DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.


DOBRO NAM DOŠLI !



DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -

-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
 
PrijemPORTALČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupi

Delite | 
 

 ZABORAVLJENI SPORTSKI ASOVI -ko se seća ?

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : 1, 2  Sledeći
AutorPoruka
Danubius
Čuvar Vatre
avatar

Godina : 57
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

PočaljiNaslov: ZABORAVLJENI SPORTSKI ASOVI -ko se seća ?   Sre Avg 26, 2009 7:15 pm

Izgleda da ništa nije brže od zaborava , ni manje trajno od slave .
Hajde da se ovde prisetimo nekih, nekada velikih , za koje davno, davno nismo čuli ....










[You must be registered and logged in to see this image.]


Poslednji izmenio danubius dana Sre Avg 26, 2009 7:24 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
http://danubius.bestoforum.net/
Danubius
Čuvar Vatre
avatar

Godina : 57
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

PočaljiNaslov: Re: ZABORAVLJENI SPORTSKI ASOVI -ko se seća ?   Sre Avg 26, 2009 7:24 pm






Маријан Бенеш

рођен:[You must be registered and logged in to see this link.] [You must be registered and logged in to see this link.].
[You must be registered and logged in to see this link.] [You must be registered and logged in to see this link.], [You must be registered and logged in to see this link.], [You must be registered and logged in to see this link.]
преминуо:
Освојене медаље[You must be registered and logged in to see this link.]
Злато[You must be registered and logged in to see this link.][You must be registered and logged in to see this link.] [You must be registered and logged in to see this link.]
Маријан Бенеш ([You must be registered and logged in to see this link.][You must be registered and logged in to see this link.][You must be registered and logged in to see this link.] [You must be registered and logged in to see this link.] [You must be registered and logged in to see this link.]) је био југословенски [You must be registered and logged in to see this link.] из [You must be registered and logged in to see this link.], сматра се за једног од најбољих југословенскох боксера свих времена. После бриљантне аматерске каријере и освојене златне медаље на првенству Европе у боксу [You must be registered and logged in to see this link.] године одржаном у Београду, прешао је у професионалце и освојио титулу европског првака у верзији Европске боксерске уније (ЕБУ) у лако-велтер категорији [You must be registered and logged in to see this link.] године. Маријан Бенеш се повукао из бокса [You must be registered and logged in to see this link.] године после тешке повреде ока.

Садржај





[You must be registered and logged in to see this link.]










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
http://danubius.bestoforum.net/
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: ZABORAVLJENI SPORTSKI ASOVI -ko se seća ?   Sre Avg 26, 2009 10:42 pm

Tadija Kačar


Tadija Kačar (rođen 5. januara 1956. u Perućici kod Jajca), član BK
Vojvodina iz Novog Sada, boksovao u polusrednjoj i poluteškoj kategooriji.
Boksom je počeo da se bavi 1972. zajedno sa mlađim bratom Slobodanom
(olimpijskim šampionom iz Moskve 1980) pod utiskom trijumfa Mate Parlova
na Igrama u Minhenu te godine. Treneri su mu bili Nikola Drobac i Dušan
Božanić.
Prvi uspeh u međunarodnoj konkurenciji ostvario je 1974. na Juniorskom
prvenstvu Evrope u Kijevu osvajanjem srebrne medalje. Prvak Jugoslavije
bio je 1978. i 1979. u poluteškoj kategoriji i osvojio je titulu prvaka
Balkana. Po završetku karijere posvetio se stručnom radu u boksu, u klubu
i državnoj selekciji.
Na međunarodnoj sceni u seniorskoj konkurenciji debitovao je 1975. godine
osvojio je tri vicešampionske titule. Drugi je bio na Svetskom prvenstvu
1978. u poluteškoj, drugo mesto osvojio je na Evropskom prvenstvu 1979. u
istoj kategoriji, a drugo mesto osvojio je i na Olimpijskim igrama u
Montrealu 1976. u polusrednjoj kategoriji.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: ZABORAVLJENI SPORTSKI ASOVI -ko se seća ?   Sre Avg 26, 2009 10:50 pm

[You must be registered and logged in to see this image.]



Biografija








SPORTSKA BIOGRAFIJA PETRA ČELIKA

Rođen
sam 25.12.1949. godine u Beogradu. Osnovnu i srednju školu sam završio
u Bačkoj Palanci. Zvanje profesora bodi bildinga stekao sam u Beogradu
1998. godine, nakon što sam na Fakultetu fizičke kulture u Novom Sadu
dve godine ranije stekao zvanje višeg trenera.

Tokom svoje sportske karijere ostvario sam sledeće uspehe:

1.
Godine 1975. pobedio sam na takmičenju Mister Jugoslavije i kao akter
dokumentarnog filma IZGLEDATI ATLETSKI bio sam iste godine zastupljen
na Festivalu kratkometražnog i dokumentarnog filma u Oberhausenu
(Nemačka), gde je ovaj film zauzeo 2. mesto.

2. Godine 1976. sam bio Mister Slovenije (TAK BILDER BAĆO, Nova Gorica).

3.
Više puta sam bio Mister Jugoslavije i to u varijantama: IFBB, WPF i
NABBA/B.B.S.S., što znači u svim postojećim federacijama na tom nivou u
periodu 1975 - 1995. godine. To podrazumeva i pobedu na Državnom
prvenstvu IFBB u Novom Sadu na SPENS-u, u teškoj kategoriji seniora
1995. godine.

4.
Učestvovao sam na IFBB - Prvenstvu Evrope 1977. godine i bio sam 10. u
kategoriji koja se protezala od 80 do 90 kg (danas su to dve, odnosno
tri kategorije).

5. Mister Srbije sam bio 1980 (IFBB) u Beogradu.

6.
1980. godine na Prvenstvu Evrope DBBV (Organizator je bio Deutsche Body
Building Verband) uz saradnju ATHLETIK 2000, sam bio prvi u srednjoj
kategoriji i apsolutni pobednik. Konkurencija su mi bili: Janko Rudman,
dvostruki evropski prvak i Salvador Ruiz, Mister Univerzum NABBA 1978.
godine. Tada sam stekao dve titule evropskog prvaka.

7.
Godine 1994. sam na WPF Prvenstvu Evrope sam zauzeo II mesto. Iste
godine na Kupu Jugoslavije u Sava Centru osvojio dva prva mesta.

8.
Godine 2003. na WFF U Moskvi bio sam 1. u svojoj kategoriji i tako po
treći put stekao titulu Evropskog prvaka. Krajem iste godine sam ponovo
u Moskvi na WFF Prvenstvu sveta pobedio u svojoj kategoriji i po prvi
put postao svetski prvak.

9.
Godine 2004. sam na IBFA Prvenstvu sveta postao Mister Sveta u dve
kategorije u istom danu. To su bile moja druga i treća pobeda na
Prvenstvima sveta. Konkurent mi je ovoga puta bio pored ostalih Peter
Liska NABBA Mister Evropa 2006, WPF Mister Evropa i WPF svetski prvak i
pobednik mnogih takmičenja sa oko 100 pobeda u karijeri.

10. 2004. godine sam na Prvenstvu Vojvodine IFBB pobedio kao senior u teškoj kategoriji.

11.
Više puta sam učestvovao na međunarodnim kupovima i pobeđivao. Godine
2004. Vogošća (Sarajevo, teška kategorija seniori) i 10-ak puta sam
pobedio na internacionalnom kupu Vasile Balmos u Rumuniji. Zadnji put
je to bilo 2004. godine u decembru, kada sam bio 3-ći u apsolutnoj
kategoriji i 2-gi u teškoj seniorskoj kategoriji, a prvi u kategoriji
Mastersa. Manja takmičenja kao: Mister Peći na Kosovu i Metohiji,
pobede na Prvenstvima Republike Srpske i sl. neću ni da pominjem.
Aktivno se takmičim od 1968. godine i imam oko 100 pehara, medalja ili
diploma samo za osvojena 1. mesta.

12. Međunarodni sam sudija federacije WABBA (licencu mi je dodelio Serž Nubre).

13. Profesor sam B.B. po pozivu na Beogradskom univerzitetu (ranije se to zvala: Viša škola za sportske trenere).

14. Položio sam trenerski ispit u Nemačkom nacionalnom B.B. savezu još sedamdesetih godina.

15. Bio sam sudija na više Svetskih prvenstava.

16. Bio sam predsednik IFBB-a za Jugoslaviju.

17. Osnivač sam NABBA za Jugoslaviju i bio sam predsednik NABBA za Jugoslaviju.

18. Godine 1984. sam u Beogradu organizovao Izbor Mistera Sveta u NABBA federaciji.

19.
Dva mandata, tj. 8 godina sam bio predsednik Saveza za dizanje tegova
Jugoslavije i delegat u Olimpijskom komitetu Jugoslavije uz dobijeno
odličje predsednika Olimpijskog Komiteta na nivou Jugoslavije i
Međunarodnog Olimpijskog komiteta.

20. Doživotni sam počasni predsednik NABBA federacije za Srbiju.

21.
Uspešno sam se iskazao u sportskom izdavaštvu. Izdavao sam časopis
Herkules od 1972-2003; pokrenuo sam prvi časopis na temu fitness u
Jugoslaviji (Fitness za svakog), časopis Testosteron, kao jedini
časopis za sportsku farmakologiju u Evropi. Osim toga, izdao sam još 11
drugih sportskih publikacija na temu vežbanja i oblikovanja tela.

22. U svojoj dugoj i plodnoj sportskoj karijeri imao sam čast i zadovoljstvo da budem trener mnogim šampionima.

23.
Bio sam vanredni profesor bodi bildinga na Višoj školi za sportske
trenere u Beogradu, a 1971. godine sam osnovao prvi bodi bilding klub u
Jugoslaviji, kojeg sam registrovao u Ljubljani. Nakon toga sam osnovao
veci broj klubova širom SFRJ, a devedesetih godina sam u Zagrebu sa
grupom entuzijasta osnovao Bodi bilding savez Hrvatske. Godine 1984.
sam osnovao Bodi bilding savez Srbije sa sedistem u Backoj Palanci.

Imam 5-toro dece.

Trenutno radim kao trener u novosadskom Institutu za vitkost, koji nosi naziv „Petar Čelik“, kontakt telefoni su: 021/ 446–770 ili 021/6 339–411, Mob.: +381 – (0)63–72–53–894.

Adresa Instituta je: Novi Sad, Jug Bogdana 16 (blizu Almaške crkve).

E-mail:

\n [You must be registered and logged in to see this link.]

Ova adresa el.pošte zaštićena je od spam napada, treba omogućiti JavaSkript da biste je videli



_________________________________________________________

POSLOVNI USPESI PETRA ČELIKA, N a g r a d e i p r i z n a nj a:

Godine 1987. je Radio Temerin Petru Čeliku dodelio Priznanje za izuzetan doprinos u radu i razvoju tog medija

Godine 1988. je Radio Beograd Petru Čeliku dodelio Zlatnu medalju za zasluge u ostvarenju medijskog projekta za tu godinu

Godine 1989. su RTS BG – TV program i RADIO TV REVIJA Petru Čeliku dodelili Priznanje za zasluge u zaštiti prirode

Godine 1990. je UEPS Petru Čeliku dodelio Priznanje za kontinuinirano i primereno korišćenje tržišnih komunikacija

Godine 1994. je Akademija za menadžment Petru Čeliku dodelila Povelju za izuzetan doprinos marketingu u razvoju biznisa

Godine 1994. je Akademija za menadžment i marketing je Petru Čeliku dodelila prestižnu nagradu Biznismen godine na nivou SFR JUGOSLAVIJE

Godine 1995. je Trgovačka komora Beograd Petru Čeliku dodelila Prestižno priznanje “KIKI”

Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: ZABORAVLJENI SPORTSKI ASOVI -ko se seća ?   Sre Nov 25, 2009 8:45 pm

Miodrag Gidra Stojanović



Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije






Miodrag Gidra Stojanović (1950. u Podgorici) bivši srpski bokser, kik-bokser i ultimejt fajter, ušao u Ginisovu knjigu rekorda po najvećem broju trbušnih sklekova. Ubijen je 18. februara 2001. u Beogradu.
Iako ekonomista, celog života bavio se raznim borilačkim veštinama.
Karijeru najjačeg Jugoslovena, kako su govorili oni koji ga znaju,
počeo je kad je došao u Beograd, na studije.
1993. godine, otputovao je u Los Anđeles gde se narednih godina bavio filmom. U Americi je sarađivao s Arnoldom Švarcenegerom, Medžikom Džonsonom, Ralfom Milerom. Bio je scenarista i glumac u filmu "Rođen kao ratnik". Film je proglašen za prvi srpski akcioni film.
Po povratku u Jugoslaviju, Gidra se posvetio novoj, "krvavoj"
borilačkoj veštini - ultimet fajtu. Disciplini u kojoj je jedino
pravilo - nema pravila. Kroz novine su se provlačile priče da je Gidra
povezan sa beogradskim kriminalcima.
Miodrag Gidra Stojanović, "najjači Crnogorac" kako su ga često zvali, ubijen je 18. februara 2001. usred bela dana, dok je ulazio u audi 4 kod stadiona JNA. Ubica je jednim metkom pogodio Gidru u vrat, a ostalim u grudi. Ubica nikada nije pronađen.
Gidra je iza sebe ostavio troje dece, dva sina i ćerku.
Nazad na vrh Ići dole
Danubius
Čuvar Vatre
avatar

Godina : 57
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

PočaljiNaslov: Re: ZABORAVLJENI SPORTSKI ASOVI -ko se seća ?   Sre Nov 25, 2009 8:49 pm

Ilija Jorga







[You must be registered and logged in to see this link.]




Dr Ilija Jorga
[You must be registered and logged in to see this link.] [You must be registered and logged in to see this link.]
[You must be registered and logged in to see this link.], [You must be registered and logged in to see this link.]
[You must be registered and logged in to see this link.], [You must be registered and logged in to see this link.]
[You must be registered and logged in to see this link.], [You must be registered and logged in to see this link.], [You must be registered and logged in to see this link.]
[You must be registered and logged in to see this link.], Crni pojas 10. [You must be registered and logged in to see this link.]
Dr Ilija Jorga, univerzitetski profesor, doktor sportske medicine, osnivač karate stila [You must be registered and logged in to see this link.] [You must be registered and logged in to see this link.]. godine zajedno sa prijateljem [You must be registered and logged in to see this link.] i bratom [You must be registered and logged in to see this link.]. Pionir [You must be registered and logged in to see this link.] [You must be registered and logged in to see this link.], naš najbolji instruktor karatea ([You must be registered and logged in to see this link.] 10. [You must be registered and logged in to see this link.]).
Redovni profesor [You must be registered and logged in to see this link.] na Medicinskom fakultetu u Beogradu.




//

Karate biografija


Prof. dr Ilija Jorga je počeo da se bavi karateom [You must be registered and logged in to see this link.]. godine. Njegov prvi instruktor je bio njegov stariji brat prof. dr [You must be registered and logged in to see this link.], a kasnije njegovi učitelji su postali profesori [You must be registered and logged in to see this link.], [You must be registered and logged in to see this link.] i [You must be registered and logged in to see this link.].
Napredovanje po pojasevima



  • 1967 crni pojas prvi dan (šodan) kod [You must be registered and logged in to see this link.], u [You must be registered and logged in to see this link.].
  • 1968 crni pojas drugi dan (nidan) kod [You must be registered and logged in to see this link.].
  • 1971 crni pojas treći dan (sandan) kod Taiđi Kazea u [You must be registered and logged in to see this link.].
  • 1975 crni pojas četvrti dan (jodan) kod Taiđi Kazea u [You must be registered and logged in to see this link.].
  • 1978 crni pojas peti dan (godan) kod Taiđi Kazea u [You must be registered and logged in to see this link.].
  • 1982 crni pojas šesti dan (rokudan) kod Taiđi Kazea u [You must be registered and logged in to see this link.].
  • 1987 crni pojas sedmi dan (šičidan) kod [You must be registered and logged in to see this link.] u [You must be registered and logged in to see this link.].
  • 1998 crni pojas osmi dan (hačidan) kod Hidetake Nišijame u [You must be registered and logged in to see this link.].
  • 2003 crni pojas deveti dan (kudan) dodeljen od strane [You must be registered and logged in to see this link.]-a u [You must be registered and logged in to see this link.].
  • 2008 crni pojas deseti dan (judan) dodeljen od strane IBMA u [You must be registered and logged in to see this link.]-u

Takmičar, trener i selektor


Proslavljeni šampion Evrope u [You must be registered and logged in to see this link.] i 13 puta jugoslovenski majstor u otvorenoj [You must be registered and logged in to see this link.]
i ponovljeni šampion Evrope, takođe je osvajač medalja na mnogim
međunarodnim turnirima. Na međunarodnim turnirima osvojio je 18
medalja, među evropskim i svetskim šampionima (Jorga je prvi šampion
koji nije iz [You must be registered and logged in to see this link.], koji je pobedio na šampionatu sveta u [You must be registered and logged in to see this link.]).
Između 1968. i 1980. bio je selektor karate reprezentacije Jugoslavije
i oni su osvojili 65 medalja na međunarodnim turnirima, takođe 12
evropski i svetskih šampionskih titula. 1981. napustio je Jugosovensku
karate federaciju i počeo samostalnu karijeru. Nekoliko godina živeo u
Francuskoj trenirao je sa Taiđi Kazeom, bio mu asistent na međunarodnim
trening kampovima i očekujući zvanično priznanje [You must be registered and logged in to see this link.] stila. Godine 1987. Jorga počinje sarađivati sa [You must be registered and logged in to see this link.]
i zajedno sa njim počeo je da popularizuje tradicionalni karate kao
njegov učenik. Njegova organizacija fudokan je četvrta velika
organizacija sveta. Autor je mnogih knjiga sa bratom Vladimirom. ([You must be registered and logged in to see this link.], st. 120)[You must be registered and logged in to see this link.]
Osnivanje Fudokana


Na svoj rođendan, 15. novembra 1980. Dr. Ilija Jorga je prezentovao
novi predavački sistem, moderan razvitak tradicionalnog karatea
poznatog po nazivom Fudokan. Kate koje je tada demonstirao su: [You must be registered and logged in to see this link.], [You must be registered and logged in to see this link.], [You must be registered and logged in to see this link.].
Privatni život


Profesor Dr. Ilija Jorga je oženjen sa profesorkom dr. [You must be registered and logged in to see this link.], s kojom ima ćerku Anamarju i sina Aleksu.










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
http://danubius.bestoforum.net/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: ZABORAVLJENI SPORTSKI ASOVI -ko se seća ?   Sre Nov 25, 2009 9:06 pm

Braća Zlatko i Zoran Vujović. Na slici vidimo Zlatka.... legende Hajduka.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Braća Vujović su bili i ostali legende, no red je spomeniti i jednog od najvećih igrača svih vremena s naših prostora. Bernard "Bajdo" Vukas
(Zagreb, 1. svibnja 1927. - Zagreb, 4. travnja 1983.), hrvatski
nogometaš. U dresu Hajduka odigrao je 615 utakmica, postigao 300
golova, triput je slavio naslov državnog prvaka - 1950. (bez poraza!),
1952. i 1955. godine. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 59
utakmica, a postigao je 22 gola. Na Olimpijskim igrama u Londonu 1948.
i Helsinkiju 1952. godine osvojio je srebrne medalje. Igrao je za
reprezentaciju Svijeta, a na utakmici Europa - Velika Britanija 4:1
odigranoj u Belfastu 13. kolovoza 1955. postigao je tri gola, bio
najbolji igrač. Bernard Vukas Bajdo, jedan od najvećih nogometnih
megaveličina koje je svijet dao. Bernard Vukas je proglašen najboljim
hrvatskim sportašem 20. stoljeća. Priča o zagrepčaninu koji je postao
fetivi splićanin, bio najglasniji među pjesmom klape i postao istinski
zaljubljenik splitskog Hajduka. Bajdo, mađioničar koji je iz zagreba
prešao za 2m štofa za odijelo, i koji bi plakao nakon izgubljene
utakmice ili promašene prilike bio je, ostao i treba biti primjer svim
igračima sadašnjice.

Oni koji su ga gledali - oh, ti sretnici! -
podsjetit će se na njegove "velikane", oni koji nisu imali tu sreću -
jer je vrijeme bilo njihov neprijatelj - kroz ove stranice dobit će na
kratko odškrinuta vrata slave, koja se živi jednom u sto godina.
Vjekovno. Jedna je bogodanost našla u ovoj knjizi visoki podsjetnik, ne
samo klase Bajde Vukasa, već i silu i snagu Hrvata, nogometaša. Našem
su svijetu ta lopta, taj nogomet, u prvom redu - urođeni. Na našim
malim ali časnim i junačkim prostorima, postotak genijalaca je užasno
visko. Vjerojatno i najviši u svijetu. Jedan od tih "untouchables",
nedodirljivih, je i Bajdo.

[You must be registered and logged in to see this link.]
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma
avatar

Godina : 57
Location : podnozje Alpi
Datum upisa : 20.06.2008

PočaljiNaslov: Re: ZABORAVLJENI SPORTSKI ASOVI -ko se seća ?   Sre Nov 25, 2009 9:12 pm

[You must be registered and logged in to see this link.]










.

Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com
Danubius
Čuvar Vatre
avatar

Godina : 57
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

PočaljiNaslov: Re: ZABORAVLJENI SPORTSKI ASOVI -ko se seća ?   Sre Nov 25, 2009 10:32 pm

Kijara-brm ::
Braća Zlatko i Zoran Vujović. Na slici vidimo Zlatka.... legende Hajduka.




Ovih se naravno sećam, naročito Zlatka .......zvali smo ga "balerina" ili "padavičar" Ništa drugo nije radio , nego se stalno pokušavao grebati za penal .Sa sadašnjim pravilima , dobio bi karton dok trepneš .
No ovo me je potsetilo na jednu šampionsku generaciju "Hajduka"

Buljan, Šurjak, Mužinić; Holcer ,Brane Oblak , Katalinić, Mešković ; Luka Peruzović , Blaž Slišković ....tim Hajduka je činio reprezentaciju Yu.
Samo još jedan takav primer je bio -Ajaks.
I prvenstvo je onda bilo pet puta jače i zanimljivije nego sada , kad u Cro igraju Cibalia i Osijek, ili u Srbiji Bežanija i Hajduk Kula.....jaki klubovi i jako prvenstvo [You must be registered and logged in to see this image.]










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
http://danubius.bestoforum.net/
Danubius
Čuvar Vatre
avatar

Godina : 57
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

PočaljiNaslov: Re: ZABORAVLJENI SPORTSKI ASOVI -ko se seća ?   Uto Avg 03, 2010 3:12 pm

ROBERTO BAĐO SE VRAĆA FUDBALU

Utorak, 3. Avgust, 2010.|

Autor: Agencija BETA











[You must be registered and logged in to see this image.]
RIM - Legendarni Roberto Bađo ubuduće će raditi u Fudbalskom savezu Italije, preneo je dnevnik Gazeta delo sport.
"Bađo je ponovo na terenu", naslovila je Gazeta tekst o povratku
43-godišnjeg Bađa u fudbal, sport koji je napustio pre šest godina.
Bađo je rekao da će biti direktor tehničkog osoblja Saveza, što
znači da će raditi sa mladim igračima i trenerima. Očekuje se da će
Fudbalski savez Italije sutra i potvrditi vest.
Bađo je tokom igračke karijere nastupao za Vičencu, Fjorentinu,
Juventus, Milan, Bolonju, Inter i Brešu, a sa reprezentacijom Italije
bio je viceprvak sveta 1994. godine i trećeplasirani na Mundijalu 1990.
Osvojio je priznanje Svetske fudbalske federacije (FIFA) za najboljeg
igrača planete 1993. godine. Ostaće upamćen i po tome što je u finalu
Svetskog prvenstva 1994. godine promašio penal zbog čega je titulu
osvojio Brazil.










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
http://danubius.bestoforum.net/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: ZABORAVLJENI SPORTSKI ASOVI -ko se seća ?   Uto Avg 03, 2010 9:36 pm


Milko i Boško Đurovski.
















[You must be registered and logged in to see this image.]
27/02/2009 20:19 | Iz Ljutice Bogdana preko Praga u Humsku:
Milko Đurovski







[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: ZABORAVLJENI SPORTSKI ASOVI -ko se seća ?   Uto Avg 03, 2010 9:40 pm

Safet Sušić


Safet Sušić - Pape, rođen 13.
aprila
[You must be registered and logged in to see this link.].
godine u [You must be registered and logged in to see this link.]. Jedan od najboljih fudbalera Evrope
i svijeta u svojoj generaciji. Karijeru je započeo u Krivaji iz
Zavidovića, gdje je već sa 16 godina počeo igrati u prvom timu. Sezonu
1972/73 počeo je kao igrač FK
Sarajeva
iz [You must be registered and logged in to see this link.], prvo kao junior da bi 3.augusta 1973
debitovao u prvoj postavi seniora. Nastupaju nezaboravni dani kako za
Safeta tako i za navijače tima iz Sarajeva. Naime u sljedećih desetak
godina, i 350 odigranih utakmica, Safet je za tim sa [You must be registered and logged in to see this link.] postigao oko 250 golova, asistirao za
najmanje još toliko i predriblao na stotine protivnika.
Za reprezentaciju [You must be registered and logged in to see this link.] Sušić je debitovao 5.oktobra
1977 u [You must be registered and logged in to see this link.] protiv [You must be registered and logged in to see this link.]
i postigao 2 gola. Na sljedećoj utakmici, protiv [You must be registered and logged in to see this link.]
u [You must be registered and logged in to see this link.],
postiže prvi hattrick, to jeste tri gola na utakmici. Slijedi još jedan
protiv [You must be registered and logged in to see this link.]
u [You must be registered and logged in to see this link.]
u Junu 1978, pa još jedan protiv tadašnjih svijetskih prvaka [You must be registered and logged in to see this link.]
dva mjeseca poslije u [You must be registered and logged in to see this link.]. Takav debi u reprezentaciji još nije
zabilježen! Ukupno Safet Sušić je odigrao 51 utakmicu i postigo 21
pogodak za reprezentaciju bivše Jugoslavije u periodu između [You must be registered and logged in to see this link.]. i [You must be registered and logged in to see this link.]. god.
Godine [You must be registered and logged in to see this link.]
Safet Sušić je izabran za najboljeg sportistu [You must be registered and logged in to see this link.] i za najboljeg fudbalera
Jugoslavije. 1981. dobija Šestoaprilsku
nagradu
grada Sarajeva.
Nakon sjanih izdanja u nacionalnom dresu i FK
Sarajevo
, i nakon što je ispunio zakonsku normu od 28 godina
starosti potrebnu za odlazak u inostranstvo, za Sušića je nastala prava
potjera od strane najvećih evropskih klubova. Posao sa [You must be registered and logged in to see this link.]
je već bio dogovoren i Sušić je navodno potpisao predugovor međutim u
sve se umiješao [You must be registered and logged in to see this link.] sa
boljom ponudom i nakon što je Sušić odlučio potpisati za Torino, Inter
se žalio fudbalskom savezu [You must be registered and logged in to see this link.] i
kao rezultat svega Sušić je dobio jednogodišnju suspenziju za dolazak u
[You must be registered and logged in to see this link.].
Početkom osamdesetih, [You must be registered and logged in to see this link.]. Safet prelazi u Paris Saint
Germain
gdje ostaje 9 godina. I u timu iz glavnog grada [You must be registered and logged in to see this link.], Sušić
ostavlja veliki trag. Jedan je od najvećih fudbalera koji su igrali u
klubu. Mnogi PSG navijači tvrde da je najbolji strani igrač svih
vremena. [You must be registered and logged in to see this link.]
Zvanicno je proglasen za najboljeg stranog igraca u Francuskoj. Naime,
PSG je klub osnovan u sedamdesetim godinama i u Safetovom vremenu je
postao veoma slavan i jak. Pored toga nosilac je laskave titule najveceg
umjetnika sa loptom u historiji [You must be registered and logged in to see this link.]. [You must be registered and logged in to see this link.]. god.
osvojio je kup Francuske, [You must be registered and logged in to see this link.]. god. bio je šampion Francuske u dresu Parižana.
Fudbalsku karijeru je okončao 1992 sa 37 godina igrajuću za francuski
Red Star. Po njegovim riječima, jedina neispunjena želja u karijeri je
bila da igra za Bosnu i Hercegovinu.
Nakon igračke karijere, [You must be registered and logged in to see this link.] je počeo da radi kao trener.
Trenirao je francuski [You must be registered and logged in to see this link.], turski [You must be registered and logged in to see this link.], [You must be registered and logged in to see this link.], [You must be registered and logged in to see this link.] i
klubove u [You must be registered and logged in to see this link.]. Pretposljednja
trenerska destinacija mu je bio turski prvoligaš [You must be registered and logged in to see this link.]. Trenutno
je trener bosanskohercegovačke nogometne reprezentacije.
Safetov stariji brat [You must be registered and logged in to see this link.],
također je bio veoma talentovan fudbaler koji je oblačio reprezentativni
dres. Po mnogima i veći talenat od Safeta ali njegov fudbalski put u
mnogome je obilježio život van sportskih terena.
Safet je 2000. povodom proslavljanja 50 godina [You must be registered and logged in to see this link.]-e,
zvanično proglašen za najboljeg fudbalera Bosne i Hercegovine u
posljednjih pola vijeka.
Susića je na sjednici Izvršnog odbora Nogometnog saveza BiH održanoj
29. decembra 2009 jednoglasno imenovao za novog selektora
bosanskohercegovačke reprezentacije.



Igračka karijera:

Trenerska karijera:


[You must be registered and logged in to see this link.]
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
sonia
حبيبي
حبيبي
avatar

Godina : 43
Location : my world
Humor : ;)
Datum upisa : 23.03.2008

PočaljiNaslov: Re: ZABORAVLJENI SPORTSKI ASOVI -ko se seća ?   Ned Avg 22, 2010 6:40 pm

Стјепан Бобек ([You must be registered and logged in to see this link.], [You must be registered and logged in to see this link.] [You must be registered and logged in to see this link.][You must be registered and logged in to see this link.], [You must be registered and logged in to see this link.] [You must be registered and logged in to see this link.]) је бивши [You must be registered and logged in to see this link.] [You must be registered and logged in to see this link.].

Рођен [You must be registered and logged in to see this link.] [You must be registered and logged in to see this link.]. у [You must be registered and logged in to see this link.] . Већ са тринаест и по година играо је за први тим Викторије, нижеразредног клуба. Као двадесетогодишњак постао је центарфор [You must be registered and logged in to see this link.]. [You must be registered and logged in to see this link.]. године је дошао у [You must be registered and logged in to see this link.] и за „црно-беле“ је играо све до [You must be registered and logged in to see this link.]. За тих тринаест година Бобек је одиграо 468 утакмица и дао 403 гола. За [You must be registered and logged in to see this link.] играо је 63 утакмице и постигао 39 голова.Био је центарфор, индивидуалиста, сјајан дриблер, необично вешт голгетер. Касније је добио улогу конструктора игре. Играо је за тим уживајући у припремању шанси саиграчима. Бобеков последњи пас најчешће је био „пола гола“ ,а његово „ролање“ лопте и „златна пета“ остали су у нашем фудбалу под Бобековим заштитним знаком као и лична креација.Као фудбалер Партизана Бобек је освојио два првенства и четири купа. Био је учесник два светска првенства - у [You must be registered and logged in to see this link.] [You must be registered and logged in to see this link.]. и у [You must be registered and logged in to see this link.] [You must be registered and logged in to see this link.], као и две [You must be registered and logged in to see this link.] - у [You must be registered and logged in to see this link.] [You must be registered and logged in to see this link.]. и у [You must be registered and logged in to see this link.] [You must be registered and logged in to see this link.].У својству тренера имао је више успеха: пет шампионских титула, два купа ([You must be registered and logged in to see this link.] и [You must be registered and logged in to see this link.]) и једно прво место у другој савезној лиги (с [You must be registered and logged in to see this link.]).[You must be registered and logged in to see this link.]. године изабран је за најбољег фудбалера Партизана свих времена.

[You must be registered and logged in to see this link.]










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Danubius
Čuvar Vatre
avatar

Godina : 57
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

PočaljiNaslov: Re: ZABORAVLJENI SPORTSKI ASOVI -ko se seća ?   Uto Mar 08, 2011 1:52 pm

Australijanka uživa posle osvojene titule u Maleziji

Dokić: Apetiti su mi porasli, želim još pobeda
I.Đukić | 07. 03. 2011. - 21:04h | Foto: AFP |

Devet godina je Jelena Dokić čekala na WTA titulu. Kada ju je većina teniskih stručnjaka već otpisala, uspela je da se dokopa finala Kuala Lumpura i potom postane prvakinja Malezije.

[You must be registered and logged in to see this image.]
U finalu je dobila Čehinju Lusi Safarovu sa 2:1 (2:6, 7:6, 6:4) ali i 220.000 dolara uz pristojan pomak na WTA listi do 60. mesta.



"Veoma sam srećna zbog osvojene titule posebno jer je to postignuto na početku sezone. Važnije mi je koje sam igračice pobeđivala i kako sam završavala mečeve. Zaista ne znam odakle sam crpela snagu ali samo gurala sebe unapred, ka poenima i pobedama. Posle ovakve pobede nad Safarovom i osvojene titule, apetiti vam prirodno porastu. Brzo dobijam samopouzdanje. Upravo to će me inspirisati i za naredne turnire", rekla je Dokićeva.



Australijanka srpskog porekla postavila je sebi cilj da se u 2011. godini vrati među prvih 50 na svetu, a već sada je oko 60. pozicije.

Kada je izgubila u poslednjem meču kvalifikacija za Australijan open od Olivije Rogovske, retko ko je verovao da će igrati neku veću ulogu ove sezone.



Ipak, Jelena je potvrdila da može mnogo krenuvši u ovu sezonu sa 138. mesta WTA liste.










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
http://danubius.bestoforum.net/
Danubius
Čuvar Vatre
avatar

Godina : 57
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

PočaljiNaslov: Re: ZABORAVLJENI SPORTSKI ASOVI -ko se seća ?   Ned Apr 24, 2011 4:10 pm

Monika Seleš - Sav moj život
Izvor: Status magazin

Ja sam samo prstom probao sport, pa te zato molim, veliki svete, nemoj da nam sada pokvariš dete. Mala Mo je stvarno cura i po, ona ima srce, ima tri čiste, ne mešajte je u kursne liste, neka to briga nekom drugom postane, pustite nju, neka joj sve igra ostane...


[You must be registered and logged in to see this image.]

Ovim stihovima je, pre mnogo godina, panonski mornar Đorđe Balašević počeo pesmu posvećenu svojoj slavnoj sugrađanki, neprikosnovenoj vladarki teniskih terena s kraja prošlog milenijuma.

Iako je bila jedna od najmlađih šampiona u istoriji vrhunskog sporta, kao od šale je pomerala granice ljudskih mogućnosti i obarala rekorde, ostavljajući za sobom nedostižne prepreke budućim generacijama. Od beskrajne radosti do neizmerne tuge, od vanserijskih uspeha, upisanih u sve sportske enciklopedije, pa do životnih poraza punih bola, krvi i suza – Mala Mo kao da je personifikacija svega što se poslednje dve decenije dešavalo na ovim prostorima.

Nož u njenim leđima, tokom nesrećnog četvrtfinala u Hamburgu, bio je, pokazalo je minulo vreme, pokušaj jednog bolesnog uma da izvrši atentat na sve što proklamuje olimpijski duh. Udarac, snažan ne toliko fizički koliko psihički, praktično je uništio zlatnu i sve samo ne konvencionalnu karijeru jugoslovenske teniserke, koja se nakon incidenta nikada nije sasvim oporavila i vratila na vrh. A od tada kao da je prošla čitava večnost...

Još samo osmehom podsećajući na onu slatku devojčicu sa kikicama, koja je Ljubivoju Ršumoviću pekla palačinke u emisiji Fore i fazoni, i na tinejdžerku svetskog imena koja je usred Beograda igrala egzibicioni meč sa Zinom Garison, danas, u 37. godini, Monika Seleš s punim optimizmom poručuje da preko mreže života tek treba da prebaci svoj najubojitiji forhend.

Izvanrednog izgleda i zrelija nego ikada, ali primetno zatvorenija od teniske princeze kakvu pamtimo, oprezna u kontaktu s medijima, a još više sa ostatkom sveta, sklona filozofiranju igre i celog postojanja (i vi biste bili, da se nađete u mojim patikama), čudesna Mala Mo priznaje da je bila najsigurnija dok je stajala na terenu koji poznaje bolje od ičega – bilo da je reč o pariskoj šljaci, melburnškoj i njujorškoj podlozi, ili o vimbldonskoj travi.

„Moja prva ljubav trajala je više od tri decenije. Donela mi je sve najlepše što život može doneti – slavu, bogatstvo, poštovaoce u svim krajevima sveta, naslovne strane, prestiž, ali sam svesno žrtvovala detinjstvo, tinejdžersko doba, zdravlje... Prolazila sam u isto vreme i kroz raj i kroz pakao, bila povređena i fizički i psihički, morala sa nepunih 15 godina da napustim rodni grad i sve što sam do tada poznavala, da zaboravim na najbliže prijatelje i rođake. Kasnije je sve to počelo da uzima danak, primoravajući me da pobegnem u neki sopstveni svet, jer nije lako kada vas kamere prate čim izađete iz kuće. Znate i sami da sam se dugo kolebala, pitala se kada je pravo vreme da odem, ali pre tri godine sam i zvanično okačila reket o klin. Monika Seleš je srce dala tenisu. Dosta je bilo...

Poslednje značajno pojavljivanje u javnosti bilo je prošle sezone u popularnoj američkoj emisiji Ples sa zvezdama, gde je pokazala da ima smisla i za neke druge veštine.

„Fokstrot mi nikako nije polazio za rukom. Bila sam malo uštogljena i verovatno sam izgledala kao da sam progutala motku! Savetovali su mi da poradim na držanju, jer su primetili da delujem kao da sam slomila vrat i da će mi svakog trenutka otpasti glava. Noge su mi bile toliko neposlušne da to nije uspela da prikrije ni duga haljina. Ali, nemojte se čuditi, do sada nisam imala mnogo plesnog iskustva“.

Dobro se preznojila da bi se uopšte pojavila u šou programu, priznaje. Ali, naporan i temeljan rad je, kao što svi dobro pamtimo, važan deo njenog karaktera.

Celog života Karolj Seleš borio se da od Monike, rođene 2. decembra 1973. godine u Novom Sadu, stvori svetsku šampionku. Uspeo je... Prebacivali su mi da sam kćerki oteo detinjstvo i uskratio joj igračke. A ona je svoju igračku sama izabrala. Nisu to bile ni lutke ni plišani medvedići. Imala je jedva šest godina kada je, posmatrajući starijeg brata Zoltana kako igra, i sama dohvatila reket. U početku, sve je prihvatala s dečijim ushićenjem, kao zabavu. No, ubrzo smo shvatili da je vrag odneo šalu i da će tenis postati njen život.

Na parkingu ispred višespratnice u novosadskom kvartu Liman, Karolj bi, umesto mreže, vezivao kanap za branike dva automobila, a Monika je, reketom većim od nje, po ceo dan uporno dokazivala zašto je nekima suđeno da postanu šampioni, dok su drugi tek prolazne zvezde. Kada je osvojila prvi turnir imala je devet godina i nije se puno razumela u način bodovanja u tenisu, pa tokom mečeva nije znala ni ko vodi...

„Najviše sam volela da udaram lopticom o zid. Zahvalna sam stanarima što im buka nije smetala. I danas sam najsrećnija kad oko mene postoji veliki zid... To je sigurnosna mreža, muzika koja najviše prija mom uhu. Ja jesam završila karijeru, ali tenis je bio i ostaće moj najbrži izlaz iz problema, prozor u svet mašte... Treninzi i mečevi su najbolja terapija koju sam mogla da dobijem. U najtežim trenucima, oni su mi bili jedina garancija da sam još uvek normalna«.

U biografiji Od straha do pobede, objavljenoj pre nekoliko godina, prisetila se koliko je teško bilo roditeljima da se odreknu svojih karijera – Karolj je pravio crtane filmove, Ester je bila profesor istorije – kada su, 1986. godine, odlučili da žrtvuju sve što imaju i odu na Floridu, kako bi Moniku upisali na akademiju čuvenog teniskog stručnjaka Nika Boltierija. S njom u klasi bili su i Agasi, Gabriela Sabatini, Meri Džo Fernandez... Kada je, tri leta kasnije, stigla na otvoreno prvenstvo Francuske, bila je samo još jedna autsajderka, osamdeset i neka na rang listi. Iako je dogurala do četvrtfinala, što je bilo zabeleženo kao iznenađenje prvog stepena, objektivi fotoaparata bili su usmereni na poznatije učesnice. Tek ponegde se moglo pročitati o maloj Jugoslovenki, koja udara lopticu čvrsto držeći reket sa obe ruke, uz grč na licu i krike a la karate kid. Serija lančanih pobeda nad do tada neprikosnovenim veterankama Kris Evert i Martinom Navratilovom pretvorila se u liniju bez prekida, pa je bilo samo pitanje dana kada će joj velika imena gledati u leđa. Uskoro je pred svetom stajala najmlađa šampionka u istoriji belog sporta: šesnaest godina i šest meseci imala je Monika Seleš kada je, 1990. godine, osvojila Rolan Garos. Nije očekivala uspeh tako rano.

„Kad sam se već našla na tronu, želela sam da se tu što duže zadržim. Davala sam sve od sebe, još od onog sudbinskog trenutka kada sam prvi put uzela reket u ruke. Malo toga je u mojoj karijeri bilo planirano. Pretpostavljam da ista priča važi i za sav moj život".

Od vojvođanske ravnice do istorije, ovdašnja javnost pomno je pratila svaki njen korak. Cela bivša država bila je ponosna na Malu Mo nacionale, koja je bila i ostala najveća šampionka potekla sa ovih prostora.

"Upornost i istrajnost su najvažnije vrline, ali nema svako mentalnu snagu da postane šampion. To je velika reč, koja nosi puno obaveza i dokazivanja. Kad vas jednom nagrade tom titulom, ne smete izneveriti navijače. A ni sebe. Opravdano je samo ako se u vaš put umešaju tuđi koraci. Ne mislim na poraze, koji su sastavni deo sporta, već na opšte ponašanje i način borbe na terenu. U ključnim situacijama u toku igre pokazivala sam veliku psihičku snagu. Uvek su mi na umu bile reči mog brata koji mi je neprestano govorio da je svaki poen važan. Danas igračice o tome ne vode previše računa".

Uporedo sa uspesima na prestižnim takmičenjima, Monika je osvajala i zapažene pozicije u svetskoj štampi. To je bomba, pisao je Paris Match posle njene prve pobede na Rolan Garosu: Kad se pojavi na terenu sa svojim mačkastim očima, fluorescentnim noktima i vrcavim osmehom, hipnotiše celo gledalište! Ova devojčica je najveći prirodni talenat koji se ikada pojavio u ženskom tenisu. Napadi sa osnovne linije, snažni riterni, precizne dijagonale u sam ugao terena – s nepunih dvadeset godina već je imala osam gren slem titula u kolekciji. Tri maja zaredom pobeđivala je u Parizu, isto toliko puta u Melburnu, dva pehara donela je iz Njujorka... Samo Vimbldon nije osvojila. Od januara 1991. do februara 1993. zabeležila je 231 pobedu i samo 23 poraza, osvojivši 30 titula na raznim WTA turnirima. Samo je Kris Evert imala bolji postotak. U karijeri je pobedila na ukupno 54 turnira. Monikin pristup igri u mentalna snaga napravili su pravu revoluciju u ženskom tenisu.

Još od raspada Jugoslavije, Amerikanci su joj uporno nudili državljanstvo, ali ona je odbijala. Na Olimpijskim igrama 1992. u Barseloni igrala je pod zastavom nezavisnih takmičara IOP jer našim sportistima zbog sankcija nije bio dozvoljen nastup. Zbog zabrane igranja našim fudbalerima u Švedskoj odbila je da ikada više poseti tu zemlju. Ipak, odlučila je da nastavi dalje sa američkim pasošem.

"Znam gde sam rođena i Jugoslavija će uvek biti u mom srcu. Bilo je mnogo razloga zbog kojih sam bila primorana da promenim državljanstvo. Ipak, nisam imala snage da igram za američku Fed Kup reprezentaciju kada su 1999. godine rušeni mostovi mog rodnog grada..."

S druge strane, bila je rastrzana i razvodom roditelja, koji su samo kad je ona bila u pitanju zaboravljali međusobne nesuglasice i zajedno se trudili da je u svemu podrže.

"Bili su jedno uz drugo celog života, mene i brata izveli na put, napravili od nas ljude... Sve oko mene rušilo se kao kula od karata. Možda sam detinje naivno verovala da je njihov brak idealan i da sam sigurna pored njih. Nažalost, ništa na ovom svetu nije savršeno i večno".

Svestan da generacija talentovanih devojčica bez milosti gazi po Monikinoj šampionskoj prošlosti, Karolj je hrabrio kćerku da se vrati na teren. I, kad su već svi bili uvereni da je odavno otpevala svoju labudovu pesmu, Monika se, jula 1995, trijumfalno vratila, iako dve godine nije ljudski uzela reket u ruke. Usledila je serija povreda, zbog kojih je njeno ime ponovo nestalo sa najava velikih turnira. Uz neviđene mere bezbednosti i hapšenje svih sumnjivih u blizini, Monika je 1996. osvojila deveti gren slem, održavši u Melburnu nekoliko magistralnih lekcija novim klinkama koje su bez pardona kidisale na njene nekadašnje pozicije. Kada je shvatila da otac polako gubi bitku s bolešću, strah i upadljiva nervoza ponovo su zamenili osmeh na licu.

"On je jedna od prvih misli s kojima započinjem svaki dan. Nedostaje mi, sve više kako vreme prolazi. Gde god sam putovala na takmičenja, tata je bio pored mene. Kada je operisan od raka prostate i pao u postelju, ja sam bila pored njega. Davala sam mu morfijum za ublažavanje bolova i hrabrila ga da izdrži, kao što je on mene bodrio dok sam bila na takmičenjima. Preminuo je u maju 1998, a taj gubitak boli me više od hamburške rane. Teško je kada tokom meča po navici pogledate u publiku i shvatite da je ono najvažnije mesto ostalo zauvek prazno".

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tri nedelje nakon Karoljeve smrti, Monika je igrala finale Rolan Garosa sa njegovom burmom oko vrata. Fanatičnim radom uspela je da povrati nekadašnje sposobnosti, dok su restauraciju mentalne strane i ponovno zauzimanje trona otežavale neplanirane bolne okolnosti i dodatni nemiri. Za razliku od slavnih dana, kada je čistila sve pred sobom (čak i kada su je iz vrha upozoravali da prestane da vrišti jer ometa protivnice), nakon incidenta u Nemačkoj našla se u sasvim novoj koži. Gubitak oca, za kojeg je bila veoma vezana, stres zbog čestih povreda, prekomerna težina, depresije, noćne i dnevne more kao trajna posledica krvave hamburške mrlje na belom sportu – sve se to videlo na terenu. No, bila je uporna da se vrati na staze stare slave, iako je još kao tinejdžerka osvojila sve što se osvojiti moglo.

„Mirenje s porazima i izgubljenim setovima podnosila sam zrelije nego što su to mnogi očekivali – s nogama na zemlji i svesna situacije u kojoj sam se našla, ali i činjenice da je sport odavno postao unosni biznis bez skrupula. Godine su mi bile potrebne da ponovo sastavim deliće nekad neuništive psihičke snage... A dok se to nije desilo, muku sam mučila sa samom sobom. Hrana mi je bila glavni odbrambeni mehanizam, njome sam se borila protiv stresa. Imala sam skoro 20 kilograma viška, što se odražavalo na igru i na funkcionisanje u društvu. Sedela sam ispred televizora, zatvorena u sobi, jela čips u neograničenim količinama, nekad bespotrebno plakala. Moja prijateljica Dženifer Kaprijati imala je mnogo manje problema, ali nije bila dovoljno snažna. Odala se porocima, drogirala se, nedavno je jedva ostala živa zbog prekomerne doze... Meni to nikad nije padalo na pamet. Previše je ponižavajuće“.

U vreme dok je bila nepobediva, doping je bio tabu tema zbog koje su neki šampioni bili primorani da vrate svoja odličja. Danas se u tenisu vrti mnogo više novca, a kako se čini, i nedozvoljenih sredstava.

"Ako uporedite telesne konstitucije mene, Štefi Graf, Gabrijele Sabatini ili Kris Evert sa sadašnjim teniserkama koje fizički jedva da podsećaju na žene, primetna je velika razlika. Ne mogu da tvrdim da je reč o dopingu, ali verujem da koriste neke proteinske dodatke ishrani, što nije kažnjivo. Danas toga ima mnogo više nego u moje vreme. Teniserke više pažnje posvećuju fizičkoj masi nego strategiji, neke duže borave u teretani nego na terenu, ali to je individualna stvar i preporuka trenera. Danas, jednostavno, važe druga pravila u svim oblastima života, pa tako i u sportu«.

Pre tri leta, nekadašnje čudo od deteta i jedna od najboljih teniserki svih vremena koja je pod zastavom Jugoslavije ostvarila najveće uspehe, odigrala je svoj poslednji meč, a o onoj drugoj, manje poznatoj strani svog života, progovorila je u drugoj autobiografskoj knjizi, objavljenoj prošlog jula.

“Skoro tri decenije sam se svakog jutra budila prvo pomislivši na reket. Poslednjih godina shvatam da na ovom svetu ima mnogo važnijih stvari, upravo onih koje su mi nedostajale dok sam dane provodila prebacujući lopticu preko mreže. Uostalom, stigle su neke nove generacije mladih lavica željnih pobeda i slave, tako da nema smisla da ih jedna penzionerka izaziva na megdan! Smatram da sam na vreme ostavila profesionalni sport. Reket i loptice promenili su mi život, delili sa mnom istu sudbinu, svaku kap znoja, svaki sekund proveden na terenu. Za mene tenis nikad nije predstavljao teškoću ili posao. Te reči nisu našle mesto u mom rečniku, jer da jesu, odavno bih odustala. Međunarodna teniska federacija nedavno me je angažovala da radim sa mlađim generacijama koje tek stupaju na tenisku stazu. Putujem svetom i demonstriram deci ono što najbolje znam igrajući egzibicione mečeve. Trudim se da pomognem koliko mogu, a kada primetim da neko dete ima talenta savetujem njegovim roditeljima da ga upišu na tenis pre šeste godine, jer je to najbolje doba za početak«.

Ambasadorku međunarodne sportske organizacije Laureus (gde joj društvo prave Nađa Komaneči, Katarina Vit, Džon Mekinro, Boris Beker, Majkl Džordan...), godinama su viđali u društvu dvadeset godina starijeg i bar toliko milijardi dolara teškog Pola Alena. Ona uporno tvrdi da je Alen samo porodični prijatelj. O privatnom životu nikad nije govorila.

„Navikla sam na glasine. Još dok sam bila tinejdžerka komentarisali su da sam u drugom stanju samo zato što sam preskočila Vimbldon. Već su me nekoliko puta udavali, iako ja to uopšte ne želim. Tenis mi je mnogo doneo, ali i mnogo uzeo. Želim bar nešto da nadoknadim, želim da proživim život lepo i udobno, nije bitno koliko će da traje. Ne obilazim glamurozne događaje, nikad nisam volela uštogljene prijeme, nemam gotovo nikakvih kontakata sa medijima. Najviše vremena provodim sa mamom, bratom i njegovom porodicom, izlazim sa prijateljicama na kafu, dakle – ništa posebno niti drugačije od ostalih«.

U međuvremenu, Monika je otkrila da ima smisla za pisanje i umetnost. Daje poslednje ispite iz pejzažne arhitekture, a nedavno je potpisala ugovor sa izdavačkom kućom Blumsberi za seriju romana namenjenim tinejdžerima pod naslovom Akademija. Knjige će govoriti o mladim sportskim zvezdama koje treniraju na elitnoj akademiji, a prvi tom iz pera jedne od najboljih teniserki svih vremena trebalo bi da se nađe u knjižarama iduće godine.

Vlasnica devet gren-slem titula i najmlađa u istoriji igre s takvim bilansom i moći, odnedavno je i članica Međunarodne teniske kuće slavnih u Njuportu. I dalje čuva Bajagine kasete, i dalje sluša Džimija Hendriksa i Balaševića, i dalje prati vesti iz domovine. Raduje se uspesima mladih kolega iz Beograda.

„Pomno pratim njihove igre, često i iz publike. Svaki uspeh Jelene, Ane i Novaka me mnogo raduje. Igraju fenomenalno, lepo su vaspitani i pametni. Ponosna sam na njih i na svu talentovanu decu u Srbiji. Od srca želim da krenu našim stopama. Samo bih mlađim kolegama poručila jednu stvar, pošto često čujem kako kad izgube kažu nema veze, još smo mladi, ima vremena... Nema vremena. Ja sam pre svoje dvadesete već imala osvojenih osam gren-slemova. Šampionski duh mora da se neguje na poseban način. I neka imaju na umu da se ne može sve u životu imati u isto vreme. A u Beograd ću doći prvom prilikom. Izuzetno sam zauzeta i angažovana na raznim poljima, tako da ne mogu da preciziram datum dolaska. Bake i deke, sa očeve i majčine strane, davno su preminuli. Gotovo da nikog nemam u Novom Sadu, osim lepih uspomena na detinjstvo i stare prijatelje. Ne, nisam zaboravila srpski, ne brinite“.

Monika godinama unazad ulaže svoj novac na berzi. Njen finansijski savetnik je medijima svojevremeno rekao da nije trošadžija, da vozi prosečan automobil, zove ga u sred noći da pita zašto su prodali određene akcije i da će starost sigurno doživeti bogata. Deo novca koji je osvojila dok se bavila tenisom (15 miliona dolara samo od turnira) uložila je u lanac restorana “All Stars Cafe”.

“Restoran ima nekoliko vlasnika, pored mene tu su i Tajger Vuds, Agasi, Vejn Grecki, Šekil O'Nil i još neke sportske legende. Posle dvadesetak objekata u Americi i Australiji, jesenas smo otvorili i restoran u ekskluzivnom meksičkom letovalištu Kankun. Glavna ideja je da zaljubljenicima u sport omogućimo da preko najsavremenijih televizora prate prenose nadmetanja uz jeftinu hranu i piće. Najskuplje jelo je 30 dolara, a na meniju su obroci koji nose ime vlasnika, kao što su “cezar salata Monika”ili “piletina a la Tajger”. Enterijer je ukrašen ličnim stvarima poznatih sportista, poput dresova, bejzbol palica, ragbi lopti... U nekima su i moji reketi. Ne, nema previše sete kada bacim pogled na njih. Jednostavno, ta vrata su zatvorena. Ostale su samo lepe uspomene. Profesionalni tenis danas pratim tek koliko da proverim šta rade Novak, Ana i Jelena, čiji sam mentor bila pre nekoliko godina kada je počela da se pojavljuje na svetskoj sceni.

Naravno, uvek će ostati pitanje kakve je tek stranice sportske istorije Monika Seleš mogla još da napiše, samo da nije bilo tog prokletog Hamburga, kada je bila zaustavljena u furioznom, šampionskom pohodu, u trenutku kada joj nijedan reket nije predstavljao opasnost. Da li bi joj bilo ravne?

„Ne znam. Možda... Uvek ima neko bolji od nas. Ponekad me naši ljudi koje na Floridi srećem u šoping centrima uz uzdah pitaju: Eh, draga moja, da ne beše ludog Nemca – gde bi ti bio kraj? Nasmejem se, možda zaiskri koja suza, jer ne znam šta da kažem... Postoji jedna užasna, mračna strana moje ličnosti, koja umnogome usporava sve lepo što bi još moglo da mi se desi. Ta strana nestajala je samo dok sam bila na terenu. Tu nije mogla da me pobedi. A sve je u mom životu moglo da bude drugačije...“.

U paklu, ni kriva, ni dužna

Ko zna koliko bi još dugo Monika dominirala, da se tog 30. aprila 1993. bar povredila, da uopšte nije ni izašla na teren... Pred početak turnira saznala je da njen otac boluje od raka: Sav moj svet srušio se u Hamburgu... Pred očima zapanjene publike srušila se i Monika. Krik je zaustavio meč, dok je ona, s nožem u leđima, gubila tlo pod nogama i godine pred sobom. Fanatični obožavalac Štefi Graf, mentalno bolesni Ginter Parhe, iskoristio je svojih pet minuta slave. Reket nije mogao da zaustavi Moniku Seleš. Nož, nažalost, jeste. Grafova, tako, više nije imala dostojnu protivnicu, a ni većih problema da zauzme Monikino mesto.

"Iako povreda nije bila toliko ozbiljna, pravi pakao počeo je posle nekoliko dana, kada sam napustila bolnicu. I danas sam ubeđena da taj bolesnik nije dobio adekvatnu kaznu, ako je uopšte bio bolestan. Nisam bila sigurna da je sve to bilo slučajno. Danonoćno me je proganjalo pitanje zašto?!, imala sam u glavi bezbroj odgovora i različitih scenarija. Ali, dogodilo se, nisam mogla da vratim vreme. Nisam znala šta ću sa sobom, gde da pobegnem... Postala sam paranoična, plašila sam se svakog šuma u kući, spavala sam sa upaljenim svetlom, zaključavala se u sobu. Odjednom se sve srušilo... Imala sam osećaj kao da sam se probudila u paklu, ni kriva ni dužna. Bila sam opsednuta košmarima i imaginarnim napadačem koji me je proganjao u snu, ali i na javi u kojoj sam počela da haluciniram, roditelji su pokušavali nemoguće. Oteli su me iz mog mračnog sveta, konačno izvukli iz naše kuće opasane visokim drvoredima i odveli na kliniku u Kolorado, gde sam provela nekoliko meseci, daleko od civilizacije«.

U pomoć su priskočili najbolji psihijatri, čak i indijanski vračevi, ne bi li veliku šampionku spasili očaja i razmišljanja o najgorem. Kako je uspela da se oporavi, to samo ona zna.

"Razgovarala sam sa žrtvama silovanja i paraolimpijcima, koji su mi pomogli da shvatim koliko sam srećna što sam uopšte živa. Njihova snaga da nastave dalje posle svega što ih je zadesilo je zaista fascinantna. Nisam htela da dopustim da mi jedan čovek otme ljubav prema igri kojoj sam dala sve što sam ikad imala. Kad pomislim koliko se ljudi nalazi u mnogo težim situacijama od moje, zadovoljna sam onim što imam, a to je, posle svega, samo zdravlje. I shvatila sam da sve ide iz glave. Srećna sam što mogu da stanem na svoje noge kad se ujutru probudim, srećna sam što mogu ponovo da trčim za lopticom... I za životom«.

Pauzu i izolaciju iskoristila je kako bi se pozabavila psihologijom i pročitala knjige za koje ranije nije imala vremena. Iako su počele da je interesuju neke druge oblasti života, sve vreme je razmišljala o povratku na teren. Besane noći su prošle, rana zarasla, ali – ožiljak je ostao. Razlika je bila očigledna: nekad uvek nasmejani i pričljivi mali levoruki genije u svet se vratio povučen u sebe i zatvoren u ljušturu svoje privatnosti. Samo su malobrojni smeli da odškrinu vrata zabranjenog grada, kako su zvali vilu Selešovih nedaleko od Sarasote. Uz sve nevolje doživela je i saobraćajnu nesreću kada se sa majkom vraćala iz posete psihologu. Monikin skupoceni oldtajmer bio je potpuno uništen, a njih dve su samo zahvaljujući čudu prošle bez ijedne ogrebotine.

Prolazila sam u isto vreme i kroz raj i kroz pakao, bila povređena i fizički i psihički, morala sa nepunih 15 godina da napustim rodni grad i sve što sam do tada poznavala, da zaboravim na najbliže prijatelje i rođake

Postoji jedna užasna, mračna strana moje ličnosti, koja umnogome usporava sve lepo što bi još moglo da mi se desi. Ta strana nestajala je samo dok sam bila na terenu. Tu nije mogla da me pobedi

Najviše sam volela da udaram lopticom o zid. Zahvalna sam stanarima što im buka nije smetala. I danas sam najsrećnija kad oko mene postoji veliki zid... To je sigurnosna mreža, muzika koja najviše prija mom uhu

Lanac “All Stars Cafe”ima nekoliko vlasnika, pored mene tu su i Tajger Vuds, Agasi, Vejn Grecki, Šekil O'Nil i još neke sportske legende. Posle dvadesetak objekata u Americi i Australiji, jesenas smo otvorili i restoran u ekskluzivnom meksičkom letovalištu Kankun

Kad sam se već našla na tronu, želela sam da se tu što duže zadržim. Davala sam sve od sebe, još od onog sudbinskog trenutka kada sam prvi put uzela reket u ruke. Malo toga je u mojoj karijeri bilo planirano. Pretpostavljam da ista priča važi i za sav moj život

Ostale su samo lepe uspomene. Profesionalni tenis danas pratim tek koliko da proverim šta rade Novak, Ana i Jelena, čiji sam mentor bila pre nekoliko godina kada je počela da se pojavljuje na svetskoj sceni

Upornost i istrajnost su najvažnije vrline, ali nema svako mentalnu snagu da postane šampion. To je velika reč, koja nosi puno obaveza i dokazivanja. Kad vas jednom nagrade tom titulom, ne smete izneveriti navijače. A ni sebe

Bilo je mnogo razloga zbog kojih sam bila primorana da promenim državljanstvo. Ipak, nisam imala snage da igram za američku Fed Kup reprezentaciju kada su 1999. godine rušeni mostovi mog rodnog grada...










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
http://danubius.bestoforum.net/
Danubius
Čuvar Vatre
avatar

Godina : 57
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

PočaljiNaslov: Re: ZABORAVLJENI SPORTSKI ASOVI -ko se seća ?   Uto Jul 12, 2011 10:49 am

Gde je i čime se bavi legenda jugoslovenske košarke
Dražen Dalipagić? Da li se i dan danas, dok uživa u penzionerskim
danima, bavi nekim sportom, makar rekreativno?



[You must be registered and logged in to see this link.]


Jedan od najboljih košarkaša u istoriji naše zemlje, čovek koji je
osvojio sve što se osvojiti može, zlato na Olimpijadi, zlato na svetskom
prvenstvu i dva zlata na evropskom. Davne ’78. proglašen je za
najboljeg sportistu Jugoslavije, a činjenica da je od svoje devetnaeste
odigrao 243 utakmice u nacionalnim bojama govori sama za sebe. Kako
danas živi Dražen Dalipagić?




[You must be registered and logged in to see this image.]


– Živim mirno, penzionerski. Pratim košarku, ali ne idem na utakmice
često, ljudi me češće mogu naći na teniskim terenima. Tenis igram
rekreativno. Kada igra Nole, to ne propuštam. Najveća radost u životu mi
je unuka Jana, s kojom šetam svakog dana. Već dugo radim u prodaji
košarkaške opreme „And-1“.










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
http://danubius.bestoforum.net/
Danubius
Čuvar Vatre
avatar

Godina : 57
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

PočaljiNaslov: Re: ZABORAVLJENI SPORTSKI ASOVI -ko se seća ?   Uto Sep 13, 2011 11:33 am

Rebarce" za sva vremena
Željko Rebrača



D. Nikolić | 13. 09. 2011. - 10:11h
| Foto: A. Stanković | [You must be registered and logged in to see this link.]


Željko Rebrača osvojio je tri zlatne medalje sa
našom reprezentacijom na velikim takmičenjima, a 1998. proglašen je i za
najboljeg košarkaša Svetskog prvenstva.



[You must be registered and logged in to see this image.]



Rođen 9. aprila 1972. u Somboru, bio je glavni „glumac“ u „Povratku
otpisanih“ na Mundobasketu 1998. Na to takmičenje je naša reprezentacija
ispraćena unapred prežaljena, a vratila se sa najsjajnijim odličjem.





Bio je i MVP završnog turnira Evrolige (2000), kada je sa
Panatinaikosom ponovio uspeh iz dresa Partizana i postao prvak Evrope.
Dugo godina je igrao i u NBA ligi. Sa reprezentacijom je osvojio tri
zlatne medalje, a kao centar predvodio je ekipu do titula na Svetskom
prvenstvu 1998, Evropskom prvenstvu 1995. i1997. godine.





Osvajač je i olimpijskog srebra 1996. i evropske bronze 1999. godine.
---------
............i vlasnik privatne plaže ,restorana , splava (Apatin ) , nekoliko zgrada sa stanovima za izdavanje , i više prodavnica (Sombor ) -dakle biznismen .
Živ i zdrav ,van košarke ,nedavno se razveo......










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
http://danubius.bestoforum.net/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: ZABORAVLJENI SPORTSKI ASOVI -ko se seća ?   Uto Sep 13, 2011 9:05 pm

Nisam znala da se Željko razveo...
Bila sam u njegovom kafiću Kastelo u Somboru..


U stvari znam celu porodicu Rebrača... [You must be registered and logged in to see this image.]..Ali nisam ga odavno videla.Više su moji bili dobri sa njima.Ja sam tada bila u svetu barbika.

Čak se i prolepšao..ili se fotošopirao...
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Danubius
Čuvar Vatre
avatar

Godina : 57
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

PočaljiNaslov: Re: ZABORAVLJENI SPORTSKI ASOVI -ko se seća ?   Pet Jan 13, 2012 10:10 pm

petak 13.01.2012 | 19:20



Zola Bad trči ultramaraton



Izvor. B92, Tanjug


Bivša svetska rekorderka na 5.000 metara
Južnoafrikanka Zola Bad najavila je da će u junu učestvivati u
ultramaratonu na 90 kilometara u svojoj zemlji.











[You must be registered and logged in to see this image.]


Četrdesetpetogodišnja Bad je tokom karijere bila poznata po tome
što se takmičila bosonoga, a ostala je zapamćena po sudaru sa
Amerikankom Meri Slejni u završnici finalne trke na 3.000 metara na
Olimpijskim igrama u Los Anđelesu.
"Počela sam ozbiljno da
se bavim trčanjem sa 14 godina, sada imam 45 ali i dalje se radujem
trčanju, i dalje nalazim izazov u tome"
, rekla je Badova.

Bad je u karijeri osvojila dve zlatne medalje na prvenstvu sveta u krosu 1985. i 1986. godine.










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
http://danubius.bestoforum.net/
jutarnja izmaglica

avatar

Godina : 61
Location : Beograd,moj rodni grad
Humor : smehoholicarka
Datum upisa : 11.08.2010

PočaljiNaslov: Re: ZABORAVLJENI SPORTSKI ASOVI -ko se seća ?   Pet Jan 13, 2012 10:41 pm

Vahidin Musemić
[You must be registered and logged in to see this image.]
Fudbalsku karijeru poceo u Sarajevu 1962, godine. Prvi trener bio mu je Dobrivoje Zivkov. Vjezbao je pod strucnim okom trenera Franje Lovrica, Abdulaha Gegica, Miroslava Brozovica, Srdoljuba Markusevica, selektora Rajka Mitica, Vujadina Boskova i Miljana Miljanica. U podmlatku Sarajeva postigao je deset golova na jednoj utakmici. U dresu Sarajeva debitovao 1963. godine. Prvu prvenstvenu utakmicu odigrao je protiv Partizana na Kosevu 1965. godine. Pobjedio je Partizan sa 3:1! Za Sarajevo je odigrao 300 utakmica i postigao 300 golova! U dresu reprezentacije Jugoslavije debitovao je 6. aprila 1968. u Marseju protiv Francuske 1:1, bio je strijelac gola za Jugoslaviju. U dresu reprezentacije odigrao je 18 utakmica. Dvije godine igrao je u ekipi Nice iz Francuske. Sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je srebrnu medalju na Evropskom prvenstvu u Rimu 1968. godine. Zbog povrede je svoju fudbalsku karijeru rano zavrsio.

Nazad na vrh Ići dole
http://magnolija.serbianforum.info/forum.htm
jutarnja izmaglica

avatar

Godina : 61
Location : Beograd,moj rodni grad
Humor : smehoholicarka
Datum upisa : 11.08.2010

PočaljiNaslov: Re: ZABORAVLJENI SPORTSKI ASOVI -ko se seća ?   Pet Jan 13, 2012 10:48 pm

DRAGAN HOLCER
[You must be registered and logged in to see this image.]
05.02.2011. | 15:26
BIO JE GODINAMA STUP OBRANE HAJDUKA, S KOJIM JE OSVAJAO PRVENSTVA I KUPOVE, I NEZAMJENJIVI REPREZENTATIVAC
Dragan Holcer kod Mosora: Dvojac Kirigin-Burazin bio je Hajdukovo blago
Jedan vaš suigrač iz 1971. godine, kad je Hajduk nakon 16 godina postao prvak Jugoslavije, kazao mi je, znajući da idem razgovarati s vama: “Dragan Holcer je od svih nas hajdukovaca iz te naše slavne momčadi najveći ljubavnik. Zato jer svaku večer spava – s drugom ženom!”

- E, nikad ovako nisam počeo ni jedan razgovor s novinarom. S tim da su vam samo moja dva suigrača iz tog šampionskog Hajduka iz 1971. godine to mogli reći: Ivica Hlevnjak ili Pero Nadoveza!?

Zato jer su to dva najveća zajebanta te naše sjajne generacije, obojica, posebno Bukle Hlevnjak, nevjerojatno duhoviti ljudi, koji su i u najozbiljnijim situacijama, pa i onda kad nije bilo primjereno smijati se, svojim dosjetkama i duhovitim komentarima zasmijavali sve nas. A to u vezi druge žene... Da, spavam svaku večer s drugom ženom, to je moja druga supruga Gorana. Moja prva supruga zvala se Vlasta... Eto, sad moji Bukle i Pere mogu mirno spavati!

Stoper je rođen!

Dragan HolcerVaš otac Franc Holcer bio je Slovenac, vaša majka Ida Orelli bila je Talijanka, rodili ste se 1945. godine u njemačkome mjestu Zwieselu, gdje vam je majka, zajedno s tri kćerke i s vama u trbuhu, bila u logoru. Odrasli ste u Nišu, evo 44 godine živite u Splitu. Onda, jeste li vi Slovenac, Talijan, Nijemac, Nišlija, Splićanin...
- U meni su geni mojih predaka Slovenaca, Talijana i Austrijanaca, jer mi je jedna baka bila Austrijanka, ali ja se osjećam Splićaninom. Split je moj grad, u njemu sam doživio svoje najveće radosti, u njemu živim od 1967. godine i bez ikakvog utiravanja fetivim Splićanima, jer za to nemam nikakve potrebe, osjećam se kao dio njih.

Vaša životna priča počela je zaista neobično, kao po nekom vješto napisanom srceparajućem filmskom scenariju...

- Bilo je puno toga filmskog u mojoj obitelji i prije moga rođenja. Moj djed po majčinoj strani, Talijan Massimo Orelli, oženio je Austrijanku Mariju Glazer, a kako se, među ostalim, bavio i izgradnjom željezničkih pruga, otišao je s obitelji u Srbiju graditi željezničku prugu Niš–Skoplje. Tamo je iz slovenskog mjesta Skoke, po istom poslu otišao i moj otac, Slovenac Franc Holcer. Moj Franc i moja Ida, kći Massima Orellija, tamo su se upoznali, zaljubili, vjenčali i prije moga rođenja dobili tri kćerke – Karolinu, Anđelku i Elizabetu.

Pred strahotama Drugog svjetskog rata vratili su se u Sloveniju, otac je otišao u partizane, a majka s tri kćerke i sa mnom u trbuhu bila je kod kuće. Kako je pomagala partizanima, Nijemci su jednom upali u našu kuću, majka nije bila doma, skupili su sve tri sestre i odveli na vlak. U međuvremenu su susjedi to javili majci, ona je trčeći uspjela doći na željezničku stanicu, našla je svoje kćerke, ukrcala se s njima i sve četiri su odvedene u njemački logor Zwiesel.

U tome mjestu, istina ne unutar logora, nego u mjesnoj bolnici, rodio sam se 19. siječnja 1945. godine. Otac je poginuo u partizanima, i to u Sloveniji, jedna ulica u mjestu Skoke dobila je po njemu ime – Holcerjeva ulica. A moja majka, s nas četvero djece, otišla je živjeti kod svoje neudane sestre Jelene u Niš. Pamtim iz najranijega djetinjstva da su obje radile u Tvornici duhana Niš...

Čitao sam da ste još u osnovnoj školi bili svestran i uspješan mladi sportaš, školski reprezentativac u atletici, gimnastici, rukometu, nogometu...

- Gimnastika mi je bila najdraži sport, kad su mi počeli govoriti da ću biti uspješan gimnastičar, otišao sam u rukomet, a kad su mi počeli predviđati veliku rukometnu karijeru, otišao sam u nogomet! Zašto? Valjda zato što me lopta odmalena privlačila, što mi je ona nogometna bila draža od rukometne...

U Radničkome iz Niša počeli ste kao napadač!?

- Da! Igrao sam desno krilo, centarfora i lijevo krilo. Po potrebi. I bio golgeter. Debitirao sam kao junior u prvoj momčadi niškog Radničkog, u tom svom prvom prvoligaškom susretu zabio sam gol Sarajevu igrajući desno krilo. Poslije sam igrao lijevo krilo, govorili su da sam ja i jedan mali Dragan Džajić iz Crvene zvezde dva lijeva krila koja mogu postati superklasni napadači...

... Pa, kad je sve tako, kako to da ste postali – stoper!?

- Puno toga se u životu dogodi slučajno, a završi najbolje, pa je upravo to bilo i s mojim odlaskom iz napada u obranu. Uoči utakmice Radnički – Partizan razbolio se naš stoper Nikolić, trener Dušan Nenković me pozvao u trenersku svlačionicu, rekao mi je: “Dragane, popodne ćeš igrati na mjestu stopera!” Šokirao sam se, odmah mu odgovorio: “Druže trener, ja to ne mogu igrati, ja to ne znam igrati, upropastit ću karijeru, ispasti smiješan...

Ne igramo protiv neke nižerazredne momčadi, nego protiv strašnog Partizana koji ima najubojitiji napad u ligi!” Nenković me pustio da istresem sve što sam imao reći i onda mi kazao: “Ja sam tako odlučio i tako će biti. Igrat ćeš stopera, ne boj se, samo nemoj da te povuče želja da ideš u napad, ostani otraga i zapovijedaj obranom!” I znate li što se dogodilo? Bio sam najbolji igrač utakmice u kojoj smo pobijedili s 2:1! Tad je počela moja karijera stopera...

Doček na Rivi
U Radničkom iz Niša odigrali ste 173 utakmice, za Hajduka ste nastupili 419 puta, u dresu Stuttgarta igrali ste 179 puta, a za momčad Schalkea 04 12 puta. Uz to, bili ste nezamjenjiv stoper reprezentacije Jugoslavije, za koju ste odigrali 52 utakmice. Sve to stalo je u 19 godina vaše profesionalne karijere, od vaše 18. do 37. godine života!

- Puno teže mi je zapamtiti sve te brojeve nego brojeve postignutih golova. U Radničkome sam ih davao, u osam godina u Hajduku samo devet, u šest godina u Stuttgartu dva, a u Schalkeu 04 i reprezentaciji Jugoslavije – ni jedan! Znate li zašto? Zato jer su mi treneri i selektori uglavnom govorili ono što mi je Dušan Nenković kazao uoči spomenute utakmice Radnički – Partizan, kad sam prvi put zaigrao na mjestu stopera: ne smiješ ići naprijed, ne prelazi centar!

Znao sam puno puta na treninzima zabiti gol glavom nakon kornera, bio sam precizan i kad bismo na treninzima pucali jedanaesterce, ali na utakmicama niti sam išao pred protivnički gol, niti sam pucao penale. Znalo se tko puca penale: uglavnom netko od veznih igrača ili napadač koji se bori za titulu golgetera lige! A mi u obrani smo bili “sirova radna snaga”: bori se, ori, skači, guraj, uklizavaj, idi glavom u kopačku protivnika! Ma, šalim se, nikad me, otkad sam postao stoper, nije vuklo ići pred protivnički gol. Kao što mi se, dok sam bio napadač, nije dalo vraćati u svoju polovinu terena...

Niški Radnički je bio filijala Crvene zvezde, kako to da njihov najbolji igrač i 22-godišnji reprezentativac Dragan Holcer ne ode u Crvenu zvezdu nego dođe u Hajduka!?

- Zato što je Hajduk imao dva klupska funkcionara – zvali su se Tito Kirigin i Jere Burazin! Ta dva genijalca bili su jači od uprava Crvene zvezde, Dinama i Partizana zajedno! Mene su svi vidjeli u Zvezdi, kako mi je prva supruga Vlasta bila Zagrepčanka, spominjalo se da ću možda i u Dinamo, a kad su prvi put na razgovor sa mnom došli šjor Tito i šjor Jere, meni je sve bilo jasno: iz Niša odlazim u Split!

Kako su vas to Tito Kirigin i Jere Burazin iz prve šarmirali, zamantali? Je li njihova novčana ponuda bila puno veća nego Zvezdina i Dinamova?

- Zvezda je računala da ću sigurno tamo, jer, po njihovu razmišljanju, igrač Radničkoga nema kamo nego kod njih. Dinamo je sa mnom razgovarao nekako mlako, uokolo, a Kirigin i Burazin su došli u Niš, oduševili su me svojim gospodskim manirima, ponašanjem, odlučnošću, znali su sve o meni i mojoj obitelji, kazali su da će Hajduk sa mnom učiniti velike stvari, da ću u Splitu ostati cijeli život... I sve što su rekli – bila je istina! Novac u tom prvom razgovoru nismo ni spomenuli. Nisam jedini kojega su šjor Tito i šjor Jere oduševili iz prve: taj dvojac bio je Hajdukovo blago! I danas im se divim!

U dresu “bijelih” igrali ste od 1967. do 1975. godine...

- ... I radovao se osvajanjima tri naslova prvaka i tri Kupa maršala Tita...

... I kao kapetan Hajduka držali pobjedničke govore!

- Da! Pisao ih je Gojko Škrbić. Barem dok sam ja bio kapetan Hajduka. Inače, od svih trofeja osvojenih u meni najdražem bijelom dresu, posebno mi je u srcu ostao naš naslov prvaka iz 1971. godine. Kad je Hajduk nakon 16 godina, od one slavne momčadi iz 1955. godine koju je predvodio strašni trio – Frane Matošić, Bernard Vukas, Vladimir Beara – opet postao prvak Jugoslavije.

Uvijek ću pamtiti tri utakmice iz tog prvenstva: pobjedu protiv Vojvodine u Novom Sadu s 3:1, našu čudesnu pobjedu protiv Partizana u Beogradu s 4:3, nakon što smo gubili 3:0 i zadnju utakmicu sezone protiv Olimpije u Splitu, bilo je 2:1 za nas, a skoro 30.000 ljudi došlo je na Stari plac odjeveno u bijelo!

A onaj čudesan, neponovljiv doček nakon pobjede protiv Vojvodine, kad je Split izašao na Rivu dočekati svoje prvake?

- Ma, to je najsretniji trenutak moje sportske karijere! U Kaštelima smo se ukrcali na hidrogliser, pratile su nas brodice, kad smo se pojavili na ulazu u splitsku luku, vidjeli smo nešto od čega se i sad naježim: sve je bilo krcato brodicama, cijela Riva je bila puna, more je gorjelo, nebo su parale rakete, oglasile su se sirene s brodova! Iznijeli su nas na rukama na kopno, nosili preko cijele Rive do Starog placa. A Bukle Hlevnjak je cijelo vrijeme pjevao s navijačima, kad smo došli pred Dom Hajduka, ostao je bez glasa...

Split je tih dana bio u velikoj sportskoj euforiji. Malo prije naše velike fešte, Splićani su napunili Rivu dočekujući na željezničkoj stanici svoje šampione, košarkaše Jugoplastike, koji su u odlučujućoj utakmici u Zagrebu pobijedili Lokomotivu, današnju Cibonu i prvi put u svojoj povijesti postali prvaci Jugoslavije. Split je naprije bio obojen žutom, a onda bijelom bojom svojih prvaka!
[You must be registered and logged in to see this image.]
Broj jedan: Slavko Luštica!
U Hajduku su vas trenirali Dušan Nenković, Slavko Luštica, Branko Zebec, Tomislav Ivić...

- ... Da preduhitrim vaše vjerojatno pitanje, odmah ću reći: za mene je naš najbolji trener bio Slavko Luštica! Trenirao nas je kad smo 1971. godine postali prvaci, taj šampionski Hajduk igrao je najljepši i najefikasniji nogomet, naši navijači su uživali u pobjedama i lijepom nogometu koji ih je oduševljavao.

Je li točno da ne volite Tomislava Ivića jer ste zbog njega morali iz Hajduka?

- Tomislav Ivić je veliki i trofejni trener i samo budala ili zločest čovjek to mu neće priznati. Ali, ja sam najviše uživao kad je trener bio Slavko Luštica. On je za mene naš trener broj jedan. Ivić je veliki trener, Branko Zebec također, Dušan Nenković je s “bijelima” osvojio prvi Kup maršala Tita, ali moj trener favorit bio je Luštica. Istina je da sam zbog Ivića otišao iz Hajduka.

On je smatrao da je moja ozljeda takva da mu više neću biti od koristi, a nakon što sam otišao iz Hajduka, u Stuttgartu i Schalkeu 04 igrao sam još sedam sezona, do svoje 37. godine! S tim da Tomislavu Iviću ništa ne zamjeram. On je kao trener imao svoju viziju momčadi Hajduka, za mene u njoj nije bilo mjesta, vjerojatno misleći da se neću oporaviti, ja to poštujem. Vrijeme je pokazalo da je pogriješio. Zato jer sam siguran da bi Hajduk sa mnom u momčadi uzeo još neki trofej. S Ivićem sam u dobre, čestitam mu na sjajnoj karijeri i želim mu zdrav i dug život.

Europa? Valencia, Leeds, Saint Etienne, PSV...

- Boli pomisao na tu našu europsku nesreću. A ja tvrdim da se najviše radilo o nesreći, velikoj nesreći i sportskoj nepravdi. Svugdje smo ostali tanki za samo jedan gol, a ono što se dogodilo u Saint Etienneu zaista zvuči kao najgora moguća sportska priča. Zapravo, zvuči nestvarno...

Hajduk je u godina dok ste vi igrali u njegovu dresu dao veliki broj reprezentativaca, sjajnih igrača. Koga posebno pamtite, koga posebno izdvajate?

- Bio bi moj veliki grijeh, bila bi prava nepravda nekoga posebno izdvajati. Hajduk je tih šampionskih godina imao snažnu i kompaktnu momčad i bio je uzorno organiziran klub. Bili smo, ne samo na travnjaku, najjači klub u Jugoslaviji. To su bile godine velikog, moćnog Hajduka. Želim spomenuti dva velika čovjeka, bili su nam i otac i majka, divni ljudi i znalci: dr. Željko Barbir i naš maser Božidar Soldo!

Kad već ne izdvajate svoje suigrače, tko vam je od protivnika bio po guštu?

- Mislite, tko mi je zadavao najviše muke? To su bili Dušan Bajević iz Veleža, Vahidin Musemić iz Sarajeva i Josip Bukal iz Željezničara! Raznovrsni i sjajni napadači, veliki golgeteri. S tim da je u to vrijeme najbolji jugoslavenski napadač bio Dragan Džajić, ali kad bi Hajduk igrao s Crvenom zvezdom, Džaju bi čuvali Miroslav Bošković ili Vilson Džoni.

U reprezentaciji ste, kao i u Hajduku, bili standardan stoper, igrali ste u momčadi koja je bila viceprvak Europe...

- Bilo je to 1968. godine, prvenstvo se igralo u Italiji. U polufinalu smo učinili čudo, svladali smo u Firenci svjetskog prvaka Englesku s 1:0. Gol je četiri minute prije kraja utakmice zabio Dragan Džajić. Igrali smo u sastavu: Ilija Pantelić, Mirsad Fazlagić, Milan Damljanović, Miroslav Pavlović, Blagoje Paunović, Dragan Holcer, Ilija Petković, Ivica Osim, Vahidin Musemić, Dobrivoje Trivić i Dragan Džajić. Selektor je bio Rajko Mitić.

A svjetski prvaci Englezi izveli su strašnu momčad: Banks, Newton, Wilson, Mullery, Labone, Moore, Ball, Peters, Boby Charlton, Hunt, Hunter. U finalu smo u Rimu protiv Italije igrali 1:1, opet je Džaja dao gol, izjednačio je Domenghini, a na toj utakmici nas je švicarski sudac Dienst doslovno pokrao. U ponovljenoj utakmici Italija je u Rimu dobila s 2:0, golove su dali Riva i Anastasi. Zaslužili smo biti prvaci Evrope, Dienst nam je uskratio veliko slavlje...

MILORAD BIBIĆ
SNIMIO: MARIO TODORIĆ / CROPIX
Nazad na vrh Ići dole
http://magnolija.serbianforum.info/forum.htm
Danubius
Čuvar Vatre
avatar

Godina : 57
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

PočaljiNaslov: Re: ZABORAVLJENI SPORTSKI ASOVI -ko se seća ?   Pet Jun 22, 2012 11:06 pm

Kristin Mari Evert Mil ([You must be registered and logged in to see this link.] Christine Marie Evert Mill) (rođena [You must be registered and logged in to see this link.] [You must be registered and logged in to see this link.]. godine na [You must be registered and logged in to see this link.], [You must be registered and logged in to see this link.]) je profesionalna [You must be registered and logged in to see this link.] iz [You must be registered and logged in to see this link.], bivša [You must be registered and logged in to see this link.] teniserka sveta. U svojoj karijeri je oscvojila 18 [You must be registered and logged in to see this link.] turnira, uključujući rekordnih 7 na [You must be registered and logged in to see this link.].
Takođe je osvojila 3 grend slem turnira u dublu (u paru). Rekord od
1.304 pobeda i 144 poraza je jedinstven u karijeri bilokog teniserka ili
teniserke.
[You must be registered and logged in to see this image.]

Martina Navratilova (rođena [You must be registered and logged in to see this link.] [You must be registered and logged in to see this link.], u [You must be registered and logged in to see this link.]) je bivša broj 1 teniserka. Poreklom iz Čehoslovačke, prebegla je u [You must be registered and logged in to see this link.] [You must be registered and logged in to see this link.]. godine i postala Američki državljanin [You must be registered and logged in to see this link.]. U svojoj karijeri osvojila je 18 [You must be registered and logged in to see this link.] turnira i 40 grend slem turnira u dublu (31 ženski dubl i 9 mešovitih). [You must be registered and logged in to see this link.]
je osvoila rekordnih devet puta. Smatra se za jednu od nausmešnijih
tenisera svih vremena. Takođe je jedna od retkih javnih osoba koja je u
javnosti priznala da je [You must be registered and logged in to see this link.], u vreme kada to nije bilo tako često kao danas.

[You must be registered and logged in to see this link.] turniri (singl)












[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
http://danubius.bestoforum.net/
Danubius
Čuvar Vatre
avatar

Godina : 57
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

PočaljiNaslov: Re: ZABORAVLJENI SPORTSKI ASOVI -ko se seća ?   Pet Avg 22, 2014 11:14 pm

Sećate li se Gaze ,Pola Gaskonja ,jednog od najvećih engleskih fudbalera ?
Evo šta je alkohol uradio od njega .

[You must be registered and logged in to see this image.][You must be registered and logged in to see this image.]


Poređenja radi-Pol ,kada je bio među najboljima na svetu .











[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
http://danubius.bestoforum.net/
Lakota
- slučajna prolaznica-
avatar

Datum upisa : 11.07.2013

PočaljiNaslov: Re: ZABORAVLJENI SPORTSKI ASOVI -ko se seća ?   Sub Avg 23, 2014 11:24 am

Auuuu,bre.. lalal ..zaista je najveci problem svih vrhunskih sportista naci posle karijere smisao da zivis i sta da radis..
Nazad na vrh Ići dole
sonia
حبيبي
حبيبي
avatar

Godina : 43
Location : my world
Humor : ;)
Datum upisa : 23.03.2008

PočaljiNaslov: Re: ZABORAVLJENI SPORTSKI ASOVI -ko se seća ?   Pon Dec 29, 2014 8:57 pm

[You must be registered and logged in to see this image.]


Danas je umro Odd Iversen, najbolji norveski fudbaler svih vremena...

[You must be registered and logged in to see this link.]


P.S. Laka mu zemlja, ali moram biti malo sarkasticna. Naime, u Norveskoj i nije tesko biti najbolji fudbaler ;)










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: ZABORAVLJENI SPORTSKI ASOVI -ko se seća ?   

Nazad na vrh Ići dole
 
ZABORAVLJENI SPORTSKI ASOVI -ko se seća ?
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 1 od 2Idi na stranu : 1, 2  Sledeći

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -  :: SPORT/ REKREACIJA :: SPORT-
Skoči na: