DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.


DOBRO NAM DOŠLI !



DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -

-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
 
PrijemPORTALČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupi

Delite | 
 

 Marija Jurić-Zagorka

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : 1, 2  Sledeći
AutorPoruka
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Marija Jurić-Zagorka   Pet Avg 07, 2009 11:49 am

Za sve one koji uživaju u njezim romanima i koji cijene njen rad

Marija Jurić Zagorka (Negovec kraj Vrbovca, 1. siječnja 1873. - Zagreb, 30. studenog 1957.), hrvatska književnica i novinarka.

Bila je prva profesionalna novinarka i najčitanija hrvatska
književnica. Djelovala i jedno vrijeme uređivala Obzor. Pokrenula je i
uređivala Ženski list, prvi hrvatski časopis za žene, i Hrvaticu.
Borila se protiv društvene diskriminacije, mađarizacije i germanizacije
te za prava žena. Potpora u književnosti i novinarskom radu bio joj je
Josip Juraj Strossmayer, koji je nagovara na pisanje romana. Pisala je
romane namijenjene široj publici u kojima isprepliće ljubavne priče s
elementima nacionalne povijesti. Neka su njezina prozna djela
dramatizirana i ekranizirana.

Biografija
O životu Marije Jurić Zagorke, mnogo je toga dvojbeno. Čak i datum
rođenja. Ipak, najčešće se spominje 1. siječnja 1873. Rodila se u selu
Negovec kraj Vrbovca u imućnoj obitelji upravitelja velikog imanja
baruna Raucha. Iako dobrog imovnog stanja, obitelj u kojoj je bilo
četvero djece, živjela je, kako to sama Zagorka svjedoči, prilično
nesretno. Marija Jurić Zagorka odrasla je na selu i djetinjstvo je
provela u toj zagorsko-gospoštijskoj sredini. Pučku je školu, u kojoj
se isticala inteligencijom i nadarenošću, polazila u Varaždinu i
Zagrebu. U petnaestoj godini, pred sam završetak, napušta školovanje
zbog nesređenih obiteljskih odnosa i od tada će joj njezina škola biti
život. No ipak je htjela postići neko zvanje i njezina velika želja je
od tada postati poštaricom. Nakon šest godina školovanja u zagrebačkom
Samostanu milosrdnica, Zagorka odlazi iz Zagreba. Konačno će se vratiti
tek nakon sedam godina, da bi tu doživjela duboku starost i umrla 30.
studenoga 1957.
Roditelji je 1891. godine udaju za čovjeka kojeg ni ne poznaje,
mađarskog željezničarskog činovnika. S njim odlazi u Mađarsku. Za
ideale svoje mlade žene nije imao razumijevanja. Bio je zadrti
nacionalist i zagovarao je mađarizaciju Hrvatske. Brak završava nakon
samo tri godine, dramatičnim bijegom iz muževe kuće i prekidom odnosa s
roditeljskim domom. Bježi prvo ujaku u Srijemsku Mitrovicu, a zatim u
Zagreb.
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: Marija Jurić-Zagorka   Pet Avg 07, 2009 11:50 am

Novinarska karijera
Godine 1896. izlazi prvi Zagorkin članak, objelodanjen u Obzoru. Članak
je bio odraz rodoljubnog i društvenog revolta pod nazivom Egy Percz (
Jedan časak ). Nakon toga članka na preporuku biskupa Josipa Jurja
Strossmayera ulazi u redakciju Obzora kao referent za mađarsko-hrvatsku
politiku, daju joj posebnu sobu, da je nitko od posjetitelja ne bi
vidio, jer je žena. Mogla je pisati što je htjela, ali anonimno.
Zagorku ova diskriminacija ljuti i vrijeđa, ali ju ne iznenađuje. Time
započinje svoj uspon u novinarskoj karijeri. Zagorka se cijeloga života
žestoko borila da dokaže kako ona jest netko. Izvještavala je o
političkim zbivanjima, iz Parlamenta, bila dopisnica iz Budimpešte i
Beča. Aktivno je sudjelovala u političkim borbama, bila glasna i oštra
protivnica mađarizacije i germanizacije. Za vrijeme utamničenja dvojice
urednika Obzora 1896. sama je uređivala list pokazavši zadivljujuću
energiju i inteligenciju. Potaknula je i uređivala prvi list u
Hrvatskoj namijenjen isključivo ženama, i tako nazvan - Ženski list od
1925. do 1938., zatim Hrvaticu. Unatoč tome stalno je bila izložena
podsmijehu i poniženju.
Neko vrijeme je bila urednica Obzora. Surađivala je i u Vijencu i u
sarajevskoj Nadi. Počinje pisati romane koji su predstavljali društveni
i nacionalni protest. Prvi roman je Roblje (1899), koji je zaslugom
Strossmayera izlazio u Obzoru. Međutim, u književnosti se javlja još
crticom Pod sljemenom koja je izlazila u Bršljanu 1886. Pravu
čitateljsku afirmaciju stječe ciklusom romana Grička vještica (Male
Novine 1912.-1914.) Kao rezultat autoričina prihvaćanja Strossmayerova
prijedloga u razdoblju od 1912.-1953. godine napisala je i objavila
dvadesetak romana. Neuklopljiva u književno-stilističu matricu vremene
u kojima su se pojavljivala Zagorkina djela nisu pratile ozbiljne
književne kritike. U isto vrijeme čitatelji su s nestrpljenjem
očekivali nove nastavke romana koji su izlazili u Malim Novinama,
Jutarnjem listu, Obzoru, Ženskom listu, Hrvatskom dnevniku i Hrvatici.
Također na nagovor samog Strossmayera počinje pisati povijesne romane i
drame.

Literarni rad
Piše komedije, lakrdije, jednočinke i satire, tim daje značaj razvoju
hrvatske dramske književnosti. Njezino scensko djelo je komedija
Jalnuševčani (1917) koja svoje tematsko izvorište crpi jednako iz
hrvatske književne tradicije, kao i iz hrvatke zbilje ondašnjeg
vremena. Nije lako odgovoriti na pitanje koliko je Zagorka napisala
romana. Međutim, smatra se da je napisala oko trideset i pet, od kojih
neki nisu dovršeni, a neki možda nisu ni napisani. Kod čitateljstva,
pak, Zagorka je bila veoma popularna. Možda baš zbog toga nisu joj bile
sklone neke tadašnje književne veličine, primjerice Đalski, koji je
njezina književna ostvarenja nazivao šundliteraturom za kravarice. A
zamjerke je nalazio i njezinu novinarskom radu. Kritika je nije
cijenila, a čak ni sama Zagorka nije baš pohvalno mislila o svojoj
literaturi. Tek u novije vrijeme može se govoriti o primjerenijoj
pozornosti koja se daje njezinu djelu. Možda je svijest o Zagorkinoj
vrijednosti ponajbolje izrazio književnik Pavao Pavličić koji u Pismima
slavnim ženama kaže: Vi ste uranili u svemu, i možda bi tek ovo bilo
pravo vrijeme za Vas.
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: Marija Jurić-Zagorka   Pet Avg 07, 2009 11:50 am

Djela:
Povijesni romani:
Grička vještica - ciklus od 7 romana (Tajna Krvavog mosta, Kontesa
Nera, Malleus Maleficarum, Suparnica Marije Terezije I, Suparnica
Marije Terezije II, Dvorska kamarila, Buntovnik na prijestolju)
Gordana (Kraljica Hrvata)
Kći Lotrščaka
Plameni inkvizitori
Vitez slavonske ravni
Kneginja iz Petrinjske ulice, kriminalistički roman (1910)
Kamen na cesti (1937), romansirana biografija Zagorke
Republikanci
Jadranka
Roblje
Mala revolucionarka

Drame:
Filip Košenski
Evica Gupčeva
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: Marija Jurić-Zagorka   Pet Avg 07, 2009 11:51 am

"Gordana", "Kci Lotrscaka", "Vitez slavonske ravni", "Kamen na cesti"

Sa uzivanjem sam citala njene knjige.
Nazad na vrh Ići dole
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma
avatar

Godina : 57
Location : podnozje Alpi
Datum upisa : 20.06.2008

PočaljiNaslov: Re: Marija Jurić-Zagorka   Pet Avg 07, 2009 1:08 pm

Moje pohvale za ovu temu,Krupljanka,citala sam je i ja u jednom dahu,Gricku vjesticu svih 7 ....za nekih 10-tak dana.....ni disala nisam,a navela me prica jos moje majke koja je to citala,svojevremeno je valjda izlazilo u vidu kratkih romana na kioscima,pa se kupavalo sedmicno da se procita nastavak.
Zaista velika pohvala za ovo!










.

Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Marija Jurić-Zagorka   Pon Nov 14, 2011 1:12 am

Imam sva njena dela,sem GORDANE(planiram da kupim i taj komplet)Gričku veštica je još moja mama kupila.
Slovensko izdanje..Knjige stare 30 godina..:))

Tajna krvavog most(530 strana)-divna knjiga,ali mnogo teška za čitati... [You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
AstrinaKomsinica
Master Spamer
Master Spamer
avatar

Location : Daleko
Humor : :)
Datum upisa : 22.01.2011

PočaljiNaslov: Re: Marija Jurić-Zagorka   Pon Nov 14, 2011 3:39 am

Nekad davno mi je moja kona dala na citanje Gricku Vjesticu:) Sad je citam ponovo...ljubav je ipak amazing, bez obzira sto je ja mock:)
Nazad na vrh Ići dole
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma
avatar

Godina : 57
Location : podnozje Alpi
Datum upisa : 20.06.2008

PočaljiNaslov: Re: Marija Jurić-Zagorka   Pon Nov 14, 2011 4:27 am

Kad sam se razvodila...posto sam bila svoj na svome,muz nista nije imao pravo da uzme,ali mi je ipak uzeo "Gricku vjesticu",uh kako sam bila bijesna...ukrao mi breeeee!










.

Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com
Đole

avatar

Datum upisa : 07.10.2011

PočaljiNaslov: Re: Marija Jurić-Zagorka   Pon Nov 14, 2011 8:04 am

Astra ::
Kad sam se razvodila...posto sam bila svoj na svome,muz nista nije imao pravo da uzme,ali mi je ipak uzeo "Gricku vjesticu",uh kako sam bila bijesna...ukrao mi breeeee!
GriCku ti uzeo, pa ti nisi razvedena... a ha ha ha ha ha ........ [You must be registered and logged in to see this image.]
Misliš "GriČku", a ne gricu za grickanje, a ha ha ha ha ha haaaaaa... [You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Danubius
Čuvar Vatre
avatar

Godina : 56
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

PočaljiNaslov: Re: Marija Jurić-Zagorka   Sre Nov 16, 2011 8:27 pm

Ponosni sam vlasnik sabranih dela u prelepom zelenom kožnom povezu sa zlatotiskom.....sticajem okolnosti (kupio djuture od neke staramajke koja ih nije ni otvorila -kao da su sada izašle iz štamparije )
Ja sam naravno par pročitao -da vidim zašto se žene tako oduševljavaju (kao i Mir Jam , Sidni Šeldon i još ponešto )
Što se mene tiče ....nemam baš previsoko mišljenje o takvoj vrsti literature . [You must be registered and logged in to see this image.]










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
http://danubius.bestoforum.net/
determinanta
Matematički kompleksna
avatar

Godina : 58
Datum upisa : 06.01.2008

PočaljiNaslov: Re: Marija Jurić-Zagorka   Sre Nov 16, 2011 8:41 pm

Danubius ::
Ponosni sam vlasnik sabranih dela u prelepom zelenom kožnom povezu sa zlatotiskom.....
Haha, i kako rekoh na onom drugom pdf, "previše istih loših navika". Zamisli da se fuzionišemo, imali bi napretek koječega. :pušač:
Elem, Jurićku sam "progutala" (sve njena dela ikada odštampana), nastranu što su različita mišljenja o vrednosti pisanja, ali joj se mora priznati da je imala mozga za spajanje onoliko likova, naročito u "Gordana", pa, jbt, tamo ih ima bar 159. :eee:
Nazad na vrh Ići dole
http://www.tagged.com/determinanta
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma
avatar

Godina : 57
Location : podnozje Alpi
Datum upisa : 20.06.2008

PočaljiNaslov: Re: Marija Jurić-Zagorka   Sre Nov 16, 2011 8:46 pm

Davno sam citala...ali sto rece Dermi,znalo mi se desiti da se vracam par stranica unazad,da skontam ko je ko i sta je ranije vezano za neki lik...,ali sam citala u dahu i opet bih rado.










.

Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Marija Jurić-Zagorka   Pet Jul 06, 2012 5:14 pm

SAžETAK LEGENDE O

CRNOM TOMI LOBORSKOM


Prema predaji, Tomo Crni Loborski živio je u drugoj polovici 15.st. u
svojoj utvrdi u Pustom Loboru, koja je tada bila u punom sjaju. On je
bio okrutan. Posebno se predavao tjelesnim užicima. Otimao bi tuđe žene,
odvlačio ih u svoj zamak i s njima okrutno postupao. Nije bio izbirljiv
– otimao bi seljanke, sluškinje ili plemkinje.
Postoji ova legenda:
U kasno proljetno noćno doba, sjedio je na
velikom starinskom naslonjaču za velikim hrastovim stolom u sredini
gradske palače, ozloglašeni Crni Tomo Loborski. Bio je osrednjeg rasta,
širokih prsiju i ramena. Mogao je imati oko 38 godina. Samom pojavom
odavao je mrka i čudna čovjeka, za kojega bi se moglo reći da je u
tajnom srodstvu sa samim krvožednim vukodlakom. Crna kosa, kao krila
gavranova, pada mu na ramena. Te noći bio je nestrpljiv. Čekao je svoga
ortaka Josu Haramića, koji mu je trebao stići u goste zajedno sa mladim
plemićem Vladimirom Zmajićem. No Crnog Tomu Loborskog te su noći brinule
druge dvije stvari.
Prvo – htio je oteti lijepu Katicu, kćerku vlastelina Oštrc-grada Babonića.
Drugo – riješiti se mladog Zmajića, za kojeg je doznao da se zagledao u
mladu Katicu. Od nestrpljenja nije mogao dočekati svoje goste, pa je
otišao obaviti prvi i drugi dio posla.
Međutim, sluga Tome Crnog Loborskog – Petar, pomogao je mladom Zmajiću
da pobjegne. Kasnije je Petar i omogućio, da Zmajić i njegov stric
Franjo Tahije Susedgradski sa svojim vojnicima provale u grad, gdje
svladavaju i ubijaju Crnog Tomu Loborskog i njegovog ortaka Josu
Haramića. Time su oslobodili lijepu Katicu, koja se (kao i u svim
lijepim ljubavnim pričama) vjenčala za mladog Zmajića.
Lukavi sluga Petar sve je to omogućio zato, da bi se osvetio Crnom Tomi.
Naime, on je oteo njegovu ljubljenu Maricu iz Zlatara, nakon čega se
radije bacila s kule loborske, nego da postane ljubavnica Crnog Tome.
Lobor-grad je konačno bio oslobođen od zulumčara Crnog Tome Loborskog.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Marija Jurić-Zagorka   Pet Jul 06, 2012 5:16 pm

PUSTI LOBOR

Na jednom brijegu na visini od
520 m, duboko u gorju iznad današnjeg mjesta Lobor, nalaze se tragovi
srednjovjekovnog Starog Lobora, danas Pustog Lobora. To je bio
najzapadniji zagorski burg, te najmanji od svih i dobro sakriven. Svi
burgovi i zamci poput ovog sagradilo je plemstvo za vrijeme velikih
provala Turaka, kako bi se zaštitilo od njih.
Postoji legenda o tome, da su Turci 7 godina pokušavali osvojiti Stari Lobor i na kraju odustali.
Stari Lobor se prvi puta službeno spominje 1259. kao Castrum Lobor, kada ga tadašnja kraljica Marija

Pusti Lobor 2002.

daruje nekom Puchynu. Iz stoljeća u stoljeće vlasnici Starog Lobora se
mijenjaju – od Tome Nigera (Tome Crnog Loborskog), preko grofova
Celjskih (1399.), Jana Vitovca, Ivaniša Korvina pa sve do Petra
Keglevića (1525.). Rod Keglevića ga krajem 16. i početkom 17. stoljeća
napušta i seli u dvorac Loborgrad.





Darko Raškaj, mladi zagorski pjesnik koji kao svoje oruđe koristi
izvorni loborski kajkavski jezik (dobro ste pročitali - kajkavski jezik,
a ne narječje), inspiriran ovom legendom, napisao je ovu pjesmu:

Pusti Lobor

Črni Toma tu je doma
V sake hiže ga navek ima
Saka dekla o njemu senja
O svojem črnem banu z Lobora.

Nek same slobodne dojde
I na okne mi pokouči
Svoje srce bum mu dala
I kušlec sred čela.

Veljiki je on naš sin
Šteri je navek govoril kaj
Čuval je svoj ljepi grad
Z njim živel i išel spat.

Črni Toma navek živi
Makar se Pusti Lobor ruši
I v meni on sigurne se skriva
Nijedne dekle nedam mira.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Danubius
Čuvar Vatre
avatar

Godina : 56
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

PočaljiNaslov: Re: Marija Jurić-Zagorka   Pet Jul 06, 2012 8:17 pm

Kijara-brm ::

Franjo Tahije Susedgradski sa svojim vojnicima provale u grad, gdje
svladavaju i ubijaju Crnog Tomu Loborskog i njegovog ortaka Josu
Haramića. Time su oslobodili lijepu Katicu, koja se (kao i u svim
lijepim ljubavnim pričama) vjenčala za mladog Zmajića.
Lukavi sluga Petar sve je to omogućio zato, da bi se osvetio Crnom Tomi.
Naime, on je oteo njegovu ljubljenu Maricu iz Zlatara, nakon čega se
radije bacila s kule loborske, nego da postane ljubavnica Crnog Tome.
Lobor-grad je konačno bio oslobođen od zulumčara Crnog Tome Loborskog.
Sulejman Veličanstveni ,peta epizoda .










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
http://danubius.bestoforum.net/
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma
avatar

Godina : 57
Location : podnozje Alpi
Datum upisa : 20.06.2008

PočaljiNaslov: Re: Marija Jurić-Zagorka   Pet Jul 06, 2012 8:22 pm

Vidis,moje su otisle u nepovrat,a bas bih mogla da se privucem uz tvoju biblioteku,da se prisjetim....svojevremeno sam citala knjigu dnevno i pored posla,kuce i djece...nisam spavala nikako.










.

Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com
AstrinaKomsinica
Master Spamer
Master Spamer
avatar

Location : Daleko
Humor : :)
Datum upisa : 22.01.2011

PočaljiNaslov: Re: Marija Jurić-Zagorka   Sub Jul 07, 2012 3:53 am

Astra ::
Vidis,moje su otisle u nepovrat,a bas bih mogla da se privucem uz tvoju biblioteku,da se prisjetim....svojevremeno sam citala knjigu dnevno i pored posla,kuce i djece...nisam spavala nikako.

Pa kad ti procitas prebacis meni, a ja onda mojoj mami hahahahaah Bila su to dobra vremena:)
Nazad na vrh Ići dole
MadamX
Grofica od Voždovca
avatar

Godina : 45
Location : Beograd
Datum upisa : 13.12.2012

PočaljiNaslov: Re: Marija Jurić-Zagorka   Čet Dec 13, 2012 8:43 pm

Davno sam čitala komplet Gričke vještice..i Gordanu i Kći Lotršćaka.

Ne mislim da je ona isključivo pisac "lake književnosti" zato što je tematika njenih knjiga isprepletena -istorijsko-ljubavna.

Planiram ponovo da čitam "Gričku vješticu" posle dugo godina...imam taj komplet, kao i još neke Zagorkine knjige.










Ne diraj lava dok spava!

[You must be registered and logged in to see this link.]  

[You must be registered and logged in to see this image.]


[You must be registered and logged in to see this link.]
Nazad na vrh Ići dole
http://mojezbrkanemisli.wordpress.com/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Marija Jurić-Zagorka   Čet Dec 13, 2012 8:49 pm

Marija Jurić Zagorka: Tajna krvavog mosta [You must be registered and logged in to see this image.]
„Tajna
krvavog mosta“ je roman autorice Marije Jurić Zagorke, nastao u 20.
stoljeću. Djelo pripada ciklusu romana od sedam svezaka pod nazivom
„Grička vještica“. Roman je napisan na temelju krvavih sudbenih natpisa
starog Zagreba, u ono vrijeme kad se kod nas slabo znalo o progonu
vještica i kad su neki učenjaci tvrdili da takvih progona nije ni bilo.
„Glas
da pod Krvavim mostom leži mrtav čovjek otvarao je vrata purgarskih
kuća, budio gospodu na Kaptolu i dopro čak u spavaće odaje gričkih
plemkinja“, rečenica koja izgleda kao dio scenarija nekog
kriminalističkog filma zapravo je rečenica kojom Marija Jurić Zagorka,
počinje svoj roman. Poslije ponoći pročuo se glas koji je uznemirio sve
građane i probudio njihovu znatiželju. Nakon što su čuvari ustanovili da
je mrtav čovjek zapravo plemić, ljudi su se zapitali tko bi nešto takvo
bio sposoban učiniti. Plemić je bio proboden iglom kroz srce, taj
neobičan način ubojstva i latinski natpis na pergameni okupili su još
veću hrpu ljudi koji su željeli saznati značenje tog latinskog natpisa.
Nakon što je ranarnik preveo latinski natpis koji znači „ Ti si prvi od
devetorice koji treba da budu kažnjeni, a slijedit će te osam tvojih
drugova“ ljudi su se zgražali, uzbuđeno su raspravljali. Tu se počinje
nagađati da je ovo zapravo djelo osvete vještice koja je bila progonjena
i spaljena na lomači. Vještica je na lomači stala vikati i proklela je
devet pokoljenja svih onih koji su je osudili na lomaču. Dolaskom kuma
Matijaka saznalo se da je ubijeni plemić jedan od njegovih gostiju. Tu
se opet baca sumnja na ubojstvo plemića, jer je Matijak večer prije dao
sklonište dvojici muškaraca i jednoj ženi, pa su posumnjali da su ga
muškarac i žena ubili i bacili pod Krvavi most, te zatim pobjegli. Sama
pomisao na tu sumnju razljutila bi Matijaka, zato jer su baš odbrali
Krvavi most, koji ionako ima krvavu prošlost. Tema sada postaje prošlost
Krvavog mosta koji se je prvotno zvao Šareni most, koji je izgrađen
nakon što Gričani i Kaptolci sklopili primirje. No nakon nekog vremena
mržnja između Gričana i Kaptolaca se vratila, borbe na mostu su opet
počele, postoje priče da je krv curila s mosta kao da je netko pustio
mlin. Tada je taj Šareni most nazvan Krvavim mostom. Ljudi nisu željeli
da se opet ponovi sudbina Krvavog mosta, bili su nezadovoljni zato jer
iz gradske uprave nitko nije brinuo o tome. Tada se je iz one silne hrpe
muškaraca javila jedna žena i zapitala ih dali u to možda nije
umiješana žena. Rekla je kako sumnja, jer je nešto vidjela. Na te riječi
svi su na nju navalili sa pitanjima, što je vidjela, koga je vidjela i
gdje je vidjela. Ona je počela pričati o tajanstvenoj svjetlosti na
napuštenoj susjednog kući u kojoj nitko ne živi već pet godina. Govori
kako je vidjela plavo svjetlo i žensko glavu. Opet se u narodu počinje
pričati o vješticama, baca se sumnja na vještice. Ona je pokazala na taj
prozor i svi su se okrenuli prema tom prozoru, tada se je taj prozor
osvijetlio tajanstvenim modrim svijetlom, a na prozoru je bila žena. To
je još više muškarce potaknulo da pođu prema toj kući da vide dali u toj
kući ima bilo koga, a osobito ih je zanimalo dali je to vještica.
Sumnja da je ubojstvo počinila vještica iz osvete je postala još veća
jer su ispod prozora gdje su vidjeli tajanstvenu svijetlost pronađena
ucrtana tri križa, ista kakva i na papiru pronađenom na pergameni mrtvog
plemića.
Iako na prvi pogled izgleda kao roman u kojem se
istražuje smrt plemića, ovaj roman po meni otkriva puno više. Nadilazi
okvire običnog romana te čitatelja potiče da se zapita koliko cijeni
samoga sebe i svoje postupke iz prošlosti i one koje će napraviti u
budućnosti.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Marija Jurić-Zagorka   Pon Jul 14, 2014 12:22 am

“Badava se ne može ni u nebo. Svatko mora platiti nebesko blaženstvo na ovoj zemlji pitanjima i iskušenjima koje valja izdržati mučenički.”
― Marija Jurić Zagorka, Gordana kraljica Hrvata
tags: historical-romance

“Na prljavom se ruhu ne raspoznaje ni mrlja, na čistom se razabire svaka kap kiše.”
― Marija Jurić Zagorka, Gordana kraljica Hrvata
tags: historical-romance

“Jao nama dok smo slabi u vjeri, a brzi na sumnjama!”
― Marija Jurić Zagorka, Gordana kraljica Hrvata
tags: historical-romance

“Patnje čeliče duhove kao mačevanje tijelo.”
― Marija Jurić Zagorka, Gordana kraljica Hrvata
tags: historical-romance

“Kad se neprijatelji izmiruju, ne radi se o prijateljstvu, nego o tom tko će koga izigrati.”
― Marija Jurić Zagorka, Gordana kraljica Hrvata
tags: historical-romance

“Ono u što se nepokolebljivo vjeruje već je početak živog čina.”
― Marija Jurić Zagorka, Gordana kraljica Hrvata
tags: historical-romance

“Ne, ne valja sprečavati da se sila razvagni. Neka bije. Neka udari. Pustite silnika da se sav utopi u svojem zlu. Neka se bijele ruke pretvore u grabežljive pandže da je ljudstvo prepozna. Pustite silu neka juri na divljem konju jer od divljeg topota probudit će slabost i ustati na noge kao novorođena jakost.”
― Marija Jurić Zagorka, Gordana kraljica Hrvata
tags: historical-romance

“Dosta je u našoj zemlji rođeno slabića, mlitavaca, mekušaca. Dosta je slabih na volji, nestalnih na odlučnost, dosta je sramotno podatnih, izdajničko pohlepnih. Dosta ih je rođeno u našoj zemlji koji nemaju snage da budu svoji gospodari, ali imaju obraza da budu sluge drugima pod svojim krovom, na svojem imanju...”
― Marija Jurić Zagorka, Gordana kraljica Hrvata
tags: historical-romance

“Tko se laća sile, nije u pravu.”
― Marija Jurić Zagorka, Gordana kraljica Hrvata
tags: historical-romance

“Ne boji se onaj čija je duša čista i onaj čija su djela pravda i pravica.”
― Marija Jurić Zagorka, Gordana kraljica Hrvata
tags: historical-romance

“Ljudi uvijek spoznaju vrijednost tek kad je izgube.”
― Marija Jurić Zagorka, Gordana kraljica Hrvata
tags: historical-romance

“Zle ljude uvijek veseli kad mogu širiti zle vijesti o dobrima. A više puta i prijatelji uživaju slušati zlo o svojim znancima, naročito ako ih je priroda obdarila kakvim prednostima.”
― Marija Jurić Zagorka, Gordana kraljica Hrvata
tags: historical-romance

“Savjest poštenih uvijek spava spokojno.”
― Marija Jurić Zagorka, Gordana kraljica Hrvata
tags: historical-romance

“Tko otovrenim očima gleda u život, taj svakog dana može vidjeti kako nevini prije ili kasnije dobivaju svoju zadovoljštinu.”
― Marija Jurić Zagorka, Gordana kraljica Hrvata



“Svaka gora, svako brdo, svako drvo, zna pripovijedati o našim hrabrim junacima što su ovuda padali, umirali i natapali svojom krvlju ovu grudu zemlje.”
― Marija Jurić Zagorka, Gordana kraljica Hrvata
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Marija Jurić-Zagorka   Pon Jul 14, 2014 12:24 am

Krleža nikad nije imao Zagreb... On je bio i ostao grad Marije Jurić Zagorke


Posreći li mi se jednom, pa se obogatim i iz čistog užitka i hohštapleraja osnujem izdavačku kuću, jednu ću ediciju nazvati “Šund literatura”. Bit će to posveta mojoj noni, najnačitanijoj osobi koju sam poznavao, i koja je, kao čitateljica, savršeno preplitala visoki s niskim stilom. Navečer, u vrijeme odmora, dok smo mi gledali televiziju, ili ljeti, rano ujutro, prije nego što se probudimo (ona se ljeti dizala u četiri, a zimi u pet), nona bi čitala Tolstoja, Liona Feuchtwangera, Pirandella ili Ivana Raosa i Crnjanskog, ali je u kuhinji, dok bi kuhala ručak, popodne, za vrijeme sieste, ili na plaži, dok bi pazila da se ne utopim, nona čitala samo šund literaturu. A to su, redom, bili: John Knittel (zaboravljeni švicarski pisac, čiji je “El Hakim” početkom sedamdesetih u nas bio veliki bestseler za plažu), Archibald Cronin i Agatha Christie, te od domaćih Mirjana Jakovljević Mir-Jam i, naravno, Marija Jurić Zagorka. Šund literatura dijelila se u dvije kategorije: prava šund literatura i dobra šund literatura. Među prvu su, recimo, spadali ljubavni romani iz roto edicija i Mir-Jam, a dobra šund literatura bio je - čudno mi je to reći - Pasternakov “Doktor Živago”. Za nonu, svaka predominantno ljubavna priča, osim Ane Karenjine, kao i svaki roman koji je moguće serijalizirati, ili koji je nastao iz neke serije ili trakavice, dakle sve ono što nema klasičnu trodijelnu dramsku strukturu, podvodi se pod šund literaturu. Ona je smatrala da je i “Dobri vojnik Švejk” samo vrlo zgodna, duhovita i zabavna - šund literatura.

Upisano iskustvo
“Grička vještica”, koju je imala u nekom raskupusanom, novinskom izdanju, što ga je trebalo razrezivati kuhinjskim nožem, kao ni druga Zagorkina djela, također u roto izdanjima, nisu bila ni prava šund literatura, ni dobra šund literatura. “Gričku vješticu” je nona voljela, bila je prema njoj sentimentalna i nostalgična, iako, da ju je bilo pitati, rekla bi da to nije književnost, niti je Marija Jurić Zagorka književnica. Ali na neki način, te smiješne knjižice u nastavcima, odštampane sitnim slovima u dvije kolone po stranici, znale su katkad biti važnije od književnosti. Osim što je o njima mogla razgovarati i sa svojim manje načitanim ili priprostim prijateljicama, jer su Zagorku čitale i razumjele sve, u Zagorkin je tekst bilo upisano iskustvo, a s iskustvom i kulturni identitet, cijeloga jednog naraštaja. Šund literatura je literatura svakodnevice, ali je dio povijesnoga i porodičnog iskustva, više nego ona druga, artistički izvedena i kompleksnija književnost.

Ostanimo još pri noninoj definiciji pojma: šund literaturu smiju čitati samo zreli i odrasli ljudi. Djeca, nikako! Jer šund kvari djecu, i tko krene sa šundom, cijelog će života čitati samo šund. Takvu literaturu čitaju priprosti ljudi, ali i načitan svijet. Biti načitan u noninom je rječniku značilo biti intelektualac, a pod načitanošću je podrazumijevala samo književnu, beletrističku načitanost. Čitanje stručne literature, makar to bila i filozofija ili neka filozofiji srodna znanost, njoj je, možda, značilo da je čitač stručan čovjek, ali ne i načitan. O budućnosti svijeta, dobru i zlu, Drugome svjetskom ratu, slobodi i ropstvu trebali bi javno pisati i govoriti samo načitani ljudi. Ostali neka muče i bave se svojim poslima. Ali načitani, naravno, čitaju, i trebaju čitati, i dobru šund literaturu. Ako to ne čine, sumnjivi su. Pretjerana ozbiljnost i revnost mora biti sumnjiva.

Slom živaca
Kada me je prije nekoliko tjedana na hodnicima redakcije Jutarnjeg presreo direktor Igor Stažić, i rekao mi, sve lebdeći deset centimetara iznad tla, da se “Grička vještica” prodaje kao luda, i koji tjedan kasnije, kada mi je istim povodom telefonirao urednik Mladen Pleše, isto mi je na um palo da kažem, ali nisam rekao: eto, to je vječna čarolija šund literature! Nisam im mogao reći, jer ni njih dvojica, kao ni vi, uostalom, ne znaju što je u noninom pojmovniku šund literatura. Eto, rekao sam, Marija Jurić Zagorka prodaje se, jer je preživjela sva desetljeća negativne reklame. Niti su je dotukli oni koji nikada nisu pročitali nijednoga njezinog retka, ali znaju da je sve to smeće, niti su je dotukli oni koji u njoj silom žele vidjeti hrvatsku protofeministkinju, borkinju za ženska prava, pa još i veliku književnicu, koju ćemo iz naših ženskih potreba, ili iz dokonosti komparatističkih katedri, uspoređivati i sa samim Krležom. Naravno, na Krležinu štetu, jer taj je, je li tako, u našoj tezi jedna muška šovinistička svinja... Od toga što Zagorku nisu urnisali maskulini elitisti, veće je čudo samo to što je nisu uspjeli uništiti feminini populisti, gnjavatorke i gnjavatori koji u dosadu mogu pretvoriti čak i ono što je napisano s jednom temeljnom ambicijom - da ljudima ne bude dosadno.

Biografija te neobične žene potvrđuje da se u životu puno bolje roditi bez pameti, nego bez sreće. Marija, ili krsno Mariana, otpočetka nije imala previše sreće. Iako je rođena u plemenitaškome dvorcu Negovec, blizu Vrbovca, u bogatoj a malobrojnoj obitelji. Grof Ivan Erdödy bio joj je kum na krštenju, a malo nakon njezina rođenja preselili su se na porodično imanje Golubovec kod Krapine, gdje je otac radio kao upravitelj imanja grofa Geze Raucha, inače kuma bana Héderváryja. I sve je, dakle, počelo kao u kakvoj hrvatskoj i srednjoeuropskoj provincijskoj idili, iz koje bi se razgranalo neko moćno porodično stablo, u čijoj bismo sjeni danas mogli u miru otpočinuti sa svojim malim i neznatnim biografijama, ali se vrlo brzo pretvorilo u životni košmar jedne tipične disfunkcionalne obitelji - nalik nekoj iz filmova Michaela Hanekea, s manijakalnim ocem i nezainteresiranom majkom, koji su sve činili da Mariju od sebe odaleče, da se ratosiljaju tog neželjenog ženskog djeteta, kao nepotrebnog i ružnog komada namještaja.

Pučku je školu pohađala u Rauchovom dvorcu, s plemićkom djecom i na madžarskom, a zatim su je poslali u višu djevojačku, kod Sestara milosrdnica u Zagrebu. I to je, uglavnom, bilo sve. Mogli su je dalje školovati, ali u tome, očito, nisu vidjeli nikakvoga osobnog interesa i probitka, pa su je umjesto toga dali za nekakvoga željezničarskog činovnika, očeva poznanika i starijeg čovjeka, koji ju je poveo sa sobom u Madžarsku. Tako su je se za sva vremena riješili, a Marija im je, nezahvalna, kakva djeca takvih očeva već znaju biti, uzvratila sramotom. Umjesto da pokorno živi s odabranim muškom, rađa mu djecu i do kraja obavlja svoju društvenu funkciju, doživjela je slom živaca i nakon tri godine braka pobjegla od muža.

Socijalni vrhunac
Prvo je bila kod ujaka, u Sremskoj Mitrovici, a zatim je došla u Zagreb i krajem devetnaestoga stoljeća, godine 1896, počela se baviti novinarstvom. Netko će reći da se tim poslom u ono vrijeme nisu bavile žene, ali prava je istina da se novinarstvom u Zagrebu tada ozbiljno nije bavio nitko, pogotovu nije na hrvatskome jeziku. Imala je dvadeset tri godine kada je u Obzoru objavila prvi članak, a zatim je iznenađujuće brzo napredovala, i to po onom, do danas očuvanom, hijerarhijskom rasporedu, od pijačne reporterke, preko novinara koji ima pravo na svoj stav i autorski potpis, do političke novinarke, koja je svoj spolni hendikep nadoknađivala viškom odvažnosti. Biskup Josip Juraj Strossmayer preporučio ju je za članicu redakcije Obzora, i to na važnome, tada jednom od najvažnijih i najosjetljivijih mjesta, referenta za ugarsko-hrvatsku politiku. Tada se Marija Jurić zatekla na socijalnom vrhuncu svoje karijere, i imala je priliku da pobijedi vlastitu kob i otkloni sudbinu kakvu su joj namijenili roditelji. Ali na svoju nesreću, a na sreću današnjega Zagreba, hrvatske kulture i šund literature, ona je tu priliku propustila, i kliznula je u cjeloživotni jad i bijedu, prihvatila je ulogu gradskoga oriđinala i ženturače za koju neće biti mjesta u boljim društvima, ali koja nije sasvim beskorisna, jer će na njezinim uslugama i talentima zajednica sljedećih stotinu godina vrlo uspješno parazitirati.

Dvoje autsajdera
Dakle, umjesto da se skrasi u Obzoru i da anonimno djeluje iz svoje uredničke sobe, Marija se krenula buniti. Kretala se od Budimpešte do Beča i živjela životom tipične europske sufražetkinje iz vremena pred Balkanske ratove i Prvi svjetski rat, 1903. predvodi prve ženske demonstracije u Zagrebu, drži predavanja protiv germanizacije i hungarizacije, i bori se, istovremeno, protiv usuda vremena i obiteljskoga prokletstva. U Zagorkinom slučaju bilo je to jedno isto: madžarizacija je za nju bila povezana s neljudskim očevim (ali i majčinim) odbacivanjem, s ugovorenom udajom za nepoznatog čovjeka, sa životom u svijetu koji je lišen bilo kakvih osjećaja. Dok su drugi na Héderváryja udarali iz revolucionarnih i nacionalnih ideala, ona je tukla iz puno privatnijih razloga, zbog onog što je nosila pod kožom. Njezina revolucija bila je dublja i proživljenija, ali se ticala afekata, i bila je, kao i sve drugo u njezinom životu, osuđena na propast, poraz i sramoćenje.

Šest godina poslije, 1909, potukla se preko novinskih stranica s drugim velikim nesretnikom, s Antunom Gustavom Matošem. Zamjerila mu je mizoginiju i nedostatak društvene solidarnsoti. Oni koji će danas važno raspredati o ovoj polemici, krivo će zaključiti kako se Marija usudila udariti po moćnom suparniku, po jednom od najvećih polemičara u povijesti ove književnosti i jezika. Istina je, međutim, drukčija. Bio je to sukob dva potpuna autsajdera i zgubidana, dvije savršene propalice, beznačajne onako kako živ čovjek beznačajan samo u provinciji može biti: ona prvenstveno zbog svoga spola, luda ženetina, čije su društvene aktivnosti izazivale veću sablazan nego da se bavila klasičnom prostitucijom, i on, propali muzikant, nesolidni i neodgovorni feljtonist, pijanica, vojni dezerter, slavenofil i srbofil, koji je, plivajući preko Dunava, prema Beogradu “osjećao senzaciju kuršuma u potiljku...” Matoš, dakle, koji je u Zagrebu svima ostao dužan neke novce, i čiji će se tantijemi i važnost za nacionalnu kulturu izračunavati tek kada ga više ne bude bilo, i Marija Jurić, koju će značajnom proglašavati, također, nakon što je više ne bude, i - gore nego u Matoševom slučaju - često će to činiti oni i one koji je nikada nisu ni čitali. Polemika to dvoje ljudi u tom je, i u svakom drugom pogledu, savršeno beznačajna, jer dok je trajala, nikoga se, zapravo, nije ticala, osim kao mogući pornografski predložak.

Takvim aktivnostima je, između ostaloga, radila na uništavanju i ono malo javnoga ugleda što ga je mogla imati, tako da se uskoro više nije mogla baviti ozbiljnim političkim novinarstvom. A ni biskupa Strossmayera više odavno nije bilo, i nastupilo je vrijeme kada se morala snalaziti da bi preživjela. I tada je, opet, učinila nešto što će do dana današnjeg, na Zapadu, a pogotovo u Americi, biti modelski primjer ostvarenja spisateljskog sna o slavi. Počela je pisati romane u nastavcima, što je oduvijek bio najprezreniji, ali potencijalno i najisplativiji novinarski i književni posao. Učinila je, dakle, istu, ili vrlo sličnu stvar, koju će učiniti i Stephen King, nakon što kao nastavnik engleskog jezika i književnosti dobije otkaz u školi. Eto, još jedan veličanstveni autor šund literature, ali moja nona ga je, bez obzira na sve moje oduševljene adolescentske nagovore, odbijala čitati. Nije voljela horor, niti išta što nalikuje hororu. Čak je i povodom Hitchcocka govorila da su joj njezini živci predragocjeni da bi ih trošio nekakav luđak.

Velika revolucija
Prvi je roman, opet po Strossmayerovu nagovoru, napisala 1899. i feljtonizirala ga u Obzoru. Ali pravi je početak bila 1912, kada u Malim novinama kreće s objavljivanjem “Gričke vještice”. U sljedeće dvije i pol godine, iz broja u broj, tiskano je ovo kapitalno djelo hrvatske svakodnevice. Dok se Marija Jurić, tada već i Zagorka, bavila eskapističkom pripoviješću iz zagrebačke prošlosti, oko nje su se razmicale geološke ploče, rušila su se carstva i nastajala nova, gasila se dvijetisućgodišnja civilizacija svijeće voštanice i nastajala je nova električne žarulje, Beč i Budimpešta tresli su se u predsmrtnoj ognjici i tonuli u seniliji cara Franje Josipa Prvog. Dok je Krleža, kao mlad kadet, pohodio Srbiju, da se priključi slavnoj vojsci srpskih vojvoda, tih narodskih maršala, koja će pod istu narodnu zastavu ujediniti sve južne Slavene, dok su Balkan drmali prvi pa drugi balkanski rat i dok se na Bregalnici zbiva prvi veliki poraz zajedničkih ideala, koji će, kao i sve drugo, Krleža opisivati u svojim “Zastavama”, dok se, dakle, oko nje događala velika revolucija svega što je revoluciji bilo podložno i za što se Zagorka pripremala u svojim novinskim i aktivističkim počecima, ona je pisala avanturističku ljubavnu priču, koja nije imala nikakvih političkih pa ni intelektualnih pretenzija. Pisala je priču koju je mogao shvatiti svatko, punu emocija i uzbuđenja, kakva je u europskome novinskom feljtonizmu, osobito među bečkim piscima i novinarima, bila raširena još od sredine devetnaestog stoljeća. Parafrazirajući taj tip romana, Umberto Eco napisao je svoje “Praško groblje”, koje odnedavno, zahvaljujući Mozaik knjizi, nalazimo i u hrvatskome prijevodu.

Pravi Zagorkin svijet
S “Gričkom vješticom” Zagorka je postala slavna u narodu, među malograđanskim svijetom i onim iz nižih slojeva koji su se uspjeli opismeniti, ali je za sva vremena sahranila ozbiljnu karijeru. Kako se od intelektualnog rada u ovim krajevima nikada nije moglo dobro živjeti, na bestselerima su vazda zarađivali oni koji bestselere objavljuju, a ne oni koji ih pišu, tako ni ona nije vidjela velike sreće, a ni novca od svoje goleme popularnosti i od naklada koje je, zapravo, nemoguće sve sabrati i izračunati.

Njezina velika karijera pisca šund literature započela je u vrijeme kada je u Hrvatskoj nepismenih bilo više od osamdeset posto, dok je među ženama pismenost bila endemska, statistički zanemariva pojava. Zagorkini romani izlazili su u vrijeme velikih društvenih modernizacija, država je preuzela prosvjetiteljsku ulogu, a antianalfabetski tečajevi uzdignuti su na razinu higijenske norme. Prvi put u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a potom i pod Zagorkinu starost, u socijalističkoj Jugoslaviji, u kampanjama opismenjavanja udio pismenih među stanovništvom podignut je na razinu Srednje Europe, a kontinentalna je Hrvatska, pa i Bosna i Srbija, dovedena na razinu Dalmacije, gdje je, zahvaljujući talijanskim vlastima i koječemu drugom, učenje slova bilo raširenija aktivnost. Pokušajmo samo zamisliti kolike su žene (a bogme i muški), od 1912. pa do 1957, godine njezine smrti, na prostoru između Sutle i Timoka, svoje prve pismene riječi i rečenice sricale čitajući njezine knjige. Svijet koji se na taj način priključio civilizaciji knjige pravi je svijet Marije Jurić Zagorke, i on svojom brojnošću nadmašuje sve druge naše pisce kako za djecu, tako i za odrasle. Naraštaji jugoslavenske i hrvatske djece opismenjavali su se na Branku Ćopiću, ali čak je i njegov značaj ostao nemjerljiv sa Zagorkinim. Ona je, u velikoj mjeri, tokom dvadesetog stoljeća bivala neželjena mater hrvatske i ostalih južnoslavenskih književnosti, mater naših pismenosti.

Ali kakva je to, zapravo, književnost? Vrijede li njezini feljtonizirani romani ili romaneskni feljtoni išta? U socijalnom smislu, oni su dragocjeni kao malo što u našoj književnosti, ali kakvi su u literarnom smislu? Na ovo pitanje odgovora, zapravo, nema, niti ga može biti, jer Zagorka se opire svakoj književnoj kvalifikaciji. Njezine romane nije moguće, ali ni nužno vrednovati, kanonizirati ili čitati u kontekstu hrvatske ili bilo koje književnosti. Ksaver Šandor Gjalski rekao je kako je to što ona piše “šund literatura za kravarice”, Krleža, niti to. Taj je samo komentirao Zagorkin nepristali fizički izgled. Nitko nju za života nije razumio, a ni pohvale koje joj se posmrtno dodjeljuju često nisu izraz razumijevanja. Ono što je pisala je veliko, ali nije velika književnost. Možda uopće nije književnost, ali to joj ništa na veličini ne oduzima. Međutim, teško joj je naći mjesto u nacionalnoj kulturi, jer nema drugih koji bi joj na tom mjestu činili društvo. Marija Jurić Zagorka savršeno je jedinstvena pojava u hrvatskoj i u još nekoliko susjednih kultura.

Ganutljivi znak
Gradovi imaju svoje simbolične pisce, one koji su grad obilježili, opisali ili one koji su, što je najrjeđi slučaj, neki grad svojim pisanjem načinili onakvim kakav on u stvarnosti jest. Dublin je grad Jamesa Joycea, Prag je grad Hašeka i Kafke, Beograd - Bogdana Tirnanića i Mome Kapora, Split - Miljenka Smoje, Trst - Umberta Sabe i Claudia Magrisa, Travnik - Ive Andrića, a Zagreb je grad Marije Jurić Zagorke. Uzalud Šenoa, uzalud Miroslav Krleža u svojoj svojoj neprijepornoj veličini, ali dok je gornjogradskih fasada, Krvavog mosta i tržnice na Dolcu, dok je Tkalčićeve ulice i ljetnjega vonja vlažnih iličkih podruma, Zagreb će biti Zagorkin, i u tome će biti sabrano sve ono dobro i sve ono loše što ovaj grad jest. Zagorka je mjera njegovog urbaniteta, njegove kulture i pismenosti. Ona je taj ganutljivi znak zagrebačkog identiteta. O kako je samo drugorazredan Krleža u odnosu na nju! Iako je iza sebe imao najmoćnijega prijatelja, solidnu kuću na Gvozdu, Leksikografski zavod, ugled i poštovanje, nikada on iza sebe nije imao Zagreb. Krleža je iza sebe imao Jugoslaviju, imao je hrvatsku kulturu i književnost, u najpozitivnijem smislu riječi, ali je u svom gradu bio drugorazredan. Još 1967. presreo ga je jedan gospon na Britancu (čitamo o tome dnevnički nadnevak...) i upitao ga: “Gospon Krleža, a zakaj vi mrzite sve što je hrvatsko?” Takva je pitanja Zagorka otklonila kada je 1912. započela s “Gričkom vješticom”. Umrla je kao puka sirotinja, građane tad za nju nije bilo briga, ali iza Zagorkinog djela je, zapravo, uvijek stajao cijeli Zagreb.

Zagorkin bijeg od povijesti i ozbiljne politike, hrvatsko-ugarskih odnosa i pitanja ženskih prava, u feljtonizirane romane i u pučku popularnost, nije poništio njezinu subverzivnost po društvo i vladajuću politiku. Kada su ustaše osvojile Zagreb i okupirale srca malograđanske javnosti (kojoj okupaciji na neki način svjedočimo do dandanas...), Zagorku su istoga časa zabranili. Nije bila ljevičarka, nije bila komunistkinja, masoni je kao škandal ženu i nadžak babu ne bi primili k sebi, a nije bila ni Židovka, ali je imala jednu ozbiljnu manu: bila je kraljica šund literature i izdavala je Hrvaticu, laki, ali emancipatorski ženski magazin, neku vrstu onodobnog Cosmopolitana. Pa iako su ustaše, sasvim u skladu s naukom nacionalsocijalizma, insistirali na rodnoj emancipaciji i na ženi kao majci i amazonki, od Zagorkine emancipiranosti morala im se dizati kosa na glavi. Osim toga, svaki je represivni režim u dvadesetom stoljeću, od hitlerovskog i staljinskog, sve do njihovih današnjih derivata, po dolasku na vlast započinjao borbu protiv šunda, kiča i lake literature, ali ne radi promocije nekoga novog elitizma, nego da bi stvorio prostor za vlastiti ideološki šund i kič. Tako su Zagorki zabranili i Hrvaticu, i njezine romane. Doveli su je na rub gladi, i tada se pokušala ubiti. O tome kako je preživjela rat, svjedočanstva su nepotpuna i kontradiktorna, ali zanimljivo je ono što se dogodilo kada je stigla sloboda.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Marija Jurić-Zagorka   Ned Okt 19, 2014 12:01 am

MARIJA JURIĆ ZAGORKA I NJEZINA „KRIVNJA“
Luđakinja, muškarača, luda sufražetka – tek su neki od nadimaka koji su pratili Mariju Jurić Zagorku, prvu hrvatsku profesionalnu novinarku, političku aktivisticu i popularnu književnicu, koja se za svoj položaj u društvu borila jednako ozbiljno kao što su se njezina djela natjecala za zasluženo mjesto u hrvatskoj književnosti. „Svakako neka jednom za uvijek svi upamte, da sve ovo što ova autorica piše ili bi imala drskosti napisati, jest i ostaje ‘šundliteratura za kravarice’“, čuvena je uvreda kazališnog kritičara Ota Krausa kojom ju je počastio u Agramer Zeitungu 1899. godine. Navodno joj je isto rekao i Ksaver Šandor Gjalski, uz preporuku da se umjesto pera primi motike i kuhače. Srećom, nije ga poslušala.


Zagorkina „šundliteratura“ proljetos je po popularnim cijenama ponovno počela izlaziti uz jedan domaći dnevni list. Naslovi su gotovo odmah razgrabljeni, a kada su u pitanju Zagorka i njezina djela, to nimalo ne začuđuje. Pišući nedavno o njoj, Miljenko Jergović je ustvrdio: „ i u Zagrebu i u Hrvatskoj postoji nekakva kulturna memorija i nekakva tradicija, koja se mimo svih moda i trendova prenosi s naraštaja na naraštaj kao, vjerojatno, i najsnažnija potvrda identiteta ovoga jezika i kulture“.  A u domaćem kulturnom krugu Zagorka je naprosto spisateljica koju se čita, premda se u prošlosti o tome nije mnogo govorilo.  Tek je novije vrijeme od nje zasluženo načinilo temu, prepoznavši njezinu vrijednost i ulogu koju je imala u razvoju hrvatskog romana i širenju pismenosti među domaćim stanovništvom. Naime, u doba kada je pismenih bilo malo, a čitati je značilo uglavnom čitati na njemačkom jeziku, mnogi su svoje prve „čitateljske pothvate“ na hrvatskom ostvarivali upravo na retcima njezinih popularnih romana, kojima se ni danas ne može sa sigurnošću utvrditi broj. Tako je Marija Jurić Zagorka postala „neželjena mater hrvatske i ostalih južnoslavenskih književnosti“ (Jergović), a „šundliteratura za kravarice“ literatura o kojoj se smije – i mora govoriti.

Drugi razlog nepresušne popularnosti Zagorkinih romana ponudio je Pavao Pavličić u svojim pismima slavnim ženama, koje je okupio pod naslovom „Rukoljub“. U pismu upućenom Zagorki, smještenom – nimalo slučajno – na početak te epistolarne kompilacije, pripisuje joj kvalitetu koja u našoj književnosti često izostaje:  sposobnost kreiranja zanimljivih fabula. Zajednička crta svih njezinih romana, od Roblja, Kneginje iz Petrinjske ulice, Gričke vještice, Republikanaca, Kći Lotrščaka, Gordane, Kamena na cesti  i drugih, pa sve do posljednjeg u nizu, Jadranke, stvaranje je interesantnih zapleta te njihovo nizanje prema zakonima romana-feljtona, koji su izlazili u Malim novinama, Jutarnjem listu, Obzoru, Ženskom listu, Hrvatskom dnevniku, Hrvatici. Uživljavajući se u ulogu Šeherezade, čitatelje je znala vješto zarobiti pričom, držeći ih u napetosti koja je tražila svoje razrješenje u nastavku. Njezini romani stoga su epizodični, puni iznenadnih obrata i zagonetki. Čitatelj s početka 20. stoljeća današnju je varijantu sapunica, čini se, mogao pronaći među listovima dnevnih novina (Krešimir Nemec).



Ove, 2012. godine, broji se točno stotinu godina od prvog pojavljivanja Gričke vještice u Malim novinama.  Tim je romanom započela prava Zagorkina spisateljska afirmacija. No usprkos popularnosti koju je uživala među čitateljstvom, na nju se u hrvatskim (dakako muškim) književnim krugovima uglavnom gledalo podcjenjivački. O toj muškoj superiornosti, zbog koje je nepravedno patila čitavog života, mnogo je rekla u autobiografskom tekstu „Što je moja krivnja?“. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu u Zbirci rukopisa i starih knjiga čuva dva strojopisa ove Zagorkine „ispovijesti“: jedan je otkupljen od udovice dr. Politea, a drugi, koji je potpisan Autoričinom rukom i datiran (5. veljače 1951.), iz ostavštine je Miroslava Krleže. U njemu opisuje svoj predani novinarski rad, omalovažavanja pojedinih kolega novinara, nabraja rijetke prijatelje koji su je podržavali (Strossmayer, Kranjčević, Pasarić, Hranilović), a navodi i kako ju je na pisanje historijskih romana „književničkom diktaturom“ prisililo vodstvo Obzora (Lunaček, Dežman, Hamer, Mazzura). Premda Zagorkine autobiografske spise ipak treba čitati kao fikciju – jer su se u njima činjenice mijenjale ovisno o trenutku u kojemu su nastajali, iz teksta „Što je moja krivnja?“ možemo zaključiti da je, usprkos popularnosti koju je stekla romanima, sebe prvenstveno smatrala novinarkom. Čak i u potpisu stoji „Marija Jurić Zagorka novinarka“, što jasno potvrđuje njezinu profesionalnu i životnu opredijeljenost.

Novinarstvom se Zagorka počela baviti odmah po dolasku u Zagreb, nakon bijega iz Mađarske i nametnutoga bračnog zatvora. Godine 1896. u Obzoru izlazi njezin prvi članak, „Egy percz“  („Jedan časak“), u kojemu na domišljat način govori o mađarizaciji Hrvatske. Nakon toga na preporuku Strossmayera ulazi u redakciju Obzora kao referent za mađarsko-hrvatsku politiku. U svojoj novinarskoj karijeri izvještavala je o političkim zbivanjima iz Parlamenta, bila je dopisnica iz Beča i Budimpešte, a intervjuirala je i niz uglednih ličnosti svoga vremena. I dok je u redakciji Obzora pisala u svojoj vlastitoj sobi – da je kao ženu nitko ne bi vidio, strani su novinari izvještavali o „malom čudovištu od talenta i sposobnosti“, čija su pitanja „pogibeljno inteligentna, opaske točne, primjedbe britke“. U vrijeme njezinih živopisnih izvještaja iz Parlamenta Obzor je dostigao nakladu od 5000 primjeraka dnevno, kao nijedan ondašnji dnevnik u Hrvatskoj.

Zagorkina strast prema novinarstvu logičan je zbroj njezina neospornoga spisateljskog talenta i sklonosti političkom aktivizmu. Jedan od njezinih najpoznatijih „pothvata“ dogodio se u doba kada se u Hrvatskoj još uvijek rado šaputalo o „vritnjaku“  koji je ban Héderváry dobio od saborskog zastupnika Josipa Gržanića na sjednici Sabora 5. listopada 1885. Svojevrsni „vritnjak“ priuštila mu je i Marija Jurić Zagorka. Naime 1903., kada je Khuenov režim zatvorio gotovo cijelu redakciju Obzora, organizirala je prve ženske demonstracije u Zagrebu, koje je uspjela dovesti pred samu bansku palaču. Poklik „Dolje krvnik Héderváry!“ nije čuo samo omraženi ban, već ga je prenio i svjetski tisak, a Zagorka je prigodno nagrađena – zatvorom.

U tekstu „Politička Zagorka: Kamen na cesti kao feministička književnost“ Maša Grdešić najaktualnijom crtom Zagorkina političkog djelovanja proglašava ipak njezin feminizam. Ova „patuljasta amazonka hrvatskog feminizma“ (Lidija Sklevicky) u borbu za ravnopravnost žena u društvu uključila se motivirana osobnim iskustvom, a njezina želja za radom, koja je nailazila na brojne prepreke uzrokovane predrasudama, dugoročno je odnijela veliku pobjedu. Prva hrvatska profesionalna novinarka pokrenula je i uređivala Ženski list (prvi hrvatski časopis za žene, 1925. – 1938.) i Hrvaticu (1939. – 1941.), čija izdanja Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu čuva u svojem fondu. Također, pisala je rasprave o odnosima među spolovima, obrađivala je ovu temu u mnogobrojnim dramama, a heroine svojih popularnih romana (Nera, Ksenija, Gordana i dr.) pretvorila je u mudre političke aktivistice.

Marija Jurić Zagorka živjela je dugo, ali ne i dovoljno dugo da dočeka priznanje za svoj neumoran rad. Preminula je 30. studenog 1957. godine na zagrebačkom Dolcu, gdje se danas smjestio memorijalni stan koji nosi njezino ime. Centar za knjigu u sklopu projekta „Čitaj“ u njemu od 2012. godine organizira radionice čitanja i pisanja s hrvatskim piscem, kao dio programa „Čitam da bih pisao, pišem da bih čitao“. Prije nekoliko godina pokrenuta je i manifestacija „Dani Marije Jurić Zagorke“, osnovano je Društvo, a na temelju činjenica iz njezina života 2007. godine snimljen je dokumentarno-igrani film „Zagorka“ u režiji Biljane Čakić-Veselić. Na daskama Hrvatskoga narodnog kazališta od siječnja 2011. godine igra i drama „Zagorka“, redateljice i autorice Ivice Boban. Danas, na obljetnicu Zagorkine smrti, više od šezdeset godina nakon bolne ispovijesti u spisu „Što je moja krivnja?“ možemo se pitati: je li Marija Jurić Zagorka kriva što je svojom popularnom književnošću, književničkoj „eliti“ usprkos, postala najčitanija hrvatska spisateljica? Ili krivnju dijeli sa svakim intelektualcem širokih pogleda čije su misli bile ispred vremena u kojemu je živio i djelovao, sa svakim spisateljem koji nam je u baštinu ostavio tekstove u obranu vlastitoga rada? „Malo ste prerano izvoljeli doći na svijet, gospođo žurnalistice“, dobacio joj je cinično jednom zgodom zluradi ministar u bečkoj vladi. Čini se da danas sa sigurnošću možemo reći: bio je u pravu.


[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
MadamX
Grofica od Voždovca
avatar

Godina : 45
Location : Beograd
Datum upisa : 13.12.2012

PočaljiNaslov: Re: Marija Jurić-Zagorka   Pon Okt 20, 2014 11:46 am

Kupila sam preko Limunda ceo komplet "Gordane". Planiram da je čitam, po drugi put, ove zime.











Ne diraj lava dok spava!

[You must be registered and logged in to see this link.]  

[You must be registered and logged in to see this image.]


[You must be registered and logged in to see this link.]
Nazad na vrh Ići dole
http://mojezbrkanemisli.wordpress.com/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Marija Jurić-Zagorka   Pon Okt 20, 2014 3:24 pm

Sad su knjige dostupnije i povoljnije nego ikada.Prodaju se kompleti uz dnevnu štampu,na netu.
Nisu *tvrde korice*,ali sadršaj knjige je bitan:)
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Marija Jurić-Zagorka   Ned Nov 16, 2014 1:44 am

Poštenje nas uzdiže nad sve stvorove u prirodi. Poštenje, to je oznaka čovjeka kao i njegov um. Pošten čovjek ne može učiniti drugo nego da svoju pogrešku ispravi.


Vjernost može tražiti samo onaj koji je vjeran.


Jer gaženi pati od boli, a onaj koji gazi pati stoput više od groze da će se gaženi osoviti i baciti ga se poda se. Znaj sila je nesretnija os silom ugnjetenih. Svaki dah sile jezoviti je drhtaj da se ne oklizne s ruba u ponor koji je iskopala drugima. Sila stupa samo rubovima strmoglavih bezdana i divlja od užasa, vlastitih svojih vratolomija. Tiranin vječno nosi na usnama smiješak sablasne strave. Rvanje, mržnja s nevinim protivnikom paklena je strahota.


... i kralj je samo čovjek, ali položaj kralja nad svima je ostalima izniman, dakle kralj mora da je u vrlinama iznimka. Kralj se ne smije zaslijepiti od svojih doušnika.


Samo kukavica ispija jaje u svojem gnijezdu i zato tim imenom krste najpodlije, najgadnije ljude pod suncem.


Sumnja je tako brza i hitra da je razum ne može dostići.


Krepost smatram najvećom srećom. I ne može se zamisliti sretnijeg čovjeka od onoga koji zna da njegovi bližnji mogu od njega primati samo plemenitu dobrotu u osjećajima, željama i djelima.


Mudrost i ljubav nisu sestre, ali volja ih može učiniti drugaricama.


Ne spaljujte mostove iza sebe jer za vama idu oni koje ljubite i koji ljube vas.


Mudro je ako ne izazivamo pravednost.


Pomaže nam da prkosimo svima, da se odrvamo svima i kad već misle da smo uništeni, klonuli, ugasnuli, nestali, sijevne pod pepelom nova iskrica, zažari se i razgara novim plamenom života. I pucaju lanci, novi se život budi, nova jakost, nova ljubav, novi zanos i opet pobjeđujemo, živimo dalje. Ona je duh darovan mojem rodu. Ime joj je snaga ... Snaga, vječna snaga, praiskonska mati naše izdržljivosti.


Izdajstvo prijatelja kraj je svake sreće na svijetu.


Dobro je jače od zla, ali je ruka koja upravlja zlim jaka jer je ruka sile.


Silu treba udariti posred srca, nju treba gurnuti od sebe tako daleko da nas više nikad ne može dostići. Jer uzalud lomiš mač koji te ranjava. Ruku valja pogoditi koja barata mačem. Ako ostaje čitava ruka kojoj izbijaš mač, tad dohvaća drugi, odabire drugog izdajicu koji te bije.


Svaka je duša za sebe tajna kao i one zvijezde gore koje gledamo.


Moja čvrsta vjera drži pravdu za skutove.


Naša domovina ima zlih sinova, zlih, izdajničkih, ali i onih koji su dobri, pošteni i vrijedni. Njihova dobrota i poštenje i požrtvovanost toliko su veliki da nadoknađuju i nadomještaju ono zlo što su ih učinili zli sinovi.


Star si tek kad ti sažaljenje zamijeni snove.


Nijedna opačina na svijetu ne može ostati nekažnjena. Nikad nije ostala nekažnjena. Nikada! Vjerujem u to jer vidim i vidjela sam svakog dana ono što ljudi površno i lakoumno propuštaju opaziti, a to je veliki sud. Nad svačijom se opačinom izvršava taj sud. to je - kazna.


Sunce izlazi svakog jutra. Pravednost ima svoje dane kad izlazi. Samo što ih unaprijed ne javlja.


Vjerujete, nikad žensko srce toliko ne poštuje muškarca nego kad je sav prožet i predan svojim velikim ciljevima.


Znajte, ljudi: pravednost ništa tako jezovito ne kažnjava kao izdajstvo. Izdajnik pogiba od ruke koja mu je izdaju platila. Jao izdajicama, jer su najgadnija, najnečistija, od svih najprokletija gamad na zemlji.


Ništa ti ne znači novac, ništa blago. Iznad svega je čovjeku sloboda. nju se mora krvavo izvojštiti - teško osvojiti.


Vlast i žezlo treba da budu pravednost, sloboda i briga.


Sumnja je močvara u kojoj gine sve što je dobro u ljudskom srcu, sumnja je najstrašnija osuda koju je neprijatelj mogao izreći nad nama. Sumnja je krvnik kojega vaša srca dovukoše u tabor, da odsiječe glavu i vašem bratu i vama. Sumnja je najkrvoločniji Turčin što prijeti da pohara naše domove. Gdje je sumnja, tu nema bratske vjere, nikad pobjede. Posumnjate li u svog vođu, nema vam spasa nikada, dovijeka. Ako sumnjate, niste muškarci, niste ljudi, već gmizavci, slaba čeljad, preplašeni tor ovaca što ne vjeruje u svoga pastira i juri u rastvorene vučje ralje.


Kletva je kao mač samo što se od mača može umrijeti odmah, a od kletve naroda pogiba silnik polagano.


Vlast je punomoć koju čovječanstvo pruža svojim odabranicima da pomoću vlasti služe ljudskoj dobroti, da vlašću kroje pravednost i zaštićuju dobro. Vlast je palma koju čovječanstvo predaje svojim odabranicima da njome učvrste ljudsku sreću.


Osjećaji u srcu ne daju se upravljati kao uzde.


Hrvate možete sapeti svim okovima što ih posjeduje svijet, ipak ih ne možete upokoriti jer okovi sapinju njihova tijela, a nikad dušu.


Onaj koji strahuje osjeća se poniženim i zato vas dvostruko mrzi, ali šuti.


Usne mogu reći sve što nikad nije osjetila duša ni pomislila misao.


Nije junaštvo samo u pobjedi mačem nego još više u pobjedi svoje volje. Tko je pobijeđen u boju poništen je ili osramoćen, a tko se pokori tuđoj volji, biva naprosto rob.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Marija Jurić-Zagorka   

Nazad na vrh Ići dole
 
Marija Jurić-Zagorka
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 1 od 2Idi na stranu : 1, 2  Sledeći
 Similar topics
-
» MARIJA - i visoka prolećna beta...
» Marija Jovanović
» Montessori program (vrtici, primena u kucnim uslovima...)
» MARIJA-novi pokusaj,nova nada...
» MARIJA i nasa srećica

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -  :: KNJIŽEVNOST I JEZIK :: BIBLIOTEKA DANUBIUS FORUMA :: DOMAĆI PISCI/PESNICI-
Skoči na: