikada u suzama hleb svoj nije jeo,
Taj vas ne poznaje, o nebeeke moći!

Iz tih gorkih godina, do 1847, Vladika će izneti i Luču i Vijenac.
Ali u stopu će doći 1848, revolucionarna godina, i doneti svoje
gorčine. U stvari zajedničkih borbi Jugoslovena, zajedničke politike,
pravog sporazuma i neke stvarne konsolidacije, Vladika se mnogo nadao od
Srbije, i od Hrvatske sa banom Jelačićem, pa se mnogo razočarao u
političarima, u vojnicima, čak i u borbenim jezičarima onoga doba. Ni
Srbija da počne, ni Hrvatska iskreno da prihvati. A Vojvodina —
"Vojvodstvo je na slabe grane", pisao je Vladika u smislu tom: Vojvodine
kako god radila, za tuđina radi. Vladika vodi u to vreme nemirnu
prepisku na sve strane, moli, ohrabruje, obećava borce iz Crne Gore čim
tamo stvari krenu, ali nije doživeo ni odlučan korak Srbije, ni pravu
pomoć Srbije, ni doslednost Hrvatske. Knićaninu, koji je pošao u pomoć
Srbima revolucionarima preko Save, ostentativno je poslao medalju Miloša
Obilića: "za blagorodnu gordost". Što će reći: Stvar je ostala što je
bila, ali, imao si obraz, hvala. A Rusiju, u tim momentima, Vladika nije
ni pominjao. Možda je tu ključ za situaciju: Rusija zapretila Vladici
da se svega okane, jer je rešila bila, kao što je poznato, da uguši
mađarski ustanak, pa s njim i srpski i hrvatski. Godina 50. već je
godina Vladičina samrtnoga bolovanja, a iduća je godina njegove smrti.

Krst
tereta i briga na Vladici, 36. godine, tako je težak da mladić od
dvadeset tri godine rešava da ga silom strese. Gospodar Crne Gore staje
na ivicu strašnoga rešenja: da dezertira. Ne treba se mnogo užasnuti na
ovu reč: i taj ekstremni bol zajednički je kod Petrovića. Petar Prvi,
učitelj Radov, hteo je svisnuti od bola za Bokom. Petar Prvi je bio
osvajač. Osvojenu Boku morao je, 1806, predati Austriji; pa ju je nanovo
uzeo; i kad je, 1807, morao da je preda Francuzima, tako je bio utučen
da je hteo, tačno kao Rade, "da ostavi sve" i da beži iz Crne Gore. Zna
se da je Vladika Rade i ranije, kad ga stegne u podgrlcu, govorio i
pisao "da mi je da sve ostavim, da odem na nečesov ostrov"; ali to su
bili samo uzdasi ili prolomi gneva... Godine 36. sve se bilo steklo.
Turci, suša, glad, paklene spletke, nemogućnost zajma, samoća hladna i
crna, revolt pesnika koga život sve više lišava slobode da živi duhom.
Laokon u kvrgama i grčevima. Kao proklet i osuđen, Vladika se tada
rešava da beži i stvarno beži, u oktobru 36, do Beča. Tu, da li što je
krenuo sa bratom od strica Đorđijem, da li sam po sebi, Vladika se lomi.
A lome ga i drugi: svakovrsni špijoni u Beču; i poslanik ruski u Beču
koji treba da dade vizu na pasoš, pa da Pariza željni mladić i poet
krene, na zapad, kuda, jadnik, nikada neće stići. U Beču je sedeo i
sedeo, ušao u godinu 1837. čekajući, mesto vize da ide, da beži u Pariz,
vizu da ide u Rusiju, da, iako oklevetan i osumnjičen, prosi pomoć. U
Rusiji, biće uz put interniran u Pskovu, i jedva, maja meseca 1837,
stiže u Petrograd. Dakle, mesto da postane dramski junak, tragični
krivac između dužnosti i nagona da beži u slobodu, postaće tragična
žrtva, podneće uniženja, vratiće se u svoju pustinju. U Beču mesecima, u
Pskovu u internaciji oko šest nedelja, a u Petrogradu svega dvadesetak
dana. Za to kratko vreme Vladika je istinu o stradanjima crnogorskoga
naroda, istinu o sebi suviše oklevetanom — dokazao sa svom snagom
argumenata i rečitosti, sa svom čestitošću i lepotom mladića koji
samopregorno živi i služi. Dobio je jaču svotu novaca kao pomoć odmah, i
uspeo da vrlo znatno poveća svotu redovne godišnje pomoći. Dramatični
moment pri raspletu čvora nalazimo u Vladičinu pismu ruskome caru
Nikolaju Prvom, pred polazak svoj iz Petrograda kući. "... Od svega što
je došlo do Visokog saznanja o mom držanju i ponašanju, jedino je moje
očajanje stvarno. Istina je: videći nemogućnost da upravljam narodom bez
pomoći, hteo sam da ostavim sve, i da odem u inostranstvo... Moćna Vaša
desnica zadržala me je od nepromišljene namere, koja se rodila u meni
samo iz očajanja..." Kad se vratio iz Rusije, Vladika je pričao detalj
iz svoje audijencije kod cara. "Ako je istina da hoćete u Pariz, ja ću
Vam dati pasoš; nije meni stalo do vas, no do onog mučnog naroda." — A
ja ne mogah đavolju prozborit, no ostadoh kanoti nijem."—

Iz
Skadra je došlo bilo, godinu dana ranije, zauzimanje malot crnogorskog
ostrva Lesendre; a godinu dana posle ugovora s Ali-pašom1
uzeli su albanski Turci i ostrvo Vranjinu. Vranjina je nekada bila
zetska mitropolija; stojao je još tamo pravoslavni manastir; služilo je
ostrvo Crnogorcima pri lovljenju ukljeva, značajnog ribolova od kojega
su imali koristi, po određenim delovima. Gospodar, zemaljska blagajna, i
muška čeljad naroda; najzad, bila su oba ostrva svoja, crnogorska
zemlja. Vladika se sav poremetio bio zbog tog gubitka; započeće on jednu
dugu diplomatsku elegiju, koja mora tronuti svakog čitaoca Vladičinih
molbi i izraza skrušenog čekanja, samo nije tronula ni austrijsku ni
rusku diplomatiju, koje su naglrazno obećavale da će Turci morati
napustiti ostrvca. Turci su, međutim, brže-bolje manastir pretvorili u
tvrđavu, dovukli tri broda s topovkma, nekoliko brodova za transport, i
pucali i palili okolna sela i livade Crnogorci, kako se utučeni Vladika
iskreno i bolno žalio: naperili su dva rđava i stara topa, bez zrna ili
sa zrnima bez kalibra; Crnogorci za boj na vodi nisu imali ništa, i
Vladika je nadmoć tursku na ostrvima osećao kao svakodnevni udarac po
časti i obrazu. Razboleo se od jada — pišu svi koji su u to vreme što o
njemu beležili. Zbog ostrva, Vladika je 44. krenuo u Beč, da lično
objasni haramiluk turski, da moli da da zaštite i da mu pomognu.
Opominjao je tadašnjeg ruskog poslanika u Beču, grofa Medema; molio
austrijske ministre; opet i opet molio Gagića da potvrdi njegove iskaze.
Čak je, skrivajući doduše bol, ali ipak elegično pisao i Osman-paši
skadarskom. "... no ako te kail miru, kako što je mene, makni mi se sa
onog ništavnog ostrova te si ga lanih uzeo, pa je mir među nama gotov...
Nećeš li se maći, ja svakojako nikoga zadijevati neću, no ću, kako su
mi rekli stariji, čekati udovletvorenja od blistatelne Porte." Naravno,
"stariji" su imali druga posla nego da oni "zadijevaju" Portu.
Osman-paša odgovara Vladici: da je Vranjina "carska zemlja", jer od nje
živi Žabljak A Vladika otpisuje. "...Što kažeš da si oteo carsku zemlju s
kojom je Žabljak živeo, ti lijepo znaš, Osman-pašo, da je Žabljak
Žabljak, a Vranjina Vranjina, i da je do sada tako bilo. Ja žabljačko
ništa ne tražim, a protivno mi je naše da se otimlje. Nego, moj dragi
prijatelju, ako ćeš, smiri ovu stvar, a možeš te kako, da narod počine, i
da se zauzima svak svojim poslom... mirno. Ako li nećeš, ti znaš što
činiš, i da od više zla gore biva..." Gore je bilo samo Vladici, gore i
sve gore, i sve gorče. Austrija i Rusija ne miču. Grofu Medemu piše
Vladika očajno pismo: da se narod sa oba ostrva "skita po Crnoj Gori bez
hrane i krova, a Vama je poznato siromaštvo našega kraja." Vladika je
dalje pisao da mu taj položaj prosto ubija čast. "A život bez časti to
je što i telo bez duše." Gorke godine. Gorka sudbina. Vladika nije dobio
crnogorska ostrva. Vladika nije preboleo Lesendru i Vranjinu.


_________________

1 Ugovor je napravljen 1842.


Isidora Sekulić, Njegošu, knjiga duboke odanosti
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Petar Petrović Njegoš   Uto Feb 19, 2013 12:57 am

PETAR II PETROVIĆ NJEGOŠ

Poezija
Petra II Petrovića Njegoša sintetizovala je u svom jezičkom biću
ključne tokove na međi dveju književnih epoha: klasicizam i romantizam
našli su se u njegovoj poeziji na istoj crti. Zasnovana sva na temeljima
narodne epike i klasicističke harmonije, Njegoševa poezija ima značajno
mesto ne samo u okvirima srpskog nego i evropskog romantizma. Malo je
individualnih pesničkih tvorevina koje su u tolikoj meri, i sa takvim
savršenstvom, sažele kolektivnu svest naroda, kao što je to ostvareno u
Njegoševom delu.

U svom ranom pesničkom stvaralaštvu Njegoš je
bio pod snažnim uticajem narodne epike, tako da se njegove epske pesme
ni po čemu ne razlikuju od narodne poezije. Tek kasnije, Njegoš će
sasvim prevladati taj uticaj, i njegov pesnički razvoj krenuće u drugom
pravcu, a narodna poezija imaće u strukturi njegovog pesničkog dela
blagotvornije dejstvo i dublje značenje.

Petar II Petrović
Njegoš rodio se 1. novembra 1813. godine u Njegušima, iznad Kotora, na
severozapadnoj strani Lovćena. Njegov otac, Tomo Markov Petrović, bio je
rođeni brat vladike Petra I, duhovnog i svetovnog vladara Crne Gore. Do
svoje četrnaeste godine Radivoje (Rade) Tomov, kako mu je bilo ime,
čuvao je stoku po lovćenskim padinama, sve dok ga Petar I, godine 1824,
nije doveo u cetinjski manastir. Sledeće godine Rade Tomov nastavlja
školovanje u Topli, kraj Herceg Novog. Najpresudniju ulogu u Njegoševom
obrazovanju imao je nesumnjivo Sima Milutinović Sarajlija, pesnik,
avanturista i učesnik srpskog ustanka od 1804. godine. Od 1827, kada je
stigao iz Kotora, do 1830, Milutinović je bio lični sekretar Petra I i,
istovremeno, Njegošev veliki učitelj. Od slavnog pesnika Serbianke
Njegoš je, u dugim šetnjama, slušao o pesništvu, istoriji, filosofiji, o
herojskim delima, o vojničkoj službi i o državnim poslovima. Njegoš je
učio italijanski, nemački, grčki, turski, znao je dobro ruski i
francuski, i živo se zanimao za evropsku književnost. Poezijom se počeo
baviti pod snažnim uticajem narodne epike i, naročito, Sime
Milutinovića.

Posle smrti Petra I, glavari su
sedamnaestogodišnjeg Rada Tomovog izabrali za njegovog naslednika.
Preuzevši svetovnu i crkvenu vlast, a bez nekog većeg životnog iskustva,
odveć mlad, Njegoš je uvideo da mora što pre raskinuti sa dotadašnjim
načinom upravljanja zemljom i suzbiti samovolju pojedinih plemenskih
starešina. Trebalo je, pre svega, utvrditi i obezbediti nesigurne
držanie granice.

Od izuzetne su važnosti dva Njegoševa putovanja
u Rusiju: 1833 (jul-septembar) i 1837 (februar-jun). Prilikom prvog
putovanja rukopoložen je za episkopa. U Beču se upoznaje sa Vukom
Karadžićem i pod njegovim uticajem štampaće na Cetinju prve knjige bez
starih poluglasova ъ i ь. Iz Rusije donosi štampariju i pune sanduke
crkvenih i svetovnih knjiga pisanih na ruskom jeziku. Period između
prvog i drugog putovanja u Rusiju sav je u znaku sređivanja unutrašnjih
prilika u Crnoj Gori.

Godine 1843. Osman-paša Skopljak osvaja
Vranjinu i Lesendro, ostrva na Skadarskom jezeru. Ovaj gubitak ostrva
Njegošu je naročito teško pao. Sledeće godine putuje u Beč da traži
posredovanje Rusije i Austrije u sporu oko zauzetih ostrva. U Beču
Njegoš je u društvu Vuka Karadžića i drugih srpskih intelektualaca. Uoči
burne 1848. godine sanja o konačnom oslobođenju i ujedinjenju svih
jugoslovenskih zemalja i o zajedničkoj borbi protiv Turske.

Krajem
leta 1849. Njegoš je počeo ozbiljno da poboleva. U proleće i leto 1850.
lečio se u Kotoru i Prčnju. Počinje sve više da slabi i da se miri sa
neizbežnom smrću. Iste godine u dva maha putuje u Italiju, nadajući se
da će mu promena klime pomoći. Godine 1851. ponovo je u Napulju, putuje
po Italiji, da bi najzad, u potrazi za lekom, krenuo u Beč, gde se tada
nalazio ruski car. Njegoš je nameravao da od njega traži pomoć za Crnu
Goru na koju se s velikom vojskom spremao Omer-paša Latas. Ne našavši ni
leka za sebe (tuberkuloza je tada bila neizlečiva) ni pomoći za Crnu
Goru (car nije hteo ni da ga primi). Njegoš se vraća potpuno razočaran,
da umre pored svojih. Zaklevši prisutne glavare da ga sahrane na
Lovćenu, umro je jednog olujnog i kišnog dana, 19. oktobra (istog datuma
bio je zavladičen) 1851. godine, u deset sati ujutro, u trideset i
devetoj godini života.

U cetinjskoj štampariji Njegoš je 1834. godine štampao svoje prve knjige Pustinjak cetinjski i Lijek jarosti turske. U Beču 1847, gde je bio stigao zbog državnih poslova, štampa Gorski vijenac. To je i najzreliji period u njegovom stvaralaštvu: za svega tri godine ispevao je tri velika dela: Luča mikrokozma (1845), Gorski vijenac (1846) i Lažni car Šćepan Mali (1847, objavljen u Trstu 1851). Pored nekoliko manjih pesama, ovde treba pomenuti i Njegoševe zbirke Ogledalo srpsko (1846) i Svobodijadu, koju je ispevao po uzoru na Milutinovićevu Serbianku. Spev Svobodijada objavio je Ljuba Nenadović, posle Njegoševe smrti, u Zemunu 1854. godine. Njegoševa bilježnica štampana je na Cetinju, 1956. godine.


[You must be registered and logged in to see this link.] "Antologija poezije srpskog romantizma"
Beograd, 2011.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Petar Petrović Njegoš   Uto Feb 19, 2013 12:58 am

LUČA MIKROKOZMA

Koliko sam i koliko putah
Svod plavetni neba sveštenoga,
Brilijantnim zasijat sjemenom,
Zaklinjao dušom zapaljenom
Da mi svetu otkrije tajnu
Ali ga tvorac ukrasio,
Veliku mu knjigu otvorio,
Da stvar slavi Tvorca i blaženstvo.
Al' da čovjek na nje listu čita,
Ništavilo prekomjerno svoje?

— — —

Snom je čovjek uspavan teškijem,
U kom vidi strašna priviđenja,
I jedva se opred'jelit može
Da mu biće u njima ne spada.
On pomisli da je neke pute
Od sna ovog osvobodio se;
Ah, njegove pr'jevarne nadežde!
On je tada sebe utopio
U sna carstvo tvrđe i mračnije
I na pozor strašnij snoviđenja.

— — —

U vremenom i burnom žilištu
Čovjeku je sreća napoznata;
Prava sreća, za kom vječno trči,
On joj ne zna mjere ni granice:
Što se više k vrhu slave penje,
To je viši sreće neprijatelj.
Naša zemlja, mati milionah,
Sina jednog ne mož' vjenčat srećom;
Samovlacem kad postane njenim,
Tad nazdravi čašom Herkulovom.

Naše žizni proljeće je kratko,
Znojno ljeto za njime sljeduje,
Smutna jesen i ledena zima; .
Dan za danom vjenčaje se tokom,
Svaki našom ponaosob mukom.
Nema dana koji mi želimo,
Nit blaženstva za kojim čeznemo;
Ko će vjetar ludi zauzdati
Ko l' pučini zabranit kipjeti
Ko l' granicu želji naznačiti?

U čojka je jedan hram vozdignut —
Zla obitelj tuge i žalosti;
Svaki smrtni na zemlji rođeni
Ovom mračnom obitelju vlada,
Pod koje se svodom otrovnijem
Mučenija vremena gnjijezde
Ovo gorko nasljedije ljudsko
Čovjek čojku, čovjek sebi dava;
Najsretniji ga iz ništa stvaraju
Radi smrtne tužne armonije.

Čovjek organ dosta slabi ima
Da izrazi svoje čuvstvovanje;
Zato znake različite dava,
Različita tjelodviženija,
Umna čuvstva da se objelodani.
No svi naši slabi izgovori
I sva naša slaba čuvstvovanja
Spram onoga što bi šćeli kazat
Nijemo su spletno nareječje
I klapanje duše pogrebene.

S točke svake pogledaj čovjeka,
Kako hoćeš sudi o čovjeku —
Tajna čojku čovjek je najviša!
Tvar je Tvorca čovjek izabrana:
Ako istok sunce sv'jetlo rađa,
Ako biće vri u luče sjajne,
Ako zemlja priviđenje nije,
Duša ljudska jeste besamrtna;
Mi smo iskra u smrtnu prašinu,
Mi smo luča tamom obuzeta.

________________________

1 Pismo L. A. Franklu od 12. oktobra 1851.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Petar Petrović Njegoš   Sre Feb 27, 2013 10:08 pm

"Pri zrakama krasne lune, pri svjećici zapaljenoj
plamena se spoji duša ka dušici raskaljenoj
i cjelivi božestveni dušu s dušom dragom sliju.
Ah, cjelivi, boža mana, sve prelesti rajske liju!
Cjelitelni balsam sveti najmirisni aromati
što je nebo zemlji dalo na usne joj stah sisati.
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše nit’ je kada niti od nje stvorit može!.....
"Ne miču se usta s ustah – cjeliv jedan noći c’jele!
Jošt se sitan ne naljubih vladalice vile b’jele;
svezala se dva pogleda magičeskom slatkom silom,
kao sunce s svojim likom kada leti nad pučinom.
Luna bježi s horizonta i ustupa Febu vladu,
tad iz vida ja izgubim divotnicu moju mladu!"

Petar II Petrovic- Njegos -
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/ Na mreži
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Petar Petrović Njegoš   

Nazad na vrh Ići dole
 
Petar Petrović Njegoš
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 1 od 1
 Similar topics
-
» Preporucite knjigu

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -  :: KNJIŽEVNOST I JEZIK :: BIBLIOTEKA DANUBIUS FORUMA :: DOMAĆI PISCI/PESNICI-
Skoči na: