Ne pitaj


Ne pitaj me nista vise ...

Ne trazi me u osmehu drugih

Ne zali za onim sto nikad voleo nisi

Ne pozeli nikome sto meni si dao ..

Ja cu uzdahom prikriti boli

sacuvati ono najlepse,

suzama zivot moj ispisati..

osmehom najlepse jutro pozeleti..

Tiho cu negde koracati za tobom

kao senka u izmaglici ..

plovicu okeanima bez kraja

za tvoju srecu moliti..

A ne znas koliko se plasim vode

plasim se...svega

I nikada saznati neces....

jedna kapljica je samo nada

sve ostalo su suze ..

Ma crvena boja...a znam da ON voli....hahhaha,nesto me bole noge,da nije od toga

U poznu jesen

Čuj, kako jauče vetar kroz puste poljane nase,
I guste slojeve magle u vlazni valja do…
Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom,
Mutno je nebo svo.
Frkće okiso konjic i žurno u selo grabi,
I već pred sobom vidim ubog i stari dom:
Na pragu starica stoji i mokru živinu vabi,
I s repom kosmatim svojim ogroman zeljov s njom-
A vetar sumorno zviždi kroz crna i pusta polja,
I guste slojeve magle u vlažni valja do…
Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom,
Mutno je nebo svo.

Ne daj me pokaži da mi je mjesto kraj tebe kupi me ako odem,sve će se sasuti u prah...

Bori se za mene strašću ratnika da vidim žar u tvojim očima neka mi zapali vatru u duši. ne daj da se sve sruši.

[You must be registered and logged in to see this link.] class="postlink" target="_blank" rel="nofollow">
[You must be registered and logged in to see this image.]

Budi mi svetionik osvetli mi
more beznadja,
budi mi kompas i vodi me sebi.
Budi zivi pesak,da potonem
u tvoju dusu kada te pronadjem,
A ja bit cu tvoja meka postelja.

UTJEHA OČIJU



Draga, ovaj grad što žut i sivkast tutnji
Pije svakog dana krv iz moga tijela,
I ja sahnem, sahnem, u zloj nekoj slutnji
Da se bliži starost krezuba i bijela.



Draga, ovdje mene često žudnja svlada
Za veselim mirom livada i voda,
Za šumama punim sjenaka i hlada
I za tromim letom oblaka i roda.



Onda tražim tvojih očiju dubljine
što ko plav i zelen bezdan mirno sjaju:
U njima su nebo, rijeke i nizine,
Vrtovi i kuće, ko u junskom kraju.



U njima je hlad i svježina vrbika;
Pod granama sjenke počivaju, duge;
Kroz granje se vere satir, moga lika,
Malko sulud i pun zagonetne tuge.



Povrh žita što se suncem zapaljena
žute i crljene, lete ptice neke;
Lete, ko odrazi drugog svijeta snena,
Na obale neke svijetle i daleke.



Draga, sve to jedna vizija mi biva,
Iz očiju svet i čudan predjel sijeva.
Onda tonu stvari, jedan svijet se skriva.
Mirno u dnu junsko veče dogorijeva...

Shapor Odiva

[You must be registered and logged in to see this link.] class="postlink" target="_blank" rel="nofollow">
[You must be registered and logged in to see this image.]
Znaš li šta je daljina ?
CUTI, A NE VIDETI TE.
Znaš li šta je čežnja ?
ŽELETI, A NE DODIRAVATI TE.
Znaš li šta je ljubav ?
VOLETI, A NE IMATI TE KRAJ SEBE…