DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.


DOBRO NAM DOŠLI !



DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -

-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
 
PrijemPORTALČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupi

Delite | 
 

 Zvonimir Golob

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : Prethodni  1, 2
AutorPoruka
Storm_z

avatar

Godina : 48
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

PočaljiNaslov: Zvonimir Golob   Sub Nov 29, 2008 11:36 pm

First topic message reminder :


Potpuna sloboda traženja
Zvonimir Golob rođen je
1927. u Koprivnici. Školovao se na gimnaziji i na Filozofskom fakultetu
u Zagrebu. Bio je pjesnik-partizan koji u ljeto 1945. putuje Istrom sa
svojom partizanskom jedinicom i recitira stihove.
Godine 1948. isključen je s Fakulteta jer se i suviše družio sa tada proskribiranim hrvatskim književnikom Tinom Ujevićem.
Bio je veliki pjesnik
ljubavne poezije, čije se ime vezivalo uz nadrealizam. Pisao je pjesme,
šansone, poeme, eseje i kritike, dnevničke zapise, scenarije za crtane
filmove.
Prevoditelj je na hrvatski jezik s niza stranih jezika.
Član je Fotokluba Zagreb
od godine 1968. Neko kraće vrijeme iskušao se i u izložbenoj
fotografiji. Iza njega je ostao nevelik, ali osebujan fotografski opus.
Umro je godine 1997. u Zagrebu.

Vladko Lozić
Nazad na vrh Ići dole

AutorPoruka
Storm_z

avatar

Godina : 48
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

PočaljiNaslov: Re: Zvonimir Golob   Ned Nov 30, 2008 12:21 am


KAO DA SI MI DOTAKLA USNE


Ne ide zauvijek onaj koji odlazi.

Sjedi za tvojim stolom, kao da je jos ovdje,

jos uvijek lomi tvoj hljeb

i pije tvoje vino,

na tvojoj casi njegove usne,

njegova ruka dobacuje kljuc koji si izgubila,

stoji izmedju tebe i zida na koji se naslanjas,

spava u tvojoj postelji i pokriva tvoje ovce,

pamte ga stvari uznemirene tisinom,

i svako tvoje zrcalo cuva jos uvijek

njegovo usnulo lice.


Ako ugasis svjetlo plamen se nece ugasiti,

pod tvojom rijekom tece njegovo korito,

njegove se potocnice naginju na obali

prije oluje i uspinju se na tvoja ramena,

tvojom stazom prolaze njegovi mravi,

njegovi prsti stavljaju cesalj u tvoju kosu,

ovdje je i kada ponavljas da ga nema,

u teretu koji nosis njegovo je celo uz tvoje,

u zraku koji dises nesto nedostaje,

i ako poletis znat' ces da te visoko podize

njegova ruka...


Jos uvijek zajedno sa tobom

izmislja tvoju zastavu boje lisca,

i za tebe prostire slatki miris zemlje,

njegovo zrno snijega skriva sto zima obecava,

jos uvijek tvome licu dodaje njeznost

koju posvuda nalazi, ako ti zelis,

jos uvijek stoji na hodniku pred vratima lifta,

i skriva se u svakoj kapi kise nedjeljom,

i tamo ces naci sto je nepaznjom izgubio.


Ljubeci te,

neces znati da li odlazi,

ili tek stize,

i sto za tebe ima, a nije vec tvoje...


Gdje su ti bile suze sada su njegove oci,

ti si djevojcica, on djecak u kaputu

kome nedostaje dugme i otisao je nekamo

da ga pricvrsti novim cavlima,

i dok razmislja koliko je dugo zivio

sjeca se tvojih snova,

ali ti, okom vec usnulim,

pokrivas nesto pepela ispod postelje.


Budis ga kao sto svijeca budi leptira plamenom,

njegova lutka nije vise na tvom jastuku,

cujes je kako place pred vratima druge crkve,

ne osvrces se dok prolazi njegov glasnik,

ne prepoznajes znakove koji ga vode,

stavljas zlatnik na oci mrtvome

kao da je vec umro, i maramom vezes bradu i tjeme,

zatvarajuci mu usta.


Ako mu oduzmes ime koje uzalud nosi,

tada i zauvijek ponavljace ga korijenje,

i njegovo korijenje... i njegovo korijenje...


Ovdje je, uzalud porices, njegova je kosulja

na istom uzetu sa tvojom pored jezera.

Zvijezda koja pada ona je koja se uspinje,

kraj i pocetak razlikuju se ponekad

jedino brojem slogova.


Ne ide zauvijek onaj koji odlazi, tu je,

na svakom mjestu i ne uvijek jednako star,

mozda obilazi zemlju i stici ce sa druge strane,

dovoljno je da ga upamti kora drveta,

s tavana pada njegov bosiljak

i mirise jos uvijek u tvojim njedrima.


U onom je kutu kraj prozora, odjeven u modro,

u onom preko puta, sivih ociju ako se sjetis,

mokro je gdje je stao pred vratima kupaonice,

i tamo je gdje si bila, tamo gdje si jos uvijek,

a ne znas, brojeci sutljiva zvona na kraju grada

dok izmedju rublja, na polici i medju praznim knjigama

prolazi njegov macak ne govoreci nista.


Sto ce ti drugi, ako je on vec taj drugi ?

Ti si dama sa crvenim srcem u kartama, koje drzi u ruci,

ulog je velik, dopusti mu da je sacuva

za igru u kojoj ce dobiti oboje.

Uzalud okreces glavu prema trznici, plamen ostaje...



Uzalud skidas prozore ponavljajuci

da je grad srusen, a tvrdjava podignuta

i da pod sidrom place jedino vjetar. Nije istina,

postoje dokazi na nekoj klupi, u predvecerje,

jezero ih pamti i cuva u svojoj tamnici,

ispod vode.

Postoji jos uvijek, ako postoji, na tvojoj ruci

srebrni kolut i na njemu rijeci, ti ih poznajes.

Tamo ga trazi...



Zivio je i umro, poljubi ga,

stotinu godina lezi izmedju trnja, dovoljno je,

jos vjeruje da si ruza, i zato jesi,

i zato nisi ono sto ruza ne moze biti.



Pogledaj ponovo, tu je, u tvojoj haljini,

iza stakla i okupan izvorom koji ti nedostaje,

u modrini, u rumenilu, u nacinu na koji ih izgovaras,

zbunjena svjetlom,

njegova je ruka u tvojoj rukavici,

crta ljubavi na njegovom dlanu veze ga sa tvojim zivotom

i ako jednom otvori tvoja visoka vrata

naci ce sebe sama kako ga zamisljen pozdravlja.



Jednaki sluze jednake, onim sto imaju,

osudjujuci da umre ono sto ne zna rasti

na njihovoj zemlji, i pjevaju ustima

koja ce vec imati mrtvi kad odu.



Ali on je ovdje, pogledaj, potrazi ga,

upali svjetlo,

danju mjesec od brasna, a nocu slijepo sunce,

jos uvijek pije tvoje vino i lomi tvoj hljeb,

rukama koje ti imas,

tvoj vrh i tvoja dolina, sa snijegom na obali,

zaustavi na trenutak sat koji kuca, slusaj,

srce ti njegovo savjetuje

da svjetlu poklonis svjetlost,

a cvijetu darujes boju i miris.

Otvori oci, probudi se, usni ponovo,

i vidjet ces kako silazi,

vidjet ces kako se uspinje

...zajedno sa tobom...



Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

avatar

Godina : 48
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

PočaljiNaslov: Re: Zvonimir Golob   Ned Nov 30, 2008 12:31 am


POSVETA


Ponovo citam stihove koje si ti napisala

mojom rukom. Isti ih covjek cita

i razumije ih jos na isti nacin. Koliko

njeznosti u njima za tebe, koliko nade i nevolje

izmedju prvog i posljednjeg stiha.

Tako je htjela tvoja dusa, ali koja izmedju

mnogih, koja dusa, kojega dana

na kojem mjestu obiljezenom pored kojeg

zelenila srebrnog, dok su oblaci bili na

drugoj strani, a tvoje lice uz moje lice?

Ili ona druga jos nepoznata,

u kome je kamenu od mene skrivena,

gdje da je trazim, u kome jutru,

ispod koje planine pokrivene vatrom?

Vidim ono sto ne vidis

i cujem ono sto ne cujes

dok se udaljavam od sebe sama.
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

avatar

Godina : 48
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

PočaljiNaslov: Re: Zvonimir Golob   Ned Nov 30, 2008 12:33 am


PRELAZECI RIJEKU

Potreba da volim ucinila je da te volim,

nalazim te u knjigama koje sam zatvorio

prije toliko godina, na starim ikonama

visoko iznad portala, na rubu kaleza

obojenog rumenilom. Uzimam te kao zlatnik

sa dna fontane, sa mog zvonika

javlja se tvoje zvono.

Izgubit cu se u visokoj travi

jedne veceri bez tebe, izgorjet cu,

prelazeci rijeku, zapleten u sasje,

saznam li da sam imao i izgubio

to sto me napusta, oslijepjet cu

vec bez ociju koje te ne vide, umrijet cu,

odbacit cu svoje srce medju ostalo kamenje

i zivjet cu samo budes li me voljela,

ljubavi moja.
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

avatar

Godina : 48
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

PočaljiNaslov: Re: Zvonimir Golob   Ned Nov 30, 2008 12:34 am


Ti si kamen od koji se spoticem

zbog tebe padam

zbog tebe se podizem.



Ti si zvijezda koje se sjetim

zbog tebe tamnim

zbog tebe svijetlim.



I evo kako mi izgleda svemir

ti si moje smirenje

ti si moj nemir.
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

avatar

Godina : 48
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

PočaljiNaslov: Re: Zvonimir Golob   Ned Nov 30, 2008 12:36 am


SJENA

Neki davni miris, i kao da je podignuta marama.

Toliko te stvari odnijelo, toliko si ponijela sa sobom

i, kao da se igras, gubila jednu za drugom:

zvijezde,

kapi kise,

kozju krv.



Jos uvijek pamtim neki pokret rukom,

ili, kako si naslonila glavu na moje rame

kao na koru drveta, razmisljajuci.

Ne treba izgovoriti ime svakog mjesta.



Ali vise nego to upamtili smo

tvoja ledja, sve manja dok odlazis.

Kao morska lastavica tvoje otezalo rame

ulazi u moje oko ispod plavetnila.



Neki davni zvuk, koraci,

bic kocijasa.

U novom rasporedu zvijezde ce probiti svoj zastor

i pasti zajedno sa mnom

izmedju tvojih koljena.



Imena poljubaca, velika modra knjiga

u kojoj ce nespretne rijeci potraziti svoj razlog

i, dok na jastuku trazim pramen tvoje kose,

tu je samo jezero, dugo kao udarac srca.



Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

avatar

Godina : 48
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

PočaljiNaslov: Re: Zvonimir Golob   Ned Nov 30, 2008 12:37 am


VEC DOLAZI RIJEKA


Kad netko ode iz tvog zivota

sve ode s njim, sve sto je dotakla

njegova ruka, i nista nece biti isto.

Prazna postelja i otvorena vrata sobe.



Prolazit ce dani, prolazit ce noci

i jednog jutra nista nece biti tvoje.

Na putu koji vodi na cetiri strane svijeta

tvoj vlak ce stati daleko od grada.



Jos samo trenutak i ti ces otici,

tvoje mjesto ostat ce prazno.

Jedan za drugim ustat ce prijatelji

i ponovo ce sve biti zaboravljeno.



Ne pitaj nista, zatvori oci,

neka padne zastor, svjetla su pogasena.

Jos samo casak i ti ces otici,

vec dolazi rijeka koja ce te odnijeti sa sobom.
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

avatar

Godina : 48
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

PočaljiNaslov: Re: Zvonimir Golob   Ned Nov 30, 2008 12:40 am


PODJI SADA

Podji sada. Uzduh vec podrhtava

i zedna zemlja provlaci se izmedju udova.

Ti ostajes, kao sto ostaje moj zivot,

s otiskom moje sake iz koje rastu petunije.



Sve manja u ocajnom prostoru, veca u mojoj dusi,

kao velika glad sto sve uzima i sve napusta,

stvorena od sna i mesa, od nagih uspomena.

Jato golubova silazi s moje postelje.



Podji sada. Ne zaustavlja se rijeka osinuta munjom,

ne prestaje da tece more na jednoj mapi

sto cuva nejasna imena od slogova i krvi,

i jedan uzasan bol pod kozom neke planine.



Njezna. Ona koju pamtim. Izgubljena. Koje ime

pristaje ovoj puti, tim ustima, toj samoci

od koje gradim kao od silovite gline

sve ono sto ne prestaje na tvome usnulom licu.



Podji sada, ne okreci se, pjevaju trske

i vece drhti kao tek rodjena kosuta, u snijegu

ostaje samo haljina, samo krpe vjetra

sto nastanjuju moj zivot kao napusteno stado lanadi.





Poslednji izmenio Storm_z dana Ned Nov 30, 2008 12:06 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

avatar

Godina : 48
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

PočaljiNaslov: Re: Zvonimir Golob   Ned Nov 30, 2008 12:44 am


Ponekad jos se vracam odakle sam posao

da bih potrazio tvoj glas izmedju mnogih,

no tu je samo zedj, naga strvina vode

i svirala bez zica, bez vjetra da je zaustavi.



Ponekad jos se vracam da bih se vratio tebi,

ali taj sto trazi i onaj sto nalazi,

rastaju se uplaseni munjom

na nekom nocnom raskrscu

onaj koji pamti i onaj koji zaboravlja.



Sada sam ponovo ovdje, u mesu sto mi ne pripada,

u nekom stranom zivotu, u tudjoj uspomeni,

i opet zovem bez nade to jato poljubaca

pretvoren u jug, u neko naivno gnijezdo.



Sa stabla se opet javlja staro, napuklo zvono

sa svojim rasutim cvijecem, sa svojom teskom sjenom,

i silazi tjeskoba gdje prije bijase prostor

s lutkama od snijega i pusto korito vode.



Ponekad jos se vracam odakle sam posao,

tamo gdje pocinje kraj i tamo gdje sve zavrsava,

da bih nasao to sto sam nasao, izgubljen,

a to je nista, praznina... i vise nego nista.
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

avatar

Godina : 48
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

PočaljiNaslov: Re: Zvonimir Golob   Ned Nov 30, 2008 12:50 am


VRTULJAK STARI



Vrtuljak stari svaki dan

ponavlja pjesmu svoju

na praznom trgu sada znam

okrece ljubav moju



Okrece dane sto su prosli

okrece noci kojih nema

sve sto je bilo sad se vrti

oko mene, oko nas



Vrtuljak stari stoji sam

i zvijezde vec se pale

a zvuci trube sada znam

za nekim davnim zale



Gasnu i tonu u mom grlu

proklete rijeci neke pjesme

ako je pjesma to sto kaze

put je dug, a ti si sam



Vrtuljce, stari druze moj

prekini pjesmu svoju

i stani sada, stani, stoj!

Vrati mi ljubav moju



Vrati mi dane sto su prosli

pusta je zemlja, pusto nebo

ako su ruke moje prazne,

prazno srce, san sto mre.
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

avatar

Godina : 48
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

PočaljiNaslov: Re: Zvonimir Golob   Ned Nov 30, 2008 12:56 am

Duso moja, i kada krenem
Tako bih rado da se vratim.
Ti ne znas da je pola mene
Ostalo s tobom da te prati.


Ostalo s tobom da te ljubi
Kad budes sama i bude zima.
Jer ja sam onaj koji gubi
I prije nego ista ima.


Duso moja, ja ne znam vise
Koliko dugo ovde stojim
Dok slusam kako liju kise
Pod mracnim prozorima tvojim.


Duso moja, ti umorna si
I bez tebe ti lezaj spremam.
Na nekoj zvijezdi sto se gasi
Ja trazim svjetlo koje nemam.


Pod hladnim nebom, ispod granja
Stavit ces glavu na moje grudi
I ja sam onaj koji sanja
I zato necu da te budim.


Duso moja, ko kaplja vode
i ti se topis na mom dlanu,
jer s tobom dodje i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.

[You must be registered and logged in to see this link.]



Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

avatar

Godina : 48
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

PočaljiNaslov: Re: Zvonimir Golob   Ned Nov 30, 2008 12:16 pm

Kada si ti otisla jedan se svijet

zamijenio drugim, jedna je luka

napustila brod, jedan brod svoga kapetana,

i sve bijase samo jod i rana,

kad si ti otisla.


Gdje su sada zvijezde bez neba,

bez mora svoga, gdje su ptice bez krletke,

gdje tvoje prazne oci bez moje duse

i stotine drugih stvari toliko vaznih za mene,

kada si ti otisla.


Sada te trazim izvan ovih prostora

koji poznaju srecu, i izvan onih

u kojima se otvaraju caske leptira.

Pada crna kisa od smole i straha

na tvoju vlaznu zemlju, sada,

kada si ti otisla.


Kada si ti otisla, tvoja pjesma, tvoj glas

odjekuje, odjekuje kao stup ognja

zariven duboko u moju krv,

u moje grlo, i ne govorim nego vicem:

bez mene ti ne postojis!


Ovo mutno lisce, ova sjena jeseni,

ovaj oblik bola koji se mijenja

i ne napusta me, sto ce mi

pamcenje ili ruka, ili gorke usne,

kad ni tebe vise nema,

kad si ti otisla.
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

avatar

Godina : 48
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

PočaljiNaslov: Re: Zvonimir Golob   Ned Nov 30, 2008 12:20 pm

OBIČNA PJESMA

Sve je neobično ako te volim,
vrtuljak što se okreće igračke i djeca.
Veče koje silazi spava u mojoj duši.

Znam, veče koje silazi, stepenice, vjetar,
sve same obične stvari što se ne mogu ponoviti,
jer smrt se ne ponavlja, ni ti se ne ponavljaš u meni.

Sve je neobično ako te volim:
more skida i svlači svoje plašljivo tijelo,
zatvorenih očiju i vlažno od poljubaca.

Ja više nisam isti, slušajuć' glas
na nekoj samotnoj stanici dok me obilazi kiša
mijenjam te u sebi. Samo ruže što tonu.

Tjeskoba, obična pjesma, plač ponovo
dok svoje teške vijeđe zaboravljaš u snu
poput marame na licu koje bdije.

Sve je neobično ako te volim,
ako te volim. Zagledana u nebo
ti postojiš kao svjetlo pregaženo u tmini.

[You must be registered and logged in to see this link.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

avatar

Godina : 48
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

PočaljiNaslov: Re: Zvonimir Golob   Ned Nov 30, 2008 12:26 pm


Čemu služe roditelji

Snijeg služi za snjegovića,
San je zato da se spava,
Jaje služi za pilića,
A šeširu služi glava.
Suza služi da se plače,
Da nazebu služe uši,
Usta služe za kolače,
A peć služi da se puši.

Ali čemu služi mama,
Ali čemu služe tata?
Rukama, kad padne tama,
Da ih grle oko vrata.

Ovu pesmicu izvodi Arsen Dedic.Nisam uspela da je nadjem 😢
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

avatar

Godina : 48
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

PočaljiNaslov: Re: Zvonimir Golob   Ned Nov 30, 2008 12:28 pm

Pismo

Kad razmisljam o tebi obuzima me njeznost
veca nego sto mogu podnijeti, ponekad,
i zato sutim promatrajuci te dok me ne vidis
i, kao da je kraj godine, biljezim svakoga dana
od cega se sastojis, uplasen da nesto nedostaje:
najprije ti citava i meni okrenuta licem
na kome su usne, celo, obrazi i tragovi poljubaca,
dva oka ispod nemirne kose i to bi bilo dovoljno
da nema tvojih ruku koje me grle, zatim vrat,
ramena, grudi i struk djevojcice koja place,
oblina trbuha poput hljeba toploga
dok zastajem na obali jezera
koje vec skriva sjena. Ali ja zatvaram oci
jer ti se stidis i pozelim da te cuvam
kad padne vece, daleko od stvari
koje te bez mene poznaju.
Na satu kazaljka pokriva jedna drugu
i ptica na tvome prozoru
ne uzima vise zrno
iz nepoznate ruke.
Ugasi svjetlo, u tami
ne mogu te odvojiti
od sebe sama.
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

avatar

Godina : 48
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

PočaljiNaslov: Re: Zvonimir Golob   Ned Nov 30, 2008 12:43 pm

NA TRGU, ISPOD SATA

Svejedno da li ideš ili stojiš,
svejedno da li želiš ili ne,
taj dan će doći kojega se bojiš,
na trgu, ispod sata, i - bez nje.
I ništa neće zaustavit moći
tu prašinu tvog pješčanog sata
i jednog dana ili jedne noći
zatvorit će se i posljednja vrata.
Jer za tvoj život netko drugi bira,
svejedno da li želiš ili ne.
I bit ćeš sam sa zmajem od papira
na trgu, ispod sata, i - bez nje.
I nećeš čuti svoj udarac groma
na praznom trgu, sam i poslije svega.
Tu bit će samo davni miris dunje
iz tvog djetinjstva ispod trula snijega.


Peva Ibrica Jusic.Nisam uspela da nadjem 😢


Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

avatar

Godina : 48
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

PočaljiNaslov: Re: Zvonimir Golob   Ned Nov 30, 2008 12:45 pm

Tvoj dječak je tužan

Your boy is sad

Još uvjek mislim na onu koja tuI still think of the one who
Kraj mene već dugo ne spavaDoesn't sleep beside me anymore
A noć je duga i tamna kao bolThe night is long and dark like pain
A postelja prazna i prazan je stolThe bed is empty, and so is the table
Ja ne znam gdje živi i da li još znaI don't know where she lives and whether she knows
Da negdje bez nje još sanjam i jaThat I still dream of her, somewhere without her
Jer drugi je vodi na daleki putBecause someone else is with her on a faraway journey
Do zvijezda i dalje, bez meneTo the stars and beyond, without me
U nekom vrtu i ti si sada ružaIn some garden, you're still a rose
Dok bdijem u noći, ti znaš da sam tužanWhile I can't sleep, you know I'm feeling sad
Ne zovi me više, ti znaš da je krajDon't call me anymore, you know that
Mom putu do zvijezda bez tebeMy journey is over without you
U drugom vrtu i ti si sada ružaIn another garden, you're still a rose
Tvoj dječak te sanja, tvoj dječak je tužanYour boy dreams of you, your boy is sad


Nazad na vrh Ići dole
Barbara

avatar

Godina : 51
Location : Kragujevac
Datum upisa : 01.06.2009

PočaljiNaslov: Re: Zvonimir Golob   Pet Sep 18, 2009 3:16 am

[You must be registered and logged in to see this link.]
Kod:
Nazad na vrh Ići dole
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Zvonimir Golob   Pet Sep 18, 2009 3:25 am

Zamagljeno staklo

Nježnosti moja, koliko je godina
bez tebe prošlo
i jedva da te prepoznajem.
Ptica koju još pamtim
ponovo maše krilima
silazeći s davnog neba,
nekadašnje zvijezde
opet će progristi
tamnu ponjavu neba
i zaslijepljen gledam
njegovo staro lice.
Ako sam kralj
ja sam i prosjak
koji okreće tebi
svoje gladne oči.
Naslanjam usne
na zamagljeno staklo
i slušam riječi
koje jedna duša
govori drugoj.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Zvonimir Golob   Pet Sep 18, 2009 3:29 am

A mladić drhti, umor, zima,
I gleda ženu koja leži,
A kip Venere ko da ima
U oku suzu. Vani sniježi.

On vidje, žena ruke pruža
I ljubi kamen kao muža
I kao što muža nikad nije,
Uz tijelo hladan kamen grije

I gladi njime lice svoje,
I usne, grudi, vrat, sve jače,
I sretna više ne zna tko je
Taj mladić koji uz nju plače.

A Veneri se lice grči
I pruži ruku ko da čara:
Na dlanu miš i gle, već trči
Obasjan svjetlom do ormara.

A žena vrisnu, sve do neba
Do srca uđe nož tog glasa
I kao mačka koja vreba
Na plijen se baci istog časa.

I stigne ga, a njeni zubi
Već traži meso koje peče.
A ženi koju mladić ljubi
Sa kuta usne krv poteče

U strahu mladić oči sklopi-
Te strašne slike neka odu.
On vidje lađu što se topi
I svoju ljubav na tom brodu

A kada opet nađe snage
On digne vjeđe: žene nema-
I tada mjesto svoje drage
On vidje mačku kako drijema.

Kroz prozor uđe svijetlost danja,
On pruža ruke ko da sanja.
Sad opet samo mačku ima.
A vani studen. Snijeg. I zima.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Zvonimir Golob   Pet Sep 18, 2009 3:29 am

A djevojka mu nježno ljubi
Te ruke koje samo daju.
U tami njene oči sjaju
I znade mladić da je gubi

Kad svoje prazne ruke pruži
Da pokrije je barem njima.
To nježno biće nalik ruži
Još samo oštro trnje ima.

Na svome ležaju od zlata
Ko mačka drijema, ili spava,
I samo sluša zvono sata
Što kao zlato otkucava.

I bdije samo kada prima,
I ljubi samo kada ima.
A tužni mladić svako veče
U novu krađu opet kreće.

Jer on je želi, on je ljubi
I volio bi da je mazi
A zna da svoju ljubav gubi
Bez darova i ruku praznih

A kako htio bi da spava
Kraj nje, i više ne zna što bi,
I, kao da je sam u sobi,
On ko i prije očajava.

I riješi: sada, ove noći
U zadnju krađu on će poći
I nikad više biti neće
Bez nje, i ljubavi, i sreće.

I donijet će joj dragi kamen
U svijetu najveći od sviju,
U kom se, kao jedan plamen,
Sve davne vatre svijeta kriju.

I zatim krene, zadnji puta,
Dok tamna noć ga ne proguta,
I krik se začu izdaleka,
I jecaj, jauk, kao jeka:

To strašnim novcem ljubav plaća
Svoj dio sreće koji uze.
A u zoru se mladić vraća
I na dragulje, krv i suze.

I kad se jave prvi pijetli
U sobu uđe. Ona spava.
Dragulja modro svjetlo svijetli
I njeno lice obasjava.

On kraj nje tiho stavi kamen:
Još jače plane modri plamen
I bljesne tijelo, koža, grudi
I ona stane da se budi.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
avatar

Godina : 37
Location : F - AN - T - AS - T I C
Humor : YES-You now :)
Datum upisa : 21.12.2008

PočaljiNaslov: Re: Zvonimir Golob   Pet Sep 18, 2009 3:31 am

Mačka

U gradu nije važno ime
U praznoj sobi kaže priča
I usred ljeta, usred zime
Ja vidim tužnoga mladića

Ponekad čujem da se smije
I znam o čemu mladić sanja
Znam sve što jeste i što nije
Kroz san će odnijet svijetlost danja

U svojoj sobi punoj briga,
Od rane zore , u noć kasnu,
Kraj hrpe otvorenih knjiga,
Dok zadnja svjetla ne ugasnu,

On živi sam i ko zanesen
U svome svijetu od papira.
A vani sunce, kiša, jesen
A vani vergl koji svira.

On čita kao da će slova
Sve što je bilo da mu vrate
Iz neke zemlje nepoznate,
Od želje, priče i od snova.

A život koji vani teče,
Ko rijeka bola, rijeka briga,
Kroz njegov prozor ući neće
U svijet od slika i od knjiga.

Venerin kip sa prazne stijene
Dok mladić sanja ko da bdije
I mirno lice mrtve žene
Ponekad kao da se smije.

No, treba poći od početka
Te priče koja i kraj ima:
Pred mnogo ljeta, jednog petka,
Dok napolju je bila zima,

On začu neki šum kraj vrata,
To neko neznan ući želi
U njegov život poput tata,
Da njegovu samoću dijeli.

Sa prozora, kroz mutna stakla,
U sobu uđe svjetost žuta.
Venera ko da se pomakla
Na bijelom zidu preko puta,

I kao da su pale ptice
Na hladno Venerino lice.
Glas neki začu dječak blijedi:
Sad zraku svoga svjetla slijedi.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: Zvonimir Golob   Pet Sep 25, 2009 5:33 pm

DUŠO MOJA

Dušo moja i kada krenem
tako bih rado da se vratim
Ti ne znaš da je pola mene,
ostalo s tobom da te prati.

Ostalo s tobom da te ljubi
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.

Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.

Dušo moja, ti umorna si
i bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi što se gasi
ja tražim svjetlo koje nemam.

Pod hladnim nebom, ispod granja
stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
i zato neću da te budim.

Dušo moja, ko kaplja vode
i ti se topiš na mome dlanu
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.

Zvonimir Golob

[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Barbara

avatar

Godina : 51
Location : Kragujevac
Datum upisa : 01.06.2009

PočaljiNaslov: Re: Zvonimir Golob   Pet Sep 25, 2009 8:29 pm

[You must be registered and logged in to see this link.]
Kod:
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: Zvonimir Golob   Pon Okt 12, 2009 1:45 pm


Lišće oluji

Teško je dijelit pjesmu I pjevače:
suza pripada oku koje plače,

bol pripada usni, rijeka moru nekom,
I lišće oluji. Ona je daleko.

Sanjam da me sanja. Noć je. Izgubljena
I prazna je ruka, ako nije njena.

Nož pripada rani, uže svome vratu,
Raširene ruke – kazaljke na satu.

Izgubljena ptica,
pripada li jatu?

Zvonimir Golob
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

avatar

Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

PočaljiNaslov: Re: Zvonimir Golob   Uto Maj 17, 2011 6:53 pm

TIJELO ŽENE

Tijelo žene, skrovito čudo nepoznato u tebi,
ima li veće nježnosti nego što je moja
dok spavaš ljupka u sjeni svoje svjetlosti?

Silazeći u tebe kao u ponornicu
ponavljam imena cvijeća da bih te objasnio:
perunija, azaleja, robinija hispida.

Dok spavaš ti se igraš, rijeko u koju uranjam
svoje ruke, rastužena i vječna,
sa svojim šljunkom od sedefa i spaljene mahovine.

Na tebi sve prepoznajem i svemu se čudim:
tu je ponor iz koga dolazim i kome se vraćam,
i slana me žeđ obilazi dok umireš, slatka patnjo.

Evo koliko te tražim: kao jeka svoj glas,
kao glas svoju jeku sto ne prestaje
i gori u mojoj krvi, u mojoj glavi bez svjetla.

Evo koliko te želim: kao pusta površina vode
svoj vir da je uznemiri i da sustane tamo
gdje sve počinje, i odakle smrt ne silazi.

Ima li ljepše od tvoje kovine,
od tvog voća koje se nudi? Ja sam brod
što tone i što se ljulja između tvojih obala.

Evo te, pobijeđene i gole, ali tko će proći
ispod slavoluka sa vijencem gorka lovora?
U tvom snu i ja sam izgubljen zauvijek.

Zagledan u beskrajne prostore otvaram
dio po dio tvog tijela što se ne razlikuje više
od mene u meni, jednako i jednako samo.

Tu je i nevidljiva pjesma koja preobražava
sva tvoja čuda u jedno, uzdrhtalo na kiši,
i prokleto nebo što ranjava plače iza tvojih vjeđa.



Zvonimir Golob
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Zvonimir Golob   

Nazad na vrh Ići dole
 
Zvonimir Golob
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 2 od 2Idi na stranu : Prethodni  1, 2
 Similar topics
-
» Meša Selimović

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -  :: KNJIŽEVNOST I JEZIK :: BIBLIOTEKA DANUBIUS FORUMA :: DOMAĆI PISCI/PESNICI-
Skoči na: