DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.


DOBRO NAM DOŠLI !



DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -

-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
 
PrijemPORTALČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupi

Delite | 
 

 Dobrisa Cesaric

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3  Sledeći
AutorPoruka
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Dobrisa Cesaric   Uto Maj 19, 2009 11:11 am

First topic message reminder :

Dobrisa Cesaric rodjen je 10.1.1902 u Slavonskoj Pozegi. U trecoj godini se obitelji
seli u Osijek, gdje se i skolovao. Poslije male mature se ponovo sa
obitelji seli u Zagreb, gdje zavrsava realnu gimnaziju, i Filozofski
fakultet. Najvise je pisao lirsku poeziju i balade, a poznatija djela
su mu: Lirika, Spasena svijetla, Osvijetljen put, Slap, Vocka poslije
kise. Dobrisa Cesaric je umro u Zagrebu 1980. godine.
Nazad na vrh Ići dole

AutorPoruka
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: Dobrisa Cesaric   Pon Nov 30, 2009 8:19 pm

Dobriša Cesarić

Pjesma mrtvog pjesnika

Moj prijatelju, mene više nema.
Al' nisam samo zemlja, samo trava.
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
samo je dio mene koji spava.
I tko je čita - u život me budi
Probudi me, i bit ću tvoja java.

Ja nemam više proljeća i ljeta,
jeseni svojih nemam, niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
ništa od svijeta ne može da prima.
I što od svijetlog osta mi života,
u zagrljaju ostalo je rima.

Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)
u stihove. U žaru sam ih kovo.
Al' zatvoriš li za njih svoje srce,
oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja ću u te prijeći
ko bujna rijeka u korito novo.

Još koji časak htio bi da živim
u grudima ti. Sve svoje ljepote
ja ću ti dati. Sve misli, sve snove,
sve što mi vrijeme nemilosrdno ote,
sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
sve uspomene - o mrtvi živote!

Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svjetla! Sunca, koji zlati
sve čeg se takne. Ja topline hoću
i obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! I zvijezda, kojih nema
u mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.

Ko oko svjetla leptirice noćne
oko života tužaljke mi kruže.
Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
da ruke mi se u čeznuću pruže.
Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,
i biti ljubljen, moj neznani druže.

Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
sve moje stihom zadržane sate,
sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba.

Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: Dobrisa Cesaric   Pon Nov 30, 2009 8:19 pm

Dobriša Cesarić

Jedne noći

Te noći pisah sjedeć posve mirno,
Da ne bih majci u susjednoj sobi
Škripanjem stolca u san dirno.

A kad mi koja ustrebala knjiga,
Sasvim sam tiho išao po sagu.
U svakoj kretnji bila mi je briga
Da staričicu ne probudim dragu.

I noć je tekla spokojna i nijema.
A tad se sjetih da je više nema.

Mala kavana
Mala kavana.Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje-
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!

Mjesece ljubav je u meni rasla,
Al nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.

Da l' mogo sam slutiti ovoga jutra,
Blijed još od probdite noći,
Da ću ti meko šaptati riječi,
Sanjane u samoći?

I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: Dobrisa Cesaric   Pon Nov 30, 2009 8:20 pm

Dobriša Cesarić

U svjetlosti

Već očajan i lišen moći,
Ja nisam očekivo spas.
Tada u čemernoj samoći,
Tvoj nježni začuo sam glas.
I on je bio kao zov
Na novi put, na život nov.
I ti mi ruku svoju pruži,
I ljubav nas u jedno združi.

Kako je duga bila noć
U kojoj, draga, tebe snivah!
Već mislio sam: nećeš doć.
I rekoh: ona ti je živa
u tvojoj želji, tvome snu,
al odista je nema tu.
Zemaljskim stazama ne kroči
Ta, čije divne čekaš oči.

A gledaj: nebo sija plavlje
Otkada ugledah tvoj lik.
Ljepota, snaga, svjetlo, zdravlje
Ugušiše u srcu krik.
Očima tvojim obasjani
Protiču sada moji dani.
Raskošan, rujan, vedar, žut,
Otvara jesen za nas put

Pođimo zagrljeni ,draga,
U ovaj začarani svijet;
U ljubavi je čudna snaga,
Što korak pretvara u let.
Od poljubaca, zagrljaja
Sve oko nas je puno sjaja.
Duboka sreća svuda zri,
Jer sobom nosimo je mi.

[You must be registered and logged in to see this link.]
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: Dobrisa Cesaric   Ned Jan 24, 2010 10:35 am



   

     

 
   
             
   

Dobriša Cesarić Povratak



Ko zna (ah, niko, niko, ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti – velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.



U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
možda iste kapi –
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.



Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!



Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.



No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići ---
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Dobrisa Cesaric   Pon Jun 14, 2010 4:34 pm

Breze na ulici
.
Kraj bijelih breza svakog dana
Ja prođem srca razdragana.
(Oduvijek ima tajnih veza
Između pjesnika i breza.)

Od čega dršćete, vi breze?
Od slatkih slutnja ili jeze?
Zašto vam krošnja podrhtava
I onda kada vjetar spava?

Na ulicu, med svijet što viče,
Ko da ste izašle iz priče.
Nježne, treperave i čiste
Baš kao prva ljubav vi ste!
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Dobrisa Cesaric   Pon Jun 14, 2010 4:35 pm

Tiho.o tiho govori mi jesen

Tiho, o tiho govori mi jesen
Tiho, o tiho govori mi jesen:
Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
Al zima srcu govori još tiše.
I kada sniježi, a spušta se tama,
U pahuljama tišina je sama.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Dobrisa Cesaric   Pon Jun 14, 2010 4:37 pm

Pjesma o kurtizani

U trošnom ruhu prošlih dana,
Sa kosom ispod boje sijedom,
Anita, stara kurtizana,
Prešavši raskoš ide bijedom.

Ti, što si mladost proživjela noću,
U zagrljajima bez broja,
Ritnuta si u samoću,
Između četir' zida svoja.

Prestaše davno šetnje u krznu,
I nikoga nema da te još voli,
Ali na rukama, koje ti mrznu,
Bilo je usta kao na štoli.

No dobar san ti katkad vrati
Blistave zube u te prazne desni,
Kosu ti mladošću pozlati,
Starački korak pretvori u plesni.

U zagrljaju nekom starom
Oživljuju ti trome grudi,
I, ražareno novim žarom,
Propalo srce opet bludi.

Al sutra ti je teže zurit
U prošlost, tvoje carstvo sjena;
O, kako se je teško zgurit
Na prijestolju od uspomena!
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Dobrisa Cesaric   Pon Jun 14, 2010 4:45 pm

Želje

Sve se želje naglo u dušu povuku
Kada vide hladnu, neumitnu zbilju;
Povrate se natrag, ne stigavši cilju,
I žive u muku.

Samo kadšto koja u oku se javi,
Kao lijepa žena, što na tiho okno
Jedne tamne noći u noć pogleda.
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: Dobrisa Cesaric   Uto Jun 22, 2010 11:21 pm

Ma kako uzdiglo se
srce




Ma kako uzdiglo se srce,
Klonuti
mora, mora pasti
Sudbino, prije no mi klone,
O daj mu još
jedanput cvasti!

Još jednom opij ga i digni
Milinom jedne
mlade žene,
Još jedne zaljubljene oči
Za ove oči zanesene.

Kad
već se mora u tom srcu
Ugasit mladost, a za vazda,
Sa svojim
blagom, slično škrcu
Nek ne umre, već nek se razda!

Još
nekoliko jasnih dana,
Da cijelog sebe u njih zgusnem,
I grleći se,
ljubeći se
Ostatak mladosti da usnem.

Dobriša Cesarić
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Dobrisa Cesaric   Pon Avg 23, 2010 1:35 am

Spoznaje

Prigno sam pred životom čelo
Upoznavši mu mudru dvojnost:
Što najjače u srcu peče,
Postat će najviša opojnost.

Jer život-alkemista stari-
Umijeće znade nepoznato.
Od muka,bolova i sumnja
U mome srcu stvara zlato.

Što dublji mi je bio bol,
U većem sjaju je umino.
I tako vršim poziv svoj:
Od suza praveći vam vino.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Dobrisa Cesaric   Pon Avg 23, 2010 1:37 am

Želje


Sve se želje naglo u dušu povuku
Kada vide hladnu, neumitnu zbilju;
Povrate se natrag, ne stigavši cilju,
I žive u muku.

Samo kadšto koja u oku se javi,
Kao lijepa žena, što na tiho okno
Jedne tamne noći u noć pogleda.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Dobrisa Cesaric   Pon Avg 23, 2010 1:39 am

Tiha Bolest

Ja nosim jednu posve tihu bolest.
Htio bih da se mogu nemicati,
Da mi uho šumi tišinu ko školjka,
I svaka boja koja me vrijeđa
Da umre iza spuštenih vjeđa.

Ležati nijem, nepomičan, ko kip
Jednoga boga, što u zemlji spava,
I ne sluti da još uvijek
- Ponad njeg -
Sunce sja i niče trava.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Dobrisa Cesaric   Pon Avg 23, 2010 1:42 am

Skrivena bol

Netko sa svojim bolom ide
Ko sa otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I neda mu prijeći u suze i riječi.

Radje ga skriva i tvrdo zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadrće, zadršće u njoj kadikad,
Ali u riječi se ne javi nikad.

Duša ga use povuče i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bačen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Re: Dobrisa Cesaric   Pon Avg 23, 2010 1:43 am

Kad budem trava


Možda će onda bolje da bude
Kada se jednoga dana preselim
U crve i u zemne grude.

Ljuljat ću se u travama veselim,
Mjesečinom i suncem poliven,
Rasitnjen i dobro skriven.

Ništa mi neće ostat od uma,
Nijedna misao mrtvoga duha;
Ja neću imat ni uha ni sluha,
Da slušam tišinu svojega šuma.

Ako me kada stanu i kosit,
Neće mi bola nanijeti kosa -
Jedini teret koji ću nosit
U novom životu biti će rosa.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
avatar


PočaljiNaslov: Dobriša Cesarić   Uto Okt 05, 2010 10:25 pm

Dobriša Cesarić

1902.-1980.



Pjesnik Dobriša Cesarić rodio se 10.januara. 1902. godine, u Slavonskoj Požegi,
Djetinjstvo provodi u Osijeku, gdje završava osnovnu školu i četri razreda niže gimnazije. U jeku prvoga svjetskog rata, 1916. godine dolazi u Zagreb, grad u kojem maturira, u kojem se 1920. dodine upisuje na Filozofski fakultet i grad koji će postati i ostati njegov grad. Povremeno odlazi u inozemstvo - Italija, Njemačka, Bugarska.
U književnosti se javlja kao četrnaestogodišnjak, pjesmom “I ja ljubim”,
prva zbirka pjesama “Lirika” objavljena mu je 1931. godine i za nju dobiva nagradu Jugoslavenske akademije. Surađuje u mnogim književnim časopisima – Književnoj republici, Savremeniku, Kritici, Hrvatskoj reviji…- objavljuje književne prikaze, prevodi sa njemačkog i ruskog jezika. Objavio je sljedeće knjige: Lirika, Spasena svijetla; Izabrani stihovi; Pjesme; Knjiga prepjeva; Osvijetljeni put; Goli časovi; Izabrane pjesme, a izašla mu je i zbirka prijevoda svjetskih pjesnika, Knjiga prepjeva. Pjesničko djelo Dobriše Cesarića sadrži 10-ak knjiga pjesama te veći broj knjiga iz njegove poezije i prepjeva.
Ponekad je nostalgičan, ali rijetko kada sumoran.Cesarić je pjesnik, pjesnik grada, ljubavi te uzajamne ljudske simpatije i povezanosti generacija, ljubitelj ljepote i pisane riječi koji je slobodno mogu reći stvorio svoj vlastiti stil.
Pisao je između dva svjetska rata, a njegova poezija iako je u pjesmama često opisivao smrt je prožeta slavljenjem života
O njemu su uvijek s poštovanjem govorili svi ljubitelji poezije,često ga nazivajući ''čarobnjakom stiha; "
Mnoge su pjesme Dobriše Cesarića zbog svoje melodioznosti i skladne metrike uglazbljene pa su postale i nezaboravne šansone.
Njegovi stihovi nas maštovito vode kroz predjele odbjegle sreće,ugaslih strasti ,želja i tjeskobe,a pjesnički nemir Cesarićeve duše dodiruje sve ljubitelje poezije kao čarobnim štapićem.
U trenu smo i vagonaši i voćka poslje kiše,i kapljica koja život daje slapu,a Cesarićevi
opisi prirode i ljepote koja nas okružuje pa bio to samo mali slap i kapljca u njemu,oblak ili tek voćkica okupana kišnim kapima,očaravaju nas svojom ljepotom i jednostavnošću.
Umro je u Zagrebu,18.12.1980.
Nazad na vrh Ići dole
Duca
D- 03
D- 03
avatar

Location : .ba
Humor : :)
Datum upisa : 26.09.2010

PočaljiNaslov: Re: Dobrisa Cesaric   Čet Okt 07, 2010 4:17 pm

Mala kavana



Mala kavana.Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje-
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!


Mjesece ljubav je u meni rasla,
Al nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.


Da l' mogo sam slutiti ovoga jutra,
Blijed još od probdite noći,
Da ću ti meko šaptati riječi,
Sanjane u samoći?


I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?


Dobriša Cesarić
Nazad na vrh Ići dole
Duca
D- 03
D- 03
avatar

Location : .ba
Humor : :)
Datum upisa : 26.09.2010

PočaljiNaslov: Re: Dobrisa Cesaric   Čet Okt 07, 2010 4:25 pm


Povratak


Ko zna (ah niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam, da li da je želim,
ili ne želim.


U moru života, što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.


Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna u plavom,
Ne sluteći, da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!


Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve, što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Poglédat ko stranci,
Bez imalo svijesti, koliko nas vežu
Neki stari lanci.


No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono, što je bilo;
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _


Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam, da li da je želim,
Ili ne želim.
Nazad na vrh Ići dole
Duca
D- 03
D- 03
avatar

Location : .ba
Humor : :)
Datum upisa : 26.09.2010

PočaljiNaslov: Re: Dobrisa Cesaric   Čet Okt 07, 2010 4:44 pm

Dobriša Cesarić

Pjesma mrtvog pjesnika

Moj, prijatelju mene više nema,
Al nisam samo zemlja, samo trava,
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita u život je budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java.

Ja nemam više proljeća i ljeta,
Jeseni nemam, niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
Ništa od svijeta ne može da prima.
I što od svijetlog osta mi života,
U zagrljaju ostalo je rima.

Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)
U stihove. U mraku sam ih kovo,
Al zatvoriš li za njih svoje srce,
Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja ću u te prijeći
Ko bujna rijeka u korito novo.

Još koji časak htio bih da živim
U grudima ti. Sve svoje ljepote
Ja ću ti dati. Sve misli. Sve snove,
Sve što mi vrijeme nemilosno ote,
Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene -- o mrtvi živote!

Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svjetla! Sunca koje zlati
Sve čeg se takne. Ja topline hoću
I obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! i zvijezda kojih nema
U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.

Ko oko svjetla leptirice noćne
Oko života tužaljke mi kruže.
Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
Da ruke mi se u čeznuću pruže.
Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,
I biti ljubljen, moj neznani druže!

Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!
Nazad na vrh Ići dole
Duca
D- 03
D- 03
avatar

Location : .ba
Humor : :)
Datum upisa : 26.09.2010

PočaljiNaslov: Re: Dobrisa Cesaric   Čet Okt 07, 2010 4:46 pm

Dobriša Cesarić

Noć tajanstva

Ja ćutim da sam nečim taknut.
Ko dahom. Ali ne znam čime.
Da l za mnom, draga, pružaš ruke,
Ili si rekla moje ime?

U meni sada sve je tiho.
Ja čekam znak tvoj da se javi.
Ja čekam budno, čekam žudno;
Ja bdim u jednoj višoj javi.

Marina, to je noć tajanstva;
čeznuća putuju po tmini,
I ovaj osmjeh na mom licu
Primit ćeš negdje u daljini.
Nazad na vrh Ići dole
Duca
D- 03
D- 03
avatar

Location : .ba
Humor : :)
Datum upisa : 26.09.2010

PočaljiNaslov: Re: Dobrisa Cesaric   Čet Okt 07, 2010 4:50 pm

Dobriša Cesarić

Breze na ulici

Kraj bijelih breza svakog dana
Ja prođem srca razdragana.
(Oduvijek ima tajnih veza
Između pjesnika i breza.)

Od čega dršćete, vi breze?
Od slatkih slutnja ili jeze?
Zašto vam krošnja podrhtava
I onda kada vjetar spava?

Na ulicu, med svijet što viče,
Ko da ste izašle iz priče.
Nježne, treperave i čiste
Baš kao prva ljubav vi ste!
Nazad na vrh Ići dole
Duca
D- 03
D- 03
avatar

Location : .ba
Humor : :)
Datum upisa : 26.09.2010

PočaljiNaslov: Re: Dobrisa Cesaric   Čet Okt 07, 2010 4:54 pm

Dobriša Cesarić

Sam sa vatrom

U peci vatra bruji i sumori.
Ja stojim o zid naslonjen u tami.
Sad vatra i ja u sobi smo sami.

Sve jacim sumom javlja se iz peci.
I ko da znak mi daje zapucketa.
To vatra hoce nesto reci.

Ali ja vatru samo slusat umijem,
I cudnovata spopada me sjeta,
Sto njezin jezik ne razumijem.
Nazad na vrh Ići dole
Duca
D- 03
D- 03
avatar

Location : .ba
Humor : :)
Datum upisa : 26.09.2010

PočaljiNaslov: Re: Dobrisa Cesaric   Čet Okt 07, 2010 4:56 pm


Dobriša Cesarić

Tiha Bolest

Ja nosim jednu posve tihu bolest.
Htio bih da se mogu nemicati,
Da mi uho šumi tišinu ko školjka,
I svaka boja koja me vrijeđa
Da umre iza spuštenih vjeđa.

Ležati nijem, nepomičan, ko kip
Jednoga boga, što u zemlji spava,
I ne sluti da još uvijek
- Ponad njeg -
Sunce sja i niče trava.
Nazad na vrh Ići dole
Duca
D- 03
D- 03
avatar

Location : .ba
Humor : :)
Datum upisa : 26.09.2010

PočaljiNaslov: Re: Dobrisa Cesaric   Čet Okt 07, 2010 4:58 pm

Dobriša Cesarić

U svjetlosti

Već očajan i lišen moći,
Ja nisam očekivo spas.
Tada u čemernoj samoći,
Tvoj nježni začuo sam glas.
I on je bio kao zov
Na novi put, na život nov.
I ti mi ruku svoju pruži,
I ljubav nas u jedno združi.

Kako je duga bila noć
U kojoj, draga, tebe snivah!
Već mislio sam: nećeš doć.
I rekoh: ona ti je živa
u tvojoj želji, tvome snu,
al odista je nema tu.
Zemaljskim stazama ne kroči
Ta, čije divne čekaš oči.

A gledaj: nebo sija plavlje
Otkada ugledah tvoj lik.
Ljepota, snaga, svjetlo, zdravlje
Ugušiše u srcu krik.
Očima tvojim obasjani
Protiču sada moji dani.
Raskošan, rujan, vedar, žut,
Otvara jesen za nas put

Pođimo zagrljeni ,draga,
O ovaj začarani svijet;
U ljubavi je čudna snaga,
Što korak pretvara u let.
Od poljubaca, zagrljaja
Sve oko nas je puno sjaja.
Duboka sreća svuda zri,
Jer sobom nosimo je mi.
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: Dobrisa Cesaric   Ned Jul 24, 2011 1:16 pm











Већ очајан и лишен моћи,
[You must be registered and logged in to see this link.]Ја нисам очекиво спас.
Тада у чемерној самоћи,
Твој њежни зачуо сам глас.
И он је био као зов
На нови пут, на живот нов.
И ти ми руку своју пружи,
И љубав нас у једно здружи.

Како је дуга била ноћ
У којој, драга, тебе снивах!
Већ мислио сам: нећеш доћ.
И рекох: она ти је жива
У твојој жељи, твоме сну,
Али одиста је нема ту.
Земаљским стазама не крочи
Та, чије дивне чекаш очи.

А гледај: небо сија плавље
Откада угледах твој лик.
Љепота, снага, свјетло, здравље
Угушише у срцу крик.
Очима твојим обасјани
Протичу сада моји дани.
Раскошан, рујан, ведар, жут,
Отвара јесен за нас пут

Пођимо загрљени, драга,
О овај зачарани свијет;
У љубави је чудна снага,
Што корак претвара у лет.
Од пољубаца, загрљаја
Све око нас је пуно сјаја.
Дубока срећа свуда зри,
Јер собом носимо је ми.
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: Dobrisa Cesaric   Čet Sep 29, 2011 12:15 pm

Mala Kafana

Mala kafana.Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje -
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!

Mjesece ljubav je u meni rasla,
Al nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.

Da l' mogo sam slutiti ovoga jutra,
Blijed još od probdite noći,
Da ću ti meko šaptati riječi,
Sanjane u samoći?

I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?

Dobriša Cesarić

[You must be registered and logged in to see this image.].................................................. ..................................................
[You must be registered and logged in to see this image.]
.................................................. .........


[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Dobrisa Cesaric   

Nazad na vrh Ići dole
 
Dobrisa Cesaric
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 2 od 3Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3  Sledeći

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -  :: KNJIŽEVNOST I JEZIK :: BIBLIOTEKA DANUBIUS FORUMA :: DOMAĆI PISCI/PESNICI-
Skoči na: